Povukli se Vujasinović i Savić
Najbolji vaterpolisti Srbije Vladimir Vujasinović i Dejan Savić neće više nastupati zanacionalnu selekciju.
Upravni odbor VS Srbije na sednici održanoj u Beogradu 18.septembra objavio je saopštenje kojim izražava zahvalnost dvojici vaterpolista Vladimiru Vujasinoviću i Dejanu Saviću za sve što su uradili u dugogodišnjoj reprezentativnoj karijeri. Prenosimo tekst saopštenja.
"Olimpijske igre u Pekingu predstavljale su i završne priče dvojice velikih vaterpolista. Kapiten Vladimir Vujasinović i Dejan Savić odigrali su u Kini poslednje mečeve sa nacionalnom kapicom.
U duelu sa Crnom Gorom kao i mnogo puta do sada, bili su najzaslužniji za trijumf koji je srpskom vaterpolu doneo olimpijsku bronzu.
Ostaće zapamćeno da su Vlada i Dejan obeležili istoriju našeg vaterpola, bili aktivni, nezamenjivi učesnici i kreatori brojnih uspeha jugoslovenskog, srpsko - crnogorskog i na kraju srpskog sporta.
Početkom devedesetih bili su momci koji obećavaju. Kasnije su od velikih talenata postali sjajni igrači, prepoznatljivi u vaterpolo svetu kako ponašanjem tako i vrhunskim kvalitetom u bazenu.
Vlada Vujasinović je debitovao decembra 1990. protiv Francuza na TV turniru u Kotoru. Posle toga je još 340 puta nosio najdražu kapicu i uz 391 pogodak, osvojio veliki broj medalja. U bogatoj kolekciji Vujas ima pet evropskih, četiri svetska i tri olimpijska odličja. Učestvovao je u osvajanju tri zlata u Svetskoj ligi, bronzi na FINA kupu. Dugi niz godina važio je za najboljeg igrača sveta. U anketi 2001. prestižni časopis Vaterpolo World ga je izabrao za najboljeg na planeti.Na mestu beka krasili su ga veština, borbenost ali pre svega igračka inteligencija. U organizaciji igre mu nije bilo ravnog, a pojedini golovi kao protiv Rusa u polufinalu SP u Fukuoki ili Mađara u finalu EP u Beogradu su antologijski. Nije mu se ispunila velika želja da olimpijskim zlatom završi reprezentativnu karijeru, ali ono što je uradio za našu reprezentaciju može da ga čini kao i sve nas izuzetno ponosnim.
Dejan Savić je debitovao u vreme sankcija igrajući za jugoslovensku All Star selekciju 1994. na turniru u Italiji. Posle toga , gotovo bez pauze bio je non stop standardna petica reprezentacije. Rekorder po broju utakmica 444, sjajan strelac 405 golova , su brojke koje ga, kao i Vujasinovića svrstavaju među istinske legende srpskog sporta.
Od igrača zaduženog da rešeta protivničke mreže tokom karijere pretvorio se u najsnažniji oslonac odbrane ispred našeg gola. Snažan, maštovit, bio je pre svega član ekipe, spreman da bez mnogo priče da u svakoj utakmici da puni maksimum. Nije bilo takmičenja od 1997. na kojem je osvojena medalja a da Savić nije bio u sastavu. Pored tri olimpijska,četiri svetska i pet evropskih trofeja osvojio je zlato i bronzu na FINA kupu i četiri puta Svetsku ligu.Na taj način je i jedan od najtrofejnijih naših vaterpolista svih vremena.
Vujas i Deki karijeru nastavljaju u Parizanu i Sintezu. Za neku godinu će i klupske kapice okačiti o klin. Tada bi trebalo da svoje bogato iskustvo prenesu mlađima, da postanu deo vaterpolo organizacije na novi način, ali nadamo se isto tako uspešan kao i u vremenima kada su gospodarili svetskim bazenima.
Na našem savezu je da na prigodan način, u dogovoru sa njima, obeležimo kraj reprezentativne karijere, karijere kakvu je malo ko imao u našem sportu", piše u zvaničnom sapštenju vaterpolo saveza Srbije.
(B92)
Nije iznenadjenje... al' ipak mi nije bilo sve jedno
kako je bilo njima ne vredi ni da razmišljam
ko nije bio na pripremama reprezentacije (vaterpolista naročito) ne zna šta to znači provesti 10 godina zajedno trenirajući... ma kakav veliki brat, mesec dana sede zajedno pa ne mogu jedno drugog očima da vide, a mi napravismo frku, popljuvasmo ih, i okrenusmo im ledja zbog jednog incidenta
Časne igre obojice u nacionalnom timu, i rastanak od njega u pravo vreme
Što se mene tiče, skidam im kapu dole