Nase bake i deke
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 41
  1. #1

    Nase bake i deke

    Postavimo slike,pisimo o njima i sacuvajmo ih tako od zaborava.
    Moja baka,koju inace zovem,po vojvodjanski Majka.
    Ona se zove Dobrila i 1928. je godiste.
    PS.Za pocetak toliko,a sada malo vi...
    [
    Poruku je izmenio Mish, 01.03.2015 u 21:57
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."

  2. #2

    Odgovor: Nase bake i deke

    Moje su obe bake umrle pre više od 20 godina... I jedan deda (drugi još u prvoj polovini prošlog veka, tridesetak godina pre nego što sam ja i rođena). Neka maglovita ali prijatna sećanja me za njih još uvek vežu... Njihove fotografije skoro da i nemam, pokoju tek.
    Poruku je izmenio veverica, 21.03.2008 u 16:08



  3. #3

    Odgovor: Nase bake i deke

    Veverice,zao mi je sto ih vise nema,ali ovu temu sam otvorila ne bi li osvezili malo secanja na njih.
    PS.hvala ti sto si primetila moju temu...prva mi je i zato mi toliko znaci
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."

  4. #4

    02 Odgovor: Nase bake i deke

    Citat duga12 kaže: Pogledaj poruku
    Ima jedno divno bice...moja baka.Ona sija...naj lepsa secanja na detinjstvo me vezuju za nju,jos osetim miris krofni koje je spremila dok ja spavam...taj miris me budio.Ona me odhranila u svakom smislu te reci...blaga i nasmejana uvek.Pamtim i stari dud ispred njene kuce,cesto ga i danas spomenem u sali(odrasla sam na drvetu)na kojem sam visila stalno,nedavno sam bila tamo..nema ga vise,to me rastuzilo.A njen osmeh je jos tu...i mogu svi da nestanu...al ona ne,moja divna bakica,imala sam srecu sto mi je Bog dao da je imam...
    ...ovo sam o njoj nedavno pisala...

    Citat duga12 kaže: Pogledaj poruku
    Moja baka ,i ne sad nego uvek...Ne živimo u istom gradu,kod nje sam odrasla,i sve najlepše uspomene me vezuju za nju,sve što je lepo u meni dugujem njoj.
    Danas sam je posetila,i kako sam izazvala gužvu mojom posetom(cela familija se okupila),nas dve se dogovorimo da klisnemo u sobu...i dan danas se uvučem u njen krevet,i kuliram dok ona priča...samo to više nisu priče za malu decu,već iskustvo jedne plemenite starice,i dok upijam svaku njenu reč,osećam mir i bezbrižnost,kao kad sam bila dete...
    Zatim smo klisnule u šetnju,i sa "ozbiljnih tema",pređemo na neozbiljne ,toliko smo se smejale,da se narod koji smo sretale usput,smejao sa nama,ne znajući ni o čemu se radi....
    Svaki rastanak sa njom,teško mi pada...i odlazim kući sa ponekom suzom u oku....
    ...i ovo...o tome koliko mi nedostaje...

  5. #5

    Odgovor: Nase bake i deke

    nemam nijednu fotku u kompu od mojih.. steta velika posto imam jos samo baku, majcinu mamu..
    baka, oceva mama je umrla pre nekih 16ak godina.. i malo se secanja veze za nju, ali se secam da sam kao dete putovala u Nemacku kod nje i u centru Minhena '90. godine pevala "Tamo daleko"
    deka, ocev otac je umro poslog leta.. jos uvek je sve sveze..
    deka, majcin otac je preminuo pre 5 i po godina.. to je bio moj prvi susret sa gubitkom te vrste i mislim da ga nikad necu prezaliti.. svakim danom mi nedostaje, ne prodje dan da ga se ne setim i svako se vece za njega pomolim.. zato sto znam da mene moj deka gleda sa neba..
    baka, majcina mama zivi sa nama i ona me je othranila.. ma, baba je cudo, psuje na bugarskom i na srpskom, ponasa se kao da joj je 20 godina a pusi kao Turcin i inace mi je kao druga majka ..
    Krek, krek.. Ne gudra

  6. #6

    Odgovor: Nase bake i deke

    Nazalost i moj deda,ocev otac je preminuo.Doduse tome vec ima 11 godina,ali je bol jos uvek istog intenziteta.Jos uvek mi jako nedostaje.Cesto ga sanjam i budim se sa suzama u ocima.
    On i baka su me odgajili,kao i mog brata.Deda je bio zaduzen da me vodi u zabaviste i kasnije u skolu....a vozio me je njegovim motorom.....iako se bojim motora,pored njega sam uvek bila sigurna.
    On je bio jedini u porodici koji je pusio i to cigaru za cigarom.Onu cuvenu Drinu.Zahvaljujuci njemu,ni brat ni ja danas ne pusimo,jer nam je svesno dao da probamo cigaru kada smo bili 5 god.,da bi nas odbio od nje i uspeo je.
    Vecito je nosio neke papuce i hodao je u njima ne dizuci noge....i taj hod u papucama je stvarao neki zvuk koji mi se i dan danas pricinjava... ,ali znam da je to samo moja pusta zelja da je on i dalje tu sa nama......
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."

  7. #7

    Odgovor: Nase bake i deke

    dedu sa tatine strane nisam poznavao jer sam imao 10 meseci kada je preminuo svi kazu da me je on volio najvise i onda kad je vec bio jako bolestan nije me izpustao iz ruke svugde me je nosio sasobom,kada vec od bolesti nije mogao pomeriti ruke pomocu zuba me je stavljao u svoj krevet iz krevetica samo da budem u njegovoj blizini.sa mamine strane mi jos zivi baka ali njih nikad nismo dobili dovoljno paznje bili su stalno zauzeti sa drugom unukom koju su oni odgajali do 15-e godine kada se vratila svojoj mami u Australiju, sa bakom uopste ne odrzavam nikakav kontakt.

  8. #8

    Odgovor: Nase bake i deke

    Tatina majka,moja baka,po kojoj sam dobila ime,doduše malo moderniju verziju,ona Mira ja Mirjana,umrla je kad sam imala 12 godina.Bio je to prvi susret sa gubitkom bliske osobe,meni.Sjećam se njenih zelenih očiju,iste kao moje,njenog slataka od dunja i kafe koju je pila tako da joj mlijeko prokuha,pa onda u njega stavi kašiku,dvije domaće crne kafe...nedostaje mi i dan danas...

    Tatin otac,moj deda,bio je visok,crn i jak čovjek.Cjeli život je obrađivao zemlju.Bio je i kovač u selu.Sjećam se užarenih potkovica koje su se poslije stavljale u hladnu vodu...Njega sam izgubila prije šest godina.On nas je naučio da budemo iskreni,jaki i slijedimo svoj instinkt u životu.

    Otac moje majke bio je veseljak,kod njega je sve bilo lako i sve probleme je rješavao sa osmjehom...od njega smo naučili da mrzovoljni ljudi ne trebaju nikome i da treba da imaš unutrašnju ravnotežu da bi mogao da funkcionišeš u životu.Njemu sam bila mezimica jer sam mu bila jedina unuka...Njega sam izgubila isto prije šest godina,zapravo četiri dana po smrti tatinog oca.To je bio šok od kojeg smo se jedva oporavili...

    I ostala mi je još samo ona, kojoj se radujem i koja me vraća u bezbrižnost djetinjstva ...moja baka...mamina mama...tu je...i o njoj sam pisala u jednom blogu...ona je ostrvo na koje uvijek odlazimo,puna je savjeta...još uvijek vesela iako je život nije mazio...njen domaći hljeb je najbolji...i srećna sam za svaki novi dan u kojem je ona sa nama...

  9. #9

    Odgovor: Nase bake i deke

    Drago mi je zbog te teme:
    Žao mi je što u kompjuteru nemam ni jednu sliku od babe.
    Mojoj babi sa mamine strane dugujem sve.
    Othranila me je iškolovala ispratila u armiju, zaposlila.Šta reći?
    Bez oca sam rano ostao, mama je puno morala da radi tako da sam ja bio
    "babino šugavo".Toliko smo bili vezani da i danas sedam godina posle njene smrti
    kada mislim o njoj krene mi suza.

  10. #10

    Odgovor: Nase bake i deke

    Nisam upoznala ni jednog dedu,tatin otac je poginuo 1971.godine,a mamin je umro 1964.godine.
    Tata nikada nije mnogo pričao o dedi,verovatno je imao svoje razloge...tako da ni ja ne znam mnogo o njemu.
    Mama je uvek sa mnogo ljubavi pričala o svome ocu,da me često duša bolela što nije poživeo malo duže,samo zbog nje,jer je ona imala 12 godina kada je napustio ovaj svet.Žao mi je što nisam imala prilike da ga upoznam,znam da bi mi zvezde sa neba skidao.
    Obe bake su mi žive,tatina ima 84 godine,malo izgubljena,zaboravlja gde šta ostavi,ali za sada to nije ništa strašno,dosta je vitalna.Ponekad je kao dete,ali valjda to tako ide u tim godinama.
    Mamina majka ima 80 godina,ima zastrašujuću memoriju,nekada me prođe jeza kada shvatim čega se ona sve seća,a ja ne.Sada je već malo lošijeg zdavlja,tako da ne može da ode ni do prodavnice sama.
    Sve u svemu,uvek će mi biti drage i uvek ću se sećati njihovih priča,kako se živelo nekada i šta su sve prošle,mislim,kakva vremena.Trebalo je sve to preživeti.
    Iako su danas samo blede starice,u mojim očima će uvek ostati snažne žene,koje život nije ni najmanje milovao.Možda su baš zato uvek bile nežne i pune ljubavi za sve,a pogotovo za svoje unuke.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  11. #11

    Odgovor: Nase bake i deke

    Citat duga12 kaže: Pogledaj poruku
    Sećam se ukusa...najlepših malina na svetu ubranih u bašti moje bake,duda na kojem sam visila stalno..njene baštice u cveću...bezbrižnosti,njene ljubavi...sećam se da nikad nisam čula da je povisila ton...sećam se njenog blagog pogleda,u času kada je moj bio tužan jer se vraćam kući..njenih reči,saveta..svakog slova koje je izgovorila..prsluka i čarapa koje je plela za mene...sećam se njenog teškog života..sa večitim osmehom na licu...
    ..opet o njoj...i ukusu malina koji i danas pamtim...

  12. #12

    Odgovor: Nase bake i deke

    Baku i deku sa mamine strane zovem nadjmama i nadjtata.Pre dve godine su proslavili 50.godisnjicu braka,tj.zlatnu svadbu.Oni se vole i cene i posle toliko godina i to mi je zivi dokaz da ljubav moze da opstane toliko dugo.
    Deda je 9 godina stariji od babe i zbog toga,kako baba kaze, ne sme da se opusti,zbog nje(to je vecita tema,hihi).Baba vodeci se time,da deda ne sme da se opusti,trenira mu vijuge.hihihi Nikada mu ne napise na papir sta treba da kupi u prodavnici,da bi mislio malo...(kako baba kaze),jer nije dobro opustiti se...
    Ona je inace zaista jedna brizna zena.Preko nedelje nam ona kuva ,da bi nam tako svima olaksala.
    Deda sada u aprilu slavi 80. rodjendan,ali po izgledu to niko ne bi rekao.Po struci je zidar i taj posao radi vec 58 godina.Jos uvek se time bavi.Sada meni gradi kucu i to mu pricinjava veliko zadovoljstvo.Stalno govori kako ni u snu nije verovao da ce svojoj unuci jos graditi kucu.
    Kao dete,deda je bio jako bolesta i verovalo se da nece preziveti...ne bih sada o tim njegovim patnjama,ali cu samo toliko reci da cvrsta volja i vera u buducnost cuda stvara.
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."

  13. #13

    Odgovor: Nase bake i deke

    Na danasnji dan pre 33 godine, njihovoj sreci nije bilo kraja. Konacno su dobili prvo unuce, devojcicu. Mene. Moje najlepse godine provela sam s njima. Pruzili su mi takav mir, kakav zaista zelim svakom detetu. To je nemerljivo bogatstvo uspomena, radosti i smeha.

    Odrasla sam kod ocevih roditelja u Zrenjaninu. Koliko sam samo bila spokojna...Tad je i prababa bila ziva, i cuvala je brata i mene. Svako jutro donosila je lepinje kakve nikad vise nisam jela. Kokala nam kokice. Mesila najbolje strudle s visnjama na svetu.

    Baba mi je bila utociste. Neko ko me razumeo. Neko kome sam verovala. Zelela sam kao dete da budem kao ona kad porastem. Bila sam vise vezana za nju nego rodjenu majku.

    A deda moj... Jedan miran tih covek, koji nikad nije rekao koliko nas je voleo dok nismo bili dovoljno veliki da to sami shvatimo ali je tad bilo prekasno za ikakve reci...pa cak i makar samo utehe.. nismo imali vremena...Nikad necu zaboraviti njegove blage ruke i oci koje govore o neizmernom bolu i molbi da ga pustimo da mu se dusa odmori....

    Jedino sto mogu reci je da uvek treba da nadjemo vremena za njih...Posle ce biti kasno. Nasih pola sata za njih je nedelju dana srece...
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  14. #14

    Odgovor: Nase bake i deke

    duga12 kaže:
    Sećam se ukusa...najlepših malina na svetu ubranih u bašti moje bake,duda na kojem sam visila stalno..njene baštice u cveću...bezbrižnosti,njene ljubavi...sećam se da nikad nisam čula da je povisila ton...sećam se njenog blagog pogleda,u času kada je moj bio tužan jer se vraćam kući..njenih reči,saveta..svakog slova koje je izgovorila..prsluka i čarapa koje je plela za mene...sećam se njenog teškog života..sa večitim osmehom na licu...
    Da, stvarno su to bile najlepse maline...Baka mi da tanjiric, imala sam specijalno svoj mali metalni tanjiric prosaran crveno belim krugovima...Odem u basticu i berem maline...Ponekad ujutru kad se probudim deka mi nabere roke-ro (dudinje) pa me cekaju u maloj metalnoj soljici
    Svako jutro budio me miris domaceg hleba...a baka je pekla male jufkice, sve korica bude krckava...donese mi sir, a deka ubere svez paradajz...To sam mogla doruckovati svako jutro... Tih par meseci na selu sa njima bilo je pravo uzivanje...Voznja u radnickim kolicima, setnja po sumi i skupljanje puzeva i kornjaca, pravljenje svog malog kutka na tavanu...imala sam i svoju malenu hvataljku za jaja ..ljuljasku napravljenu od velikih guma koje su bile ispunjene daskama, kako je bilo dobro ljuljati se tu
    Sad je baka dosta ostarila i ne moze sama da se brine o sebi pa zivi kod mojih, a deka je odavno umro...
    Cesto razmisljam kako sam zahvaljujuci njima imala divno detinjstvo...tako bogato... A to su baka i deka sa tatine strane...
    E sa mamine strane, u kuci su pored bake i deke ziveli i ujna, ujak, dva brata, jos jedan deda, baba i njihova cerka koja meni dodje tetka, al sam je ja uvek smatrala sestrom...plus u toj kuci je uvek bilo pola sela i brdo ostale rodbine koja se sjati leti kad su odmori To je bio pravi haos...Ponasala sam se ko pravo seljace...Uvek sam isla poderana, musava i pod obavezno bosa, to mi je bio poseban gušt...Oni su imali puno stoke i konja kojeg sam ponekad jahala ... Tamo me je petao kljucnuo za mali prst,opekla sam nogu na auspuh motora, naaučila sam da vozim veeeeliki bicikl, fajtam sa muskarcima, cerupam pilice , kopam u njivi, berem boraniju, trebim grasak, prodajem na pijaci ...U tom selu je jedan čika prodavao sladoled na kugle u malom narandžastom fići...Ondak smo ga mi jurili po selu da kupimo sladoled ... Koje su tu avanture bile...mogla bi se čitava knjiga napisati ... Volela bih da moje dete dozivi par pola toga sto sam ja imala prilike da dozivim kao mala...A kakvi su moji roditelji mislim i da hoce...

  15. #15

    Odgovor: Nase bake i deke

    Ja nemam slike od deka i baka jer kad su ziveli nije bilo foto-aparata
    Ko je za jednu voznjicu

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Izbeglice nase nasusne
    Autor Sunny u forumu Politika
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 28.09.2015, 21:15
  2. Buducnost nase dece i dece oko nas
    Autor veljko yaric u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 16.03.2010, 10:55

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •