Teorija evolucije ili kreacionizma - Strana 5
Strana 5 od 26 PrvaPrva ... 3456715 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 61 do 75 od ukupno 378
  1. #61

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Loše ti se učinilo/izvrnulo...jerbo si se toliko
    upleo da ne znaš više šta je šta! ....
    [
    Jebte, pa ti si toliki folirant da chesh sprzziti monitor.
    Znachi nauka ipak ne dokazuje postojanje boga?

    Ajd, mozzda ja nisam razumeo prevedi mi ovu rechenicu:

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    ser_gogsy kaže:
    Naukom današnjice mi svakim danom sve više i više "dokazujemo" postojanje
    Boga i Stvoritelja svega.
    Navodi su tu znachi, da bi mogao da muljash kad te neki vernik upita - kakvo dokazivanje i kome to treba?...


    Zašto misliš da je nemoguće? Eto---> opet proizvoljne
    informacije/teorije/rekla kazala !!
    Da su piramide u Egiptu bile dostupne samo preko pisanih izveštaja, a ne i
    vizuelno, ti i tvoji drugari bi tvrdili kako je nemoguće napraviti piramidu
    u to vreme...kako nema šanse da se napravi Stounhendz ili Kipovi na
    uskršnjem ostrvu ... i šta ti ja znam , itd itd....puf....

    Piramide u egiptu ? Piramide u egiptu su napravljene na sasvim lepo
    nauchno objashnjen nachin kao i stounendz, kao kipovi na uskrshnjem ostrvu
    itd itd.. njihova gradnja ne ukljuchuje nikakve gigante, vanzemaljce i
    orkove, sve je to dobrim delom nacrtano i ilustrovano od strane samih egipchana.
    Prvi tragovi egipatske civilizacije se zaista poklapaju sa procenama o vremenu potopa shto je oko 5500godina prenove ere. Dinastichki period pochinje 2000 godina kasnije. Takorekuch, po kreacionistichkim prorachunima na nekih pola starosti zemlje. O svakom od perioda egipta postoje materijalni i tragovi.

    Znachi imamo dokumentovanih 5500 godina njihove istorije i ni jedan ostatak, dokument i zapis ne pokazuje da su bili divovi u nekom momentu. Naravno to je normalno jer su se Nojeva deca smanjila za svega nekoliko godina ili desetina godina(?)

    Znachi imamo dokaze o 5500 godina istorije ljudi normalne velicheine, ali divovske gradjevine, alati sela i gradove u kojima zzivljashe prepotopski divovi svega 500 godina pre toga ne ostavishe ni traga...

    Na tvoju zzalost imamo dokaze - ostatke i iskopine stare 7000, 15000 pa i 100 000 godina koji govore da je chovek dakle bio visine sasvim bliske danashnjoj...

    Imamo 8000 godina stare kineske zapise, kao shto vech napisah, nesrechnih kineza koji posle toga nisu primetili da su bili potopljeni.




    Apsolutno nema nikakvih validnih dokaza--> da je bilo nemoguće
    napraviti takav brod u Nojevo vreme...
    Nema dokaza da je neshto nemoguche? Nazad na polje pricha o vilama i
    vilenjacima

    Nema dokaza da ne postoje Saruman i Sauron. Tolkin je tvrdio da je prichu izmislio, ali pod ko zna kakvim pritiscima. Ko zna? Ti?


    Moguche je bilo u kamenom dobu napraviti brod od 140 metara Jer su ljudi
    bili dzinovi? rachun je jasan. Sad da nadjemo dzinove... Hmm.. nema...


    I kakva struktura drveta? Jel treba ponovo da copy ono što sam već u
    predhodnim postovima paste ?

    Kao što su postojale krupne životinje tako se i u biljnom svetu našlo po
    koje krupnije drvo! Ili misliš možda, da je Brahiosaurus

    Naravno, brahiosaurus bio je visok 15 metara. Malo visha lipa je visoka 15
    metara.

    Danas postoji izrazito visoko drveche - sekvoje visine i do 100 metara.
    Njihova struktura se ne razlikuje od strukture bilo kog drugog chetinara.
    Raspada se kao i bilo koje drvo, brod od njega je isto tako teshko odrzzati
    na okupu kao i brod od recimo jasena. Ali, ajde recimo da je dzin Noje
    dobivshi od boga precizne podatke o izgledu i tehnologiji izrade broda u
    vidu duzzine i shirine trupa, napravio brod nenadmashnog kvaliteta i za
    brodograditelje 5000 godina kasnije koji je izdrzaao godinu dana nosech izmedju 15 000 i 1,5 miliona
    raznoraznih stvorenja... to nas opet dovodi do svih onih problema
    pobrojanih gore, koje nisi video.

    Trenutno poznat broj svih vrsta na planeti je oko 1,5 miliona kopnenih
    stvorenja. Obzirom da se inache smatra nepotrebnim spasavati vodena
    stvorenja od potopa (shto meni lichno ne izgleda prihvatljivim jer potop od
    kisha podrazumeva sloj od 5 - 9 kilometara slatke vode pristigle niodkud,
    shto znachi znatno narushavanje hemijskog sastava stanishta morskih
    stvorenja)zanemarichemo i oko 250 000 vodenih i morskih stvorenja.
    Onda urachunamo prichu da Noje nije skupljao vrste nego tipove zzivotinja, kao shto je vech napisano (umesto da sachuva tigrove, lavove, jaguare, leoparde, geparde, risove genete i domache machke on je uzeo neku veliku machku od koje su posle za par stotina godina, do nastanka egipatske civilizacije, nastale sve ove. Tako gledajuchi smanjujemo broj na oko 15 000 tipova.

    Znachi, Noah se starao na svojoj barci o oko 15 000 vrsta, shto znachi
    oko 30 000 jedinki, koje su se za to vreme valjda hranile vazduhom, jedne drugima i pile kishnicu. Taj broj je kasnije narastao na 1,5 miliona vrsta.

    Ili je on odmah sachuvao 1,5 miliona vrsta ?


    Sledechi zanimljiv podatak je onaj o bolestima koje su Noah i njegova
    divovska familija preneli svojim potomcima. Naime Nojevichi su delili
    desetine venerichnih, zaraznih i parazitskih bolesti, jer niko drugi zziv
    nije ostao da bi to uradio.

    Desetak vrsta parazita koji zzive samo na ljudima i desetine vrsta koji u svom zivotnom ciklusu mogu ziveti i na ljudima.
    Sa druge strane, poneli su 3000 vrsta komaraca? Ili samo jedan par - tip?

    Odrasla jedinka komarca zivi oko dve nedelje, larva nekoliko dana. Jajashca se izlezzu za 2-3 dana osim kod nekih vrsta koje polazu jaja na samo vlazznu podlogu i koja se izlezzu kada i ako dodju u dodir sa vodom. Shto znachi da je Noje ili ishao da trazzi specifichnu vrstu komaraca ili su oni sami doshli da mu se nalegu po brodu...nosech goilu raznoraznih klica i parazita...

    Za godinu dana, ako zzelimo da vrsta prezzivi mora izachi bar 10 generacija komaraca koji za to vreme sishu krv prisutnih zivotinja ukljuchujuchi i nashe Nojeviche. To znachi da je Noje strogo vodio rachuna da ne dodje u dodir sa onim primercima komaraca koji nose 6 vrsta encefalitisa, denga groznicu, malariju , zzutu groznicu itd. Nema sumnje div od choveka. to je naravno dokaz o naprednoj tehnologiji kojom vladashe Noah, znanju o mikroskopskim stvorenjima kojom beshe blagosloven od boga, koji sachinje ladju od drveta velichine Titanika merenu laktovima.

    Ako je nosio samo jedan par komaraca - kao tip, onda je taj jedan par nosio sve ove bolesti. Ili je za svaku bolest nosio po jedan tip prenosioca? zaista zakuchasto



    pasao travu, ili možda lišće sa drveta...Jer ako je pasao kao krava,
    zašto bi mu evolucija (po tebi. darwinu i tvojim kompanjonima), jel , dala
    tako dugačak vrat???


    Evolucionisti kažu: "Brahiosaurus je Građom donekle podsećao na našu žirafu
    zbog izrazito dugog vrata koji mu je omogućavao da dosegne visoko lišće i
    lisnate grančice kojima se hranio"
    Ovo je samo mali primer koliko protivrečnosti i demagogije ima u tvom
    izlaganju.....
    A ovo je samo mali primer koliko ti i tvoje drugarice iz vrticha,s kojima
    mozzda pishesh na smenu hehe, ne verujete da se zbog lazzi i slichnih im
    greehova ide u pakao itd



    Kad nemaš bolji argument, a ti onda udri po lošem kvalitetu drveta, kao
    mogli su se samo čamci praviti ... nikako brodovi...jer bože moj, onda nam
    naša teorija pada u vodu, a to ne sme nikako da se desi , jel?

    Pa o brodovima i pricham ne? NEMAM BOLJI ARGUMENT? Dva toma argumenata sam
    ti napisao, ti ih ne vidish preskachesh, ignorishesh trt, mrt Ovamo mi
    prichash o dzinovima i verovatnoj duzini lakta, kao argumentu.

    Tvoja teorija sadrzi podatak da su se ljudi smanjili od potopa, na ovamo za
    nekih cirka 5000 godina. Jel tako. Ili odjednom u dve generacije, tri,
    koliko? To je nauka koju spominjesh kada kazzesh da govori u prilog
    kreacionizmu?

    Ne postoji ni jedan jedini nepobitan dokaz koji ti govori u prilog,
    narochito kada je rech o nojevoj barci i dzinova koji su ziveli, u vidu
    tragova ili arheoloshkih iskopina, prevelikoga orudja i alatki.
    Svaki dokaz i svaka slika koju si pokazao do sad bili su ili falsifikati
    ili moram da kazzem - sranje.


    Sa druge strane imamo stotine hiljada kamenih alatki svima dostupnim za
    proveru, iz tog doba koje govore samo o tome da je chovek bio visine,
    prilichno uobichajene i za danashnje vreme. Imamo grobove stare 5000, 6000,
    7000 godina u kojima nema nishta do ostataka ljudi sasvim prosechne visine.
    Tragovi stari 15000 godina iz ledenog doba takodje ne govore o
    natprosechnoj visini ljudi. 35 000 godina stari kromanjonci takodje nisu
    bili divovi. Najstariji ostaci modernog choveka stari 200 000 godina
    takodje nisu divovski.
    Ali mi prichamo o Noju, choveku starom 500 godina, dzinu, praocu Jevreja i svih
    nas valjda pa je sve dozvoljeno?




    Jeste...Pod kojim pritiscima, a možda i pretnjama? ko zna? ti?
    Svako ko se malo posveti istrazzivanju. Drugi kreacionista mu je chak i
    saopshtio istinu. Bem li ga sad...



    Bahh...mal' ne rekoh...ccccc... eto, sad je i fotoshop kriv..."sve je to
    nameštaljka, nevidjena prevara".... pa šta ako se neko igrao, to je danas
    lako otkriti i to nije validno... Ovde je pronadjena jedna butna kost, a ne
    ceo skelet! A to što je pronalazač trgovac pa trguje, neumanjuje njenu
    verodostojnost...
    AMAN CHOVECHE PISHE TI LEPPO - The sculpture - SKULPTURA, plus ime autora.
    Plus cena u dolarima. Nikakva kost ne postoji i nikakav skelet.



    pa jesi slep?

    Chitaj mi sa tastature S K U L P T U R A K O S T I napravljena prema negde
    navodno objavljenom pismu.

    Evo i navodnog pisma

    Dear Christian Friends, I was born and lived in the Middle East from 1938
    to 1968. I was Ain-Tell and Euphrates water works Engineer and was very
    interested in archaeology and history and had some very interesting
    findings, some of which may sound unbelievable. I have brought with me a
    few silex arrow heads, etc., from the very battle-field where King
    Nebuchadnezzar and Pharo-Necho’s armies fought. And what about the giants
    mentioned in Genesis? In south-east Turkey in the Euphrates Valley and in
    Homs and at Uran-Zohra, tombs of about four meters long once existed, but
    now roads and other construction work has destroyed the spots. At two
    places, when unearthed because of construction work, the leg bones were
    measured about 120 cms. It sounds unbelievable. I have lived with my
    family at Ain-Tell for more than 14 years at the very spot where King
    Nebuchadnezzar had his headquarters after the battle of Charcamish, where I
    dug the graves of kings’ officers and found their skeletons like sponge,
    and when you touch them they become like white ash, with spears and silex
    and obsidian tools and ammunition laying by.
    Prema tome, nigde se u pismu ne spominje butna kost OSim ako imash i
    problem sa engleskim. Sa druge strane, pisac pisma je nepoznat i tako
    dalje. Kreator, skulptor iliti umetnik koji je kost IZVAJAO zove se Dzon
    Tejlor, i skulptura je izlozzena u Mount Blanco muzeju u Teksasu.

    Orignalnih kostiju NEMA.

    Kao shto rekoh, nekoherentan si potpuno..

    Koju crkvu ti poshtujesh, jadan joj patrijarh.
    Di che ti dusha? Spichiche te bre neki grom jebte.

    Evo jedno stvarno laichko pitanje za domen tvoje expertize?
    Zashto ono beshe Noje nije spasao i dinosauruse?
    Uzgred da spomenem, definitivno je identifikovano oko 1200 vrsta
    razlichitih dinosaurusa, a raznorazne procene sezzu i do 500 000 moguche
    nekada postojechih vrsta. Da podsetim dinosaurusi su vladali zemljom od pre 250 000 000 do pre 65 000 000 godina kada su izumrli. Ali, to nije podatak za Ser_goksija, jer verujem, on kazze oko
    1000 godina...(od postanja do potopa)...

    Mr.G citirashe mr Gentrya:

    Moj cilj je bio jasan: sprovesti istraživanje ovih oreola sa ciljem da
    objavim krajnje rezultate u poznatim naučnim časopisima. Mislio sam da
    je potrebno da naučna zajednica istraži moj rad pre nego što ga predstavim
    nenaučnicima kao dokaz za stvaranje. Moja istraživanja bi zahtevala
    Definitivno autistichka repeticija - eholalija
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 30.09.2008 u 14:18

  2. #62

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Abiogeneza

    Često se može među kreacionistima čuti argument da evolucija ne može biti tačna pošto se još uvek ne zna kako je život na Zemlji nastao. Ovaj argument je netačan, iz prostog razloga što se evolucija ne bavi nastankom života. Evolucija je teorija o razvoju života, a da bi bilo razvoja, život mora već postojati. Da li je prvi život nastao hemijskim procesima, da li je pao na zemlju iz svemira, da li ga je stvorio Bog, ili su ga napravili vanzemaljci – za evoluciju je ovo potpuno nebitno.

    Radi ilustracije, uporedimo ovo sa jednom drugom teorijom: teorijom gravitacije. Ova teorija objašnjava kako tela koja poseduju masu deluju jedna na druge, i koje zakonitosti vladaju među njima. Međutim, otkud telima masa uopšte? Zašto materija ima težinu? Nijedan naučnik na svetu ne zna odgovor na ovo pitanje, mada postoje razne hipoteze. Šta ovo znači za nauku? Upravo ono što je napisano: mi znamo kako gravitacija deluje i kako nastaje, ali ne znamo odakle ona potiče.


    U istraživačkom centru CERN je upravo u izgradnji najveći nuklearni akcelerator na svetu, takozvani Large Hadron Collider (LHC). Jedan od razloga za njegovu izgradnju je upravo odgovor na pitanje odakle nuklearnim česticama masa. Trenutne teorije predviđaju postojanje čestice poznate pod imenom “Higsov bozon” koja daje drugim česticama masu, i fizičari se nadaju da će sudari ogromnih energija u LHC komorama moći da detektuju njegovo postojanje. Prvi eksperimeti bi trebalo da počnu sredinom 2007-me godine.

    Isto važi i za evoluciju. Iako i dalje ne znamo kako je nastao život na Zemlji, mi znamo da je taj život u početku bio jako primitivan, i da se kroz proces evolucije polako razvijao i postajao sve kompleksniji. O nastanku života, za sada, naučnici ne mogu da tvrde ništa definitivno; evolucija je, međutim, činjenica.
    Polje nauke koje istražuje nastanak života se naziva abiogeneza (“nastanak iz neživog”). Mada se ovaj sajt bavi prvenstveno evolucijom, vredi baciti pogled na ono što danas znamo o abiogenezi, načinima na koji se ona mogla odigrati, i razlozima zbog kojih naučnici istražuju ovu oblast.

    1. Zašto nauka ne traži Boga?

    “Ono što meni nije jasno je sledeće: i sami naučnici kažu da ne znaju odakle život potiče. Zašto onda ne kažu da ga je možda stvorio Bog?”

    Ove reči, ili nešto veoma slično njima, se često mogu čuti od strane kreacionista, i predstavljaju jedno od retkih dobrih pitanja. Zaista, zašto naučnici ne zamisle da je Bog stvorio život?

    Da bi smo odgovorili na ovo pitanje kako treba, napravimo prvo jednu analogiju. Zamislimo detektiva koji je pozvan da reši zagonetno ubistvo. čovek je ubijen pucnjem iz pištolja, a telo je nađeno u sobi bez prozora, zaključanoj iznutra. Detektiv pogleda sobu, pogleda žrtvu, počeše se po glavi, i kaže “Rešenje je očigledno! Ovog čoveka mora da je ubio neki duh!” I onda se okrene i ode kući.

    Verovatno bi se svi složili da ovaj detektiv baš i nije preterano bistar.

    Ali zašto detektiv ne treba da uzme ideju o duhu-ubici u obzir? Postoje dva odgovora na ovo pitanje. Prvi je verovatoća: u svoj istoriji, ne postoji nijedan dokumentovan i dokazan slučaj da je neki duh pucnjem iz pištolja ubio čoveka. Sa druge strane, postoji ogroman broj slučajeva u kojima su ljudi uspeli da izvrše krajnje neobična ubistva, i da svoje tragove sakriju sa neverovatnom veštinom. Razuman detektiv će pretpostaviti, na osnovu svog prethodnog iskustva i istorije koja mu je na raspolaganju, da je zločin izvršio neki čovek; i krenuće u potragu za dokazima pomoću kojih može da rekonstruiše način na koga je takvo ubistvo moglo biti izvedeno, i kako je ubica uspeo da izađe iz zaključane sobe.

    Drugi razlog je nedostatak dokaza. Sve i da je ubica neko natprirodno stvorenje, otkud detektiv zna da je u pitanju baš duh? Možda je u pitanju neka vila, ili možda Deda Mraz? Osim ako ne nađe nekakve dokaze da duh postoji, i da je baš taj duh izvršio ubistvo – detektiv ne može da tek tako svaljuje krivicu. Njegova izjava je čista izmišljotina: umesto da pokuša da istraži zločin, on je prosto izmislio krivca.

    Posao naučnika je veoma sličan poslu detektiva: naučnik mora da nađe dokaze o tome kako je život na zemlji nastao, koji procesi su “odgovorni”, i koji je bio redosled događaja. U istoriji nauke, ne postoji nijedan zabeležen slučaj da se bilo šta živo pojavilo odjednom, potpuno stvoreno. Takođe ne postoji nijedan primer Boga koji se pojavljuje na Zemlji i menja stvari. Do sada, u svojih tri stotine godina postojanja, moderna nauka nije pronašla ništa što se kosi sa osnovnim prirodnim zakonima, i što funkcioniše kroz procese koji su drugačiji od tih prirodnih zakona.

    Naučnik koji kaže “Bog je stvorio život” pravi istu grešku koju pravi detektiv kada kaže “duh je izvršio ubistvo”. Duh možda jeste izvršio ubistvo, ali detektiv prvo mora da nađe neki dokaz da bi to mogao da kaže. Bog možda jeste stvorio život, ali nijedan naučnik nije našao nikakve dokaze za to.
    Prema tome, naučnici nemaju izbora: oni moraju da istražuju na osnovu onoga što nauka poznaje, i moraju da prate dokaze koje do sada imaju. Šta će naći sutra – niko ne zna. Ostaje nam da sačekamo i vidimo...

    2. Šta je to organizam?

    Da bi smo razumeli šta abiogeneza pokušava da objasni, pogledajmo za trenutak od čega se sastoji život kakav danas poznajemo.
    Jedinica života je ćelija. Svi organizmi na svetu počinju svoj život od jedne jedine ćelije, uključujući tu i čoveka (koji počinje život kao oplođena jajna ćelija u materici svoje majke). Najprostiji organizmi na svetu su jednoćelijski, i prema tome, zadatak abiogeneze je da pokuša da nađe način na koji su takvi organizmi mogli nastati. Da bi smo to istražili, moramo prvo pogledati od čega se sastoji jedna standardna prosta bakterijska ćelija.


    Ćelija je ograničena membranom, koja se sastoji od dvostrukog zida sačinjenog od masnih kiselina. Unutrašnjost ćelije je ispunjena citoplazmom, rastvorom u kome se nalazi celokupna mašinerija života. Tri osnovna dela čine ovu mašineriju i upravljaju procesima koji omogućavaju život.
    Proteini su “radnici” u okviru ćelije. Skoro svi procesi koji se odvijaju unutar ćelije su funkcija proteina. Proteini unose hranu u ćeliju, pretvaraju tu hranu u upotrebljivu energiju, izbacuju otpadne materije, kontrolišu jedni druge, popravljaju oštećenja...
    DNK, dezoksiribonukleinska kiselina, predstavlja “kontrolni centar” ćelije. Nizovi baza u okviru DNK sadrže kodove na osnovu kojih se proizvode proteini, kao i sekvence koje određuju koliko čega će se proizvoditi u kojim uslovima, i signale koji kontrolišu glavne događaje u životu ćelije (recimo, kada će ćelija početi da se deli).
    RNK, ribonukleinska kiselina, se javlja u nekoliko različitih oblika. Prvi oblik vrši ključnu funkciju u proizvodnji proteina. Naime, proteini se ne proizvode na osnovu DNK kodova: umesto toga, DNK kod biva prvo iskopiran u RNK kod, koji zatim na velikim molekularnim strukturama poznatim kao ribozomi služi kao osnova za proizvodnju proteina. Ovi lanci RNK koji tako prenose poruku od DNK do ribozoma se nazivaju mRNK (‘m’ dolazi od “messenger”, engleske reči za “glasnika”)



    Međutim, naučnici su dugo bili iznenađeni činjenicom da su sami ribozomi većim delom sastavljeni od RNK. Ova, ribozomalna RNK (rRNK) igra ključnu ulogu u objašnjenju abiogeneze.

    Proteini su lančani molekuli, sastavljeni od manjih delova poznatih kao amino-kiseline. DNK sadrži informacije o tome koje amino-kiseline treba povezati u kakvom redu da bi se proizveo određeni protein. Te informacije bivaju iskopirane na mRNK, koja onda ide do ribozoma, koji onda povezuju jednu po jednu amino-kiselinu u lanac, dok na kraju ne nastane čitav protein. Amino-kiseline, međutim, ne idu same od sebe do ribozoma: tamo ih nose, jednu po jednu, posebni molekuli transportne RNK (tRNK).

    Konačno, tu su razni oblici malih RNK molekula koji kontrolišu koji geni će biti kopirani sa DNK, menjaju druge RNK molekule, i ponekad učestvuju u reakcijama zajedno sa proteinima. RNK, otud, obavlja veliki broj funkcija u ćeliji – još jedna činjenica koja će biti veoma važna za abiogenezu.

    Vratimo se sada našem osnovnom pitanju: kako je ovakav sistem mogao nastati spontano, dejstvom prirodnih zakona? Naučnici su ubrzo otkrili da je ovo pitanje previše kompleksno, i da je potrebno podeliti ga u dva potpitanja:

    - kako su nastali osnovni molekuli koji čine žive organizme danas?
    - kako su se ti molekuli organizovali u prvo živo biće?

    Pitanje koje kreacionisti često postavljaju je “kako to da naučnici do sada još nisu otkrili kako je život mogao da nastane? Detalji o tome kako život funkcioniše su otkriveni najvećim delom u toku zadnjih pedeset godina, a mnogi ključni detalji su nađeni tek pre dvadesetak godina. Bez iole kompletne slike o tome kako život funkcioniše danas, nije bilo moguće zamisliti kako bi takav sistem mogao nastati sam od sebe.
    Iz ovog razloga, prva istraživanja na polju abiogeneze su počela tek sredinom 1950-tih, a ozbiljna istraživanja su počela punom snagom tek u zadnjih petnaest godina.

    3. Sastavni Delovi

    Uri i Miler su još 1953. godine izveli svoj čuveni eksperiment kojim su pokazali da amino-kiseline mogu nastati kroz spontane hemijske reakcije u atmosferi za koju se tada smatralo da je postojala na ranoj zemlji. Praktično svi kreacionistički tekstovi o nastanku života pominju ovaj eksperiment, i ukazuju na probleme sa njime: atmosfera verovatno nije bila onakva kao što su Uri i Miler mislili, u njihovim eksperimentima ne nastaju sve amino-kiseline koje se nalaze u današnjim živim organizmima, itd.

    To je sve tačno. Ali Miler-Uri eksperiment je izveden pre više od pedeset godina, i jedini značaj njihovih rezultata je to što su prvi pokazali da je takva “slučajna sinteza” moguća. Od njihovog eksperimenta do danas, naučnici su našli da razne amino-kiseline (preko sedamdeset različitih vrsta, daleko više nego dvadeset amino-kiselina koje se pojavljuju u modernim organizmima) nastaju raznim mehanizmima, na najrazličitijim mestima. Pokazano je da uslovi slični onima u blizini podvodnih vulkanskih izvora, na primer, generišu ne samo masivne količine amino-kiselina, već i osnovnih masti. Još značajnije, iz razloga koje ćemo obraditi malo niže, nađeno je preko dvadeset načina pomoću kojih mogu spontano nastati značajne količine purinskih i pirimidinskih baza, osnovnih sastojaka u sklopu RNK i DNK.

    Skoro svaki kreacionistički sajt o abiogenezi pominje kiseonik kao veliku prepreku abiogenezi, sa dve ključne tvrdnje.

    Prva tvrdnja je da je prvobitna atmosfera zemlje bila bogata kiseonikom, koji bi brzo oksidisao i razgradio novonastala organska jedinjenja. Mada niko ne zna tačno kakva je prvobitna atmosfera bila, više geoloških dokaza ukazuje da u njoj nije bilo kiseonika skoro uopšte. Naprotiv, najnovija istraživanja ukazuju da je prvobitna atmosfera bila veoma bogata vodonikom, koji bi brzo pokupio sav prisutan kiseonik.
    Druga tvrdnja je da bi se prvobitni molekuli raspali u nedostatku kiseonika, posto bez kiseonika nema ozona koji bi ih štitio od ultraljubičastog (UV) zračenja. Kreacionisti zaboravljaju da UV zraci ne prodiru kroz vodu, i da za prvobitna živa bića, koja su živela ili ispod površine mora ili u veoma vlažnom tlu, uopšte nema nikakve razlike da li ozonski omotač postoji ili ne.

    Možda najzanimljiviji nalazi su oni koji pokazuju nastanak osnovnih blokova života u svemiru. Mnogi kreacionisti misinterpretiraju (namerno ili iz neznanja) ove nalaze, i pitaju “ako je život došao na zemlju iz svemira, kako je onda nastao u svemiru?”. Mada su se neki poigravali ovom idejom sredinom šezdesetih godina prošlog veka, nijedan ozbiljan naučnik ne tvrdi da je život došao iz svemira. Ono što jeste došlo iz svemira su pojedinačne amino-kiseline, nukleinske baze, i drugi molekuli koji čine današnja živa bića.
    Kako ovo znamo? Ostaci više različitih meteorita sadrže značajne količine amino-kiselina i drugih organskih supstanci (najznačajniji od ovih je Murčison meteor, nađen u Australiji, u kome je nađena mešavina više desetina različitih amino-kiselina). Astronomi su ustanovili da komete sadrže velike količine istih ovih supstanci, i da su organski molekuli sveprisutni na mnogim neočekivanim mestima u svemiru. Veoma kompleksni policiklični organski molekuli su čak nađeni u ogromnim količinama kako plutaju kroz svemir u okviru nebula! Otud, mi znamo da je velika količina takvih materijala došla na zemlju u ranom periodu njenog razvitka. Ono što ne znamo je da li su ti materijali bili važni za nastanak života na zemlji, ili je život nastao nekim drugim putem... Za sada, svemir kao izvor materijala je samo jedna od mogućih hipoteza.

    Mnogi kreacionisti vole da pominju šanse abiogeneze kao veoma mali broj. Najčešće se pominje cifra da su šanse abiogeneze jedan prema broju sa sto trideset nula. Ovaj broj, međutim, je potpuno izmišljen. S obzirom da niko na svetu ne poznaje mehanizam kojim je život nastao, niko ne može ni da izračuna verovatnoću da se tako nešto odigra.

    U svakom slučaju, danas više nije pitanje da li osnovne supstance koje čine život mogu nastati nezavisno, same od sebe – znamo da mogu, i stotine eksperimenata izvršene u zadnjih pedeset godina to potvrđuju. Pitanje je kako su se one povezale u prvu živu ćeliju?




    4. Moderna teorija abiogeneze: RNA svet



    U potrazi za izvorom života, naučnici su veoma brzo ustanovili da dve neizostavne osobine današnjih ćelija ne predstavljaju ozbiljnu prepreku abiogenezi. Prva od ovih je ćelijska membrana. Naime, membrane većine modernih ćelija se sastoje od masnih kiselina, dugačkih molekula čija jedna strana privlači molekule vode, dok ih druga strana odbija. Ovakve masne kiseline, ubačene u vodu, same od sebe formiraju takozvane lipozome, dvostruke zidove identične membranama modernih ćelija.
    Takođe, otkriveno je da neki od najprimitivnijih oblika jednoćelijskih organizama, takozvane arheje, imaju ćelijske membrane napravljene od kompleksnih šećera, a da virusi koriste kapsule sastavljene u potpunosti od proteina. Otud, prvi oblici života su mogli da koriste više različitih materijala za proizvodnju prvog ćelijskog zida, i takav zid bi se formirao sam od sebe.



    Druga stvar koja ne predstavlja problem će mnogima koji su čitali kreacionističku literaturu doći kao veliko iznenađenje: radi se o samoj DNK. Kao što smo već videli ranije u ovom tekstu, informacije sadržane u DNK prvo moraju da se iskopiraju u RNK da bi mogle da se koriste. Takođe, ako pogledamo hemijsku strukturu DNK i RNK, možemo da zapazimo da su one praktično identične. Razlike (označene plavom bojom na slici) su minimalne: jedan jedini atom kiseonika je uklonjen, i to ne sa baza koje sadrže informacije, već sa šećera riboze, koji služi samo da drži baze povezane u nizu. Jedna od DNK baza, timin, je u RNK zamenjena veoma sličnom bazom uracilom (razlika je opet minimalna, čini je samo jedna dodata metil grupa). Takođe, mnogi veoma kompleksni virusi nose sve svoje informacije isključivo u RNK obliku, što pokazuje da ne postoji razlog zašto organizam ne bi mogao da živi i da se razmnožava bez korišćenja DNK.
    čemu DNK onda uopšte služi, zašto postoji? Razlog je stabilnost. DNK je mnogo stabilnija od RNK, što omogućava organizmima da budu veći i kompleksniji. Organizam koji svoje informacije čuva na RNK može da preživi i da se razmnožava, ali ima granicu koju ne može da pređe: ako njegovi geni postanu preveliki, i ako evoluira previše novih gena, statistička verovatnoća da će se njegova RNK raspasti na nekom važnom mestu postaje prevelika.

    Prvobitni organizmi su, po pretpostavci, bili primitivni. Prema gornjem, možemo da pretpostavimo da bi oni svoje gene držali na RNK nizovima, i da je DNK nastala tek kasnije – evolutivni korak koji je omogućio nastanak prvih kompleksnih organizama, i koji je druge organizme zasnovane na RNK brzo potisnuo van slike.
    Ostaju nam, dakle, proteini i RNK – odake su oni došli. Ovo je dugo vremena bila najveća misterija abiogeneze.

    Proteini su centar današnjeg života. Njihova glavna funkcija je kataliza, ubrzavanje hemijskih reakcija koje bi inače bile previše spore da omoguće upotrebu energije u procesima neophodnim da bi život opstao. Ribozomi, koji proizvode proteine, su kompleksne strukture koje se i same sastoje od nekoliko proteina, okupljenih oko dugačkog lanca rRNK. Krajnje je neverovatno da bi takva struktura mogla nastati sama od sebe. A ako nije, kako onda objasniti paradoks – ako su proteini potrebni za proizvodnju proteina, kako je nastao prvi protein?

    Odgovor na ovo pitanje je počeo da se javlja tek početkom osamdesetih godina prošlog veka, kada su otkrivene dve krajnje iznenađujuće stvari. Prvo je otkriveno da u ribozomima, katalizu reakcije koja od pojedinačnih amino-kiselina proizvodi protein ne vrše drugi proteini, već molekuli rRNK i tRNK. Proteini služe samo da stabilizuju i optimizuju proces!

    Istovremeno, usledila je čitava bujica otkrića novih katalitičkih RNK molekula, sa specifičnim funkcijama katalize identičnim onima koje obavljaju proteini. Otkriveni su RNK molekuli koji povezuju amino-kiseline jedne sa drugima (primitivni ribozomi), koji seku, vezuju ili kopiraju druge RNK molekule ili delove samih sebe, koji povezuju pojedinačne amino-kiseline sa specifičnim RNK molekulima (formirajući tako primitivnu tRNK), itd.
    U roku od par godina, moderna ideja abiogeneze se kristalizovala, i u zadnjih petnaest godina većina istraživanja je usmerena u ovom novom pravcu, i svaka godina donosi nove napretke. Recimo, jedno od većih pitanja je bilo kako se pojedinačni sastavni delovi RNK povezuju u lance koji mogu da vrše katalizu; sredinom devedesetih, otkriveno je da obična glina vrši potrebnu hemijsku rekaciju kojom se stvaraju takvi lanci.
    Šta mi onda, na kraju, znamo o abiogenezi, šta pretpostavljamo, a šta još uvek nije jasno? Počnimo od početka, i pogledajmo jedan mogući put nastanka kojim se ovo moglo desiti...
    Znamo mnogo načina na koje osnovni molekuli koji čine život mogu nastati spontano. Baze koje čine DNK i RNK, amino-kiseline, osnovni šećeri... Nismo sigurni koji od tih procesa je bio važan za život, a i dalje je moguće i da su prvi molekuli potrebni za život nastali nekim procesom za koga još uvek uopšte ne znamo.

    Ne znamo kako je došlo do nastanka prvih nukleosida i nukleotida. Nukleosidi su pojedinačni delovi RNK lanca, sastavljeni od dva dela, riboze i baze. Nukleotidi su nukleosidi kojima je dodatna fosfatna grupa, što je neophodno za povezivanje u lanac.
    Međutim, znamo da nukleotidi, kada se jednom stvore, mogu biti lako povezani u dugačke lance pod vrlo jednostavnim uslovima (glina je veoma česta stvar u prirodi). Ovakvi procesi bi proizveli ogroman broj RNK molekula, od kojih bi mnogi imali različite katalitičke funkcije. Radi ilustracije, ako bi ovim procesom bio stvoren samo jedan gram RNK ukupno, taj gram bi mogao da se sastoji od 3.6x1018 (3.6 milijardi milijardi!) različitih molekula prosečne dužine od 250 nukleotida.

    Znamo da određena grupa takvih molekula može da sadrži sve funkcije potrebne za njen opstanak: kopiranje i umnožavanje, uništavanje nepogodnih molekula, rekombinacija postojećih u nove forme, itd. Nismo sigurni kako je ova grupa tačno izgledala, koliko bi morala da bude velika, i kako i gde bi se ona održavala.

    Znamo dda amino-kiseline lako nastaju spontano u prirodi (zapravo, njih je najlakše proizvesti). Znamo da razni RNK molekuli imaju funkcije specifične prema proteinima: da povezuju pojedinačne amino-kiseline u duže lance, da ih vezuju same za sebe ili za druge molekule RNK, da ih seku na komade i koriste kao izvore energije za druge reakcije... Takođe, znamo da masne kiseline mogu spontano nastati u prirodi, i da se one takođe spontano organizuju u membrane.
    Ne znamo kako su se svi ovi delovi povezali u prvu ćeliju, kako su te prve ćelije tačno izgledale, i kako su tačno funkcionisale (recimo, kako su funkcionisali prvi sistemi deljenja, koji je bio protok energije, itsl.).

    5. Zaključak

    Mnogo toga je još uvek nepoznanica na polju abiogeneze, i malo je verovatno da ćemo naći odgovore u neposrednoj budućnosti. Nauci je potrebno vreme da proizvede rešenje za bilo kakav problem, a ovo je jedan od najvećih problema koji danas postoje. Međutim, pažljiv čitalac ovog teksta može da primeti da je broj nepoznanica mnogo manji nego što je bio pre samo par decenija, i da su mnoga otkrića pronađena u ovoj potrazi za načinom nastanka života.

    Ostaje nam da vidimo šta će biti otkriveno u sledećim godinama i decenijama.


  3. #63

  4. #64

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Dragi prijatelju HLEB-e, činjenica je da postoji ogromna razlika izmedju naučnika kreacionista i naučnika konvencionalnog koncepta u finansijskom pogledu. Koncept evolucije je od početka finansiran debelim novcima i apsolutnom podrškom moćnika ovoga sveta(da ne kažem vladara-->jer to je druga tema). Dok, sa druge strane koncept kreacionista biva od starta omalovažavan, pljuvan (što se da videti i iz tvog naučno/intelektualnog izražavanja), proganjan, tužen, i uvek u lošem kontekstu propagiran. Što je davalo za posledicu manjak finansija i finansiranja u svrhe ozbiljnijih i dubljih istraživanja. Zašto je kreacionistički koncept nepodoban? Već sam pisao o tome, ali si ti ustvari taj koji ne čita postove po redu i preskaće po čitave pasuse! Ako bi se kojim slučajem, /a slučajni pronalasci/iskopine i ostalo su jedino na šta se kreacionisti mogu osloniti zbog već gore navedenih stvari/, pojavio neki neboriv dokaz za neku njihovu spornu tvrdnju, i koji bi procureo u javnost--->kao npr. da su postojali I MNOGO VIŠLJI/VEĆI ljudi (obrati pažnju na ono "I") u odnosu na ovu normalnu veličinu čoveka koju imamo danas, a koju smo IMALI I PRE U PROŠLOSTI, ---> desilo bi se nešto što moćnicima(vladarima ovoga sveta) nikako ne bi odgovaralo...Zamisli kada bi sve nacije i države poćele da reklamiraju, na svim televizijskim, satelitskim, kablovskim, pisanim i ostalim medijima, 10 Božijih zapovesti, DA BOG POSTOJI i da je On sam stvorio i svemir i zemlju i ljude? Šta bi se desilo?
    Velika većina bi promenila svoj način života i način vaspitanja sopstvene dece, U biblioteke i knjižare bi šleperima donosili primerke Biblije i religijskih knjiga, ljudi bi hteli što više da se informišu o Bogu i tom načinu života koji nam On poručuje. Smanjio bi se nemoral, narkomanija, alkoholizam, razvrat, nikotinoizam, gurmanoizam, i stil života: jedi, pi, veseli se jer sutra idemo u ništavilo, a samim tim bi se smanjio i kriminal. I kome bi ti moćnici(vladari ovoga sveta) valjali robu? Kako bi pravili profit? Kako bi se enormno bogatili i uništavali milione ljudskih života? Kako bi manipulisali? I na kraju kako bi se dodvoravali i udovoljavali svom pravom bogu? svom, 'knezu ovoga sveta'. . .

    Dakle, činjenica je da su kreacionisti u mnogo lošijem položaju u odnosu na ove "moćnike" pune para. Samo bi podsetio da su pre 2000 god. i Hristovi apostoli bili u još gorem položaju: proganjani, pljuvani, tuženi, ubijani....zarad svedočenja o Bogu, isusu, hrišćanstvu....A na kraju, kao posledica toga, celokupno rimsko carstvo prihvata Hrišćanski koncept i postaju Hrišćani. Oni koji su proganjali, pljuvali, mučili i ubijali te iste ljude sa tim neverovatnim i apsolutno neprihvatljivim konceptom o Isusu Božijem Sinu i Vaskrsenju iz mrtvih, prihvataju taj isti koncept. Koji Posle prihvata i sav civilizovan svet!!! KAKO TO ? vrlo zanimljivo.....

    HLEB : Ajd, mozzda ja nisam razumeo prevedi mi ovu rechenicu:
    Citat:ser_gogsy kaže:
    ser_gogsy kaže:
    Naukom današnjice mi svakim danom sve više i više "dokazujemo" postojanje
    Boga i Stvoritelja svega.
    Evo da prevedem: Naukom današnjice--> Tehnološko/umno/zdravorazumnim napretkom , mi --> čovečanstvo svakim danom sve više "dokazujemo"--> dokazujemo/otkrivamo neverovatne stvari koje nedvosmisleno govore o postojanju Boga i Stvoritelja svega.

    Nadam se da je sad jasnije i da nema potrebe za ovako "intelektualnim" komentarima :
    HLEB : Jebte, pa ti si toliki folirant da chesh sprzziti monitor.
    HLEB se pita: Evo jedno stvarno laichko pitanje za domen tvoje expertize?
    Zashto ono beshe Noje nije spasao i dinosauruse?
    Pitanje nije laičko, nego siguran pokazatelj da nisi ništa od onog' što sam postao pročitao, ili makar ovlaš prelistao. A ovamo mi iznosiš tone i tone dokaza(koji su 80% u domenu teorije i predpostavki) ....
    Ko je rekao da neki dinosaurusi nisu spašeni? Verovatno se radilo većinom o mladuncima, a kako bi inače bio pronadjen onaj skelet dinosaurusa sa ostatcima organskog tkiva, ili oni crteži, figurice(koje si ti tako verodostojno pobio ) eto, opet nisi pratio fabulu radnje
    evo šta Biblija kaže :

    1. I reče Gospod Noju: Uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom ovog veka.

    2. Uzmi sa sobom od svih životinja čistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu,

    3. Takođe i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva seme na zemlji.


    HLEB : Znachi imamo dokumentovanih 5500 godina njihove istorije i ni jedan ostatak, dokument i zapis ne pokazuje da su bili divovi u nekom momentu. Naravno to je normalno jer su se Nojeva deca smanjila za svega nekoliko godina ili desetina godina(?)
    Opet. Ko je rekao da su svi prepotopni ljudi bili većih dimenzija? Predpostavlja se da su postojali osim "normalnih" dimenzija, i ljudi sa "većim" dimenzijama. Zašto je tako teško prihvatiti saznanje da, ako su postojale ogromne životinje, /sa dimenzijama nama danas nezamislivim/, zašto ne bi u to vreme postojali i neki ljudi sa većim "gabaritima" ? Možda je Noje bio nešto izmedju, a možda je bio i mnogo niži, to ne možemo da znamo jer nam Biblija to ne govori. Odnosno ne bavi se lično Nojevim dimenzijama. Ali evidentno je da kaže:
    " I beše tada divova na zemlji; a i posle, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovečijim, pa im one rađahu sinove; to behu silni ljudi, od starine na glasu."
    Zašto je nemoguće da Nojeva visina , recimo iznosi 300cm , pa danas neki košarkaši imaju i po 225cm, a to ne predvidja da će i potomak Vlade Divca imati njegovih 216cm, zar ne?
    ime: Robert Pershing Wadlow
    visina: 2,72 m
    adresa: Alton, Illinois, USA
    zadnje merenje: 15.07.1940.


    Evo ti umesto skeleta, lobanja i zuba--> živ čovek ( jest da je preminuo, al' svedočanstvo je ostalo)
    ps. obrati pažnju na njegov lakat

    evo još malo, kako ti ono veliš: "za moju dušu"

    NAJVIŠLJA ŽENA NA SVETU
    Sandy Allen je rodjena kao 2,95 kg teška beba, a njeno nenormalno narastanje pocinje vrlo brzo posle njenog rodjendana 1955 godine. Do njene 10 godine narasla je neverovatnih 1,95 metara ! a sa 16 godina imala je 2,16 metara. Trenutno je Sandy najvišlja žena na svetu sa vojih neverovatnih 2,31 metar.


    Najviši čovek na svetu, Kinez Bao Sišun, spasio je živote dva delfina tako što je svojim rukama, dugim čak 1,06 metara, uspeo da iz utrobe životinja izvuče plastične predmete koje su progutale, javili su kineski mediji.

    auu...kolike tek ovaj ima laktove


    no comment...

    nastavak...CREATION’S TINY MYSTERY
    by
    Robert V. Gentry



    Stvaranje na suđenju


    Knjiga takođe opisuje poslednje godine mog ugovorenog gostovanja u državnoj laboratoriji, kada sam bio suočen sa jednom od najtežih odluka
    u svom životu: da li da svedočim ili ne kao ekspert-svedok na suđe nju stvaranje/evolucija u Arkanzasu. Prijateljstvo i dobra volja uspostavljeni sa drugim naučnicima tokom godina bili su na lomači, kao i mogućnost
    da nastavim istraživanja u ovoj laboratoriji. Što se više bližilo suđenje brojni istaknuti evolucionisti uporno su tvrdili da naučni dokazi za stvaranje ne postoje.
    Izgleda da je došlo vreme da se ova tvrđenja javno ispitaju. Odlučio sam da javno svedočim za stvaranje na suđenju u Arkanzasu. Tamo bi poznati naučnici istražili moj rad. Imali bi mogućnost da ukažu na nedostatke. Ako specijalni oreoli u prekambrijumskom granitu nisu dokaz za stvaranje, oni bi mogli da daju alternativno objašnjenje koje bi moglo biti naučno potvrđeno. Ali, ako dokazi za stvaranje izdrže istraživanje vodećih svetskih evolucionista i ostanu neosporeni, ova naučna istina ne može ostati sakrivena od javnosti. Na suđenju u Arkanzasu ACLU (Američka Unija Civilnih Sloboda) je protestvovala zbog zahteva za istovremeno učenje evolucije i nauke o stvaranju. Oni su tvrdili da je nauka o stvaranju prikrivena religija, jer ne postoje naučni dokazi za stvaranje. Svi njihovi svedoci - naučnici, uključujući i svetske autoritete iz geologije, složili su se sa ovim gledištem pred sudom. Pod unakrsnim ispitivanjem, državni pravobranilac pitao je geologa da li može da objasni specijalne oreole u granitu. On je odgo - vorio da sam ja pronašao "malu misteriju" koju će naučnici jednog dana rešiti.
    Ovo je bio trenutak koji sam dugo čekao, trenutak istine. Odlaganjem odgovora na neodređeno vreme, jedan od svetski najistaknutijih geologa ustuknuo je pred najvećim predstavljenim dokazom za stvaranje. Još uvek štampa nije ni spomenula ovaj događaj. Čak su, posle opširno objavljenih svedočenja evolucionista u toku prve sedmice suđenja, neke od vodećih državnih novina moje svedočenje bacili u zaborav, dok se suđenje bližilo kraju. Kada sam počeo da svedočim, neki od predstavnika štampe čak su napustili sudnicu.
    U drugim prilikama mediji su izveštavali, naročito naučni časopisi, da je to fatalan udarac mojim nadama da ću nastaviti istraživanje u državnoj laboratoriji. Jedan od vodećih naučnih časopisa porekao je moje pravo da ispravim pogrešna tvrđenja o mom svedočenju, što je imalo dalekosežne posledice na moja istraživanja. Posle suđenja u Arkanzasu, došao je težak period koji se može opisati kao prividni poraz. ACLU je ubedio sudiju da moji rezultati nisu bitni za odnos između stvaranja i evolucije. Na suđenju su me pitali da li postoji verodostojni naučni dokaz za stvaranje. Prihvatili su samo da sam "pro - našao" malu misteriju. Naučna štampa sarađivala je sa ACLU i njihovim ekspertima - svedocima u potpisivanju moje naučne smrtne presude. Moje traganje za istinom nije bilo završeno, ali je izgledalo da je moj doprinos nauci osuđen da ostane nepoznat. Zatim su mi druge misli došle na pamet. Suđenje je bilo ključni test naučnih dokaza za stvaranje. Zaista, ovi dokazi su ostali neopovrgnuti posle najstrožeg ispitivanja. Ništa drugo nije tako dobro pokazalo da stvaranje ima naučnu osnovu kao ovo suđenje. Počeo sam da shvatam da tajne zaključane u granitnim stenama, tajne do tada sakrivene unutar Zemlje, daju ključ koji otključava naučne istine o poreklu Zemlje i čovečanstva. Osetio sam da ovi podaci mogu biti važni za razmišljanje miliona pojedinaca na ovoj planeti koji istražuju sa žarom istine o njihovim korenima i sudbini. Motiv za pisanje ove knjige podigla je iz pepela moj prividni poraz na suđenju.

    nastaviće se....
    Poruku je izmenio ser_gogsy, 30.09.2008 u 23:51 Razlog: slovo...

  5. #65

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Zbog čega su obrisane dve slike u mom predhodnom postu?
    slika Roberta Pershing Wadlowa i Sandy Allen?

  6. #66

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Aaaaaaa jel ti to nešto vičeš ili mi se samo čini? Ne bih da budem nezgodna. Misliš da neko sistemski uklanja slike iz tvojih postova? Nope Paranoja.

    Slike su ti u postu i dalje, samo se ne vide jer ih nisi uploadovao već preneo sa sajtova sa kojih ih prenosiš. Tako ti se može desiti npr da ti sve slike koje nisu uploadovane nestanu u postovima Koristi imageshack.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #67

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    ....e onda je to nešto drugo

    I nevičem, neg' samo naglašavam zbog lakše čitljivosti .... i bržeg odgovora

  8. #68

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    nastavak:

    CREATION’S TINY MYSTERY
    by
    Robert V. Gentry



    Nauka o stvaranju: Uzrok istraživanja



    U toku suđenja u Arkanzasu slušao sam pažljivo da bi čuo neki novi, neoborivi dokaz za evoluciju, kao što je stvaranje života iz nežive mate - rije. U toku konferencije za novinare mislio sam da ako bude dat takav dokaz, evolucija će ponovo biti prihvatljiva za mene. Moja namera nije bila da podcenim evolucioniste koji su svedočili za ACLU, nego sam se pitao da li njihovi umovi uopšte mogu da dozvole mogućnost da su naučno u krivu. Kao Amerikanci, ACLU i ostali imaju pravo da se protive učenju nauke o stvaranju u javnim školama kao što ja imam pravo da prihvatim taj koncept. Ako se u školama uči o poreklu, studenti bi trebalo da imaju izbor proučavajući i evolucionistički koncept i koncept stvaranja. Ako postoji nedvosmisleni naučni dokaz da je jedno gledište istinito, to ne treba sakrivati. U našem pravnom sistemu građani mogu da brane poziciju koju su izabrali dokle god se to ne kosi sa ustavom. Ali, da li je moralno da naučna organizacija koja je određena da savetuje Federalnu vladu, nepošteno predstavlja slučaj nauke o stvaranju da bi zadobila prednost u tretmanu evolucije u školama? Mislim na najcenjeniju naučnu organizaciju u Americi - Državnu akademiju nauka. U proleće 1984. Akademija je objavila knjižicu Nauka i teorija stvaranja: Gledište Državne akademije nauka. Na drugoj strani Akademija je opisana kao privatna, samostalna organizacija različitih naučnika koju je osnovao pre više od 100 godina Kongres SAD da bi savetovala Federalnu vladu po pitanjima nauke i tehnologije. Po zvaničnoj ulozi, Akademija ima dvostruku odgovornost da radi po najvišim tradicijama nauke i objektivno istraži naučnim metodama sve dokaze za stvaranje. Ali, prethodno je potrebno da Akademija bude otvorenog uma. Knjižica sadrži deklaraciju koja nepogrešivo otkriva njen stav:

    "... Hipoteza o specijalnom stvaranju je pre oko dva veka bila stalno i saosećajno razmatrana, i odbačena na polju dokaza od strane kvalifikovanih posmatrača i eksperimentatora. U obliku datom u prva dva poglavlja 1. Knjige Mojsijeve to je nevažeća hipoteza... Suočena sa izazovom celovitosti i efektivnosti na naš državni sistem obrazovanja i na teško stečenim dokazanim osnovama nauke, Državna akademija nauka ne može da ćuti. Ako bismo to uradili, napustili bi našu odgovornost za akademsku i intelektualnu slobodu i za osnovne principe naučne misli. Kao istorijski predstavnik naučne profesije i zvanični savetnik Federalne vlade po pitanju nauke, Akademija nedvosmisleno tvrdi da načela ‘nauke o stvaranju’ nisu podržana naučnim dokazima, pa koncept stvaranja nema mesta u naučnim krugovima..."

    Pod maskom odbrane intelektualne slobode i celovitosti državnog sistema obrazovanja, Akademija jasno poriče naučnu celovitost Biblije. Ako je specijalno stvaranje, kao što je opisano u 1. Knjizi Mojsijevoj, zaista bilo odbačeno na polju dokaza i neispravno, kao što Akademija kaže, onda Akademija treba da d osnovu za ova tvrđenja, ili da kaže gde takvi dokazi mogu da se nađu. Ali, Akademija to nije učinila. Umesto toga, ona kao sudija promoviše gledište da određeni naučni rezultati potvrđuju evolucioni model, a da ne spominje sve nesigurnosti u vezi tih rezultata. U knjižici se argumenti verovatnoće, zasnovani na sumnjivim pretpostavkama, koriste da podrže evolucioni scenario. Kao zvanični savetnik vlade po pitanju nauke, Akademija čini sve da predstavi evoluciju kao istinu. Bez sumnje, mnogi veruju da je to merodavan stav. Istorija je čak zapisala da je ova knjižica jedan od najvećih dostignuća Akademije. Druga mogućnost jeste da je Akademija dobila prolaznu slavu otvarajući svoju Pandorinu kutiju. Sa ekonomskog gledišta, ako je čvrst naučni dokaz za stvaranje bio objavljen u vodećim naučnim časopisima, i ako je Akademija ignorisala ovaj dokaz uzdižući evoluciju kao jedinu istinitu naučnu teoriju o poreklu, zar ne bi trebalo ispitati ovaj slučaj? Potencijalna cena ovog nemara u savetovanju Vlade može biti ogromna. Na primer, milioni dolara godišnje daju se da bi se ispitali različiti evoluciono orijentisani projekti. Jedan od skupih projekata su pokušaji stvaranja života iz nežive materije. Sva ta istraživanja zasnovana su na osnovnim evolucionim pretpostavkama da je u dalekoj prošlosti život nastao spontano i slučajno. Ipak, verodostojni naučni dokazi da je Zemlja stvorena pokazuju da je evolucioni scenario pogrešan, i da je pogrešno verovanje da je život nastao slučajno. Oni koji plaćaju porez će propasti dok shvate da Akademija pokušava da zadrži status quo za evoluciju, ćuteći o dokazima za stvaranje. Amerikanci tako imaju veću štetu nego što je gubitak novca od kojeg se ništa ne koristi u istraživanju naučne osnove za stvaranje.

    Državna akademija nauka i akademska sloboda


    Ova knjižica Akademije, nepoštenim predstavljanjem dokaza za stvaranje, sugeriše da Akademija želi da se obezbedi ocrnjivanjem nauke o stvaranju na osnovu ugleda članova Akademije. Koristeći privatne fondove, ova knjižica je besplatno deljena mnogim školskim zvaničnicima i zakonodavcima širom Amerike (36.000 visokoškolskim nastavnicima i vođama naučnih odseka, i 9.000 kongresmenima SAD, guvernerima i drugim uticajnim Amerikancima). Jasno je da Akademija preuzima vodeću ulogu, tako da ima ekskluzivno pravo da uči evoluciju u školi. Amerikance treba upozoriti šta ova akcija Akademije znači u odnosu na naše najcenjenije tradicije. Zapošljavanjem autoriteta koji promovišu evoluciju kao istinu, i nauku o stvaranju kao pogrešnu, izgleda da Akademija direktno protivreči sebi u vezi intelektualne slobode. Kako se to dogodilo? 27. aprila 1976, 8 godina pre objavljivanja knjižice o nauci o stvaranju, Akademija je prihvatila nepopustljiv stav, citiran ispod, koji predstavlja i američke principe - slobodu izražavanja gledišta manjine bez straha od represije:

    POTVRDA SLOBODE ISTRAŽIVANJA I IZRAŽAVANJA

    "Ovim potvrđujem svoju odanost sledećim principima:
    ... Da će traganje za znanjem i razumevanjem fizičkog univerzuma i njegovih stanovnika biti izvođeno pod uslovima intelektualne slobode, bez religioznih, političkih ili ideoloških ograničenja. ... Da će sva otkrića i ideje biti objavljene, i mogu biti izazvane bez ikakvih ograničenja. ... Da sloboda istraživanja i objavljivanje ideja zahteva da angažovani budu slobodni da istražuju gde ih istraživanje vodi, slobodni da putuju i objavljuju svoja otkrića bez političke cenzure i bez straha od odmazde zbog nepopularnosti njihovih zaključaka. Oni koji izazivaju postojeću teoriju moraju biti zaštićeni od reakcija.
    ... Da je sloboda istraživanja i objavljivanja zasnovana na ličnoj slobodi istraživača i izazivača u traženju i otkrićima. ... Da su zaštita i proširenje lične slobode zavisni od svih nas, indivi - dualno i kolektivno, u podršci i primeni principa izraženih u Univerzalnoj deklaraciji ljudskih prava Ujedinjenih nacija, i uzdizanju univerzalnog verovanja u vrednost i dostojanstvo svakog ljudskog bića."

    Ova Potvrda je sjajan izražaj savesnosti. Ona usmerava pažnju na obavezu prema stranim naučnicima disidentima koji bi inače bili zaboravljeni. Očekivali bismo da uticajni naučnici, naročito akademici, budu istaknuti u držanju svojih principa. Tragično je da ova vodeća organizacija, koja ima takve ideale u zaštiti disidenata, može da brani plan koji može nepovoljno uticati na živote mnogih učenika u Americi. U svojoj Potvrdi, Akademija se zalaže da oni koji traže istinu mogu imati pravo na slobodu istraživanja i izražavanja. Da li to uključuje i studente u Americi? Da li Akademija veruje da i oni imaju pravo da pitaju, testiraju i kritički istražuju nauku o stvaranju bez straha od optužbi svojih učitelja? Pošto su ih učitelji informisali da "Akademija tvrdi da je nesumnjivo da ciljevi nauke o stvaranju nisu poduprti naučnim dokazima", koliko studenata će tertirati to pitanje? Manjina koja bi pokušala, rizikovala bi da bude ismejana, zbog upoređenja koje je predsednik Akademije Dr. Frank Pres (Frank Press) dao u uvodu knjižice:
    "...Predavati koncept stvaranja bilo bi kao da tražimo od naše dece da
    veruju, bez proverenih dokaza, da su dimenzije sveta iste kao na mapama
    koje je crtao Kolumbo putujući na svoja tri mala broda, kada znamo iz činjeničnog posmatranja da su one potpuno drugačije."
    (National Akademy of Sciences 1984, 5)
    Presov nagoveštaj je jasan. On nagoveštava da je koncept stvaranja, izjednačen u knjižici sa prve dve glave 1. Knjige Mojsijeve, prevara koja ignoriše vidljive naučne dokaze. Presov sud se približava vređanju ljudi koji prihvataju naučnu verodostojnost 1. Knjige Mojsijeve u vezi stvara - nja. Teško je smisliti bolji metod zastrašivanja, od učitelja koji citira ovu izjavu kao odgovor na bilo koje pitanje u vezi naučnih prednosti stvaranja. Kasnije u uvodu, Pres potvrđuje svoju nezamenljivu veru u evoluciju: "Teorija evolucije uspešno je izdržala test nauke mnogo puta. Hiljade geologa, paleontologa, biologa, hemičara i fizičara sakupilo je dokaze koji podržavaju evoluciju kao osnovni proces prirode. Naše shvatanje evolucije pročišćeno je tokom godina, i njeni detalji se zaista još uvek testiraju i obrađuju. Na primer, neki naučnici razmatraju uporedne ideje o stopi događanja evolucije. Jedna grupa veruje da evolucija nastavlja malim, naprednim stanjima tokom milijardi godina geološkog vremena, a druga grupa veruje da su se u toku vremena smenjivali periodi relativno naglih i sporih promena. Zastupnici koncepta stvaranja citiraju ovu raspravu kao dokaz neslaganja naučnika o evoluciji. Neki čak sugerišu da druga grupa naučnika zapravo podržava koncept sličan onom o kome se govori u teoriji stvaranja. Ono što zastupnici koncepta stvaranja nisu razumeli, jeste da ni jedna naučna škola ne stavlja pod znak pitanja naučne dokaze da se evolucija dogodila u toku milijardi godina. Ova rasprava je usmerena da detaljnije obradi kako se to dogodilo." (National Academy of Science 1984, 6) Ako Pres tvrdi da se rasprava vodi samo o tome kako se evolucija dogodila, a ne da li se dogodila, time Akademija tvrdi da stvaranje mora biti lažno. Tako studenti nemaju izbora nego da prihvate evoluciju. Da li je ovo gušenje istraživanja u skladu sa principima akademske slobode za studente? Ili je to primer kako vlasti guše nepopularno verovanje? Neko će pomisliti da učitelji u slobodnoj Americi nikad neće pokušati da zaplaše studente da ne sumnjaju u evoluciju. Na žalost, to je postojalo i pre 30 godina kada sam bio progonjen na studijama, i sada još uvek postoji. Raširenost knjižice Akademije koja odražava gledište ubeđenih evolucionista može samo da pogorša savesnost istraživača koji će se plašiti ove objave Akademije.

    Šta pokreće ljude u Državnoj akademiji nauka i druge ubeđene evolucioniste da se ukopaju u svoja gledišta? Verovatno se može naći razlog za sledeća tvrđenja: Nepokolebljivost evolucionista ubeđenih da njihova teorija mora biti suštinski tačna, zbog broj-nih naučnih podataka iz astonomije, geologije i biologije, izgleda kao mreža koja prirodno stvara lep mozaik evolucije. Ono što se često previđa, jeste da evolucioni mozaik drži lepak poznat kao princip uniformizma. U stvarnosti, ovaj princip je samo pretpostavka da je kosmos, uključujući i Zemlju, evoluirao do sadašnjeg stanja delovanjem danas poznatih fizičkih zakona. Ako je uniformistički princip pogrešan, tada su odlepljeni svi delovi evolucionog scenarija, i mozaik se raspada. Zato je ovaj princip ključan za sve koncepte evolucije.
    Ali, verodostojan naučni dokaz za stvaranje biće suprotan uniformističkom principu. Pretpostavljene milijarde godina za evoluciju Zemlje od neke bezoblične mase, nestaće kada se suoče sa dokazom trenutnog stvaranja. Tehnike određivanja starosti koje daju veliku starost Zemlje bile bi pogrešne. Vreme kao osnovni element potreban za geološku evoluciju Zemlje i biološku evoluciju života na Zemlji iščezao bi. Tako bi nedvosmislen dokaz za stvaranje opustošio ceo evolucioni scenario. Na suđenju u Arkanzasu direktno su se sukobili stvaranje i evolucija. ACLU je imao veliku priliku da opovrgne dokaze za stvaranje. Oni su to propustili da urade. Umesto toga, oni su sveli na minimum značaj specijalnih oreola označivši ih kao "malu misteriju". Ova igra je bila tako uspešna da je sudija podržao stav ACLU, koristeći izraz "mala misterija", kada je doneo presudu u korist evolucije.
    Iako je ova strategija na dobijanju sudske bitke u Litl Roku bila uspešna, mišljenje suda sveta tek treba da donese presudu u vezi sukoba stvaranje/evolucija. Ovu presudu delimično će doneti i čitaoci ove knjige. Donoseći odluku, čitalac može da o maloj misteriji ne razmišlja kao ACLU. Sami za sebe specijalni oreoli su veoma sićušni, od kojih je još uvek manji jedan atom. Ali dovoljno kombinovanih atoma može da stvori planinu. Tako ogroman broj "malih misterija", smeštenih u osnovnim stenama širom naše planete, zajedno čine Malu misteriju stvara - nja - Gibraltar dokaza za stvaranje. Kada čitaoc pročita ovu knjigu imaće dovoljno informacija da odluči da li je Državna akademija nauka u pravu kada tvrdi da je specijalno stvaranje pogrešna hipoteza, ili je Stvoritelj ostavio dokaz za stvaranje koji pokazuje da je evoluciona teorija pogrešna.

    nastaviće se...

  9. #69

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    nastavak 2 :

    1. Radio-oreoli i starost Zemlje



    Kao i većina studenata na državnim univerzitetima pedesetih, ja sam utonuo u teoriju evolucije na prvom času biologije. Profesor je ubedljivo dokazivao biološku evoluciju života u toku ogromnih perioda. Predstavio je evoluciju kao neizbežan produkt prirodnih zakona svemira, teoriju koja se može objasniti danas postojećim mehanizmima. To je bilo jedino objašnjenje porekla predstavljeno na času. Bio sam jedan od mnogih Amerikanaca koji dolaze iz konzervativne religiozne sredine suprotne evolucionim konceptima koji se uče u školi. Ipak, moja ubeđenja nisu bila dovoljno jaka da potegnem pitanja nesklada između 1. Knjige Mojsijeve i evolucije. Studenti koji su to činili nisu bili poštovani. Kandidatu za naučnika najmudriji smer bio je da se klone svega kontraverznog. Kao što milioni ljudi veruju svojim omiljenim komentatorima na televiziji kao objektivnim i istinitim, moji školski drugovi i ja verovali smo da nam obrazovanje daje celu priču. Naučni dokazi za 1. Knjigu Mojsijevu nikada nisu spominjani, pa smo pretpostavili da oni i ne postoje.

    Evolucija kao ukupni okvir

    Biološki argumenti za evoluciju nisu bili dovoljno ubedljivi za mene kao evolucionistu. Konačno ubeđenje došlo je nekoliko godina kasnije kada sam upisao poslediplomski kurs fizike iz kosmologije, na polju koje se tiče porekla i razvoja svemira. Kurs je zasnovan na modelu Velikog praska, koji oslikava postanak svemira u gigantskoj prvobitnoj eksploziji. U nekim delovima ova teorija mi se činila filozofskom. Bilo je zadivljujuće misliti da nauka može ispitati početak svemira, i to je trebalo da zaseni mnoge nesigurnosti u teoriji. Ostalo je još veliko pitanje: osnovni stav fizike je da materija ne može biti stvorena niti uništena. Ipak, standardna teorija Velkog praska pretpostavlja da apsolutno ništa nije postojalo pre Velikog praska - ni materija, ni prostor, ni vreme. Logično, ako se Veliki prasak uopšte dogodio, moralo je postojati stvaranje materije. Prema zakonima fizike to je nemoguće. To je bila osnovna kontradikcija koju nisam bio sposoban da rešim. Da li je bilo realno da verujem da je svemir evoluirao iz događaja za koga nema naučnog dokaza? Jednom se u razredu diskusija usmerila na ovo pitanje. Osećajući težinu razvoja celog koncepta, profesor je rekao da je katolički teolog Žorž Lematri (Georges Lemaitre) postavio moguće rešenje. Lematri, koji je bio kosmolog, sugerisao je da je Bog mogao da pokrene Veliki prasak. Zašto da ne, pomislio sam. Napokon, Bog može da učini sve. On je mogao da pokrene Veliki prasak. Krajnji ispit na kursu bio je izračunavanje kada se Veliki prasak dogodio. Moj rezultat bio je - pre 5,7 milijardi godina, što se smatralo pravim odgovorom u to vreme. (U poslednjih 30 godina ova cifra je porasla na oko 17 mlijardi godina.) Uzeo sam krajnji ispit kao pokazatelj - koliko su se moji pogledi na poreklo promenili u toku studiranja. Moje univerzitetsko obrazovanje pretvorilo me je u teističkog evolucionistu koji je verovao da Bog u 1. Knjizi Mojsijevoj alegorijski oslikava stvaranje u ukupnoj evoluciji kosmosa. Komadi slagalice sada su izgledali na svom mestu - 6 dana stvaranja bili su samo 6 ogromnih, beskrajnih perioda vremena. Biološka evolucija života na Zemlji bila je umetnuta u geološku evoluciju naše planete i sve je pripremljeno za mistični Veliki prasak. Nauka i Bog bili su opet zajedno, i ja sam opet verovao u Boga koji uvek govori istinu.

    Posle odbrane magistrata iz fizike na Florida Univerzitetu 1956., radio sam na vojnoj primeni efekata nuklearnog oružja u Convair-Fort Worthu (sada General Dynamics). Dve godine kasnije nastavio sam isti rad u Martin-Marietta Korporaciji u Orlandu, revnosno braneći evoluciju gde god je bilo prilike. Onda me je neko suočio sa većim teškoćama mog verovanja u Boga istine i moje alegorijsko prihvatanje 1. Knjige Mojsijeve. On je istakao da je Bog prepisao izveštaj o stvaranju iz 1. Knjige Mojsijeve u jednoj od Deset Zapovesti:
    "Jer je za 6 dana stvorio Gospod nebo i Zemlju, more i što je god u njima, a u sedmi dan počinu ..." (2. Knjiga Mojsijeva 20,11)
    Kontekst ovog pasusa izgleda dokazuje da su dani bili doslovni, a ne figurativni. Ako je to istina, nisam mogao više da povezujem 6 dana stvaranja sa 6 dugih geoloških perioda Zemlje, i moja osnova za verovanje u teističku evoluciju bila je negirana. Ovo je bilo uznemiravajuće. Da li su Zapovesti alegorijske? Gde će se sve ovo zaustaviti? Da li je Bog išta rekao pouzdano? Da li je On zaista Bog istine? Da li On uopšte postoji? Moj plan ujedinjenja Boga i nauke izgleda da se srušio. Morao sam da nađem vremena da ponovo istražim naučne dokaze za evoluciju. Ovaj dugotrajni cilj me je podstakao da preispitam svoj stav. Sledeće dve godine predavao sam na Univerzitetu Florida i razmišljao o pitanju porekla dok je moja žena diplomirala na matematici.

    Pitanje porekla je ponovo otvoreno

    Opet sam preispitao dokaze pokušavajući da odredim koji faktori su bili najvažniji za mene da prihvatim evoluciju. Zvuči ironično da sam prihvatio teološko rešenje (Bog je pokrenuo Veliki prasak) kao izlečenje ključnog defekta u navodno naučnoj teoriji (materija i energija iz ničega). To je uključivalo pretpostavku da su se najranije zvezde akumulirale iz materije stvorene u Velikom prasku. Problem je što delovi eksplozije ne mogu ponovo da se akumuliraju. Zašto bi se onda materija formirala u najvećoj od svih mogućih eksplozija i zatim oblikovala zvezde? Moje sumnje su se kasnije potvrdile kada je jedan astronom rekao:
    "Kada zvezde ne bi postojale, bilo bi lako dokazati da je to ono što očekujemo" (Aller i McLaughlin 1965., 577).
    Šta je uzrok da ogroman broj zvezda u jatima, u visoko uređenim sistemima, vidimo u različitim galaksijama? Da li se sve ovo može desiti slučajno, u ogromnom homogenom širenju materije? Koliko je razumno verovati da je poreklo naše planete samo poslednja faza u evolucionom razvoju svemira? Pretpostavlja se da je Veliki prasak stvorio samo vodonik i helijum, samo 2 od 92 elementa Zemljine kore. Odakle onda ostalih 90 elemenata vode poreklo? Teoretski, došli su iz termonuklearnih fuzionih reakcija pre više milijardi godina duboko unutar određenih zvezda. Po ovom scenariju, svemir je lagano poprskan ovim ostalim elementima kada su ove zvezde kasnije eksplodirale (supernove). Pretpostavljajući ovo, kako su se ostaci supernova, razbacani u ogromnom međuzvezdanom prostoru, ponovo akumulirali i postali sirova materija za Sunčev sistem? Moj kurs iz kosmologije to nikada nije objasnio, kao ni kako zvezde mogu da se razviju iz Velikog praska. Koliko je verodostojna ideja da planete vode poreklo iz ogromnog gasovitog prstena oko Sunca? Šta je stvorilo prsten gasova? Koje je opravdanje za verovanje da je Zemlja nastala kada se deo prstena sjedinio u užarenu, rastopljenu sferu - protozemlju?
    Ipak, jedan deo naučnih dokaza povlači verodostojnost celog scenarija. Časovi iz fizike vodili su me u nesumnjivo poverenje u radiometrijsko određivanje starosti Zemlje. Ovi podaci očigledno daju direktnu vezu između Zemljine geološke evolucije i pretpostavljenog evolucionog razvoja svemira. Prema tehnikama radiometrijskog datiranja, najstarije stene Zemlje formirale su se pre nekoliko milijardi godina kada je užarena, rastopljena protozemlja počela da se hladi. To unosi verovatnoću u okvir Velikog praska. Moje ranije prihvatanje scenarija Velikog praska, uključujući biološku evoluciju i geološku evoluciju Zemlje, vrteo se oko verovanja da su tehnike radiometrijskog datiranja potvrdile ogromnu starost Zemlje. Ali, da li je moje verovanje imalo osnove? Vreme je bilo da kritički razmišljamo o pretpostavkama na kojima su ove tehnike zasnovane.

    Radioaktivnost i starost stena

    Radiometrijsko datiranje stena odnosi se na raspad "roditeljskog" elementa na stabilan, neradioaktivni krajnji produkt. Na primer, uran je roditeljski element koji se raspada na svoj krajnji proizvod - radiogeno olovo. Zove se "radiogeno olovo" da bi se razlikovalo od drugog olova koje nije dobijeno radioaktivnim raspadom. Merenjem:
    1) koliko roditeljskog elementa u steni se raspalo na svoj krajnji produkt, i
    2) sadašnje stope raspada,
    mnogi geolozi veruju da mogu da procene starost kada je roditelj dospeo u stenu, ili jednako tome, period vremena koji je protekao od formiranja stene. Moja pažnja je usmerena na pitanje - da li su stope raspada različitih radioaktivnih elemenata uvek bile iste kao danas. Uniformna stopa raspada bi značila da će se količina urana u steni stalno smanjivati, dok će se radiogeno olovo, kao krajnji proizvod, stalno povećavati. Na ovom nivou, odnos urana i radiogenog olova pokazao bi vreme kada je stena očvrsla. Ako je stopa raspada bila mnogo viša nekad u prošlosti, onda bi se radiogeno olovo naglo akumuliralo u steni, i ono za šta bi bili potrebni eoni - dogodilo bi se za kratko vreme. Na osnovu pretpostavke o konstantnoj stopi raspada, stena bi mogla biti procenjena kao veoma stara, ne zato što je podatak (odnos urana i radiogenog olova) bio pogrešan, nego zbog pogrešne pretpostavke. Zato je veoma važno da znamo istinu po ovom pitanju. Moj univerzitetski kurs fizike učio me je da verujem da je pretpostavka o konstantnoj stopi raspada van sumnje, ali nisu dati dokazi. Da li takvi dokazi zapravo postoje?
    Ako je tako, ja moram to da otkrijem, jer neka teška pitanja za evolucioni scenario vise o koncu. Pretpostavka konstantne stope raspada je sastavni deo evolucione pretpostavke da su svi fizički zakoni ostali nepromenjeni u toku istorije svemira. Ovo je uniformistički princip, lepak koji sastavlja sve delove evolucionog mozaika. Ako je on pogrešan, svi delovi se odlepljuju i evolucija se raspada. Razumljivo je da naučnici koji su ubeđeni u evoluciju, van svake sumnje, teško mogu da razmišljaju da su stope raspada mogle da budu različite. Učiniti to bilo bi jednako priznanju da uniformistički princip može biti pogrešan, što bi bilo jednako prihvatanju da evolucija može biti pogrešna. Moje prihvatanje evolucije bilo je veoma čvrsto, ali sam uvek rado razmatrao nove dokaze. Tako nisam osećao zabranu istraživanja radiometrijskog datiranja i ključnih pitanja o stopama raspada. U leto 1962., dobio sam od Državne naučne fondacije da provedem tri meseca u Ouk Ridž Institutu (Oak Ridge Institute) za nuklearna istraživanja u Tenesiju. U slobodno vreme proučavao sam radioaktivnost i starost Zemlje. Sledećeg proleća predavao sam fiziku puno radno vreme i istovremeno pohađao poslediplomske studije iz fizike na Tehnološkom Institutu Džordžija u Atalanti. Istraživanje tehnika radioaktivnog datiranja bilo je između nastavničkih obaveza i učenja. Moja pažnja je sve više bila usmerena na sićušni radioaktivni fenomen u određenim stenama, jer je to mogao biti dokaz da li su stope radioaktivnog raspada bile jednake u prošlosti. Činilo mi se da novo istraživa nje ovog fenomena može služiti kao pristojna teza za doktorat. Pre nego što sam predsedniku odseka za fiziku dao ovaj predlog, uradio sam najvažnije naučne radove po tom pitanju. Sledeća tri odseka su sažetak mojih početnih otkrića.

    nastaviće se....

  10. #70

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Dragi prijatelju HLEB-e, èinjenica je da postoji ogromna razlika izmedju nauènika kreacionista i nauènika konvencionalnog koncepta u finansijskom pogledu. Koncept evolucije je od poèetka finansiran debelim novcima i apsolutnom podrškom moænika ovoga sveta(da ne kažem vladara-->jer to je druga tema). Dok, sa druge strane koncept kreacionista biva od starta omalovažavan, pljuvan (što se da videti i iz tvog nauèno/intelektualnog izražavanja), proganjan, tužen, i uvek u lošem kontekstu propagiran.
    Moj "nauchno intelektualni" nachin izrazavanja proizilazi iz toga shto sam NA PRIMER samo tvoj kljuchni dokaz o polonijumskim krugovina objasnio 5 puta zashto ne stoji (krugovi ne potichu od polonijuma vech od radona 222, gasa koji se mozze nachi u stenama i tvori krugove istovetne polonijumovim) , medjutim ne vidim da bilo koja rech dopire do tebe, inache bi objasnio zashto to shto sam rekao nije tachno. Ako zzelish da naglasish posredne razloge za sumnju, tipa zavere evolucionista, chuo sam sve i ne verujem u njih. Nema nikakve potrebe da se fosili unutar oreola objashnjavaju nedostatkom finansija. Prosto, svaka pricha o oreolima kao nepobitnom dokazu tu se zavrshava. Mozzesh, da nagadjash o tome kako bi imao kontra, kontra dokaze kad bi neko imao para, te da bi mozda neko nashao nachin da fosili stromatolita naknadno udju u stenu ... hmmm...



    http://www.talkorigins.org/faqs/po-halos/gentry.html

    Ja ne vidim da taj neko nema para, naprotiv, pa i dalje halo oreoli nisu dokaz postanja.

    Halo krugovi su ccirka 1/16 onoga shto sam napisao, a shto ti prosto ignorishesh. Zashto bih bio preterano kulturan prema nekom ko se pravi lud?

    I josh preko svega mene optuzzujesh za izmishljanje zavera, zato shto sam rekao da se raznorazne zamlate bave pravljenjem skulptura i fotomontazza, a ovamo debeli novci mochnika valjda materijalizuju prelazne forme sachuvane u fosilima, friziraju datiranja, pune depoe muzeja i sprechavaju da istina izadje na videlo, upravljaju radom i saveschu desetina hiljada nauchnika celog sveta.

    A sa druge strane, kreacionistichkim publikacijama je bukvalno pretrpan i net i svet.






    Što je davalo za posledicu manjak finansija i finansiranja u svrhe ozbiljnijih i dubljih istraživanja. Zašto je kreacionistièki koncept nepodoban?

    Veæ sam pisao o tome, ali si ti ustvari taj koji ne èita postove po redu i preskaæe po èitave pasuse! Ako bi se kojim sluèajem, /a sluèajni pronalasci/iskopine i ostalo su jedino na šta se kreacionisti mogu osloniti zbog veæ gore navedenih stvari/, pojavio neki neboriv dokaz za neku njihovu spornu tvrdnju, i koji bi procureo u javnost--->kao npr. da su postojali
    Ma priche o tome zashto je kreacionizam nepodoban pa zato nepriznat su - prvo neosnovane, drugo neche dokaz o polonijumskim krugovima, ribljim zubima, nepostojechim otiscima stopala, helijumu, morima koja se pune muljem, itd, itd uchiniti tachnim.

    Znachi sve i da dokazzesh da je Darvin dobio neznam kakve pare od izdavacha ili neznam koga, da su svih onih 700 nauchnika evolucionista koji se sovu Stiven il Stefani pristalice globalne zavere i zzrtve ucena, dodatno istrazzivanje neche krugove nastale radijacijom polonijuma nachiniti nepobitnim dokazom.
    Ali, hajde.

    Pricha o nekakvom finansijskom lobiju koji protura evoluciju kao tezu, prosto nema nikakvog osnova. Finansije kojima raspolazze bezmalo klerofashistichka elita u Americi, su neogranichene, i? Evo tamo nema nikakvih ogranichenja, 80% ljudi su vernici i sve shto stizze odande su knjige i nerelvantni dokazi koje nam prenosish, a koje prosto gutaju kreacionisti odavde.

    Istina jeste, da na nekom Oksfordu il ovamo na Berkliju mozzda cene samo evoluciju...


    ...Da li ti je nekada pala na pamet moguchnost da je to zato shto ozbiljno rade svoj posao?






    I MNOGO VIŠLJI/VEÆI ljudi (obrati pažnju na ono "I") u odnosu na ovu normalnu velièinu èoveka koju imamo danas, a koju smo IMALI I PRE U PROŠLOSTI, ---> desilo bi se nešto što moænicima(vladarima ovoga sveta) nikako ne bi odgovaralo...
    Ja mislim da sam i sam naglasio nekoliko puta, ali hajde rechi chu, poshto mozzda nisam na ovoj temi. Naravno da postoje i postojali su izrazito visoki ljudi. To, naravno nije nikakvo chudo.






    Zamisli kada bi sve nacije i države poæele da reklamiraju, na svim televizijskim, satelitskim, kablovskim, pisanim i ostalim medijima, 10 Božijih zapovesti, DA BOG POSTOJI i da je On sam stvorio i svemir i zemlju i ljude? Šta bi se desilo?
    Nishta Bili bi Juzzna Amerika. Svi su pobozzni do bola, Isus i "devica" Marija se ukazuju di god se okrenesh.... A onamo...



    Velika veæina bi promenila svoj naèin života i naèin vaspitanja sopstvene dece, U biblioteke i knjižare bi šleperima donosili primerke Biblije i religijskih knjiga, ljudi bi hteli što više da se informišu o Bogu i tom naèinu života koji nam On poruèuje.
    Chemu? Ako je poenta blazzenost u zaboravu i neznanju, te zadovoljavanju poluistinama, tu se nikada nechemo slozziti. Verovache se znachi u sve shto nekome padne na pamet samo zato shto je religijsko.

    Ne znam odakle vama hard core vernicima, pravo da tvrdite monopol na moral, dobrotu i postenje?

    Mislim, ja znam zashto mislish da bi to tako bilo, ali zashto kao osoba sa kolikom god kolichinom intelekta mislish, da ako nauchish ljude bogobojazzljivosti i nekom moralu koji "nemaju" jer ih na chasu biologije nauchishe evoluciji - da che to uchiniti kreaciju moguchom?

    Podsecham da prichamo o teorijama nastanka, a ne razlozima za njihovo eventualno slepo prihvatanje zarad rezultata.



    Ja smatram prvo, da su predispozicije za moral i altruizam, urodjena ljudska osobina. Pitanje je naravno okruzenja koliko ce to dochi do izrazaja kod pojedinca. Sama civilizovanost podrazumeva jedan nivo tolerancije i obzira prema drugom.

    Ne smatram da treba ukinuti ljudima pravo na istinu, time shto chesh ih ubediti da se zadovolje prichama iz jedne jedine prastare knjige, neistinama i poluistinama. Oni koji su skloni tome da ne uche, vech su na tom nivou.

    "Nema potrebe" da uche hemiju,fiziku, bilogiju, genetiku i glavolomne detalje o kvantnoj fizici - dovoljno je da im se kazze da bog napravi zemlju za 7 dana i choveka prema svome liku te da im se prinese dokaz koji zvuchi nauchno "iako dokaza ne trazze", da zadovolji njihovo samoposhtovanje uzdrmano saznanjem da je sasvim moguche da nisu u pravu.





    Smanjio bi se nemoral, narkomanija, alkoholizam, razvrat, nikotinoizam, gurmanoizam, i stil života: jedi, pi, veseli se jer sutra idemo u ništavilo, a samim tim bi se smanjio i kriminal.
    Ovde chu opet da podsetim da prichamo o EVOLUCIJI. A u jednom od prethodnih postova sam pisao o tome shta evolucija NIJE. A evolucija nije pricha o zagrobnom zzivotu i zzivotu pre zzivota kao shto nije pricha o nastanku svemira i kako je sve pochelo. Nauka se zaista bavi time, ali EVOLUCIJA - ne.



    U raspravama o nauci i religiji , chesto je trpamo u isti kosh pa se pogube konci. Kada se bude nashao fosil koji svedochi o zagrobnom zivotu, onda che se evolucija mozda baviti i time. Sa druge strane, nedostatak dokaza o tome shta se deshava nakon odumiranja mozzdanih chelija i prestanka cirkulisanja elektrichnih impulsa kroz neurone, ne chini deformisane lobanje inka dokazom postanja za 7 dana.



    Moral i savest mogu biti sasvim svojstveni i choveku koji prihvata da je teorija evolucija najblizza pravom objasnjanju kako je danashnji zzivi svet postao ovakvim kakav jeste.



    I kome bi ti moænici(vladari ovoga sveta) valjali robu?
    Nazad na pitanja koja se ne tichu direktno nastanka.



    Kome bi mochnici valjali biblije? Rekao bih da se vodish borbu za utopiju, zasnovanu na predrasudama o tome shta bi bilo i shta se sad deshava.



    Ponovichu, najreligioznije zemlje su one mahom najnerazvijenije, ali i svetski giganti kakav je Amerika. Nikako nisu poshtedjene kriminala, droge, razvrata, nikotizma itd. Osim mozzda u predelima gde zzzive bushmani. Navedi mi jednu zemlju gde je religioznost dovela do savrshenog drushtva? A, ja mogu da ti navedem zemlje gde je religija dovela ako ne do josh vechih problema, a ono bar do masovnog zaglupljivanja stanovnishta chinechi ih nezaintersovanim za sve ono izvan religijskih knjiga.



    Kako bi pravili profit? Kako bi se enormno bogatili i uništavali milione ljudskih života? Kako bi manipulisali? I na kraju kako bi se dodvoravali i udovoljavali svom pravom bogu? svom, 'knezu ovoga sveta'. . .
    Strah od nechastivog i njegove volje, je u osnovi tvoje vere i kapiram zashto tako prichash. Medjutim, malo dramish. Istina je da ima ljudi evolucionista, koji zaista rade to shto rade iz tezznje prema saznanju i nauci, iz tezznje da im nishta ne izmakne i ostane sakriveno i ne bi se toga zadovoljstva odrekli ni za kakve pare.


    Ne ideje o evoluciji, vech racionalnog nachina razmishljanja, nauchnog, experimentalnog - i temeljnog zakljuchivanja.






    Chitanje biblije, pa trazzenje dokaza za njene priche je takodje nauchni postupak. Sami religiozni motivi za trazzenje nauchnih dokaza za biblijske priche ne chine taj nauchni postupak manje nauchnim (mada iskustveno, mozze da navede nas na zakljuchak o tome kakav che biti rezultat). Ubedjenost da se takvi dokazi MORAJU pronachi je vech losh pochetak i predispozicija. Medjutim, kakav god motiv dovede do toga da se izvede povrshan i pogreshan zakljuchak, samo zato da bi se potvrdila religijska pricha, onda je to jedna promashena nauchna hipoteza. Na zzalost, chesto je taj motiv - religijski. Ulazak u eksperiment da bi zadovoljio sopstvena religijska uverenja ili prosto zzelju da se privuche pazznja, nisu sporni. Sporni su kada tvrdoglavo odbacujesh tudje dokaze koji tvoju teoriju bacaju u vodu, a narochito su sporni ako su od starta zasnovani na pogreshnim premisama.
    Bash kao shto to radi i Gentry.

    Evo shta neki evolucinisti - vernici kazu o svemu :

    http://www.talkorigins.org/faqs/wood...hronology.html







    Znachi dokazano je da radioaktivni krugovi nastaju i kao posledica radijacije radona i ne samo prilikom hladjenja stena. Pronadjeno je dovoljno takvih stena koje u sebi sadrzze fosile. Unutar samih krugova ima fosila. To znachi znachi da je zivot nastao pre krugova samih. To znachi da oni i dan danas nastaju u formiranim stenama.

    ...Unlike a "Polonium" halo, which must be formed once in a geologically short time and thereafter merely sit waiting to be found, a Radon-222 halo would be in a state of continuous formation more or less throughout geologic time, without requiring any hydrothermal activity to 'separate' the Polonium isotopes from any Uranium-particle source: gaseous Radon transports itself. Hence, depending on multiple factors such as the configuration of cracks, buildup of Lead particles in them, new cracks or distortions formed under geologic shifting, and other changing conditions, Radon-222 halos might be seen in all conceivable stages of development. Radon halos would be the only types capable of continuing 'migratory' formation, since "Polonium," Uranium, and Thorium halos can only form around particles locked into places in the biotite crystal lattice or transported by subsequent hydrothermal activity...

    http://www.talkorigins.org/faqs/po-halos/violences.html
    http://www.csun.edu/~vcgeo005/gentry/conclusi.htm
    http://www.csun.edu/~vcgeo005/revised8.htm
    http://www.talkorigins.org/faqs/wood...hronology.html


    Vech u startu ove biografije R.Gentrya vidish pogreshne premise (da neko tvrdi da je materija nastala ni iz chega) kao i ubedjenost da se Bog mora dokazati. Mene ne chudi zashto o dalje tvrdoglavo obija da prizna da radon stvara istovetne krugove- njegov svet bi se srushio.
    Vechina nauchnika se apsolutno ne bavi problemom boga, chak i najradikalniji ostavljaju moguchnost da su deisti mozda u pravu. Deisti se ne meshaju u pitanja evolucije, ne meshaju se u pitanje nastanka, samo veruju da negde postoji bozansko biche ili svest koje je na neki nachin koji chemo otkriti ili ne, sve ovo iniciralo i vishe se ne mesha u dogadjaje.
    Svi dokazi koji za kreacionizam, koji ne stoje, i dalje neche stojati kada se pokazze da su deisti u pravu. Nauchniku, koji je zzivot posvetio sticanju znanja, svet se neche srushiti, vech proshiriti i obogatiti za josh jedno saznanje.

    Ako kreacionisti jednom pronadju nepobitan dokaz za kreaciju za 6 dana, nauchniku ili deisti se svet neche srushiti. Dokaz je dokaz. Sve shto zna, sada samo treba da sagleda pod novim svetlom i nishta da ne baci u kantu, i obogati se za jedno veliko saznanje. Ko bi bio lud da se izlozzi neminovnom odlasku u pakao, ako pored nepobitnih dokaza negira postojanje Boga? Za koje pare? Nauchnici su po definiciji vrhunski umovi... Zashto bi radili neshto tako glupo?
    Zar nisu dovoljno zgreshili nesvesno, u tom sluchaju, kada su potvrdjivali ono shto kreacionisti zovu djavoljim obmanama? Kako god, i dalje bi bili NAUCHNICI.

    Medjutim, recite kreacionisti, ne da bog ne postoji, vech da bibliju samo ne treba bukvalno tumachiti i dobichete slepu upornost, i nesposobnost da se sa njihove strane razmotre argumenti sagovornika. Umesto toga dobijamo fanatichno trazzenje novih i novih "tragova" bez volje i nachina da se sagledaju pravilno i do kraja. Za njih nepostojanje boga znachi gubljenje smisla zivota, gubljenje razloga za sve ono lepo i dobro shto rade i dozzivljavaju.

    Zapravo Goksy vech vidi svet koji se potpuno raspada od bluda i nemorala....

    Ali, do prihvatanja dokaza pa makar on bio velik kao galaksija, od strane kreacionista nikada neche dochi. Zashto? Zato shto che do bekraja tvrditi da je sve to zamka djavola, privid, zavera trt mrt. Nema tog racionalnog, i materijalnog dokaza koji mu se mozze ispostaviti. Kreacionist je zauvek u beskrajnoj petlji samopotvrdjujucheg verovanja, kao neko ko se vrti na ringishpilu odbijajuchi da sidje... jer samo kretanje ringishpila, za njega, kao krugovi u stenama koje po njemu tvori polonijum, znachi da negde stizze.

    A R.Gentry mora da sidje sa jednog, bash visokog ringishpila.





    Dakle, èinjenica je da su kreacionisti u mnogo lošijem položaju u odnosu na ove "moænike" pune para. Samo bi podsetio da su pre 2000 god. i Hristovi apostoli bili u još gorem položaju: proganjani, pljuvani, tuženi, ubijani....zarad svedoèenja o Bogu, isusu, hrišæanstvu....A na kraju, kao posledica toga, celokupno rimsko carstvo prihvata Hrišæanski koncept i postaju Hrišæani. Oni koji su proganjali, pljuvali, muèili i ubijali te iste ljude sa tim neverovatnim i apsolutno neprihvatljivim konceptom o Isusu Božijem Sinu i Vaskrsenju iz mrtvih, prihvataju taj isti koncept. Koji Posle prihvata i sav civilizovan svet!!! KAKO TO ? vrlo zanimljivo.....
    Ovo nechu uzeti u obzir, poshto bi sama pricha trebala da bude argument za istinitost iste. Sve i da uzmemo priche o zivotu isusa i teshkochi zivota apostola kao istinite, to ne chini kreaciju stvarnom.


    Sa druge strane u to doba nije postojalo bolje objashnjenje sveta. Pre dve hiljade godina, hrischanstvo je zaista za dobar deo sveta bio civilizacijski i nauchni pomak. Bolje i jedan bog nego gomila njih... Danas, nakon shto su hrischanske teorije o svetu prevazidjene, zahvaljujuchi prvenstveno 500godishnjem radu umnih ljudi nema nikakve potrebe da se drzzimo pricha za nedovoljno obrazovane i znanjem uskrachene ljude od pre nove ere.





    Evo da prevedem: Naukom današnjice--> Tehnološko/umno/zdravorazumnim napretkom , mi --> èoveèanstvo svakim danom sve više "dokazujemo"--> dokazujemo/otkrivamo neverovatne stvari koje nedvosmisleno govore o postojanju Boga i Stvoritelja svega.
    Dobro - ali samo pasus pre toga si kao odgovor na moju konstataciju :



    HLEB-u se prièinjava:
    Hmm... uchini mi se da si sve vreme tvrdio kako nauka nepobitno dokazuje postojanje boga i nishta vishe..
    Rekao :




    Loše ti se uèinilo/izvrnulo...jerbo si se toliko upleo da ne znaš više šta je šta!
    ? Ochemo da se vrtimo u krug, zato shto goksy poslepodne ne zna shta je rekao goksy pre podne?



    Nadam se da je sad jasnije i da nema potrebe za ovako "intelektualnim" komentarima :
    Pa intelektualne bravure - "nauka dokazuje postojanje boga!! ali ja ne tvrdim da nauka dokazuje postojanje boga " - su na mnogo vishem nivou naravno. Pravednost srbina pravoslavca svakako dopushta svakojake egzibicije.








    Pitanje nije laièko, nego siguran pokazatelj da nisi ništa od onog' što sam postao proèitao, ili makar ovlaš prelistao. A ovamo mi iznosiš tone i tone dokaza(koji su 80% u domenu teorije i predpostavki) ....

    Ko je rekao da neki dinosaurusi nisu spašeni? Verovatno se radilo veæinom o mladuncima, a kako bi inaèe bio pronadjen onaj skelet dinosaurusa sa ostatcima organskog tkiva, ili oni crteži, figurice(koje si ti tako verodostojno pobio ) eto, opet nisi pratio fabulu radnje

    evo šta Biblija kaže :




    1. I reèe Gospod Noju: Uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovog veka.





    2. Uzmi sa sobom od svih životinja èistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja neèistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu,
    Zaista, preveliki propust sa moje strane. Silly me, kako to nisam video Chistih i nechistih, i sve je jasno

    Iskreno pod nechistima sam mislio da su u pitanju svinje, advokati, politichari i po neki pop.



    Sa druge strane, opet opshta mesta. Na kraju ispada da religioznim prichama ne mozzesh kontriratiprosto zato shto ih ne mozzesh uhvatiti ni za glavu ni za rep.










    3. Takoðe i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se saèuva seme na zemlji.


    Mozda chesh ovo shvatiti kao pojednostavljivanje ili nebitnu stvar. Al tih sedam ptica posle postashe - 10 000 VRSTA.

    A od Noja i familije mu nastadoshe uskoro Egipchani, Kinezi, Indijanci, Crnci itd, itd...

    Pretpostavljam da je opet objasnhenje - paa - chudni su putevi bozziji.



    Kao shto rekoh nidje repa nidje glave.












    Opet. Ko je rekao da su svi prepotopni ljudi bili veæih dimenzija? Predpostavlja se da su postojali osim "normalnih" dimenzija, i ljudi sa "veæim" dimenzijama. Zašto je tako teško prihvatiti saznanje da, ako su postojale ogromne životinje, /sa dimenzijama nama danas nezamislivim/, zašto ne bi u to vreme postojali i neki ljudi sa veæim "gabaritima" ? Možda je Noje bio nešto izmedju, a možda je bio i mnogo niži, to ne možemo da znamo jer nam Biblija to ne govori. Odnosno ne bavi se lièno Nojevim dimenzijama. Ali evidentno je da kaže:

    " I beše tada divova na zemlji; a i posle, kad se sinovi Božji sastajahu sa kæerima èoveèijim, pa im one raðahu sinove; to behu silni ljudi, od starine na glasu."

    Zašto je nemoguæe da Nojeva visina , recimo iznosi 300cm , pa danas neki košarkaši imaju i po 225cm, a to ne predvidja da æe i potomak Vlade Divca imati njegovih 216cm, zar ne?


    Izvini, bejah ubedjen da je rech o gigantima koji su bili toliko vechi od danashnjih visokih ljudi da su mogli da naprave neshto tako nemoguche danashnjim patuljcima.

    POkazivao si sliku skulpture butne kosti od 120 cm tvrdechi da sam slep shto je ne uzimam u obzir kao dokaz.
    I tvrdio si da se radi o ljudima tako nesrazmernim da je njihovim laktovima nemoguche odrediti koliko je brod bio dugachak.

    http://www.talkorigins.org/faqs/ce/3/part2.html


    Ali dobro, uzmimo da je porodica izrazito viskih ljudi ..(shto predvidja da sva blizza rodbina Nojeva bila takva, za razliku od divcheve)...

    Znachi, taj nemoguchi drveni brod od 140 metara (prema najkrachoj vrednosti lakta), mogla je napraviti porodica kopiranih Vlada Divaca? Ako su izrazito visoki i imali dugachke podlaktice, znach brod je bio josh i vechi, jer da podsetim rekao si - radilo se o Nojevom laktu.



    Siguran sam da to nekom ko je razmisljao o tome nikad ne bi palo na pamet.......



    Zashto mislish da je ne mogu da zamislim shta je mogao da napravi chovek od 2,5 - 3 metra, kada je vech visina od 2,3 gotovo pa uobichajena?










    visina: 2,72 m

    adresa: Alton, Illinois, USA

    zadnje merenje: 15.07.1940.



    Evo ti umesto skeleta, lobanja i zuba--> živ èovek ( jest da je preminuo, al' svedoèanstvo je ostalo)

    ps. obrati pažnju na njegov lakat
    Sandy Allen je rodjena kao 2,95 kg teška beba, a njeno nenormalno narastanje pocinje vrlo brzo posle njenog rodjendana 1955 godine. Do njene 10 godine narasla je neverovatnih 1,95 metara ! a sa 16 godina imala je 2,16 metara. Trenutno je Sandy najvišlja žena na svetu sa vojih neverovatnih 2,31 metar.



    Najviši èovek na svetu, Kinez Bao Sišun, spasio je živote dva delfina tako što je svojim rukama, dugim èak 1,06 metara, uspeo da iz utrobe životinja izvuèe plastiène predmete koje su progutale, javili su kineski mediji.



    auu...kolike tek ovaj ima laktove

    Nemoj si smeshan sa tim laktovima. Samo govorish da je brod bio vechi a time i da ga je tezze bilo napraviti...

    Shta govorish pokazujuchi slike danashnjih gorostasa listom ljudi sa poremechajem rada hipofize.
    Da ljudi mogu biti izrazito visoki? oK.
    Ali to ne govori nishta u prilog Bibliji. Osim shto je eto stvarno uvek moglo biti visokih ljudi.

    Seledechi kreacionistichki argument je - eto, atnosfera je bila drugachija, pa su ljudi i zivotinje (dinosaurusi) bili vechi i zziveli duzze zbog toga. Izvinte, ako je atnosfera bila drugachija onda je to prilichno uticalo i na one ljude chije ostatke jesmo pronashli. Pretpostavljam da bi to imalo uticaja na sve ljude? Ne? Majka mu stara...

    Sendy alen, nesrechnica izrasla je toliko zbog tumora hipofize, umrla je zbog svog stanja, kao i sledecha najvisha zena na svetu Yao Defen. Bao Xsun pati takodje od poremechaja shtitne zlezde i raznoraznih komplikacija koji dolaze kao posledica ovog stanja i prevelike visine kao vechina takvih nesrechnika visina im je uglavnom invaliditet, a ne prednost...

    Uglavnom su poluinvalidi nepososobni da naprave bilo shta shto zahteva pravi fizichki napor, a kamoli brodinu.

    Medjutim ovi koji su prirodno samo malo vishlji, krupnijeg rasta - chitaj - vlade divac, nisu takodje ni u kakvoj posebnoj fizichkoj prednosti (osim za kosharku), da bi napravili znachajno vechi i jachi brod od prosechnog coveka. UZmimo da su zdravi zdravcijati, samo veeelikih dimenzijaa.

    Tesali bi deblje daske? Daske za brod se ne teshu po tome koliko si veliki i jak vech po tome koliki brod pravish i sa kako dobrim alatom raspolazzesh. Neka je Noe, chovek iz kamenog doba, imao i tri metra i laserske nozzeve i inustrijske prese za savijanje dasaka...

    Kada sam spomenuo da je maksimalno veliki brod od 115m to znachi da je napravljen sa maksimalno debelim daskama, maksimalno jakom strukturom. znachi nishta drugo do - da nikakvi divovi od 2, 3 pa i 4 metra, ne bi mogli da naprave bolji. Prosto, chak i sa metalnim ojachanjima, takav brod ne mozze da se odrzzi u plovnom stanju.

    To je kada govorimo o brodu od "samo" 115 metara iliti 251 prosechan danshnji kubit.

    Poshto su tvoji divovi dakle imali neke veche kubite, a u zbiru 300, znachi da je tvoj brod imao daleko vishe od 115 metara,i ne bi mogli da ga naprave ne 4 metra, nego 5, 6, 7 ili 50 metara visoki Divci ili Shvarcenegeri.

    Zashto su chelichne konstrukcije zgrada i svega shto se pravi danas, od chelika? Zato shto je jeftiniji? Zato shto je chovek mali? Ne, nego zato shto ni najnajnajnajnajdeblje ni ono bash veeeEEelliko i po standardima dinosaurusa, ono praistorijsko najnajnajdebljee nije podesno za pravljenje izdrzzljivih objekata velikih dimenzija, narochito brodova koji treba da nose desetine hiljada zzivotinja i izdrzze talase globalne katastrofe mesecima.


    Elementarna logika.


    Josh jedno zapazanje. POstoje znachi ostaci 1200 vrsta dinosaurusa, danashnji broj kopnenih vrsta je 1,5 miliona, postoje fosili predaka danashnjih zzivotinja...pa onda tome dodamo beskichmmenjake itd itd ...procene ukupnog broja vrsta koje su ikada zivele se krechu od 10 miliona do 7,5 milijardi. Ako, uzmemo u obzir biblijsku tvrdnju da su sve zivotinje stvorene takve kakve su (zaboravimo nekakvu evoluciju nakon potopa), dolazimo do zakljuchka da su - sve one minimum hiljadu godina zivele na istom prostoru). Istovremeno, znachi ljudi i sva ona bicha koja se smatraju chovekovim predakom a o njima znamo samo na osnovu fosila, ukljuchujuchi i neandertalce, kromanjonce, eutitanops i njegovi rodjaci, predaci i potomci:


    chiji fosili i te kako POSTOJE...

    I taaako...

    To mu dodje neshto kao kad bi neki pametnjakovich u buduchnosti zakljuchio da sam zziveo istovremeno kad i moj deda, pradeda, chukundeda i svi moji predaci istovremeno. Ne bi bio problem, kad cheljad nisu besna kucha nije tesna. Al shta chemo sa tolikim brojem zzivotinja koje nastanjuje ista podruchja, iste ekosisteme, popunjavaju ista mesta u lancu ishrane?
    Naaravno tu je veliki potop i Noje da napravi trijazzu

    Svi ti biblijski klizechi argumenti me podsechaju na one chuvene tekstove iz Zone sumraka (najsmeshnijeg chasopisa u historiji srpske shtampe) kada prikazashe snimak fosila dzinovske zmije sa Meseca. Ako se dobro secham bila je dugachka sto metara... I sad , poshto je ozbiljan "nauchni " chasopis, takva tvrdnja mora da prodje jedan inelektualni barazz sumnje i preispitivanja pa tako jedno od neumitnih pitanja koje u unutrashnjem intelektualnom trvenju postavi pisac:

    -A shta su tako velike zmije jele na mesecu?

    I odgovori sam sebi, verovatno sav srechan shto ne upade u sopstvenu zamku:

    -Pa velike misheve sa meseca, koji su bili velichine magarca.

    Logichno.
    Bila i slika astronoma koji je to pronashao, sa sve imenom i prezimenom...
    Mora da tu ima neshto ....... hehe
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 01.10.2008 u 23:29

  11. #71

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    ВАТИКАН - Ватикан је званично саопштио да је теорија еволуције сагласна са учењем Библије, али да неће бити постхумног извињења Чарлсу Дарвину због реакције у католичкој цркви пре 150 година на његово учење.

    Ватикански министар за културу надбискуп Ђанфранко Раваси најавио је конференције научника, теолога и филозофа марта следеће године у Риму поводом 150 годишњице објављивања Дарвинове књиге "Порекло врста" која је положила темеље еволуционе теорије.

    Хришћанске цркве дуго су биле у сукобу с Дарвиновим учењем зато што његова теорија о настанку противречи креационизму, односно дословном читању библијског описа постања према коме је Бог творац света.

    Водећи свештеник Англиканске цркве Малколм Браун рекао је недавно да Енглеска црква дугује извињење Дарвину због рецепције његовог учење међу англиканцима у Великој Британији.

    Папа Пије Дванаести 1950. године оценио је да је еволуција ваљани научни приступ настанку људи, док је папа Јован Павле Други поновио то 1996. године. Раваси је, међутим, рекао да Ватикан нема намеру да се извињава због ранијих негативних ставова о Дарвиновом учењу. Он је навео да Дарвинова теорију католичка црква никада није осудила нити је његову књигу забранила.

    Други хришћани, углавном конзервативни протестанти у САД, читају Књигу постања дословно и противе се предавању теорије еволуције на часовима биологије.
    Католичка црква, међутим, не заступа дословно читање Књиге постања према којем је Бог створио свет за шест дана и које стоји у основи креационизма, него наводи да је реч о алегорији о начину на који је Бог створио свет.

    Раваси је навео да креационизам припада "стриктно теолошкој сфери" и да се не може користи "идеолошки у науци".

    Католичка црква се залаже за "теистичку еволуцију", схватање које прихвата еволуцију као научну теорију и према којем не постоји разлог зашто Бог није могао да искористи еволуционе процесе у стварању људске врсте.

    Папа Бенедикт Шеснаести у говору у Паризу прошле недеље говорио је и против дословног читања Библије.



    Neshto pametno i od njih.

  12. #72

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    HLEB kaže:Moj "nauchno intelektualni" nachin izrazavanja proizilazi iz toga shto sam NA PRIMER samo tvoj kljuchni dokaz o polonijumskim krugovina objasnio 5 puta zashto ne stoji (krugovi ne potichu od polonijuma vech od radona 222, gasa koji se mozze nachi u stenama i tvori krugove istovetne polonijumovim)
    Prvo. 5 puta si objasnio nešto što nisi ni video/pročitao? Ja sam postavio tek uvod Dzentrijeve knjige, a polonijumove prstenove još nisam ni pomenuo!
    Drugo. To je još jedan pokazatelj kako napamet pobijaš dokaze, kopirajući rečenice istrgnute iz konteksta sa evolucionističkih sajtova.
    Daj prvo da vidimo šta čovek ima da kaže, pa ga posle pobijaj, sudi mu i razapinji ga do mile volje....iako je on to sudjenje već prošao.....Ali osnovni red je da čuješ i vidiš šta druga strana ima da kaže, u originalu. a ne preko, iz kontexta istrgnutih rečenica!

    Halo krugovi su ccirka 1/16 onoga shto sam napisao, a shto ti prosto ignorishesh. Zashto bih bio preterano kulturan prema nekom ko se pravi lud?

    I josh preko svega mene optuzzujesh za izmishljanje zavera, zato shto sam rekao da se raznorazne zamlate bave pravljenjem skulptura i fotomontazza, a ovamo debeli novci mochnika valjda materijalizuju prelazne forme sachuvane u fosilima, friziraju datiranja, pune depoe muzeja i sprechavaju da istina izadje na videlo, upravljaju radom i saveschu desetina hiljada nauchnika celog sveta.
    Objašnjeno u textu gore.

    Nishta Bili bi Juzzna Amerika. Svi su pobozzni do bola, Isus i "devica" Marija se ukazuju di god se okrenesh.... A onamo...
    Treće. Pobožnost ne boli. Misliš svi su pobožni? ili svi su "pobožni" ?
    Razlika izmedju pobožnih i "pobožnih" je ogromna, jer pobožni imaju Boga, a "pobožni" imaju boga!
    I zbog toga je....onamo.....

    HLEB : Ne znam odakle vama hard core vernicima, pravo da tvrdite monopol na moral, dobrotu i postenje?

    Mislim, ja znam zashto mislish da bi to tako bilo, ali zashto kao osoba sa kolikom god kolichinom intelekta mislish, da ako nauchish ljude bogobojazzljivosti i nekom moralu koji "nemaju" jer ih na chasu biologije nauchishe evoluciji - da che to uchiniti kreaciju moguchom?
    Kakav monopol? Ovde je reč o uzroku i posledici. Pitanje je koji su uzroci nemorala, nedobrote i nepoštenja? A to je rak rana čovečanstva.
    Niko se nebavi uzrocima bolesti, nego bolest leči tako što simptome eliminiše uz pomoć 'farmaceutske industrije' , odlažući/sklanjajući uzrok i samu bolest sa strane. Naprimer: Čovek spava pored otvorenog prozora, pa ga zaboli glava... on popije aspirin i na kratko eliminiše glavobolju. Ali ako ne zatvori prozor(uzrok) glava će ponovo zaboleti...i onda ide ponovo aspirin....Dakle, kada utvrdimo uzroke i eliminišemo ih, glava nema da boli

    I to neće učiniti kreaciju mogućom. Nego se radi o poboljšanju kvaliteta života i življenja, cilj je da čovek kvalitetnije živi.

    Ovde chu opet da podsetim da prichamo o EVOLUCIJI. A u jednom od prethodnih postova sam pisao o tome shta evolucija NIJE. A evolucija nije pricha o zagrobnom zzivotu i zzivotu pre zzivota kao shto nije pricha o nastanku svemira i kako je sve pochelo. Nauka se zaista bavi time, ali EVOLUCIJA - ne.
    Pa da, čak su i evolucionisti shvatili pogubnost ranijih tvrdnji od darwina na ovamo. Ovi novi su mnogo suptilniji i namazaniji(kao neznamo od čega je život nastao, nebavimo se time?!) , a ovamo teorijama o evoluciji iz bakterije u čoveka indirektno potvrdjuju koncept "živo od neživog". Narodski rečeno: "Obukli se u jagnjeće kože" .

    "Za evolucioniste je sve misterija, samo što se oni prave kao da imaju odgovore na sva pitanja. U stvari, kada kažemo "evolucionisti" tu bi trebalo da mislimo na nekoliko ljudi koji kreiraju evolucionu misao, kao što kreiraju i političku i kulturnu i drugu misao koja se nameće celom svetu. Ostali "evolucionisti" su samo papagaji koji ponavljaju ono što im se servira iz jednog centra, a za uzvrat dobijaju akademske titule, profesorska mesta i novac. Zato se evolucionizam zove "naučna prostitucija".

    "Teorija evolucije nije konzistenta ni po jednom pitanju. Treba stvarno biti ispranog mozga pa verovati da su ribe prohodale, da su gusteri poceli da lete, da su medvedi poceli da plivaju i pretvorili se u kitove i to sve sami od sebe."


    Osnovni činilac evolucije je mutacija, promena u genetskom kodu, i da su mutacije najčešće neutralne.

    Evolucionisti priznaju da medju mutacijama koje imaju vidljive efekte, efekti su mnogo češće negativni nego pozitivni, pošto je lakše oštetiti sistem, nego slučajno pogoditi novu dobitnu kombinaciju.
    No oni kazu da je činjenica da se pozitivne mutacije itekako događaju.

    Ako pročitamo evolucionu literaturu videćemo definiciju da su "mutacije slučajne promene u redosledu nukleotida u lanca DNK".
    Dakle, u DNK imamo informaciju koja je mnogo složenija od bilo koje informacije u bilo kojoj knjizi. I sada, slučajna promena slova u knjizi treba da nam da novu knjigu. To je apsurd.

    Ne postoji nijedan primer "pozitivne mutacije". Naravno, evolucionisti računaju na ljudsku nemarnost i glupost, pa kao i u slučaju reklame za cigarete i alkohol iznose "reklame" za evoluciju, kao na primer "otpornost bakterija na antibiotike".
    Tu nema nikakve "otpornosti". Jednostavno dodje do mutacije, odnosno oštečenja jednog dela bakterije, tako da antibiotik ne može da se nakači na bakteriju, jer je taj deo oštečen.

    Zamisli kad bi neko rekao da je rodjen slep zbog mutacije, i da je to "pozitivna mutacija", jer ne može da gleda televiziju i da se duhovno degradira. ...

    Dakle, Jedno je šta neko kaže, a drugo su činjenice koje shvata svaki zdrav razum. Oni kažu i da njihova naučna istraživanja dokazuju da su homoseksualci bolji roditelji nego normalni (heteroseksualci)!?

    Докази против теорије о еволуцији


    Докази из генетике

    Дарвинова теорија држи да су, путем мноштва прелазних стадијума, рибе еволуирале у људска бића. Природно се намеће следеће питање: Како су рибе дошле до гена који су их учинили људима? Ниједно створење не може физички да буде оно што му гени не дозвољавају. Зебра не може да роди малог кенгура, зато што поседује само зебрине гене. Чак се ниједна жена не може родити као плавуша без гена за плаву косу – већ би морала да користи фарбу.

    У Дарвиново доба генетика још увек није била развијена као наука, што му је дозвољавало да претпостави како животиње поседују неограничене могућности прилагођавања средини. Тако је писао: Ако би се овај процес одвијао током дугог временског периода... чини се готово извесним да би један обичан четвороножни копитар могао да се претвори у жирафу.[i] Другим речима, Дарвин је веровао да ако би, на пример, узели магарце и ставили их у одговарајуће окружење, да би они, са довољно времена на располагању, могли на крају да постану жирафе. Ово једноставно није тачно. Чак и након милион година проведених у џунгли, магарци би и даље били магарци, зато што носе искључиво магареће гене.

    Да би разрешили ову дилему, модерни еволуционисти су изнели тврдњу да су гени риба засигурно мутирали у људске гене током епоха. Мутације су, зна се, нагле промене у генима. Оне се иначе врло ретко догађају. По теорији еволуције, одређени организам развија неку нову, позитивну карактеристику путем мутације, што му дозвољава да се успешније прилагоди свом окружењу. Такво створење затим преноси ту мутирану особину на следећу генерацију, што се коначно шири и на целу врсту. Организми без те особине, бивајући слабији, на крају изумиру (опстанак најјачих). Дакле, путем овог процеса, рибе су постепено еволуирале у људе.

    Међутим, ова хипотеза више није одржива. Др Ли Спетнер, који је десет година предавао информатику на Џонс Хопкинс универзитету и на Вајцменовом институту, посветивши више година изучавању мутација, написао је важну нову књигу, Никаквим случајем: разарање модерне теорије о еволуцији. У њој он пише: Током целокупног мог изучавања литературе из природних наука, никада нисам наишао ни на један случај мутације која додаје информације... Испоставља се да је у свим случајевима индивидуалних мутација које су проучаване на нивоу молекула обим генетских информација смањен а не увећан.[ii]

    Мутације уклањају информацију из генетског кода. Оне никад не производе виши или комплекснији тип информације. Шта, заправо, оне узрокују у људским бићима? Смрт. Неплодност. Хемофилију. Анемију српастих ћелија. Цистичну фиброзу. Монголоидност. И преко 4.000 других болести. Генетски код је пројектован да савршено управља организмом. Мутације уклањају информације из генетског кода, узрокујући урођене мане.

    У одбрани својих гледишта, еволуционисти одавно указују на мутације које имају позитивна дејства. Најчешћи пример који наводе је тај да неке мутације чине бактерије отпорним на антибиотике (лекове који уништавају клице). Овако гласи аргумент: Ако мутације могу да учине бактерије јачим, мора да то исто могу да учине и за друга створења. Др Спетнер указује да се овде ради о неспоразуму, пошто мутације које узрокују отпорност на антибиотике још увек повлаче са собом губитак информација.

    На пример, да би уништио бактерију, антибиотик стрептомицин се везује за део бактеријске ћелије који се зове рибозом. Мутације понекад производе структурне деформације у рибозомима. Пошто антибиотик не може да се закачи за деформисани рибозом, бактерија је отпорна. Али чак иако је мутација у овом случају корисна, она још увек доноси губитак генетских информација, а не добитак. Није дошло ни до какве еволуције; бактерије нису постале јаче. Штавише, под нормалним околностима, у одсуству антибиотика, оне би биле слабије од својих немутираних рођака.

    Хајде да направимо аналогију. На пример, диктатор неке земље је наредио да се сви дисиденти похапсе и приведу у лисицама. Полиција има пуне руке посла стављајући лисице на руке дисидената. Али једног дана они наилазе на деформисаног човека – рођеног без руку. Могло би се чак тврдити да у овом случају тај човек има предност над другима, пошто нико није у стању да му намакне лисице. Међутим, то сигурно не би представљало еволуциони напредак, као што то није случај ни са деформитетом који штити бактерију од лисица које би јој намакнуо антибиотик.

    Често је могуће наћи неку предност у губитку информација. Замислите да сте скинули брисаче са ваших кола. Има ли ту неког добитка? Па, они више никад не би могли да изгребу ваш ветробран. Али, не би ли ми сви ипак радије задржали брисаче? Или можда једноставно треба потпуно елиминисати аутомобиле? Губитак информација и технологије био би огроман, али би било и добитка: имали бисмо мање загађења, а и више нико не би страдао у аутомобилским несрећама.

    Шта ако би мутација узроковала да се неко дете роди без слуха? Има ли ту неког добитка? Па, то дете никад не би чуло ниједну псовку. Међутим, не би ли ипак радије имали децу која могу да чују? На исти начин, посматрајући одређену мутацију у ограниченом контексту, еволуционисти могу да је опишу као позитивну и да је нетачно представе као еволуциони напредак. Добар пример за то је болест анемија српастих ћелија, коју су неки еволуционисти покушали да прогласе корисном пошто су деформисана црвена крвна зрнца која она узрокује имуна на маларију. Али ово је исто као кад би рекли да би било корисно да одсечете прсте на ногама, пошто би тиме спречили гљивичне инфекције. Као и са човеком без руку, возилом без брисача и глувим дететом, ове корисне мутације уствари доносе губитак информација.

    Зашто то представља проблем за еволуцију? Зато што из Дарвинове тезе произилази да уколико је сав живот почео као једна ћелија, онда су случајне мутације биле те које су пројектовале и изградиле скоро сваку биолошку особину на земљи, од делфиновог чудесног сонарног система (на којем би могла да му позавиди свака морнарица) до људског срца, које је један генијалан механизам. Крв се пумпа из десне стране срца у плућа, где прима кисеоник; одатле се враћа у леву страну, из које се избацује у остатак организма, кроз крвне судове укупне дужине од преко 100.000 километара. Срце садржи четири коморе; срчани залисци спречавају враћање крви у било коју од комора, док електрични импулси из природног пејсмејкера контролишу срчани ритам.

    Неке ретке мутације узрокују урођене срчане мане, услед којих се крв усмерава у погрешном правцу. Међутим, не зна се ни за један случај где је нека мутација побољшала циркулацију. Постоји преко четрдесет мутираних варијанти хемоглобина – крвног састојка који преноси кисеоник – али ниједна од њих не преноси кисеоник успешније од нормалног хемоглобина.[iii] Прихватањем еволуције морали бисмо да поверујемо да је људски циркулациони систем – који је право чудо технике – изграђен путем случајних мутација, упркос томе што нам научна посматрања показују да му оне заправо само доносе штету.

    Ернст Чејн, који је добио Нобелову награду за свој рад на развијању пеницилина, знао је подоста о бактеријама и антибиотицима. Он је написао следеће: Тврдити да су развој и опстанак најјачих у потпуности последица случајних мутација, или чак да природа врши пробне опите посредством мутација да би произвела живе организме који могу успешније да опстану, по мени је хипотеза која није заснована ни на једном доказу и која се не може ускладити са чињеницама.[iv]

    Истина је да су мутације често наследне и да узрокују промене, али те промене су неминовно на ниже или, у најбољем случају, неутралне. Никад није забележено да су мутације произвеле неки нови хормон, орган или другу функционалну структуру. Оне не генеришу биолошку технологију, већ је умањују. Овим се не жели рећи да је немогуће да случајна мутација произведе неку вишу генетску информацију – него само да тако нешто наука још није забележила. Дакле, Дарвинова теорија би могла да падне већ на овом испиту. Но хајде да кажемо да је ово тек прва рецка против ње.

    [I] Charles Darwin, The Origin of Species (1872; реиздање, New York: Random House, 1993), 278.

    [ii] Lee Spetner, Not by Chance!: Shattering the Modern Theory of Evolution (Brooklyn, N.Y.: Judaica Press, 1997), 131, 138.

    [iii] Gary E. Parker, “Creation, Mutation, and Variation,” Impact 89 (November 1980): 2.

    [iv] Ernst Chain, Responsibility and the Scientist in Modern Western Society (London: Council of Christians and Jews, 1970), 25.
    ...............................

    Izvod iz knjige, "Slučaj protiv Darvina: zašto treba preispitati dokaze", Džejms Perlof, preveo sa engleskog Aleksandar Pavić, u izdanju Fonda "Kraljević Tomislav Karađorđević" (korice; Nj.K.V. princ Mihailo Karađorđević), Beograd tomislav.fund@gmail.com


    Moral i savest mogu biti sasvim svojstveni i choveku koji prihvata da je teorija evolucija najblizza pravom objasnjanju kako je danashnji zzivi svet postao ovakvim kakav jeste.
    Da? Otkud ondak toliko nemorala u lepom i živom nam svetu?

    Navedi mi jednu zemlju gde je religioznost dovela do savrshenog drushtva? A, ja mogu da ti navedem zemlje gde je religija dovela ako ne do josh vechih problema, a ono bar do masovnog zaglupljivanja stanovnishta chinechi ih nezaintersovanim za sve ono izvan religijskih knjiga.
    Nažalost nema, jer se čovek odvojio od boga i od religije napravio biznis. Pa kad se udruže biznis i evolucija, dolazi do masovnog zaglupljivanja stanovništva čineći ih zainteresovanim samo za lovu. Lova je postala sve.

    Strah od nechastivog i njegove volje, je u osnovi tvoje vere i kapiram zashto tako prichash. Medjutim, malo dramish.
    Pogrešno razmišljanje totalno. Pobožan čovek nema nikakvog razloga da se boji "nečastivog", jer je Bog uz njega, i nečisti mu ne može ama baš ništa.
    Nečisti je sitna riba koja viri iza čoška, vrebajući žrtvu koja je odbacila Boga. I onda deluje.

    ? Ochemo da se vrtimo u krug, zato shto goksy poslepodne ne zna shta je rekao goksy pre podne?
    Još jedan banalan primer kako hard core evolucionista izvrće, tumba i čupa/kida rečenice iz kontexta....No comment....

    Mozda chesh ovo shvatiti kao pojednostavljivanje ili nebitnu stvar. Al tih sedam ptica posle postashe - 10 000 VRSTA.
    Ja o vuku a vuk na vrata. Čitaj ponovo i polako... i ne izvrći ... : "Takodje i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva seme na zemlji."
    ....eh, hard core evolution...ccccc.....

    Izvini, bejah ubedjen da je rech o gigantima koji su bili toliko vechi od danashnjih visokih ljudi da su mogli da naprave neshto tako nemoguche danashnjim patuljcima.
    Dokle?
    Ok. Noje je bio visok 7 metera, i gradio je brod od pola kilometra i to od drveća koje je bilo visoko 100 metra. Dinosauruse je koristio kao tegleću marvu za transport materijala. Kompletni podaci kako je brod gradjen nalaze se u egipatskim grobnicama - piramidama - na papirusu koji uopšte nije ni postojao jerbo tada nije bila razvijena tehnologija laserskog deljanja drveta i štamparska mašina! A i same piramide su gradili divovi po sistemu slaganja blokova kao lego kockice.
    Zadovoljan?

    -A shta su tako velike zmije jele na mesecu?
    Pa to je valjda svakome dobronamernom čoveku jasno: .... prelazne forme...hehe

    HLEB kaže: ВАТИКАН - Ватикан је званично саопштио да је теорија еволуције сагласна са учењем Библије, али да неће бити постхумног извињења Чарлсу Дарвину због реакције у католичкој цркви пре 150 година на његово учење.
    sve je ovde obljašnjeno :
    http://www.vojvodinacafe.com/forum/r...postoji-2.html

    nastaviće se....

  13. #73

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Prvo. 5 puta si objasnio nešto što nisi ni video/pročitao? Ja sam postavio tek uvod Dzentrijeve knjige, a polonijumove prstenove još nisam ni pomenuo!
    Drugo. To je još jedan pokazatelj kako napamet pobijaš dokaze, kopirajući rečenice istrgnute iz konteksta sa evolucionističkih sajtova.
    Daj prvo da vidimo šta čovek ima da kaže, pa ga posle pobijaj, sudi mu i razapinji ga do mile volje....iako je on to sudjenje već prošao.....Ali osnovni red je da čuješ i vidiš šta druga strana ima da kaže, u originalu. a ne preko, iz kontexta istrgnutih rečenica!
    Chekaj, stani vidi pazi gledaj... Koga bre ti pravish budalom

    Je l ovo namenjeno nekome ko je prvi put zashao na forum i primetio da na temama religija i nauka neshto pishe?

    Kao ja sam se jutros resetovao pa ne znam shta prichash ovde mesecima?

    Da li ti stvarno mislish, na kraju krajeva, da ti svetu otkrivash KREACIONIZAM??!!

    Da niko nishta o njegovim argumentima ne zna dok ti lichno ne iznesesh u "celini i celosti"?

    Ti verovatno mislish da kad kliknesh connect - upalish internet i sve nas ovde

    Connectova se Ser_Goksy i bi svetlo!!


    Hah, mislim da ti je savrsheno jasno kakvu gomilu gluposti si napisao u celom postu?

    Treba li da repliciram?


    Obzirom na zvanichnu orijentisanost ka podizanju moralnih vrednosti drushtva, mozzda bi i mogli nachi zajednichki jezik, medjutim...

    Ti si prosto diletant. Diletant u svemu chega si se takao ovde i bilo gde na forumu.

    Diletant i licemer je onaj ko kupi i koristi lekove ceo zzivot, i onda misli da moze da objasni apotekaru ili lekaru kako lek funkcionishe.

    Je l ti i kad hochesh da znash kako funkcionishe sat, pitash popa ili sajdziju koji je sat napravio?

    Je l dajesh savete dedi kako se prave deca?

    Geneticharima kako nastaju i prenose se genetska oboljenja?

    .... Doohh...

    Ajd sve to, al shto lichno bre lazzesh jebte to je strashno...

    Takve ljude teshko primaju na nebo, znaaash



    Intelektualni nivo?

  14. #74

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    HLEB-ova pitanja :
    Je l ovo namenjeno nekome ko je prvi put zashao na forum i primetio da na temama religija i nauka neshto pishe?
    Namenjeno je svakome koga interesuje da čuje/vidi/pročita i jednu i drugu stranu. Samo što je ta "tvoja" evolucionistička strana u debeloj prednosti, jer je svako iole obrazovan sa 8 razreda osnovne škole--->upoznat s' njojzom. Dok, sa kreacijom može da se upozna samo ovako...."ilegalno"......Kapiraš? ne? sorryyyyyyyy

    Kao ja sam se jutros resetovao pa ne znam shta prichash ovde mesecima?
    Ma znaaaaaaaš ti odlično šta ja pričam/pišem/kuckam, ali se debelooooo, /da ne reknem brezobrazno/, praviš da si se tek jutros resetov'o --- odnosno, da ti se lampica tek povremeno pali iz 'stand bay' evolucionog stanja

    Da li ti stvarno mislish, na kraju krajeva, da ti svetu otkrivash KREACIONIZAM??!!
    Jok.
    Svetu je dovoljan evolucionizam-iluzionizam jer je svet tako odabrao.....A na kraju svih krajeva, istina će sama naći put do tog sveta. Nimalo se ne brinem zbog toga.....

    Da niko nishta o njegovim argumentima ne zna dok ti lichno ne iznesesh u "celini i celosti"?
    Možda mnogi i znaju...a možda i ne znaju. Činjenica je ipak, da mnogi ne znaju ni šta su juče ručali, a kamoli da su pročitali Dzentrijevu, a i mnoge druge knjige ... Što tebi i tvojim drugarima evolucionoiluzionistima daje neograničene prostore za bezočnu manipulaciju i skrivanje/prikrivanje istine. I to je činjenica!

    Ti verovatno mislish da kad kliknesh connect - upalish internet i sve nas ovde
    Connectova se Ser_Goksy i bi svetlo!!
    Ne. Ovako treba:
    Connectova se Ser_goGsy i osvetli HLEBovu ne osvetljenu sobu, rasteravši sve mračne iluzije u njoj

    Hah, mislim da ti je savrsheno jasno kakvu gomilu gluposti si napisao u celom postu?
    Treba li da repliciram?
    Ok.
    Samo ti i dalje gasi svetlo....Connectova se HLEBmaster i bi MRAK !

    Diletant i licemer je onaj ko kupi i koristi lekove ceo zzivot, i onda misli da moze da objasni apotekaru ili lekaru kako lek funkcionishe.
    Ne.
    Diletant i licemer je onaj koji koristi pogrešno i napamet lekove ceo život, uprkos lekarovim savetima da to ne čini!!

    Je l ti i kad hochesh da znash kako funkcionishe sat, pitash popa ili sajdziju koji je sat napravio?
    Sajdziju, naravno.
    Pitam i dobijam pravi odgovor od Sajdzije/Tvorca--->sata/univerzuma. . .

    Je l dajesh savete dedi kako se prave deca?
    U tom domenu još i mogu da ga posavetujem . Ali definitivno tebe savetujem da pitaš dedu kako se vaspitavaju deca....on to sigurno bolje zna.....

    Ajd sve to, al shto lichno bre lazzesh jebte to je strashno...
    .....Reče lažov pravedniku i ugasi svetlo da sakrije sopstvenu zloću ....

    No, idemo dalje....gde smo ono stali?
    aha...Dzentri !


    Загонетка прстенова у стенама


    Научна литература открива фасцинантну причу која почиње да се развија касних 1800-тих, када су били доступни савршенији микроскопи. Минеролози су схватили да микроскоп може бити моћан алат у истраживању многих особина стена и минерала. Нарочито су желели да виде кроз одређене делове стена, и схвате како су разлицити материјали испреплетени. Да би то урадили, научили су да припремају танке, провидне листове минерала. Узорци минерала били су без дефеката који су се обичним оком често видели као садржај сићушних зрнаца других минерала. Већина ових сићушних зрнаца није привлачила пажњу. Минеролози су само претпоставили да су они уграђени када се кристалисао минерал домаћин.

    Нека од сићушних зрнаца су привукла пажњу, не због свог изгледа, него због појаве око њих. Минералози су видели да су ова зрнца окружена серијама лепо обојених концентрицних прстенова. Под микроскопом, узорци сићушних прстенова били су слични минијатурној мети, са зрнцем у центру. (слика-1) Због њиховог изгледа, налик на ореоле, и због различитости боја познатих као плеохроизам (обојеност) у одређеним минералима, примери концентричних прстенова су постали познати као обојени ореоли. Даљим проучавањем минеролози су пронашли нешто што је изгледало као серија пљоснатих концентричних прстенова, што је под микроскопом изгледало као попречни пресек групе сферних љуспица. Да илуструјем: ако лук танко исечете од врха до дна, прстенови лука са највећим пречником биће најудаљеније кришке од центра. Кришке лука ближе центру такође ће показивати прстенове, али ће пречник прстенова бити мањи. То је слично ономе што су минеролози нашли када су истраживали суседне кришке минерала који има обојени ореол. Танке кришке изнад и испод зрна показују мању величину прстена када се упореде са кришкама даље од центра. Ово доказује да је дводимензионални обојени ореол виђен под микроскопом заправо група кришки сићушних, концентричних микросфера.

    Присуство сићушних зрна у центру је кључ за порекло ореола. Неки минеролози мисле да је органски пигмент могао бити заробљен у центру ореола када се минерал формирао, а касније се ширио и обликовао сићушне обојене сфере. Ипак, нико не може да идентификује пигмент, или да задовољавајуће објасни како ширење може да створи мноштво сфера. Обојени ореоли пркосили су објашњењу док се у овом веку није открило да су уран и неки други елементи радиоактивни.

    Радиоактивна природа ореола

    Године 1907. решење за загонетку ореола дошла је у средиште пажње у геолошкој лабораторији професора Џон Џолија са Тринити колеџа у Даблину. Џолију су били познати ореоли, нарочито они у биотиту, тамном лискуну који се лако распукне на танке кришке. Џоли је схватио да теорија дифузије не може да објасни јасно дефинисане ивице прстенова ореола, ни њихову правилну величину. Почео је да размишља о радиоактивном пореклу ореола.

    У то време научници су знали да је уран родитељ ланца радиоактивног распада, са низом потомаћких производа који су зову чланови ланца. (слика-2) Џоли је упозорио да се уран и његови радиоактивни потомци - продукти распадају на два начина: 1) избацивањем веома лаког фрагмента (бета честице), што проузрокује мала оштећења док пролазе кроз материју, или 2) избацивањем много тежег нуклеарног фрагмента (алфа честице), која је много реактивнија док пролази кроз супстанцу. Због своје мале тежине, бета честица се лако отпушта и зато је непредвидива, са цик-цак путањом пре него што се коначно заустави у материји. Алфа честица, с друге стране, је довољно тешка да се креће готово право пре него што стане.

    Као што је Џоли мислио да ове честице могу бити одговорне за ореоле, без сумње је брзо схватио да лагане бета честице не би могле да створе обојеност у лискуну, и да њихове цик-цак путање нису могле да дају оштре границе. Теже алфа честице далеко више обећавају као кандидати. Студија је показала да већина алфа емитера у урановом ланцу распада имају различите енергије, где изотоп 238U има најмању енергију.

    Да ли постоји веза између различитих енергија ових алфа честица и различитих величина прстенова у ореолима које је Џоли посматрао? Алфа честице које имају различите енергије прелазиле би различите раздаљине у минералу. Шта ако постоји уран у сићусном центру ореола? Да ли може алфа честица из урана и његових потомака да створи довољно оштећење околног минерала и створи обојени ореол?

    У минералу, алфа честице губе своју енергију нагло сударањем са другим атомима. Једна алфа честица ће јонизовати око 100.000 атома на својој путањи, остављајући у својој побуђености кратак траг оштећења који остаје као сталан ожиљак. На атомском нивоу, оштећење минерала је тако мало да представља сићушни невидљиви ожиљак. Сваки минерал као што је лискун, који садржи трагове урана, такође ће садржати трагове алфа оштећења уранових атома који су се већ распали. Уопште, атоми урана су уједначено распршени у минералу, тако да трагови оштећења не иду изван круга. Тако минерал може бити испуњен невидљивим трагом алфа оштећења. Чак и случајеви са неколико атома урана, или са чак неколико стотина, скоро је довољна да створи округле трагове, али је ова количина још увек недовољна да створи приметне обојене трагове у минералу.

    Насупрот, замислите милијарде уранових атома груписаних у сићушно зрно у центру ореола. Алфа честице избачене из овог зрна могу се упоредити са изгледом великог броја чиода забодених у једну тачку. За Џолија изгледа сасвим вероватно да овај кружни ефекат оштећења, као код емитовања алфа честица распрскавањем, може бити довољан да створи обојеност као ореол, налик наглом избијању сунчевих зрака. (слика-3)

    Радиоактивни атоми су способни да се спонтано мењају, или распадају, на атоме различитог типа. Родитељски радиоактивни атом распада се на атом потомка на различите начине, од којих је један емисија алфа честица. Бројни типови радиоактивних атома постоје у природи, али само три су покретачи ланца распада. За ово разматрање најважнији је онај који почиње са ураном-238.

    Број који је изнад ознаке елемента, означава број протона и неутрона у језгру, односно колико је тежак елемент. Изотопи истог елемента имају различите масе, али скоро идентично хемијско понашање, као на пример 238U и 235U. Једна алфа честица има масу 4.

    Уран-238 покреће ланац који се завршава са оловом (хемијски симбол Пб). Ланац распада 238U има неке потомке који се распадају емитујући бета честице, које су скоро 7400 пута лакше од масивније алфа честице.

    Време полураспада радиоактивног изотопа је време потребно да се половина његових атома распадне. Ако у одређено време постоји 1000 атома, онда ће после једног времена полураспада остати само 500, а после два времена полураспада остаће само 250 атома од почетног броја, итд. Време полураспада и стопа раста су величине у блиском односу. Изотопи који се брзо распадају имају кратко време полураспада, док они који се распадају спорије имају дуже време полураспада. Данас се 238U распада веома споро са временом полураспада од 4,5 милијарде година.

    Остаје само једно велико питање: да ли величина прстена ореола одговара дужини путање серије уранових алфа честица у лискуну? Мерења су показала да честице из урановог ланца распада прелазе око 3-7 цм у ваздуху пре но што се зауставе. Џоли је израчунао да алфа честица у лискуну прелази само 1/2.000 део онога сто пређе у ваздуху. Смањење дужине путања уранових алфа честица измерених у ваздуху овим фактором, даје вредност која одговара величини прстена типа ореола. Делови слагалице досли су на своје место. Џоли је претпоставио да алфа емисија из сићушног центра ореола може да створи и сферност, а и различите величине љуски садржаних у ореолима. Чињеница да алфа честице доста оштећују крајеве својих путева, објашњава зашто су спољне ивице прстенова ореола тамније од унутрашњих области. Тако је Џоли идентификовао уран и његов продукт торијум као радиоактивне елементе који могу створити обојене ореоле. Касније су постали познати као радиоактивни ореоли, или радио-ореоли. (слика-4)


    Радиоактивни ореоли и питање стопе распада

    Иако сићушни, радио-ореоли ускоро су привукли пажњу многих научника заинтересованих за питање старости и порекла Земље. Физичари су рачунали да ореоли могу да дају потребне податке да се утврди да ли је стопа распада увек била константна. Геолози су били заинтересовани јер су желели да користе радиоактивност за одређивање старости. Питање старости Земље још увек се енергично расправља у неким геолошким круговима, па су били врло заинтересовани за Џолијеве резултате мерења величина уранових и торијумових ореола. (Да бих поједноставио, расправа у овом поглављу биће усмерена само на уранов ореол.)

    Разлог интересовања био је јасан: физичари су дали теорију да је величина ореола у директном односу са стопом радиоактивног распада у прослости. Веровало се да ће брзе стопе распада створити алфа честице са већом енергијом, и одатле и веће прстенове ореола. Тако се за прстенове стандардне величине мислило да доказују константну стопу распада, док се за одступање у величини мислило да указује на промену у стопи распада у прошлости. Много година Џоли је проучавао величину прстена ореола у стенама, верујући да представљају неке од најстаријих геолошких доба. Године 1923. Џоли је објавио извештај у којем је тврдио да ореоли и величина прстенова варирају зависно од старости (Joly 1923, 682). Закључак је био да стопа радиоактивног распада варира у току времена. Наравно, ови резултати довели су у питање све радиоактивне методе датирања стена. Ипак, неколицина истраживача који су касније проучавали ореоле, нису се сложили са Џолијевим закључцима. Изгледало је да верују да њихова истраживања решавају сва преостала питања о овом проблему. Али, да ли је то истина? Да ли имају одговарајуће, свеобухватне податке? И најважније од свега, да ли су величине прстена ореола мера стопе распада у прошлости?

    Микроскопске промене

    Крајем 1962, завршио сам прву четвртину постдипломских студија у Џорџији, и закључио да радиоактивни ореоли обавезно требају да се истраже. Разговарао сам о резултатима мојих уводних проучавања са председником одсека за физику, и сугерисао да мој рад може да се прошири у тезу за мој докторат. Њему се то испрва није свидело. Он је скоро без сумње веровао у технике радиоактивног датирања, па је моје шансе да откријем нешто ново о обојеним ореолима проценио као микроскопске. Није му било драго да ми да прилику да откријем нешто ново. Био је забринут шта би могло да се догоди ако случајно успем. Да ли би крајњи резултат мог истраживања сметао Институту, и многима на факултету? Оштро ме је посаветовао да одустанем од интересовања за радиоактивне ореоле и старост Земље, и условио је мој програм за докторат много конвенционалнијим насловом тезе, ако желим да наставим постдипломски на Џорџија Институту.

    На срећу, дата ми је година милости да донесем одлуку. Да бих то учинио, морао сам да истражим саме ореоле, а не само да читам шта су други истраживачи открили. Уместо предавања у лето 1963. на Џорџија Тех., добио сам средства за истраживање на Delhousie Универзитету у Халифаксу, Нова Шкотска, где је раније физичар Г.Х. Хендерсон деценијама водио серију истраживања ореола, током 1930-тих. Пут се показао као почетна тачка интензивног проучавања радиоактивних ореола и њиховог запањујућег откривања порекла Земље.

    Створене стене

    Фотографије ореола у Хендерсоновим научним извештајима показују много јасније одређене прстенове него оне из Џолијевих извештаја. Оба истраживача користили су тамни лискун - биотит, у истраживању ореола. Хендерсон је користио тање кришке, па је тако добио оштрије прстенове. Управо Хендерсонови ореоли урана су ми били потребни за моја мерења. Да ли је његова збирка танких исечака још увек доступна? Сарадња одсека за геологију и физику у Делхоусие није била охрабрујућа. Хендерсон је умро пре много година, и доста из његове збирке ореола било је изгубљено. Изгледало је да је пут у Нову Шкотску најбржи начин да се добије више информација о интригантним ореолима.

    Пут је био умерено животно искуство, и после 7 дана чинило се да ће бити нешто од њега. Тада се главни са одсека за физику вратио са кратког пута, и пронашао неколико преосталих танких пресека оригиналне Хендерсонове збирке ореола. Пар дана касније, нестало ми је новца, а моје проучавање танких пресека је тек почело. Пут се показао успешним када ми је узорак ореола позајмљен ради даљег проучавања. Са геолошког одсека дали су ми доста свежих узорака лискуна из њихове музејске збирке. Вратио сам се у Аталанту, позајмио микроскоп, и направио приручну лабораторију у кући.

    На несрећу, Хендерсонови остаци танких пресека нису садржали најбоље слике уранових ореола из његових извештаја. Требало је наћи неке са боље одређеним прстеном, и то ми је заокупило доста времена ван мојих обавеза на предавањима. Узорци лискуна добијени у Далхоусие постали су мој изворни материјал за истраживање. У овим узорцима били су чести ореоли са великим центрима, а такви ореоли нису показивали нежну прстенасту структуру као они са центром у виду тачке. Савршени уранови ореоли са јасно одређеним прстеновима били су потребни да се потврди питање различитих величина прстенова ореола о којима Џоли извештава. Провео сам много досадних сати скенирајући различите комаде лискуна, али су савршени уранови ореоли измицали.

    Крај моје друге године на Џорџија Теку се примицао, као и време за одлуку о мом програму за докторску тезу. Моје интересовање за истином о старости Земље било је јаче него икад. Такође сам био убеђен да радиоактивни ореоли могу бити кључ који отвара ту истину. Али, председник одељења за физику остао је при томе да истраживање радиоактивних ореола није прихватљива теза за мој докторат, па сам тако напустио Џорџија Тех на крају те академске године, и провео лето 1964. истражујући независно ореоле, користећи своје фондове. (На срећу, моја супруга се потпуно сложила са овом одлуком.) Устеђевина и позајмице су нестајале, па сам на пролеће замењивао наставника математике на вишој школи у Аталанти.

    А, Б, Ц, и Д ореоли

    У додатку уранових (и торијумових) ореола, Хендерсон је известио о 4 типа, које је једноставно означио као А, Б, Ц, и Д ореоле. У трагању за савршеним урановим ореолима, моја пажња се усмерила на Д ореоле. Под микроскопом, овај тип ореола видео се као уједначено обојени колут са мутном периферијом. Имао је само пола величине потпуно развијеног урановог ореола, а ипак је личио на уранов ореол у раном стадијуму развоја, када су видљиви само унуташњи прстенови. Чудио сам се што је Хендерсон пробно упућивао овај тип ореола на изотоп радијума који има време полураспада од око 1600 година. За лискун у којем је нађен Д ореол мислило се да је тако стар, да би сав оригинални радијум требао да нестане; само стабилни крајњи производ требао би да остане у центру. Хендерсон је тврдио да радиоактивност у центру Д ореола не би требала да постоји, да се "угасила." Ипак, ни један није показао да је то истина, па сам одлучио да је то вредно да се истражи. Ко зна? Можда је нека нова информација о старости Земље присутна у процесу.

    Мали број радиоактивних атома у центрима ореола значи малу стопу емисије алфа честица - очекује се само пар честица месечно из центара урановог ореола. Ауторадиографија је једина техника која може тачно да покаже одакле алфа честице потицу, па је отуд једина техника која може да одреди да ли су центри ореола јос увек радиоактивни. Ауторадиографски експерименти захтевају употребу посебне фотографске емулзије способне да забележи пролазак једне алфа честице. Први корак био је да исцепкам узорак лискуна тако да центри Д ореола буду изложени на површини, или врло близу ње. (Изабрани узорак понекад садржи уранове ореоле, и један или више А, Б, или Ц ореола.) Други корак је сипање танког слоја специјалне емулзије на изложену површину. Под тим условима, скоро пола од свих алфа честица избачених из различитих центара ореола проћи ће кроз алфа осетљиву емулзију, где ће оставити врло кратке трагове јонизованих атома. Кратки трагови остаће невидљиви док се емулзија не развије. После развијања, појављују се у виду кратких црних трагова под микроскопом. Узорци ореола покривени емулзијом стављају се у замрзивач да би обезбедили да сићусни трагови не исчезну у току неколико седмица складиштења.

    У почетним експериментима, емулзија је често склизнула са узорка у току процеса. Ово клизање уништило је белешке између емулзије и центара ореола и онемогућило сазнавање колико има алфа трагова из центара ореола, ако их има. Променама у процедури нестао је овај проблем и ускоро сам имао технику за останак трагова у току експеримента.

    После развијања емулзије, понекад сам видео неколико кратких алфа трагова како зраче из урановог ореола, и из центара Д ореола. Очекивао сам трагове из центара урановог ореола, па су трагови из Д ореола били изненађујући. Нешто што је дуго сматрано за чињеницу није било истина: центри Д ореола нису исчезли (каснији експерименти су јасно указивали да су Д ореоли само уранови ореоли у раној фази развоја, мада то није неко изненађење, пошто им је појава скоро идентична). Требало ми је много напора да дођем до овог закључка, али у свету науке то баш и није неко откриће. И изгледало је да нема никакве везе са старошћу Земље.

    Иако резултати почетних истраживања нису били спектакуларни, одлучио сам да их представим на годишњем састанку Америчке Асоцијације Наставника Физике у Њу Јорку, јануара 1965. Моја супруга ме је охрабрила да идем на овај пут, иако је то испразнило наше последње финансијске резерве. Нова сазнања за Др.Ц.Л. и А.М. Thrash-a, учинила су да су постали први спонзори мојих истраживања следећих годину и по. То је било тешко време за нас, и моја истраживања би се сигурно завршила без њихове помоћи.

    nastaviće se....

  15. #75

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    nastavak:


    Ишчезли ореоли долазе на сцену

    Неко време се чинило да су експерименти са Д ореолима вршени без неког смисла. Када се осврнем, чини се да су то били најважнији експерименти које сам направио. Они су стално усмеравали моју пажњу на А, Б и Ц ореоле. Без тог усмерења, сасвим је могуће да би се моја истраживања ускоро прекинула. Више од годину дана сматрао сам А, Б и Ц ореоле неважним, невредним за истраживање. Споља гледано, изгледало је да ауторадиографски експерименти нису показали ништа изненађујуће. Насупрот урановим Д ореолима, постојао је један могући изузетак, потпуно одсуство алфа трагова из А, Б и Ц ореола после развијања емулзије. Али, управо та општа неприсутност је привукла моју пажњу, јер ми се чинило да је радиоактивност која је стварала ове ореоле стварно исшчезла! Сетио сам се да је Хендерсон описао детаљно ове ореоле разматрајући ишчезлу радиоактивност у вези са њима. Зато сам поново почео да пажљиво истражујем његову обраду.

    Моја мерења различитих величина прстенова ореола потврдила су закључак његових тестова, да А, Б и Ц ореоли потичу од алфа радиоактивности из три изотопа полонијума. Ова три изотопа – 210Pо, 214Pо, и 218Pо, су делови урановог ланца распада. То не значи да су 210Pо, 214Pо и 218Pо обавезно настали из урана, али из разлога које ћемо ускоро размотрити, Хендерсон је мислио да је то тако. Он је дао теорију да су једном у прошлости раствори који су садржавали уран и све његове потомке, морали да теку кроз сићушне пукотине, кливазе, и канале у лискуну. Предпоставио је да под тим посебним условима изотопи сигурно стварају различите полонијумове ореоле, што би се постепено акумулирало дуж путање раствора. Наводно би се после одређеног времена сакупио већи број да би оформио полонијумов ореол.

    Раније је ово објашњење изгледало тако вероватно да сам га одмах прихватио и скоро изгубио интересовање за А, Б и Ц ореоле. Ипак, пошто су експерименти са емулзијом показали да је радиоактивност ишчезла, питао сам се зашто је ишчезла и почео критичније да размишљам о Хендерсоновом објашњењу порекла. (слика-5)

    Да ли се Хендерсонова хипотеза о секундарном пореклу полонијумових прстенова може тестирати? Он је сугерисао да је то могуће. Његово учешће у Канадској одбрани у току 2. светског рата, и скора смрт, спречила га је да сам изврши тестове. Почео сам пажљивије да проучавам полонијумове ореоле, а посебну пажњу сам посветио томе зашто је Хендерсон мислио да је неопходно објаснити полонијумове ореоле неком врстом секундарног механизма. Наравно! Разлог је огромна разлика у стопи распада, или просечан распон живота између уранових и полонијумових атома. Свака хипотеза предложена за порекло полонијумових ореола, мора да узме у обзир ову разлику. У просеку, уранови атоми сада се распадају споро, за 4,5 милијарди година пола њих се распадне. Насупрот, три изотопа одговорна за порекло полонијумових ореола, 210Pо, 214Pо, и 218Pо, распадају се много брже. Њихов кратак животни век представља јединствен проблем у формулисању задовољавајуће хипотезе о пореклу ових ореола.

    Преглед који следи, који показује који тип радиоактивности се уклапа у еволуциони модел порекла наше планете, омогућиће читаоцу да брже схвати значај ових проблема.

    Модерна космологија и ишчезла радиоактивност

    Према еволуционом Биг Бенг сценарију, наша планета је настала као ужарена, растопљена сфера пре неколико милијарди година. Космолози признају да је Биг Бенг, ако се догодио, могао да створи само водоник (H) и хелијум (He), и да су најраније звезде састављене само од ова два најлакша елемента. Они претпостављају да су тежи елементи, од којих је Земља углавном састављена, настала термонуклеарним реакцијама (нуклеосинтезама) у ужареним унутрашњостима различитих звезда. Претпоставља се да су ти елементи избачени у свемир када су касније те звезде експлодирале као супернове. Они даље верују, да су се новосинтетисани елементи из једне или више супернове вероватно реакумулирали, и обликовали међузвездани облак гаса. Претпоставља се да се један од ових облака касније кондензовао и обликовао првобитно сунце, а затим и заметке планета нашег сунчевог система. Космолози верују да је протекло много времена између нуклеосинтезе и обликовања првобитне Земље. Они такође верују да одређени тип радиоактивности може открити приближну дужину овог периода.

    Јасно, они имају визију да се неки радиоактивни елементи формирани нуклеосинтезом распадају тако споро, да значајни делови почетних количина опстају до данас, на пример уран и торијум. Они такође верују, да су ту били и други елементи чији је распад довољно спор да у почетку буду уграђени у првобитну Земљу, али су се скоро потпуно распали у току последњих неколико милијарди година. Ишчезла природна радиоактивност је термин који се користи за ову посебну категорију радиоактивних елемената. Научници су марљиво трагали за ишчезлом природном радиоактивношћу у различитим стенама, јер су мислили да то може дати горњу границу временског размака између нуклеосинтезе и обликовања првобитне Земље. Пошто су веровали да је овај размак дуг десетинама или стотинама милиона година, трагали су у стенама Земљине коре за неким радиоизотопом дугачког времена полураспада (десетине или стотине милиона година). Један изотоп плутонијума (не треба га мешати са полонијумом), са временом полураспада од 83 милиона година, нађен је и прихваћен као ишчезла природна радиоактивност, јер се уклапа у сценарио Биг Бенга. Модерни космолози сматрају бескорисним трагање за продуктима радиоактивног распада релативно кратког времена полураспада, јер би, са њиховог гледишта, било немогуће да постоји такав доказ ишчезле природне радиоактивности.

    Енигма полонијумових ореола

    Полонијумови ореоли представљају јединствен изазов еволуционом гледишту на историју Земље, јер се њихово порекло може следити директно из одређених познатих изотопа, од којих ни један нема дугачко време полураспада. Видели смо да 210Pb и 210Bi, чија су времена полураспада 22 године и 5 дана, воде бета распадом у 210Pо, који је алфа емитер са временом полураспада од 138 дана. Пошто бета распад не ствара обојеност, то значи да радиоцентар ореола 210Pо може имати почетни садржај било ког од ова три изотопа, па би се опет створио ореол 210Pо. Такође и ореол 214Pо је могао имати почетни садржај бета емитера 214Pb, 214Bi, чија су времена полураспада око 27 минута и 20 минута, или алфа емитер 214По чије је време полураспада 164 микросекунде. Овде нема бета претка за 218Pо, па ореол 218Pо мора да потиче од овог изотопа чији је живот само 3 минута.

    Јасно, сваки од ових изотопа који је могао да се оформи у удаљеној супернови, брзо би се распао. Ма колико маштали о томе, они никад нису могли да преживе наводно протекле еоне пре него што се обликовала првобитна Земља. Чак и у хипотетичкој ситуацији, где бисмо замислили да су полонијумови изотопи постојали у почетку првобитне Земље, они никад не би преживели претпостављене стотине или милионе година потребне да се њена површина охлади и кристалисе у стене гранитног типа. Ова конвенционална геолошка теорија сматра да је немогуће да полонијум буде првобитни саставни део Земљиних гранитних стена.

    Ова немогућност је мотивисала Хендерсона да претпостави секундарно порекло полонијума из урана. Хендерсон је класификовао полонијумове ореоле као ишчезле, само у смислу да се полонијум у центрима ореола већ распао. Он није ни наговестио да полонијумови ореоли могу представљати ишчезлу природну радиоактивност, па ми за годину и по дана ова могућност никад није пала на памет. Једноставно сам претпоставио да је Хендерсонова идеја о њиховом секундарном пореклу истинита, и да нема друге могућности. Ипак, била ми је загонетна чињеница да у већини случајева није било видљивог доказа концентрације урана близу полонијумових ореола. Још загонетније је било очекивати како ће различити полонијумови изотопи да се раздвоје и оформе различите типове ореола. Технички, раздвајање изотопа је веома тешко, јер имају скоро исти хемијски састав. Још нешто ме је мучило: Хендерсонова теорија стварања полонијумових ореола примарним уласком раствора урана дуз сићушних канала и расцепа у лискуну. Ипак, открио сам да су полонијумови ореоли такође били видљиви у јасним областима без ових оштећења. Обојеност коју сам очекивао да видим, ако је уран протекао кроз ове области, била је свуда одсутна. Била је то чудна ситуација. Да ли је могуће да уран протекне кроз лискун а да не остави обојени траг као знак свог проласка?

    У то време откривена је посебна техника коришћења киселине, способна да лоцира врло мале количине урана у лискуну. Примена ове технике у областима лискуна близу полонијумових ореола, показала је само количине урана у траговима (неколико милионитих делова) који постоје у свим узорцима лискуна - није било концентрације урана у или близу центара ореола у јасним областима. Сви моји покушаји да потврдим Хендерсонову хипотезу о секундарном пореклу полонијумових ореола су пропали. Изгледало је да полонијумови ореоли не потичу од радиоактивности добијене из урана. Која друга могућност овде постоји? Скоро је збуњујуће имати решење проблема, а не знати који је проблем у питању.

    Полонијумови ореоли: Револуционарно ново тумачење

    Једног пролећног поподнева 1965., проучавао сам неки танки, провидни пресек лискуна под микроскопом, што је био мој главни задатак те године. Зима је пролазила, па сам тог дана преместио микроскоп у дневну собу. Поподневно сунце које је осветлило предње прозоре, побољшало је атмосферу за размишљање у односу на собу у сенци која ми је обично служила као лабораторија. Опет сам се замислио над пореклом неких лепо обојених полонијумових ореола. Супротстављена тврђења која се тичу њиховог порекла и даље су их чинила тајанственим. Према еволуционој геологији, прекамбријумски гранити који садрже ове посебне ореоле, постепено су се кристалисали док се ужарена магма полако хладила у току дугих периода. С друге стране, радиоактивности које стварају ове специјалне радио-ореоле имају тако краткотрајно постојање, да би нестали давно пре него што би ужарена магма имала времена да постепеним хлађењем оформи чврсту стену. То је била стварна енигма. Да ли ћу је икад решити?

    Гледајући кроз микроскоп, приметио сам да је наш дом био тих - наша бучна дечија тројка је заспала. Питао сам се шта би мислили да су довољно стари, да ли моја истраживања имају смисла?

    Назад на посао. Опет сам зурећи кроз микроскоп могао јасно да видим полонијумове ореоле у танком пресеку лискуна. У том тренутку, следећи стихови из Библије прошли су кроз мој ум, покренувши одмах нека страшна питања:

    "Речју Господњом небеса се створише, и духом уста његових сва војска њихова... Јер Он рече и постаде, он заповеди, и показа се." (Псалам 33,6.9)

    Да ли је могуће да гранити нису кристалисали лаганим хлађењем магме? Да ли је могуће да Земља није почела као растопљена сфера? Да ли је могуће да хемијски елементи наше планете уопште нису резултат нуклеосинтезе у некој удаљеној супернови, него да су створени тренутно када је Творац речју довео планету у постојање? Да ли су полонијумови ореоли неми доказ ишчезле природне радиоактивности? Да ли је онда време полураспада 218Pо од само три минута уствари мера времена протеклог од стварања хемијских елемената до времена када је Бог створио граните?

    Да ли сам у свом тражењу истине о старости Земље открио доказ о њеном тренутном стварању? Да ли су сићушни полонијумови ореоли отисци Божјих прстију у Земљиним првобитним стенама? Могу ли прекамбријумски гранити да буду створене стене из 1. Књиге Мојсијеве?

    Био сам запањен овим мислима. Без сумње, постоје трилиони полонијумових ореола расутих у прекамбријумским гранитима широм света. Ако је сваки од њих доказ за стварање, завртело ми се у глави колико је овај доказ огроман и продоран! Какав би његов ефекат био на радиометријске и геолошке прорачуне старости Земље? Колико он може утицати на став научника према еволуцији? Постепено сам схватао страховите последице.

    Стварање насупрот еволуције

    Признати еволуционисти верују да објективна научна истраживања која могу да уклопе бројне делове научних података из астрономије, геологије, и биологије стварају леп мозаик еволуције. Лепак који спаја еволуциони мозаик је принцип униформизма. Овај принцип је у стварности само претпоставка да је космос, укљуцујући Земљу и живот на њој, еволуирао до њеног садашњег стања кроз непромењено деловање познатих физичких закона. То је основа свих радиометријских и геолошких метода датирања. Без тога, нема основе за претпоставку да је стопа радиоактивног распада била константна, нити за веровање да је Земља милијардама година стара.

    Нема ни основе за геолоски униформизам - претпоставку да је садашња стопа акумулације, распадања и ерозије била константна у историји Земље. Напокон, и геолошким процесима управљају физички закони. Пошто се веродостојни научни доказ за тренутно стварање противи принципу униформизма, он је супротан и геолошком униформизму. Тако се спој свих везаних делова у еволуционом сценарију раскида, и мозаик се распада.

    Нигде ово распадање није очигледније него у области времена. Недвосмислени доказ за стварање обезвредњује све аспекте теорије еволуције, јер поништава основу за технике радиоактивног датирања које подржавају велику старост Земље. Тренутно стварање гранита обара неколико милијарди земљине историје на скоро ништа. Полонијумски доказ за стварање врши преформулацију или елиминацију неких већих догађаја у еволуционом сценарију, и драстично умањује временске интервале. Милијарде година за које се верује да су неопходне да Земља еволуира од неке нејасне масе, једноставно испаравају када се суоче са таквим доказом. Основни - временски елемент потребан да се еволуција догоди тиме је обезвређен. (слика_6)


    Првобитне и секундарне стене

    Ако већина еволуционог времена ишчезне, онда је потребан други временски оквир за историју Земље. Користећи разна тврђења, може ли опис стварања и глобалног Потопа из 1.Књиге Мојсијеве да обезбеди такав оквир? Основне стене континената, прекамбријумски гранити, били би сместени у првобитно створене стене на нашој планети. Ста са огромним формацијама стена наталоженим деловањем воде, које садрже биљке, животиње и морске фосиле? Еволуциона теорија тврди да је потребно хиљаде милиона година да се ове седиментне стене акумулирају, и милиони више да се продубе чудни пејсажи као сто је Кањон Колорадо (Grand Canyon). Сви ови закључци зависе од геолошког униформизма.

    Ако је та претпоставка исправна, онда морам да питам: да ли су велике седиментне формације Земљине коре резултат јединственог катастрофичног догађаја пре него униформних процеса? Ако су употребљена различита тврђења, да ли је могуће да сирови резултати из геологије такоше могу да се уклопе у креационистички оквир Земљине историје који укључује катастрофизам?

    До оваквих идеја сигурно не бих досао 10 година раније. Признајем, моје интересовање за ова истраживања покренута су неким филозофским питањима везе између Земљине историје и 1.Књиге Мојсијеве, али сам одлучио да будем веран научним доказима без обзира где ме одвели.

    Ако су полонијумови ореоли у граниту део еволуционог развоја Земље од Биг Бенга, они морају бити објашњиви на основу установљених физичких закона, а њихово порекло могло би се тражити у дејствима познатих хемијских елемената. Размишљао сам, чак и ако не успем да откријем конвенционално објашњење, моје сугестије о наглој кристализацији прекамбријумског гранита пружиле би прилику другим истраживачима да одговоре супротним доказима, ако такви постоје.

    Прекамбријумски гранити - створене стене

    За пробу, идентификовао сам прекамбријумске граните као првобитне (то јест створене) стене, јер оне: 1) садрже полонијумове ореоле, 2) јесу основне стене континената, и 3) јесу лишене фосила које постоје у седиментним стенама. Такви гранити су грубо кристализоване стене састављене примарно од лако обојених минерала, кварца и фелдспара, и мањих количина биотита и хорнбленде. Требао сам да будем опрезан када сам говорио о гранитима, јер геолози често користе овај термин за различите стене, од којих неке нису сличне прекамбријумском граниту.

    Било је занимљиво сазнати да је порекло прекамбријумских гранита (у даљем тексту само гранит) деценијама спорна тема у геологији. Једна школа геолога нагађа да су се гранити, нарочито масивне формације познате као плутонити, кристализовали на великим дубинама спорим хлађењем магме. Друга школа сматра да гранити настају рекристализацијом претходно постојећих, дубоко затрпаних седиментних стена. У сваком слуцају, оба гледишта су прихваћена као могућа објашњења за различите типове гранита. Још увек нема експерименталног "стандарда" којим бисмо просудили релативне предности ова два гледишта. Не постоји директан доказ за обе хипотезе, јер нико није никада посматрао формирање масивних гранитних плутонита. Нити седиментне стене имају такав кречњак, нити је пешцар посматран како се претвара у гранит. Тако у пракси нема експерименталног доказа који нас приморава да прихватимо ова гледишта као тацна.

    Размишљао сам да ако су полонијумови ореоли у граниту били првобитни, логично следи да гранити такође морају бити првобитни, они морају бити Земљине створене стене. Изгледа да кључни тест за ову идеју виси у одређивању да ли су полонијумови ореоли били секундарно изведени из урана. Ако веома исцрпно експериментисање није показало секундарно порекло ових ореола, онда хипотеза о првобитности остаје нетакнута.

    Да ли су полонијумови ореоли отисци Божјих прстију остављени да идентификују створене стене на нашој планети? Ово питање дало ми је покретачку, мотивациону силу за истраживања.

    u sledećem nastavku : "Polonijumovi oreoli idu u štampu" i "Sekundarni polonijumovi oreoli potpiruju
    sukob"



Strana 5 od 26 PrvaPrva ... 3456715 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Alfa mužjak, ili teorija popišanog grma
    Autor memento u forumu Muška kafana
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 22.02.2019, 15:23
  2. Jedna mala ljubavna teorija
    Autor WEISHAUPT u forumu Ljubav
    Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 10.06.2011, 22:50
  3. Zeitgeist the movie - teorija(e) zavere ili...?
    Autor Leonard Peltier u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 23.07.2010, 14:39
  4. Teorija revolucije...
    Autor memento u forumu Filozofija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 15.02.2010, 22:16
  5. Nova teorija o tome kako su građene egipatske piramide
    Autor HLEBmaster u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 30.06.2007, 19:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •