euridika kaže:
Nisam bila sigurna gde da uglavim ovu priču, pa sam rešila da je stavim ovde kao unikat. Nadam se da niko od vas nije bio te sreće da uživa u ovakvoj prosidbi. Elem, došao ponosni gospodin u gluvo doba noći nenajavljen, pošto smo već razdvojeni oko godinu dana i pošto je saznao da odlazim iz obećane zemlje na neko vreme, ili možda na uvek, nazvao pošto je već bio ispred mog ulaza, kaže: "jel' možeš da izađeš na sekund". Ostavim ja sve nevažne stvari kojima sam se bavila tada, kao što su spremanje poslednjeg ispita na magistarskim studijama, i izađem na sekund. Odvezemo se u neku nedođiju, upali čovek neku tugaljivu muziku na radiju, gleda me kao da me nikada do tada video nije, gleda, pokušava da me uzme za ruku, ja se otimam... Izgledaš čudno, kaže gospodin. Izvini nisam imala vremena da se doteram za ovu izuzetnu priliku, kažem ja. Zašto si takva, pita on. Kakva, kažem ja.... Pa, takva... Tu se dešavaju kilometarske umetničke pauze, gleda me čovek, plače, govori da je kreten, ja potvrđujem, on govori kako mu uopšte ne pomažem, ja pitam zašto bih mu pomagala, prolazi treći, četvrti, peti sat našeg sekunda, ja zevam, mučim se, pitam šta, ustvari, hoće od mene, umorna sam, imam mnogo toga da završim, ostalo još 30-ak dana u srbiji i onda put u nepoznato... Kaže da je srećan zbog mene, kaže da je znao da ću uspeti. Zahvaljujem se. "Znaš, napravio sam sr**e", kaže. "Opet?", pitam. "Zaprosio sam je" (devojku sa kojom je od kada smo razdvojeni, ili još malo pre toga). Ja ga gledam i kažem da sam srećna zbog njega, i da bi i on, po logici stvari, treblao da bude srećan. "Sve je već sređeno, dogovroili smo se oko datuma venčanja". "Nisam sigrna šta ja sada treba da uradim, ako me pitaš da li sam ti oprostila, jesam, ako ti treba moj blagoslov imaš ga, želim ti svu sreću ovoga sveta, zapravo mislim da će njoj trebati više nego tebi. Jako sam umorna, i ako si završio jel' možeš, molim te da me vratiš kući?". "Ako mi ti kažeš da me voliš i da ćeš da mi se vratiš ja ću sve da obustavim." - kaže čovek! Meni se više ne spava, skroz sam sveža, kao da sam se probudila posle noći u kojoj sam se super odmorila, gledam ga, smejem se i kažem mu da ga ne volim, kažem mu i da ga ne mrzim, kažem mu da može mirno i bez starha da uživa u čarima novog života u koji ulazi i kažem mu da mi je jako žao njegove izabranice i da se nadam, da ako ja ikada budem zapravo zaprošena, da neka devojka neće sedeti u nekim kolima i slušati slične priče od čoveka koji je mene zaprosio, kažem mu da bih se ubila ako bih saznala da se nešto tako deslilo meni, kažem mu da ću zaboraviti naš razgovor, za svoje i njegovo dobro. Nisam ga zaboravila, nadam se da on jeste.