Poznati Vojvođani
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    Poznati Vojvođani

    Svi znamo da je Vojvodina imala neobično dinamičnu prošlost. Ona je često bila poprište i burnih istorijskih događaja, menjala je gospodare, kroz nju su prolazili i ostavljali tragove brojni narodi. Na teritorije Vojvodine su rođene mnoge istorijske poznate ličnosti i ova tema je posvećena njima...

    Poznato je da su čak sedmorica rimskih careva bili Sremci, odnosno rođeni u Sirmijumu, današnjoj Sremskoj Mitrovici, ili okolini. Sa njima ćemo i početi podsećanje na najpoznatije Vojvođane....

    Gaj Mesije Kvint Trajan Decije (lat. Gaius Messius Quintus Traianus Decius; Sirmijum oko 201. - Abrit, 1. jul 251) je bio rimski car. Decije Trajan je bio prvi rimski car ilirskog porekla. Takođe je poznat kao progonitelj hrišćana. Ubijen je zajedno sa sinom Herenijem Etruskusom nakon što im je vojska poražena od Gota u bici kod Abrita.
    Decije Trajan je bio prva ličnost sa teritorije današnje Srbije, koja se uzdigla na rimski presto. Rođen je u okolini Sirmijuma, u selu Budalija (današnji Martinci), u provinciji Donjoj Panoniji, na tlu današnje Vojvodine i Srbije. Otac mu je bio oficir, a majka Herenija Etruscila je starog italskog porekla. Iako je bio starosedelačkog porekla, opredelio se za vojnu karijeru i zbog svoje hrabrosti i odlučnosti napredovao je od nižeg oficira, do zapovednika rimske vojske. Između 234 - 238. bio je guverner provincije Donje Mezije. Oko 245. godine, car Filip Arabljanin dodelio mu je važnu komandu na Dunavu. Krajem 248. godine bio je poslat da zaustavi pobunu u Gornjoj Meziji i Panoniji. Omiljen među vojnicima ušao je u 249. godine u građanski rat sa funkcijom perfekta grada Rima. Pobeđuje Filipa Arbljanina u bici kod Verone i od voske biva izbran za cara. U jesen iste godine Decije Trajan je stigao u Rim, gde je formalno postao rimski car. Počeo je reforme i unapređivan od države, ali je morao da interveniše na dunavksoj granici.

    Lucije Domicije Aurelijan (rođen septembra 214. godine na malom seoskom imanju u okolini Sirmijuma, u Donjoj Panoniji, na tlu današnje Srbije, umro 275. godine kod Konstantinopolja bio je rimski car između 270. i 275. godine
    Otac mu je bio seljak zakupac imanja uglednog veleposednika, a majka sveštenica Sokolovog kulta. Aurelijan je počeo da gradi uspešnu karijeru u vojsci.
    Aurelijanov uspon počinje nakon njegovog vojničkog uspeha tokom bitke kod Niša 268. godine. Tu je Aurelijan predvodio rimsku tešku konjicu koja je najviše doprinela ovoj velikoj pobedi protiv Gota.
    Godine 268. Aurelijan je učestvovao u suzbijanju ustanka protiv cara Galijena u Toskani. No, čim je ovaj ustanak ugušio, Aurelijan je sam podigao bunu protiv Galijena. Kada je car Klaudije II preuzeo vlast, Aurelijan je dobio važnu vojnu komandu.
    Kada je Klaudije II podlegao bolesti, presto je preuzeo njegov mlađi brat Kvintil. Aurelijan je tada sakupio svoje trupe i sa Dunava krenuo prema Rimu. Kvintil je shvatio da protiv Aurelijana nema šanse na pobedu i izvršio je samoubistvo.

    Marko Aurelije Prob (rođen 19. avgusta 232. godine u Sirmijumu, umro 282. godine, takođe u Sirmijumu bio je rimski car od 276. do 282. godine.
    Prob je rođen i odrastao na seoskom imanju nedaleko od Sirmijuma, u Donjoj Panoniji, na tlu današnje Srbije, kao sin jednog rimskog vojnika. Imao je uspešnu karijeru u vojsci. Pobeđuje Sarmate, za šta ga odlikuje Valerijan. Drži visoke vojne položaje u vreme Aurelijana. Bio je zapovednik vojske u Egiptu kada je Aurelijan ubijen. Nije se odmah eksponirao, jer je u međuvremenu ostareli Tacit preuzeo presto, kao neko prelazno rešenje izabran od Senata. Kada je car Tacit 276. godine bio ubijen, Prob je zadobio komandu nad istočnim vojskama Carstva. Prob ulazi u građanski rat sa nadmoćnijim Florijanom i pobeđuje ga. Iste godine trupe su ga izvikale za cara i nakon smrti Florijana, Prob je prihvaćen za cara i od Senata. Od 277. do 282. godine Prob je pet puta bio konzul i vodio je više ratova. Konačno, porazio je Alemane na gornjem Dunavu, a 277. proterao je Franke preko Rajne. 278. prešao je reku Nekar i tu je u Švabiji porazio Alemane. 279. godine Prob se okrenuo Istoku Carstva i porazio Isavrijce, jedno pljačkaško pleme. Takođe je naterao Persijance na mir. Kada je krenuo prema Zapadu 280. godine da bi sprečio širenje jednog galskog ustanka, koji je predvodio uzurpator Prokul, u Aleksandriji je Julije Saturnin bio proglašen za cara. No, ovaj pokušaj uzurpacije, nije kratko dugo trajao, i Prob nije morao ni da interveniše, budući da su Julija Saturnina ubile sopstvne trupe. Prema porodicama poraženih uzurpatora Prokula i Bonosa Prob se odnosio sa poštovanjem U Rimu je Prob završio izgradnju Aurelijanovog zida.
    Kada je naterao vojnike da u Sirmijuma kopaju kanale po vrelom letnjom danu, razdraženi vojnici su ga ubili 282. godine. Ubice su se pokajale i sahranile ga sa svim počastima, dostojno ga ožalivši, podigli su mu spomenik sa natpisom: "Prob je bio dobričina, pobednik svih varvarskih naroda i tirana."
    Njegov brat Domecije kao i njegovi rođaci bili su hrišćani i episkopi u Carigradu.
    Za vreme Probove vladavine prvi put je vinova loza zasađena van Italije i to na brdu Glavica, na Fruškoj gori, kod današnjeg sela Šuljam u Srbiji. Počeo je uzgajanje vinove loze i kod Smedereva, na Zlatnom Brdu, gde je začeta i autohtona sorta grožđa Smederevka[1].
    Takođe, dozvolio je da se i u Galiji, Britaniji i Španiji uzgaja vinova loza. Dotada je vinogradarstvo bilo monopol južnih, mediteranskih delova Carstva.

    Marko Aurelije Valerije Maksimijan Herkulije (rođen oko 250. godine, umro jula 310. godine) bio je rimski car, zajedno sa Dioklecijanom od 1. marta 286. godine do 305. godine.
    Rođen je u siromašnoj porodici u okolini Sirmijuma, u Donjoj Panoniji, na tlu današnje Srbije. Maksimijan se probijao u vojsci sve do 285. godine, kada ga je novi car Dioklecijan, njegov prijatelj, načinio cezarom i vladarem zapadnog dela carstva. Sledeće godine Maksimijan je postao avgust, zajedno sa Dioklecijanom, a 293. kada je Dioklecijan uveo tetrarhiju, Konstancije Hlor je postao Maksimijanov cezar i oženio se njegovom ćerkom.
    Tokom svoje vladavine, Maksimijan je imao nekoliko puta vojne uspehe, protiv Alemana i Burgunda u severnoj Germaniji, kao i protiv Karpa na Dunavu. Takođe, u Maksimijanovo vreme se pojavio protivcar u Britaniji, Karausije.
    1. maja 305. godine, Dioklecijan i Maksimijan su zajedno odstupili sa trona. Jasno je da Maksimijan to nije učinio po sopstvenoj volji. Galerije i Konstancije Hlor postali su novi carevi, koji su uzeli za cezare Severa II i Maksimina Daju. Kada je Konstancije umro sledeće godine, Maksimijanov sin, Maksencije dobio je zapadni deo carstva na upravu i imenovao je Maksimijana za svog avgusta. Maksimijan je u bitkama pobedio Severa i Galerija i privukao na svoju stranu sina Konstancija Hlora, budućeg cara Konstantina Velikog, dajući mu za ženu svoju kći Faustu.
    Ipak, 308. Maksimijan je podigao ustanak protiv svog sina, krenuo je na Rim, ali je bio poražen i sa Konstantinom je potražio utočište u Galiji. 310. godine proglasio se po treći put za cara, ali se nije mogao održati protiv Konstantina Velikog, koji ga je primorao da izvrši samoubistvo.

    Gaj Valens Hostilijan Mesije Kvint (umro 251. godine), bio je rimski car te godine. Vreme njegovog rođenja nije poznato, ali se pretpostavlja da je to bilo posle 230. godine. Hostilijan je rođen u porodici budućeg cara Decija Trajana u Sirmijumu u Donjoj Panoniji, na tlu današnje Srbije. Majka mu se zvla Herenija Kupresenija Etruscila. Hostilijan je bio mlađi brat cara Herenija Etruska.
    Kada je njegov otac došao na vlast, Hostilijan je bio poštovan kao carević (Caesar), ali je neprestano bio u senci starijeg brata Herenija, koji je tretiran kao naslednik prestola. Početkom 251. godine, Decije je postavio svog sina Herenija za savladara, a Hostilijan je dobio titulu princeps iuventutis, vođa omladine.
    U ratu protiv gotskog kralja Hive, koji je pustošio Rimsko carstvo, Herenije i Decije Trajan su izgubili živote u bici kod Abrite. Vojska na Dunavu izvikala je za cara Trebonijana Gala, ali u Rimu je priznao Hostilijanu prava na carsku titulu. Kako je Trebonijan bio uspešni vojskovođa, proširio se strah da će doći do novog građanskog rata. Trebonijan Gal je prihvatio da usini Hostilijana, kako bi se izbegao sukob. Prirodni sin Trebonijana Gala, Volusijan morao je da se zadovolji titulom princeps iuventutis,
    Hostilijan se sa svojim dvorom u novembru 251. godine nalazio u Viminacijumu, i tada je bio zaražen kugom. Hostilijan je umro od te bolesti. Hostilijan je bio prvi car u četrdeset godina koji je umro prirodnom smrću. Car je postao Trebonijan Gal i vladao je sa svojim prirodnim sinom Volusijanom.

    Flavije Julije Konstancije, na srpskom poznat kao Konstancije II, (rođen 7. avgusta, 317. godine, umro novembra 361. godine) bio je rimski car od 337. do 361. godine. Konstancije je bio srednji od trojice sinova Konstantina Velikog i njegove druge žene Fauste. Konstancije je rođen u Sirmijumu i dobio je titulu cezara od oca. Kada je Konstantin Veliki umro 337. godine, Kostancije II je organizovao da se svi potomci njegovog dede, Konstancija Hlora i Flavije Maksimijane Teodore budu pobijeni. Posle tog masakra jedini potomci Konstantina Velikog ostali su, pored samog Konstancija II, njegov stariji brat Konstantin II, njegov mlađi brat Konstans i dva rođaka Galus i Julijan Otpadnik. Trojica braće su podelila Rimsko carstvo među sobom, što je uostalom bila i želja njihovog oca. Konstantin II dobio je Britaniju, Galiju i Hispaniju, Konstans je vladao Italijom, Afrikom i Ilirikom, a Konstancije je dobio čitav Istok.
    Kada je Konstantin II umro 340. godine, u pokušaju da Konstansa istera iz Italije, upravo je Konstans postao samostalni vladar čitavog Zapada Carstva. Došlo je do nove podele 350. godine, kada je Konstans poginuo u bitki sa trupama lojalnim protiv-caru Magnenciju. Sve do ovog časa, Konstancije je bio zauzet ratu sa Sasanidima, i sada je bio prinuđen da prihvati pomoć svog rođaka Galusa zbog rata na Istoku, kako bi se sam mogao obračunati za uzurpatorom.
    Konstancije se obračunao sa Magnencijem u bitki kod Murse, jedne od najkrvavijih bojeva u čitavoj rimskoj istoriji. Nakon dve godine, 353, Magnencije je izvršio samoubistvo, i Konstancije je onda rešio da se oslobodi svog rođaka Galusa. Ipak, nije bio kadar da vodi samostalno sve poslove Carstva, naročito kada su bila u pitanju ratovi i na Istoku i na Zapadu, pa je 355. godine, svog jedinog preostalog rođaka Julijana Otpadnika uzdigao na rang cezara. Ali, vojska u Galiji, izvikala je Julijana za cara. Došlo je do građanskog rata, a Konstancije je umro u blizini Tarsa 3. novembra 361. od groznice. Tako je Julijan Otpadnik postao samostalni vladar čitavog Carstva.
    Konstancije je vodio poslove hrišćanske crkve. Često je stajao na stranu Arijanaca, pa je čak sazvao arijanski sabor u Raveni 359. godine.
    Konstancije se ženio tri puta, a njegova posthumno rođena kći kasnije se udala za cara Gracijana.

    Flavijan Gracijan Avgust (8. april 359. godine - 25. avgust 383. godine), poznat kao Gracijan, bio je car Zapadnog rimskog carstva od 375. do 383. godine. Bio je sin Valentinijana I iz braka sa Marinom Severom i bio je rođen u Sirmijumu u Donjoj Panoniji, na tlu današnje Srbije.
    4. avgusta 367. godine od oca je dobio titulu avgusta. Posle Valentinijanove smrti, 17. novembra 375. godine, vojska iz Panonije je proglasila za cara Valentinijanovog mladog sina, Valentinijana II iz braka sa . Gracijan je stao uz ovaj izbor vojske; za sebe je zadržao neke provincije na zapadu, a pomogao da se mladom polubratu preda Italija, Ilirik i Afrika. No, ubrzo se pokazalo da je ova podela samo nominalna i da stvarna vlast leži u Gracijanovim rukama. Istočno rimsko carstvo bilo je pod vlašću Gracijanovog ujaka Valensa. 378. Gracijan je porazio neke Alemane, a te iste godine Valens je poginuo u bitki kod Hadrijanopolja.
    Gracijan je tako dobio upravu i nad Istočnim Carstvom, ali je Gracijan, svestan da ne može efikasno upravljati, predao vlast nad istočnim delom Teodosiju I 19. januara 379. godine. Zajedničkim snagama Teodosije i Gracijan su uspeli da poraze varvare na Balkanu do 382. godine.
    Nekoliko godina Gracijan je tako upravljao čitavim Carstvom, ali je vremnom gubio uticaj, odajući se raznim uživanjima. Tako su ljudi iz njegovog okruženja, naročito milanski biskup Ambrozije, ostvarili veliki uticaj na upravljanje državom.
    Među svoje telohranitelje Gracijan je uvrstio i Alane. Pored toga pojavljivao se u javnim prilikama obučen kao skitski ratnik. To je izazvalo otpor prema caru u vosjci. Rimski vojskovođa Magnus Maksimus poveo je ustanak u Britaniji i napao je Galiju sa velikom vojskom. Gracijan se tada nalazio u Luteciji, pa je morao brzo da pobegne u Lugdunum. Tu je bio izdan i bio je predat svojim protivnicima. Odmah je ubijen, 25. avgusta, 383. godine.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Poznati Vojvođani

    Kuver (ili Kuber) je bio vladar Srema i poglavar utigurskih Bugara na Balkanu u sedmom veku.

    Vizantijski car Justin II (565-578.) je ustupio polovinu Srema Avarima, koji su između 580. i 582. godine osvojili i drugu polovinu pomenutog regiona, uključujući i grad Sirmijum. Avari su u Srem naselili svoje zarobljenike (romanizovano ili helenizovano stanovništvo), koje su zarobili na vizantijskim teritorijama na Balkanu. Ovi zarobljenici su naseljeni u Srem sa ciljem da obrađuju zemlju i obezbede zalihe hrane za Avare, da bi ovi mogli nesmetano da ratuju. Živeći 60 godina pod avarskom vlašću, ovi zarobljenici su u Sremu postali potpuno nova nacija - Sermezijanci (Sremci).
    Avari su 635. godine postavili Kuvera da vlada nad ovim Sermezijancima kao avarski vazal. Kuver je bio sin kana Kubrata, poglavara huno-bugarskih Onogura. Dosadašnje interpretacije (J. Verner, V. Popović) pokazuju da se u Maloj Perešćepini radi o grobu kana Kubrata, sahranjenog između 641. i 647. godine. Posle njegove smrti na vlast stupa njegov najstariji sin Bajan, nakon čije su se kratke vladavine Kubratovi sinovi razdelili. Njegov četvrti sin Kuver se naselio u Sremu, i bio potčinjen avarskom kaganu.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #3

    Odgovor: Poznati Vojvođani

    Buta-ul ("sin Bute", u nekim izvorima i Butaul) bio je avarski plemić, vladar Banata i Bačke u 8. veku.

    Buta-ul je zakopao veliko blago u severnom Banatu (pored današnjeg sela Nakovo, u opštini Kikinda). Ovo blago je iskopano 1799 godine i danas se čuva u kulturno-istorijskom muzeju u Beču.
    Blago sadrži jedan natpis, koji nam je omogućio da saznamo ko je bio njegov vlasnik: "Veliki župan Buta-ul, vladar dve getske zemlje, Targorske i Eciske, i preko Tise".
    "Veliki župan" je tradicionalna slovenska vladarska titula, dok se termin "Getska zemlja" upotrebljavao kao oznaka za današnji Banat. Zemlja "preko Tise" je očigledno današnja Bačka.
    Ljudi koji su 1799 godine iskopali blago Buta-ula mislili su da je to u stvari blago hunskog vođe Atile, ali je istraživanje pokazalo da je blago avarskog porekla.

    Blago Buta-ula je verovatno zakopano 796 godine, kada je Pipin, sin franačkog vladara Karla Velikog, upao sa svojom vojskom u središte avarskog kaganata blizu reke Tise. Buta-ul je verovatno zakopao svoje blago u velikoj žurbi pre dolaska franačke vojske, jer je ono bilo zakopano samo pola metra duboko u zemlji.

    wikipedia
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  4. #4

    Odgovor: Poznati Vojvođani

    Salan

    Salan (u nekim izvorima i Zalan) je bio bugarski vojvoda, koji je vladao na teritoriji današnje Vojvodine u devetom veku. Salan je vladao područjem između Dunava i Tise (današnja Bačka), a rezidencija mu se nalazila u gradu Titelu.

    Salan je bio potomak Velikog Keana, bugarskog vladara, koji je osvojio teritoriju između Dunava i Tise. Ugarski hroničar Anonimus piše da je Kean, veliki vojvoda Bugarske, bio Salanov pradeda. Prema Anonimusu, Kean je osvojio zemlju koja leži između Dunava i Tise i tu je naselio Slovene i Bugare.
    Posle 896. godine, Salan je ratovao protiv Mađara, koji su se tada doselili u Panonsku niziju. Bugarski car Simeon je došao u pomoć vojvodi Salanu, a i vizantijski car je poslao pomoćne trupe protiv Mađara. Mađari su pobedili Bugare i Vizantince na početku desetog veka, a time i Salanova vojvodina pada pod mađarsku vlast.

    U literaturi se Salan najčešće pominje kao vojvoda ili knez. U svojoj "Istoriji Srba u Vojvodini", Aleksa Ivić ga naziva slovenskim kraljem, a pisac "Istorije Novog Sada", Melhior Erdujhelji, naziva ga vezirom.

    Glavni istorijski izvor o vojvodi Salanu je istorijska hronika Gesta Hungarorum, koju je napisao budimski sveštenik Peter, u vreme mađarskog kralja Bele III, na kraju 12. veka. Langobardski hroničar iz 10. veka, Liudprand, je takođe zapisao da su Mađari porazili Bugare i Vizantince na početku desetog veka.

    Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

Slične teme

  1. Najlepši vojvođanski grad
    Autor Kunic u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 11.08.2018, 15:29
  2. Vojvođanske čarde
    Autor Mish u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 10.12.2013, 19:20
  3. Vojvođani vs došljaci, mentaliteti i identiteti
    Autor yossarian u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 149
    Poslednja poruka: 21.08.2013, 06:26
  4. Stranci oru vojvođansku zemlju
    Autor SQUAW u forumu Spomenar
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 26.06.2008, 10:46
  5. Vojvođanski deo - divanimo o ...
    Autor simke u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 18.04.2008, 13:17

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •