KAZIVANJA POKAJNIKA...

Moja priča je priča oca koji briše suze propasti i kajanja nakon sna u kome sam vidio moju mladu kćerku koja je umrla prije kratkog vremena. Vidio sam kćerku kako gleda u mene i govori mi: Dovoljan mi je Bog i divan je On zaštitinik. Ponavljala je puno te riječi. Obuzela me je vatra i upitao sam je: Kćeri, protiv koga ti je dovoljan Bog, da te osvetim? Ona mi je rekla: Oče, protiv tebe, koji si me zanemario i prema meni nemaran bio, koji si prekršio emanet i bio uzrok ovakvog mog stanja, protiv tebe mi je Bog dovoljan.
Začudio sam se ovome, pa sam je upitao: Gdje si ti sada, kćeri? Odgovorila mi je: Zar ne znaš gdje sam? Njeno lice, do tada blistavo i puno živosti, postalo je jezivo i strašno. Njene oči postale su poput žeravica iz kojih bljuje plamen. Rekla je: Ja sam sada u vatri džehennemskoj. Upitao sam je zbog čega, a ona mi je rekla: Zar ne znaš? Ti si razlog tome. Gledao si mene i sestru kako gledamo filmove do pola noći, a nisi pokušao odvratiti nas od toga.

Gledao si kako prespavamo sabah, a nisi pokušao probuditi nas. Štaviše i ti si nas vodio tamo gdje se prodaju filmovi. Taj trgovac bi nam govorio vulgarne riječi od kojih se koža ježi, a mi nismo obraćali pažnju. Čak smo se i smijali. Izlazile smo u grad otkrivene i namirisane kako bismo privlačile mladiće. A ti ništa nisi kontrolisao niti o čemu brinuo. Ti nisi...

U tom trenutku san se prekinuo i ja sam vrisnuo zbunjen. Vjerujte mi, uprkos tome što sam bio žalostan zbog svega što se dogodilo mojoj kćerki, želio sam da se ne probudim sve dok ne čujem šta sve ima da mi kaže. Želio sam da greške koje sam napravio u odgoju sa ovom kćerkom ispravim kod drugih kćeri i da ih odgojim ispravnim islamskim odgojem.

Sada molim svakog onoga ko pročita ovu moju priču da podigne svoje ruke prema nebesima i zamoli Boga za oprost grijeha moje kćerke koja je, nakon Boga, bila uzrok moje upute.