Jedne tople večeri kasnoga leta, kod mog rođaka, već mladića (imao je svoj muzički bend i svirao je niz instrumenata) na aparatu marke “Tesla“ (čini mi se) slušali smo radio Luksemburg. On je pokušavao da me koliko toliko uputi u neke savremene trendove R&R i ja sam sve što je govorio gutao širom raširenih očiju, mada sam bio klinac i skoro ništa nisam razumeo (iako sam već čuo za Bitlse), sećam se da sam baš tada čuo (ondašnji veliki hit) jednu pesmu koja me je odmah osvojila i za koju sam instiktivno osetio da ima magijsku snagu i kvalitete nečega reprezentativnog, nečega što će trajati i trajati iako tada nisam ni znao šta je to, niti ko to svira, a još manje kako se pesma zove.
Tek kasnije sam otkrio da su to bili Rolingstounsi (The Rolling Stones), a da se pomenuta pesma zove Honky Tonk Woman. Ovu pesmu i dana danas smatram najboljom u njihovom respektabilnom repertoaru i jednom od najboljih u klasičnom R&R, gotovo programskom.

Rolingstounsi i dalje traju, a iza sebe su ostavili takav trag da je gotovo sigurno da nikada neće biti nadmašeni, kao najveća grupa R&R i čitavoj njegovoj istoriji i kao ukupan svetski fenomen muzičkog šou biznisa....