procitao sam samo prvi yossin post i dosao na poslednju stranicu.......
a to je pretpostavljam bitno kako bi moje misljenje na zadatu temu imalo kredibiliteta, tako da ako kazem "nijedno" dobicu "pfffffffffff, ajde bezi i pij mleka", a ako kazem "petoro" tapsanje po ramenu i klimanje glavom...... da li je to koliko ja imam dece stvarno bitno? osetio si se prozvan? sta?
moje iskustvo je vezano za moju primarnu porodicu, posto sopstvenu jos uvek nisam oformio..... ima nas trojica najrodjenijih, s mamom i tatom, petoro..... ziveli svi u 55 kvadrata skoro 30 godina, oni se i dalje guraju
...... kinte nikad dosta, pozajmljivalo se za parizer i pavlaku i sve delilo na tri....... danas svi zdravi, normalni, iskolovani, zaposleni, znaju da rade to sto rade i ne boje se nicega, najmanje samoce jer sva trojica znaju da postoje bar dva coveka na ovom svetu od kojih ce uvek dobiti zagrljaj i poljubac ma sta uradili i u kakvoj situaciji bili.....(a nekad smo se tukli jer neko nije hteo da ugasi sveto jer mu se citalo a drugom spavalo)........... u familiji imam i primer "imacemo jedno, al ce ono imati sve"..... ono danas nema nista, osim stanova, automobila, namestaja i tamo nekih vaza s kojima nema pojma sta ce.............