Naj poruka - Strana 34
Strana 34 od 41 PrvaPrva ... 243233343536 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 496 do 510 od ukupno 602

Tema: Naj poruka

  1. #496

    Odgovor: Naj poruka

    Citat starsica kaže: Pogledaj poruku
    Generalizujes. Kad bi svaka bila takva, onda bi debeljuce bile bukvalno bolesne zene. Gojaznost jeste bolest koja se leci samo zdravim razmisljanjem, ali neko je zadovoljan sobom kao takav.
    Evo, ja, npr. Nikad nisam bila mrsava, uvek sam teglila "balast". Shtash, volim da jedem. Nisam oskudevala ni u seksu ni u ljubavi zato sto sam deb'o, a smatram sebe za izuzetno svesnu osobu, nimalo za nekoga ko je bolestan. Treba li stanje svesti da mi bude naruseno zato sto imam visak kilograma? Ne, sasvim se dobro snalazim sa onim sto imam, niti sam iskompleksirana niti mi moj visak smeta. Smeta mi samo kad nabacim visak preko viska i to skinem. Ono sto se za mene prilepilo zivi sa mnom ceo zivot, pa sto da ga teram?

    Ne zele sve zene da budu mrsave Volim to sto me ima, volim sto mi dupe nije ravna ploca, volim sto mi ni stomak nije ravan nego je bembeljuskast, volim sto sam ovakva. Ne tezim idealima mrsavosti, ne ubedjujem sebe da ce vise da me vole zato sto cu biti lepsa mrsava, jer sam sobom zadovoljna, u bukvalno psiho-fizickom smislu.

    Ako ce se povesti prica o zdravlju kad budem u poznijim godinama (daj Boze zdravlja da pozivim da pricam o tome), ni tu se ne sekiram. Nisam tovljeno prase da moram da brinem o svemu sto se odmah povezuje sa gojaznim osobama (kardiovaskularne bolesti, holesterol, visok pritisak..). Keva mi je npr. pravi primer krupne zene, ali bukvalno. Nema zena problem sa zdravljem, nijednim segmentom.

    Kaze Glisa da nema uvijanja price u oblatne, hurke i salo. To sto nekome nije primat da bude mrsav i svojim je izgledom zadovoljan bez obzira sto je gabaritan, bez obzira sto je sa svojim salom zadovoljan i ne smeta mu, treba li da se zapitamo sta to nama debelim fali kad ne zelimo da ga se ratosiljamo?
    pravo u centar
    Nisu sve debeljuce nesrecne
    niti obrnuto
    nisu sve mrsavice lepe i srecne - bilo u ljubavi bilo u zivotu uopste!


  2. #497

    Odgovor: Naj poruka

    Citat maski kaže: Pogledaj poruku
    ne to nije u chovekovoj prirodi. to je u chovekovoj slabosti i zavisnosti.
    i ne nije to sebichnost. to je obzirnost. ne namechem sebe i svoje probleme drugome jer on ih nije ni izazvao niti je za njih odgovoran niti je duzzan da ih reshava. to je moj posao. drugima stavim na raspolaganje onaj pozitivan i vedar deo sebe. tako im donesem neshto dobro i oni mi nechim dobrim i uzvrate.

    znachi upravio tako - ako osecham neshto lepo i uzvisheno dodjem i podelim. i tako vishe od nekoliko puta pa onda i drugi dodju i podele neshto lepo i uzvisheno. pa se prepoznamo i u prolazu pozdravimo pa se posle toga jedno drugom radujemo i ishchekujemo.

    a ne sednemo u choshak sa prosjachkim sheshirom ispred sebe i narichemo kako smo usamljeni i ucveljeni i kako smo u stvari do jaja al nas niko ne voli i niko nas ne zove i niko neche da pridje da mu se na ramenu siti isplachemo i da mu bubnu opnu kuknjavom probijemo i da ga svog uliupamo i izbalavimo zbog nashe zlehude sudbine.
    Tema je:"Koliko se mi ustvari poznajemo".... ali bi ovo bio i dobar odgovor za drugu temu:"Zasto ste na forumu"

  3. #498

    Odgovor: Naj poruka

    Citat bellissima kaže: Pogledaj poruku

    Oseti se iskrenost u svakom slovu.
    Jednostavno sam naucila da procenim, ko pise srcem, a ko pise price iz tudjih zivota.

    Ja sam jednostavno ja.
    Otkrivam se koliko mislim da je dovoljno.
    Ne pisem svoje generalije,ali volim podeliti lepe i one manje lepe trenutke na ovom forumu sa ljudima koji su mi bliski.
    Nema ih mnogo, jer dosta treba da me neko osvoji i da ga pustim u svoj svet.
    Oni koji su usli u taj moj mali kutak, usli su zasluzeno, jer sam osetila govor srca kroz svako slovce.
    Postoje neke stvari, gde se ne moze folirati.

    Pre neki dan mi je Sirijus poslao pp da sam licemer.
    I zacudila sam se, covek samnom ni slovce razmenio nije, ali dovoljan mu je bio jedan post, koji nije odgovarao njemu u tom momentu, da pocne da me vredja.
    Ljudi se razlikuju.
    Upoznaju, koliko mi dozvolimo da nas upoznaju.
    Ovakva sam kakva sam.
    Nekad sam i sama sebi teska, ali sam iskrena.
    Onaj mali krug sto me je upoznao, zna me.
    Za ostale, ne marim ...

    Ne može reput, ali može ovako. Što volim kad se raspiše, i pri tome pogodi u sridu.

    A tema je "Koliko se mi ustvari poznajemo..."
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  4. #499

    Odgovor: Naj poruka

    Koliko se mi ustvari poznajemo...

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    Čovek se upoznaje teško,polako i ima u tome neke muke nalik na onu,tihu patnju koju smo doživeli pri rođenju,a koju smo zaboravili posle prvog plača;jer,upoznavanje je baš to-rađanje nešeg novog,jednog života izvan onog koji živimo dok smo u ganicama koje smo odredili kojima smo zaštićeni.Bilo je da to upoznavanje putem interneta,bilo da je licem u lice,suština je uvek ista,a samo je način drugačiji.Ukoliko želite nekoga da obmanete učinićete to u pravom životu,ali u putem neta.Ukoliko ste iskreni,bićete iskreni u oba slučaja.Naravno,upvekpostoje oni ljudi koji su ''emocionalno zaostali'' i pokušavaju da ižive svoje,pritajene komplekse kroz upoznavanje putem neta-to su ljudi koji se prikrivaju jako dobro,do posledneg trenutka kada im padne maska sa lica.Ali,oni su deo iskustva,ono što se nauči.

    Čoveka upoznati je velika škola,najveća od svih.Čoveka prepoznati i zadrđati ga kao prijatelja-to je još teže,jer ima jako puno ljudi svuda oko nas,ali nemaju svi u sebi čovečnosti.

    Neko može pripadati ljudskoj zajednici,a da uopšte nije čovek.
    Neko može biti daleko od svega što se smatra društvenim i živeti udaljen od društva,van njegovih granica,pa ipak uneti u vaš život sjaj one lepote koju,lično,prepoznajem kao dobrotu.

    Upoznajemo se.
    Upoznavanju nema kraja.
    Kao ni samospoznaji u čijem procesu upoznavanje drugih ljudi ima veliku ulogu.
    Dakle to bi bilo to.

  5. #500

    Odgovor: Naj poruka

    Normalan zivot ...




    Citat maski kaže: Pogledaj poruku
    zzivot je okej. kakav bi mogao biti, normalan je koliko toliko. srecha te se sada mogu ponadati mirnoj smrti u snu a ne ko nekada kad si se morao osvrtati dal che iza ledja da te zaskochi neka kuga ili kolera, vojnik ili dzelat ili naprosto neki low life.... dal che ti deca umreti od gladi il od shuge, dal chesh zbog kishe i mraza imati shta da jedesh cele godine... etc

    zzivot jeste hectic, al kad to nije bio. vishe manje smo pomereni sa granice pukog prezzivljavanja. ne skupljam drva po shumi za grejanje, ne skrivam mladunchad od medveda i vukova, ne trchim za zechevima, imam tekuchu vodu, imam kanalizaciju, chist i poplochan wc, imam struju i najvazznije - imam internet. zzivot je okej. kakav bi mogao biti.

    nisam nikome rob... nisu me udali protiv moje volje... niko me nije nikome prodao ... ne drogiram se... nisam bolesna... ne ulazi mi niko u krevet nezzeljen i nepozvan.... nisam krta i slabashna.... nisam ovisnik.... nisam bezidejna i isprazna .... nisam deo sistema... nisam u potrazi za choporom.... negujem nepripadnanje i samodovoljnost.... nisam fatalista i pesimista.... zzivot je okej. kakav bi mogao biti.

    nije da mi je sve potaman al mi se svidja kako ne dramim i ne kukam. svidja mi se doza humora s kojom sve posmatram. svidja mi se shto me zzivot ne mozze slomiti. svidja mi se kad ugledam snagu osmeh i vedrinu i na najnemoguchijim mestima. svidja mi se shto mogu da se poistovetim sa istrajnim i duhovno snazznim ljudima. svidja mi se kad se prepoznam u detetu od 4 godine, svidja mi se kad chika od sedamdeset pet u busu zapochne razgovor samnom i posle 45 minuta vozznje shvatim da smo se isprichali ko na forumu .... svidja mi se shto imam hrabrosti da se iskljuchim, da ne pripadam, da ne poshtujem, da ne verujem, da mislim, da uchim, da volim i kad je nedostizzno, da budem uporna, da budem nestrpljiva, da budem idealista, da verujem u sebe, da verujem sebi, da budem neovistan, ... svidja mi se shto volim kad sam sam.... svidja mi se shto mogu da rashirim ruke na koshavi i da osecham kako zzivot prolazi kroz mene.... svidja mi se shto mogu s detetom pred spavanje da provedem pola sata smejuchi se... shto ga poljubim u potiljak dok spava i svidja mi se shto znam da chu se tog trenutka setiti kad zzivot iz mene bude izlazio.

    svidja mi se shto znam da sam normana uprkos ovom ludom svetu. zzivot je okej. kakav bi mogao biti.

  6. #501

    Odgovor: Naj poruka

    Jedan obican divan i plot koji sve pamti ...

    Bravo


    Citat bigrancer kaže: Pogledaj poruku
    I odem ja u veliki grad.
    A nisam ti ja bas vol"o Novi Sad.
    Ni onu tisinu u Zmaj Jovinoj ulici.
    Ni Detelinaru.
    Ni onu podstanarsku sobu sa roze tapetama.
    Pogledam kroz prozor i vidim drugi prozor i autobuse sive i u njima neke prilike neme.
    E nisam ti ja na to navikao.
    Volem kad mi pogled klizi poljem u daljinu. Za onim pticama.
    A nemas di ni otici.
    S nekim popricati.
    Jedino se cika Jovi i cika Djuri javlj"o i pit"o ih za zdravlje.
    Cisto da me zelja mine.
    A po sobi na prstima hod'o i gledao u one tapete.
    I brojao dane do petka a ondak na stanicu..... pa kuci...
    Tuzni su i svi sti bili ti dani.
    Sve dok jednom na isti peron nismo stali.
    I pogledali.
    I tako...pogled .......pa reci.....
    I ona dosla na velike skole iz grada u Banatu sa imenom nekog narodnog heroja.
    I cuprijom i cetiri konja debela.
    A kada do nje dodjem, ondak se tek svega setim.
    Svega sto je bilo i ne postoji vise.

    I pantalona boje leoparda.
    I onog naseg skrivenog mesta.

    I plavog mantila.
    I cika Jove Zmaja kojem smo mahali u topla predvecerja.

    I onih pet slova T I A M O.
    I starog refrena : " ciao ragazzi ciao "

    I onog sjaja.
    I Svetozara Miletica koji nikad nije spustio ruku.

    I one sobe.
    I peraca sirokih cesta s kojima smo ispracali noci.

    I zutog gerbera.
    I umazanog deteta s kojim smo setali dunavskom ulicom.

    I one knjige o neobicnom galebu koji zivi u svima nama.
    I njene ruke u dzepu mog grombi kaputa.

    I belih krovova.
    I svetlucavog snega sto skripi ispod nogu.

    I onih koraka.
    I vetra u kosi.
    I suznih ociju.
    I ispruzenog prsta negde kod Paragova.

    I onih vrucih lepinja koje smo kupovali svakog jutra.
    I smejali se.
    Zbog nas.
    I nase mladosti.
    I andjela sto su nas spojili.
    I cuvali.

    I gvozdenog mosta.
    I one mutne reke pod nama.
    Duboke , siroke reke u nama.

    I moje zelje da uvek bude moje Sutra.

    I tako ti se ja secam.
    Svega sto je proslo i ne vraca se vise.

    I Limanske stanice.
    I onih autobusa na koje nikada nismo stizali.

    I one kafane sto pocinje na slovo S.
    I crvenog vina po belom stoljnjaku razlivenom.

    I onih staza za koje smo mislili da nas dobru vode.

    I izgubljenog dugmeta.
    I opalog , zutog lisca u crkvenoj porti.

    I one tisine.
    I onih skazaljki velikog sata koje smo gledali a nismo ni znali.

    I onih reci sto peku.
    kao struna u dusi....duboka.

    I odlaska.
    I dolaska.
    I odlaska.

    Secam se.
    Jos uvek, svega se secam.

    I kada je dozivam.
    I kada mi se kao uzarena nit bola u snovima vraca.

    I kada su moje oci
    i moje misli
    i moje srce
    i moja dusa
    puni nje.

    I kada je nista.
    I kada je sve.

    I tren.
    I sen.
    I dah.
    I prah.
    I smeh.
    I greh.
    I radost.
    I strast.
    I ceznja.
    I lepota.



  7. #502

    Odgovor: Naj poruka

    Ko ili šta vam trenutno nedostaje?

    Citat maski kaže: Pogledaj poruku
    nedostaje mi neko dete od dve do pet godina da malo napunim baterije. istroshila mi se radost. po moguchnosti mushko al ako ne mozze da se bira pristachu i na zzensko.

    da se malo izrazgovaramo dok ga nosam na ramenima, da kupujemo lizu, da se vozamo u autichima u luna parku, da bacamo mrvice galebovima i kamenchiche u reku (tako evoluciju premotavamo unazad ) , da nauchim neke nove rechi, da dobijem mudre odgovore na komplikovana pitanja.... da se zagrlimo da dushu napunim......

    .... i tako....
    ...i meni.

  8. #503

    Odgovor: Naj poruka

    Citat maski kaže: Pogledaj poruku
    podsmevanje i vredjanje kao put dobre komunikacije....

    no, srbomrsci....

    - da li su to oni koji pljuju pink i estradni turbEfolk i stide se shto su u "istom koshu" s tom felom?
    - ili su to oni koji ne uzzivaju u guchi?
    - a mozzda su to oni koji ne preferiraju svinjche nabijeno na kolac u svom dvorishtu?
    - a mozzda su to oni koji zzele da u svom rechniku i rechniku svoje dece imaju vishe rechi koje se ne tichu polnog odnosa s bliskim rodjacima
    - mozzda su to oni koji se ne slazzu da se prodaje u svetu slika srbije kakvu oni zzele da vide (balkan, balkan) samo da bi se prodavalo
    - ili su to svi oni obrazovani, inteligentni koji su utekli iz kukavichijeg gnezda tjekom devedesetih?
    - ili su to oni koji vole da znaju vishe od nekoliko stranih jezika da bi sa istima svuda u svetu mogli da nadju zajednichki jezik?
    - ili su to oni koji bi da nekako isplivaju iz govana i objasne da srbija nije samo sir kajmak i shljivovica?
    - ili su to oni koji ne vide da se srbija prostire do tokija?
    - ili su to oni kojima gejovi ne smetaju?
    - ili su to oni koji se stide podmichenih lekara, korumpiranih politichara, lopova pod maskom humanitaraca, prljavih pandura, nevaspitanih shalterskih radnika, bahatih konduktera, .....


    .... a najvishe me interesuje kako se treba obrachunati sa srbomrscima?
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  9. #504

    Odgovor: Naj poruka

    Rece mladi Becar
    ELA tebe niko ne bi ni jurio u tim godinama.Naravno da ovakvi tipovi kao ja gledaju mladu piletinu i jeste privilegija imati mladje jer starije mozes kako hoces.Ja govorim u svoje ime i ne bezim od sada vasih napada na mene.Moj stav je jasan-mladje i uvek i samo mladje! To je savet i za ovde neke starije muskrace koji bi zelili da to postanu a nisu jer ne znaju


    Najveca vlast je vladati sobom.

  10. #505

    Odgovor: Naj poruka

    Citat Uriel kaže: Pogledaj poruku
    Ja sam i kao dete uvek dosadjivao ljudima sa pitanjem " zašto? "
    Kada bih dobio nezadovoljavajući odgovor, opet bi sledilo " a zašto?"
    Još malo pa je prošlo pola veka...i ta navika mi je ostala.
    Dosta se tu odgovora skupilo za tih nekoliko godina.
    Uglavnom nezadovoljavajućih.
    Ona nekolicina koji su kod mene položili sa "zadovoljavajući odgovor"
    uglavnom su bili učeni i racionalni.
    Izučio sam nekoliko zanata od kamenorezca do web-designera i nekako sam
    navikao da fizika, hemija i matematika imaju odgovore za sve što se dešava u ovom
    našem univerzumu.
    Čitao sam i bibliju i kuran i talmud...tek onako da mi niko ne može palamuditi,
    ali isto tako znam kako se izračunavaju udaljenosti između galaksija na osnovu
    sjajnosti pulsara iste frekvencije.
    I od jednog i od drugog imam strahovite koristi
    Volim znanje radi znanja ...to je neka vrsta hobija.
    Volim život i mislim da je predivna stvar...ali mi ne treba nikakva nagrada nakon njega.
    Nagrada je što sam ovde na ovoj lepoj planeti...i treba to nekako odraditi da i planeti
    bude dobro. U boga ne verujem ...ali da mi se sada pojavi, nebih se frapirao ili uplašio...
    nemam zbog čega...sve sam do sada pošteno odradio...mislim da bih i njemu
    postavio nekoliko pitanja "zašto?"...tek onako iz radoznalosti.
    Ateista uvek pita "zašto?" ...nikad mu nije dovoljno "E zato!"
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  11. #506

    Odgovor: Naj poruka

    Ova poruka zaslužuje da bude ovde.
    Koliko zbog onih koji se na političkim temama s' penom u ustima raspravljaju/mo, još više zbog onih koji na političke teme i ne svraćaju...
    (verovatno baš iz razloga što tamo malo šta pametno mogu da pročitaju).

    U tom smislu ovaj post mora odande da se izdvoji, jer mu je dužina srazmerna "težini" sadržine.

    Citat nenad.bds kaže: Pogledaj poruku
    Историја није ни мало једноставна и не може се сагледати из новинских фељтона, телевизијских причаоница, политичких памфлета и политичких , а нарочито идеолошких полазишта и ставова. Но 'предност' такве 'историје' је да њеним корисницима ствара утисак да су у праву.

    Нисам оптерећен историјом и не проучавам је, иако сам нешто из те области и прочитао и у озбиљнијим делима. Таман довољно да схватим да не знам довљно да бих основано судио о прошлости.

    Овде сам повадио цитате (да бих скратио текст) из једног цењеног историјског дела написаног пре Дргог светског рата од великог присталице краља Александра и прве Југославије, из којих се види да су основни проблеми постојања јединствене Југославије неуспешно решавани од самог њеног настанка.

    Тито је само наставио да решава, углавном у истом правцу, оно што ни његов претходник, Александар Први Карађорђевић није успео да реши: национално питање, самоуправу делова државе, федерализам...

    И дан данас иста (скоро сва) питања од пре 90 година тек треба да решимо.

    ''...По Видовданском уставу Краљевина Срба, Хрвата и Словенаца имала је бити једноставна национална држава, са три племена (нације термин национални још није био у широј употреби тада nenad.bds) али једном државном идејом, парламентарна и уставна монархија, са широким обласним самоуправама....

    ...Подгоричку скупштину сматрали су као незакониту и тужили се против ње Конференцији амбасадора великих сила. Али су били у лето 1922. одбијени, пошто су избори за Конституанту показали да народ прима створено стање. После смрти краља Николе незадовољство је попуштало и само од себе. Нестајало је и четовања, које је једно време било немало домаће зло....

    ...Док се црногорско питање постепено смиривало хрватско је све више расло. На њему су падале неколике владе. С њим у вези биле су мање-више све политичке кризе у држави; оно је, може се мирно рећи, било главни узрок што се највећи део снаге трошио на прилично бесплодно тражење неких нових путева и метода и што су била потиснута у други и трећи ред многа важна привредна и социална питања. Једно време цео наш политички живот добијао је карактер племенске борбе....

    ...Неколико добронамерних српскохрватских интелектуалаца гледало је тада, да на све начине нађе излаза из те мучне ситуације и да ублажи противности које су постајале све веће...

    ....известан број истакнутих јавних радника одржао је 10. септембра 1922. конгрес у Загребу с тим програмом. Сам конгрес није ништа допринео сређивању тих односа, јер су његови сазивачи били људи без политичког утицаја; није чак ублажио ни оштрине. Његов закључак, да се дотадашње име Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца замени југословенским и да се образује Југословенска заједница "братскога споразума и праве демократије" није у тај мах прихватио нико. Све политичке странке биле су му противне. Једино су код демократа била подељена мишљења.

    Из изборне борбе демократи су изашли скоро преполовљени (од 95 на 52 мандата), јер су их радикали међу Србима сузбијали оптужбом да су издали начело државног и народног јединства. Изборни резултати показали су, да свет није волео средње линије; није чак показао велик интерес ни за класне странке. Земљорадници су изгубили много у свима крајевима. Победу су однеле племенске и верске странке. Код Срба радикали, код Хрвата Радићевци, код Словенаца клерикали..

    ...Међутим, мада је Видовдански Устав начелно, као устав државе основане на народном јединству, теориски и добар и доста еластичан, он је ипак стицао све више непријатеља. Његова крута примена са претераним централизмом компромитовала је у њему све што је било добро. За добро функционисање централизма апарат је морао бити прворазредан, а он је у ствари био претежно недорастао, без довољних стручних квалификација и доста пута несавестан. Извесни људи служили су понекад више својим партијама него држави и ове су их штитиле чак и онда кад су била у питању и прљава, а покаткад и криминална дела. Корупција је била захватила добар део чиновништва, а њом су били заражени чак и извесни чланови владе. То је све подривало поверење и ауторитет власти и одговорност је за све пребацивана на Београд и на владу у њему. У том погледу критика на режим била је оправдана, мада су за овакво стање имали кривице сви, подједнако и Хрвати и Словенци као и Срби. Од тога стања патили су исто тако подједнако сви, и сви крајеви. Иако се то зло давно уочило централизам није попуштао, нити је за времена хтео да известан део рада и одговорности подели са органима унутрашњости. Министри су задржавали за себе решавање и најситнијих питања; органи у унутрашњости нису могли самостално да поставе чак ни послужитеље. А та ревност није долазила од љубави за посао и од жеље да се о свему истински води рачуна, него да се појача лични утицај и осигура власт. У жудњи за влашћу извесни београдски политичари сматрали су понекад нове области као неку врсту колонија; тамо су упућивали своје људе на положаје, тамо им давали синекуре и повластице, тамо су чак и сами јурили да добију без муке посланичке мандате. У том правцу нарочито се грешило према Јужној Србији, али је било велике јагме и у Војводини и у Босни и Херцеговини.

    Видовдански Устав предвиђао је децентрализацију управе и стварање већих самоуправних јединица, али се с тим питањима отезало без икакве потребе годинама. У централној влади веровало се, да је довољно дати закон и донети за неко питање одлуку, па да ствар иде сама од себе. Мало се тражила инициатива одоздо. Свима питањима и покретима тражила се политичка позадина, а и у све ствари уношен је политички моменат. Није се водило увек довољно рачуна о том, да процес југословенскога уједињења није ипак проста хемиска радња, која се може изводити по утврђеној формули. Није се рачунало са извесним психолошким и моралним чиниоцима у народу; брже се решавало него што се припремало.

    Најупадљивија грешка, и чак очевидна неправда, учињена је свакако при подели земље на области. Ако се нису хтеле задржати старе историске области због жеље, да се заборави оно што нас је делило и што је у геополитичком погледу било доиста неприродно, онда се с правом могло очекивати да ће нова подела бити боља, начелна, изведена по јасно утврђеним принципима, и стручњачки. Мислило се и предлагало, да се створе области које ће бити географске целине са најприроднијим гравитацијама и везама, које ће се допуњавати привредно и културно, и које би са, од прилике, 800.000 становника биле способне за самоуправни живот. Међутим, све је то било напуштено. Поделу су вршили само политички људи по својим жељама и по својим потребама. Најбољи стручњак за та питања и једна од најбољих глава целог народа, Јован Цвијић, није био ни позван на сарадњу, а камо ли да је у том послу учествовао...

    ...Да би се задобили босански муслимани одредило се чак једном тачком устава, да у Босни и Херцеговини остану области у старим границама тих покрајина, и тим се донекле признао њихов аутономни став. Према Хрватима се нису показали ти обзири и они су се с правом бунили. У Србији су извесне области испале једва нешто веће него стари окрузи, док је сва Хрватска са Славонијом била подељена у четири дела...

    ...посланик Пуниша Рачић, 20. јуна 1928., пуцао је у Скупштини из револвера, па је тешко ранио Стјепана Радића, а смртно је погодио друга два хрватска претставника, Павла Радића и дра Ђуру Басаричека. Стјепан Радић преживео је ту несрећу само неколико недеља и умро је у Загребу 8. августа.

    Овај случај имао је тешке последице за српско-хрватске односе и за развој прилика у целој држави. Раздражење код Хрвата било је велико и захватило је најшире кругове. Претставници Сељачко-демократске коалиције напустили су Београд и даљу сарадњу у тој тако састављеној скупштини. Мучни и напорни рад од десет година био је изгубљен; од тог догађаја јаз између Срба и Хрвата постао је дубљи. Било је јасно, да се он неће моћи лако премостити и да ће се морати утрошити много нове снаге да се спречи процес разједињавања, који се почео осећати....

    .... Приликом консултовања код краља претставници Коалиције тражили су, поред нових избора, и ревизију устава. У тај мах ревизија још није тражена с отвореном намером, да се изведе федеративна подела државе на племенској бази, него се хтела провести подела на веће и за живот способније аминистративне, претежно историске, области.

    ... Да ојача југословенску идеологију и народно јединство, на ком је била основана заједничка држава, краљ је 3. октобра 1929., у место дотадашњег имена Краљевине Срба, Хрвата и Словенаца, одредио као службени назив Краљевина Југославија. Указом од истога дана измењене су и границе старих историских области и укинута административно њихова имена, а место њих уведено је девет нових бановина, образованих као велике старе жупе, по већим речним сливовима... Потом су у војсци старе војничке српске заставе замењене новим југословенским. Соколство, као општенародна витешка организација, са југословенском идеологијом, добило је од државе и моралну и материалну потпору, а на његово чело стављен је млади престолонаследник Петар. Покушано је, да се организује и једна велика политичка југословенска странка, али су вођи тих странака губили присталице онога дана, кад би сишли са власти...

    ... септембра 1931., проглашен је нови устав. По том уставу Југославија је наследна и уставна монархија са дводомним системом. Краљ је "заточник народног јединства и државне целине"... Изборни закон је искључивао образовање племенских (националних термин национални још није био у широј употреби тада ненад.бдс), верских и покрајинских странака и тражио је као услов за могућност подношења кандидатских листа да се организација политичких странака мора распростирати кроз сву земљу.

    ... У политичком погледу Хрвати су заузели сасвим негативан став, а помагао их је и један део српске опозиције, састављен из делова свих политичких странака. ..

    ...Опозициони покрет у народу растао је очевидно. Радикали, демократе и земљорадничка странка успели су да васпоставе везе са Загребом и да уђу у преговоре са Сељачко-демократском коалицијом. Приликом избора за скупштину 1935. и 1938. год. српске опозиционе странке, чак и југословенска национална странка ишле су заједно са Хрватима и носилац заједничке листе био је др Влатко Мачек, тада несумњиви вођа хрватског народа...

    ...Нова влада Драгише Цветковића, образована у фебруару 1939., помагана од Југословенске радикалне заједнице, узела је као свој главни програм споразум са Хрватима. Српске опозиционе странке нису дале свог пристанка да Мачек преговара и у име њихово, него само у име Хрвата. Напустивши базу споразума, коју је утврдио са својим дотадашњим савезницима, Мачек је ступио у преговоре са владом и 26. августа 1939., пред сам нови светски рат, склопио је с њом споразум. По том споразуму прешло се на нове принципе државног уређења. Место народног јединства стварно су призната три народа, српски, хрватски и словеначки, али је заједничко име држави остало Југославија. Доследно томе и централизам је замењен федерацијом, која још није сасвим спроведена, али којој се несумњиво иде. С тим тежњама основана је бановина Хрватска, у коју су ушле у целини бановине савска и приморска и неки срезови из бановине зетске, дринске и дунавске. Извесни послови, нарочито војска, инострани послови, саобраћај, трговина, поште, остали су заједнички, а у осталим ресорима највећи део компетенција пренесен је на бановину Хрватску. Српско и словеначко питање тим споразумом није решено, него је остављено да се уреди доцније...''


    Горњи текст је из поглавља Влада краља Александра из Историје Српског народа Владимира Ћоровића (делу завршеном пред Други светски рат).
    О аутору великом присталици краља Александра и југословенства В. Ћоровићу можете погледати и овде:
    Vladimir Corovic: Istorija srpskog naroda




    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  12. #507

    Odgovor: Naj poruka

    Citat Cecara kaže: Pogledaj poruku
    Sve više pasa lutalica.

    Rasnih pasa koji njuškaju pored kontejnera i čežnjivo gledaju za svakim prolaznikom u nadi da je to onaj ko ih je izbacio na ulicu. Želju u njihovim očima da nekome opet pripadaju. I pitam se, da li je moguće da su ljudi u stanju da izbace na ulicu stvorenje koje bi bilo uz njih do kraja njihovih dana, i kad je dobro i kad je loše, i kad su gladni i kad su nahranjeni, jednako verni, jednako dobri i odani.... Za koru hleba, ili i bez nje....

    Sve više ljudi koji preturaju po istim tim kontejnerima, koje bezmalo uvek prati po koji pas. Izgleda da u svoj svojoj bedi i nemaštini oni mogu da nahrane one koji su nekom bili suvišni.

    Tužno. Veoma tužno.

    Nemojte izbacivati svoje pse na ulicu. Njima je i najmanje dovoljno. Oni će vas voleti i onda kad sami sebe budete mrzeli....
    Tuzhno......i istinito!

  13. #508

    Odgovor: Naj poruka

    Citat CHichaGlisha kaže: Pogledaj poruku


    ~ mučenice forumašice u akciji "Uđi kako znaš" ~
    & underpaid......

  14. #509

    Odgovor: Naj poruka

    ja necu biti takav...

    Citat maski kaže: Pogledaj poruku
    od zachecha vrtim spisak s kraja na pochetak pa opet nazad shta sve ja nechu shto oni jesu i kako chu ja sve drugachije i bolje i ispravno. i jesam. danas udaram glazuru na taj kolach koji sam peko sa'che chetrnaesta godina. ulazim u finale. postavljam dekoracije. polazzem diplomski.

    ispratim vecheras sina na prvi date i dochekam ga na povratku, pa sednemo pa prichamo i smejemo se.... i uchimo geografiju.... i saplichemo se o brzalice iz zajebancije... samo da bi se vishe smejali...

    i sve sam uradio drugachije i bolje. moje je dete u svojoj kuchi sigurno i voljeno. tu je njegova snaga i uporishte. on ne mora grchevito da trazzi ljubav i toplinu, ne mora da se priklanja da bi bio prihvachen, ne mora snagu da odmerava da bi bio siguran, ne mora da se kamuflira da bi pripadao, ne mora da otima da bi imao.

    gledam ga vecheras kako je opushten i stabilan i drago mi shto sam uspeo iako nisam imao detaljan plan nego samo uopshtenu zamisao.... i zzao mi shto ja nisam imao takve roditelje... ostao sam zzbun a mogo sam da niknem do vrha sekvoje.
    Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.

  15. #510

    Odgovor: Naj poruka

    Jedna od filozofskih tema- Zubi

    Citat believer kaže: Pogledaj poruku
    Elem....
    Ono koliko su nas drugi ujedali cini nase iskustvo.
    Ono koliko smo ujedali druge oslikava nas karakter.
    Kad neko ume da citavu filozofiju stopi u par reci..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


Strana 34 od 41 PrvaPrva ... 243233343536 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Više vredim ako imam više poruka
    Autor Kunic u forumu Psihologija
    Odgovora: 83
    Poslednja poruka: 19.02.2010, 14:31
  2. Prikaz poruka
    Autor Pepito u forumu Obaveštenja i pitanja u vezi sa Forumom
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 14.07.2009, 23:35
  3. Priželjkivanje ličnih poruka...
    Autor miha u forumu Spomenar
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 28.01.2008, 12:27
  4. Brzo slanje poruka ?
    Autor Arthur Dent u forumu Obaveštenja i pitanja u vezi sa Forumom
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 10.06.2007, 20:44

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •