Molitva
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 42

Tema: Molitva

Threaded View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #15

    Odgovor: Molitva

    Kako ću naučiti da se molim?



    Ako želite da naučite da se molite, onda, kao prvo, morate da naučite prvi životni krik, prvi zvuk života, pravog života s Bogom.
    Gospod Isus je jednom ispričao priču o dva čoveka koja su išla u crkvu. Jedan je fini gospodin. I igrao je važnu ulogu u društvu. Odmah je pošao napred i počeo moliti : "Dragi Bože, zahvaljujem što sam tako fin momak". Bog je već bio zapušio uši. Taj čovek je mogao da govori koliko god je hteo, Bog više nije slušao. Eto, i toga ima. Drugi čovek je bio prilično gadan tip. Rekli bismo, pomalo kriminalac, švercer ili tako nešto. Biblija ga naziva carinikom. Pri ulasku u crkvu ovoga obuzima strah od svete atmosfere, i odmah kraj vrata zastaje, misleći : "Meni ovde uopšte nije mesto. Radije bih ušao u neku kafanu, ali ne ovamo". Već je hteo da se okrene, ali se u tom trenutku setio zašto je došao : Strašno ga muči čežnja za Bogom. Svi mi imamo strašnu čežnju za Bogom - Vratiti se kući - Bogu! Tako, taj čovek nije mogao da se jednostavno okrene i ode, ali ne može ni da udje dublje u crkvu. Setio se kako izgleda njegov život. Sklopio je ruke i izgovorio samo jednu kratku rečenicu: "Bože, budi milostiv meni grešnome!" Biblija kaže da su nebeske čete počele da pevaju. Oživeo je jedan čovek!

    Dakle, prvi životni krik glasi: Sagrešio sam!

    Kada se dete radja, prvi životni zvuk koji čujemo je "plač". Dete se rodilo, Novi život i prvi plač novorodjenog života!
    Prvi krik novog života iz Boga je onaj kada čovek konačno dolazi do Božijeg svetla istine i zaplače: "Sagrešio sam, Bože. Budi milostiv meni grešnome!" . Sve vaše moljenje ništa ne vredi, ako na početku ne stoji ovaj prvi krik života. Ko je još čuo za neko dete koje bi otpočelo svoj život nekim drugim govorom? Na početku uvek dolazi prvi životni krik. Ne postoji nikakav drugi put u Božije carstvo!

    Samo kao Božija deca možemo se moliti onako kako treba. A razlog zašto ne umemo da se molimo jeste što nismo postali Božija deca.
    Naravno, mi smo "hrišćani". Kršteni smo, konfirmisani, hrišćani smo na Božić i Vaskrs, pozdravljamo sveštenika i učtivi smo prema njemu. Jedan evangelista je jednom oslovio svoje slušaoce: "Vi ste pokršteni neznabošci, pokršteni zečevi". Pitali su ga šta to znači, a on im odgovori: "Ako uhvatiš zeca i pokrstiš ga, on će odmah skočiti u njivu. Tako i mi. Damo se krstiti i odmah se vraćamo u svet". Tako ne možemo da se molimo. Samo Božija deca umeju pravo da se mole. I zato, samo istinska Božija deca mogu da budu i istinski srećna.
    Moramo postati Božija deca, vratiti se na taj put. Možda ste hrišćanski obojeni, ali niste Božije dete. Detetom se postaje samo rodjenjem. Božije dete se postaje samo novorodjenjem. Tada ćemo umeti i da se molimo. Štaviše, Božija deca više i ne umeju da žive bez molitve. Božijoj deci je molitva poput disanja. A mi zaboravljamo na disanje duše.
    Kako čovek postaje Božije dete?
    Samo po Isusu.
    On je rekao: "Ja sam vrata. Ko ulazi po meni, spašće se!" Eto, kroz maglu sveta ide nam u susret Isus, čovek s tragovima eksera na rukama. Nismo baš za njega marili, činilo nam se da su to gluposti u vezi sa Isusom. Ali, eto, on nam ide u susret, možda ćete ga prepoznati: "Ti, čoveče, iz one druge dimenzije, ti, sine živoga Boga, ti si moj Spasitelj!"
    Znači prvi korak da postanem Božije dete jeste prepoznati Isusa. A drugi korak je da se u meni stvori veliko pouzdanje u tog Isusa. On može da sredi moj unutrašnji život, moj nemir, moju potajnu krivicu, grehe moje mladosti...Jedan Božiji čovek govori u Starom zavetu: "Ti brineš za moju dušu". Odjednom, znamo da tom Isusu možemo verovati. Toliko mu verujemo, da se usudimo prekinuti sa svojim dosadašnjim životom i da ceo svoj život stavimo njemu u ruke. To nazivamo obraćanjem. Reci te mu: "Uzmi moj život, Isuse! Predajem ti ga!" . Kada to uradimo, istog trenutka postajemo Božije dete. Postoje samo jedna vrata u Božije kraljevstvo, a ta vrata zovu se Isus. Umro je za nas i vaskrsnuo za nas.
    Danas svaki čovek ima svoje mračne tajne, ama baš svaki...Vuče ih sa sobom...Ali kada postane Božije dete, tada može Isusu da izruči svoje srce. Može da mu kaže svoje mračne tajne, kao i to da ne može da izadje na kraj sa samim sobom, da mu kaže šta ga vezuje i sputava. Može mu reći ono što ne može da poveri nijednom čoveku.
    Sećam se kako je moja majka jednog dana rekla: "Sinoć sam bila toliko umorna, da više nisam mogla ni da se molim. Onda sam jednostavno rekla: ' Laku noć, dragi Isuse!' " . Pomislih: Božije dete ovako razgovara sa svojim Gospodom, tako prirodno! A on, stvarno bdi. Moj spasitelj je tu u svako doba dana i noći, a ja sam njegova svojina i mogu čvrsto da računam na njega.
    Ako ne možemo moliti, onda je to katastrofa broj jedan. Dakle, svima nam je potreban onaj pravi životni krik : "Zgrešio sam, Bože, budi milostiv meni grešnome!" . . .
    Poruku je izmenio ser_gogsy, 08.09.2008 u 08:35 Razlog: reč

Slične teme

  1. Molitva pomocu brojanica
    Autor swba u forumu Religija
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 30.10.2010, 21:59
  2. Pesma 'Molitva' plagijat?
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 29
    Poslednja poruka: 17.05.2007, 23:12
  3. Molitva šume
    Autor SQUAW u forumu Biljno carstvo
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 09.09.2006, 05:35

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •