Mira Alečković
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 26

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Mira Alečković

    Мира Алечковић

    2. фебруара 1924. - 26. фебруар 2008. године

    Као гимназијалка, 1939. године постала је чланица СКОЈ-а, а 1941. године, од првог дана народноослободилачке борбе, и чланица партизанске илегале у Београду. Била је једна од најбољих ученица Десанке Максимовић и њена блиска пријатељица.По завршетку гимназије студирала је општу књижевност и славистику у Београду као и вишу Фушеову школу при Сорбони.

    Уредила је први број часописа Пионир, који је у току рата издаван илегално. После рата песникиња наставља са друштвеним и књижевним радом. Уређивала је прве послератне часописе и листове за младе: Омладина, Младост, Полетарац, и Змај. Више од двадесет година је била главни и одговорни уредник Змаја. Била је секретар, потпредседник и председник Удружења књижевника Србије и председник Савеза књижевника Југославије.

    Песничко стваралаштво Мире Алечковић се поављује непосредно пред почетак Другог светског рата, а своју прву збирку песама Звездане баладе издаје по завршетку рата, 1946. године. Објавила је још двадесетак књига за децу и двадесетак дела поезије и прозе за одрасле. И њена поезија и њена проза превођене су на руски, бугарски, румунски, мађарски, пољски, чешки, италијански и на све језике народа бивше Југославије.

    Песничка дела Мире Алечковић припадају традиционалном току поезије која се везује за Јована Јовановића Змаја, Гвида Тартаљу, Десанку Максимовић и Бранка Ћопића. Њена лирика се заснива на једноставности и искрености, писана је једноставним језиком блиским деци. Путем ње у малишанима буди племенитост, учи их да се боре против егоизма и расне дискриминације. Посебну пажњу посвећује љубави између родитеља и деце упоредо се борећи за поштовање дечје личности. Ипак, највише је родољубивих мотива а најбоља илустрација ове тврдње је збирка Звездане баладе. Аутор је текста песме Друже, Тито ми ти се кунемо.

    О свом раду Мира Алечковић каже: Стварање за децу мени значи враћање самој себи, свету детињства, чистијем од света одраслих. То је вечито тражење лепоте, доброте и љубави, потрага за уточиштем кад изневери свет одраслих.

    Мира Алечковић је умрла увече 26. фебруара 2008. а сахрањена је 3. марта на Новом гробљу у Алеји заслужних грађана, уз војне почасти. Од ње се у име Удружења књижевника Србије опростио Перо Зубац, док је глумица Рада Ђуричин прочитала стихове њене песме „Порука једне сенке."
    izvor Wikipedia
    Poruku je izmenio Cecara, 28.04.2015 u 22:06
    Krek, krek.. Ne gudra

  2. #2

    Odgovor: Мира Алечковић

    Balada o bajci


    Bajka može da se rodi
    kad god srce jako želi,
    kad god dečjoj duši godi
    kad se s maštom sprijatelji,
    da se seli u kraj neki
    gde je toplo, tiho gde je,
    zbog dečaka koga voliš,
    devojčice što se smeje,
    kad sneg veje, kad se ledi,
    a ti imaš prijatelje,
    pa putuješ, pa putuješ
    i sa njima snove sanjaš,
    zemlju svoju volim, voliš,
    makar bila i najmanja
    jer ta zemlja samo raste
    onda kad je ljudi vole,
    viđena iz dečje mašte,
    iz ljubavi neke rane,
    seje bajke srebrnaste,
    sipa snove zlatotkane.
    Krek, krek.. Ne gudra

  3. #3

    Odgovor: Мира Алечковић

    KOŠAVA


    Košava ima hiljadu biceva
    pa svakim po drvecu smrznutom seva.
    Košava britkom sabljom sece
    pa grane pršte, grancice zvece.
    Košava ima hiljadu usta,
    iz svakih sipa vetrina pusta.
    Košava ima hiljadu tockova,
    na njima skace od krova do krova.
    Košava ima konja sto hiljada
    pa jure preko drvenog mosta,
    sve lišce obrste njena stada,
    ne znaju nikad kad im je dosta.
    Krek, krek.. Ne gudra

  4. #4

    Odgovor: Мира Алечковић

    ŠTA SPAVA POD JASTUKOM



    Pod jastukom kliker jedan žuti,
    sad ga Srda traži, pa se ljuti,
    pod jastukom i loptica mala,
    tu je pala pa je i zaspala.
    Pod jastukom bombona crvena,
    malinica jedna izgubljena,
    pa se jastuk pomalo rumeni,
    i šapuce: daj je, Mila, meni.
    Možda Milu kliker onaj žulji,
    i bombona možda dete vreda,
    loptica joj možda mira ne da
    i smeta joj kad okrene leda,
    pa ce dete da ustane hteti,
    da se loptom u igru poleti!
    A vece je, treba da se spava,
    zato lutka sad ocice sklapa,
    i zekina spustila se glava,
    i medina pružila se šapa.
    Lutka drema, devojcica drema,
    dve je lutke poljubila mati,
    njih dve ce se kada mame nema,
    u snu mekom brzo zaljuljati.
    Krek, krek.. Ne gudra

  5. #5

    Odgovor: Мира Алечковић

    ZAŠTO SU NOCI


    Kad krene na put poslednji brod
    i svaka lutka sklopi oci,
    deco, utišajte hod,
    pocinje noc, pocinje noc,
    a znate li zašto su noci?
    Noci su da se spokojno spava,
    pa da se ujutru ustane vedar,
    noci su da ne boli glava
    kada se dugo u zvezde gleda.
    Noci su da mama mališana
    pokrije i kaže: laku noc, dete.
    Noci su da mesec kroz platane
    zlataste mreže snova isplete...
    Kad krene na put poslednji brod
    i svaka lutka sklopi oci,
    deco, utišajte hod,
    pocinje noc, pocinje noc.
    Sad znate zašto su noci.
    Krek, krek.. Ne gudra

  6. #6

    Odgovor: Мира Алечковић

    Pričaj,mama


    Pričaј, mama, igračkice naše
    kako žive, meče kako voli meda,
    kako bere јagode u šumi
    i kruškama kako mira ne da?
    Reci, mama, što nas decu plaše
    medvedima, kad su tako meki,
    čuvaјu nas u krevetu noću
    da ne dođe strašni lopov neki,
    da igračke naše ne odnese.
    Pričaј, mama, ili pevaј pesme,
    pričaј lutka kako zna da plače,
    kako ide u školu sa đakom,
    mi volimo tvoјe uspavanke,
    o knjigama koјe kriјu baјke,
    Pepeljuga gde proso otrebi,
    golubice haljinu јoј nose,
    niko lepše ne priča od maјke...
    Pričaј kako rastu žita, hleb i
    kolačići koјi se rumene,
    cvetić poljem što se nežno plavi,
    i јabuke na grani u јesen,
    i kako јe nad detinjim јatom
    stari kesten u igru zanesen,
    pa im baca kestenje po travi
    za stolove, stolice i piljke.
    Pričaј, mama, šta šapuću biljke,
    kakvu ruža peva uspavanku,
    šta јorgovan govori u mraku
    i šta peva crvevih usana
    usred žita bulka rascvetana.
    Pričaј kako potok plavi teče,
    šta šumore talasići modri,
    kako rastu posle kiše trave,
    pričaј kako ptica ptiče bodri
    i kako se lipa rascvetava...
    Pričaј, mama, meni se ne spava.
    Krek, krek.. Ne gudra

  7. #7

    Odgovor: Mira Alečković

    Тiho





    Nestajem tako u ovo veče kada se nebo u moru budi,
    postajem i ja sama talas,
    obalu daleku koji rubi.

    Sedim na steni. Ćutim i gledam kako belina
    oblaka sivi. Jedinom srcu zapovedam
    da smelo, gordo do kraja živi,

    da bude čovek, da ne vređa ranu duboku
    koja već boli, da tiho, tiho okrene leđa
    onome koji ne zna da voli.

    Poruku je izmenio Cecara, 01.08.2009 u 15:00
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  8. #8

    Odgovor: Mira Alečković

    Ja Se Smejem


    Kada јe sunce,
    јa se smeјem,
    smeјem se zato
    shto sunce greјe,
    shto mogu da idem go i bos,
    shto mi ne zebu prsti i nos.
    A kad sneg pada, јa se
    veselim:
    Dobar dan, snezze,
    јa mu velim,
    uzecu sanke, pa cu leci,
    Vozi me deda, dedi cu reci.
    Kada јe kisha
    јa nisam ljut:
    Oblache, kazzem,
    srecan put,
    orosi polja, vidike plave,
    da rastu brzo cvece i trave.
    A kad јe vetar,
    vetar lud,
    јa kazzem vetru:
    Srecan ti put,
    ne volim da sam prashinom posut,
    ni da su mutni Sava i Bosut.
    Ako vec mora sneg zasuti,
    јa se na Sneshka tad
    ne ljutim,
    sneg sipa u ochi, veјe, veјe,
    a јa se smeјem
    јa se smeјem.

  9. #9

    Odgovor: Mira Alečković

    Shta Je Sneg Hteo


    Danas Beograd pod snegom blista,
    sneg pada, pada, shta li јe hteo,
    da li da ulica bude chista,
    da svaki krov bude beo, beo,
    i da sve kuce srebrne budu
    kao iz neke baјke bele,
    da se probudi Mila u chudu,
    kad vidi s prozora u parku јele
    kako se bele, kako se bele.
    Danas Beograd praznichno siјa
    u bundi mekoј, u ruhu novom,
    a koshava se јuri, viјa,
    i igra zzmurke nad nashim krovom.
    I ko da kazze koshavi: stani,
    kad јe nemirna, kad јe mlada,
    kad trchi gradom kao deca,
    nestashna deca, a sneg јosh pada ....
    I niko ne zna shta јe hteo,
    da li da bude grad chist i beo
    ili da Srdja po snegu ide
    chizmice nove svi da mu vide.

  10. #10

    Odgovor: Mira Alečković

    Mira Alečković (Novi Sad 2. februar 1924 — Beograd, 27. februar 200


    ČAROBNA VRATA

    Na svetu zemlja jedna postoji,
    puna je svakoga blaga,
    i sve što ima — podeli svima
    u tome joj je snaga.

    Hoćeš li kuće, i kuća ima,
    samo uzmi i gradi,
    mostove hoćeš, pozovi ljude,
    džinovski most sagradi.

    Hoćeš li pesme, u njoj se ore,
    pevaju milioni,
    svako te tamo na rad zove,
    a niko te ne goni.

    Hoćeš li možda prugu da gradiš
    i da sečeš tunele?
    Hoćeš da pretvoriš reke plave
    u izvor svetlosti bele?

    Da li bi hteo najlepšeg ploda?
    Dođi, tu svega ima.
    Tražiš li druga, zemlja ta čudna
    druga će naći svima.

    Hoćeš li možda iz ljubopitstva
    da putuješ put zvezda?
    Dođi, ona će da ti svije
    sred plavih oblaka gnezda.

    Nemaš li majke, a želiš nežnost,
    uđi na ova vrata.
    Otac ti pao... Dođi da nađeš
    oca, seju i brata.

    Sa nevericom slušaš, druže,
    i misliš to je šala,
    i ključ od čarobne zemlje tražiš,
    ja bih ti rado dala,

    ali ti moraš svojom rukom
    vrata da otvoriš ova;
    pokušaj samo, nije teško,
    nauči prvo slova.

    A kad naučiš i da pišeš,
    ključ već imaš od zlata.
    Tad uzmi knjigu. Videćeš kako
    čarobna otvaraš vrata.

  11. #11

    Odgovor: Mira Alečković

    JA JOŠ NE ZNAM KO SI

    Tebe sam jedino uvek volela,
    i tobom uvek punila dane,
    za tebe jedinog sam ruke izgorela,
    u noći ih utapala besane.

    Ko si ti? Da li moja ljubav prva
    pod snegom što sipa ispod drvoreda?
    Ili tek čežnja koja me ophrva
    od jednog pogleda?

    Jesam li ti ona ljubav prikrivena,
    pritajena mirom što iznutra plamti,
    ljubav koju nosi od rođenja žena,
    reci mi, šta sam ti?

    I ko si ti, kaži, ja još ne znam ko si,
    možda sva maštanja rođena u meni?
    svi strahovi moji nestašni i bosi?
    najdublji koreni

    iz kojih će nići svi snovi budući? ...
    Još te nisam srela, tako mi se čini ...
    a živim stalno ja u tvojoj kući,
    u tvojoj blizini.

Slične teme

  1. Stevan Raičković
    Autor blueella u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 16.10.2014, 11:18
  2. Matija Bećković
    Autor Bishop u forumu Književnost
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 29.09.2014, 16:07
  3. Sloba i Mira
    Autor yossarian u forumu Politika
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 16.06.2009, 04:32
  4. Profit i troškovi nezavisnosti
    Autor Bacanin u forumu Spomenar
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 04.12.2007, 14:11

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •