Teorija evolucije ili kreacionizma - Strana 4
Strana 4 od 26 PrvaPrva ... 2345614 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 378
  1. #46

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Природи је било потребно 10 милиона година да од мајмуна направи човека а комунизму само 50 да од човека поново направи мајмуна.

  2. #47

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Dokazi protiv HLEBOVE bajke, u koju više ni mala deca ne mogu poverovati :


    Sve argumente kreacionista si isrgnuo iz konteksta i tobož' pobio....Treba se podsetiti da je evolucija filosofija a ne samo teorija, i da što više razmišljamo o njoj sve više postaje nepojmljiva zdravom razumu.

    Al aj' da vidimo:

    Postanje 1


    "1. U pocetku stvori Bog nebo i zemlju. 2. A zemlja beše bez oblicja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.

    3. I rece Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. 4. I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame. 5. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noc. I bi vece i bi jutro, Dan prvi.

    6. Potom rece Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. 7. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. 8. A svod nazva Bog nebo. I bi vece i bi jutro, Dan drugi.

    9. Potom rece Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako. 10. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro. 11. Opet rece Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rada rod po svojim vrstama, u kome ce biti seme njegovo na zemlji. I bi tako. 12. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme po svojim vrstama, i drvo, koje rada rod, u kome je seme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro. 13. I bi vece i bi jutro, Dan treci.

    14. Potom rece Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noc, da budu znaci vremenima i danima i godinama 15. I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 16. I stvori Bog dva videla velika: videlo vece da upravlja danom, i videlo manje da upravlja nocu, i zvezde. 17. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 18. I da upravljaju danom i nocu, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro. 19. I bi vece i bi jutro, Dan cetvrti.

    20. Potom rece Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. 21. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se micu, što provrveše po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro; 22. I blagoslovi ih Bog govoreci: Radajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. 23. I bi vece i bi jutro, Dan peti.

    24. Potom rece Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zveri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako. 25. I stvori Bog zveri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro. 26. Potom rece Bog: Da nacinimo coveka po svom oblicju, kao što smo mi, koji ce biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se micu po zemlji. 27. I stvori Bog coveka po oblicju svom, po oblicju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih. 28. I blagoslovi ih Bog, i rece im Bog: Radajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zveri što se mice po zemlji. 29. I još rece Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to ce vam biti za hranu. 30. A svim zverima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se mice na zemlji i u cemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako. 31. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma. I bi vece i bi jutro, Dan šesti."

    [Postanje, glava 1]


    Nelogičnost evolucije


    Šta je to evolucija? "Biološka evolucija" je teorija da su sva živa bića izmenjeni potomci zajedničkog pretka koji je živeo u dalekoj prošlosti. Ona tvrdi da smo vi i ja potomci majmunolikih predaka, a da su oni potekli od još primitivnijih životinja - iz jednoćelijskih organizama.

    Zastupnici Darvinove teorije tvrde da "evolucija" prosto znači promena u toku enormno dugog perioda vremena, u kojem se postojeće životne forme menjaju bolje prilagođene, ili nastaju nove. Ni jedna racionalna osoba ne negira realnost promena. Međutim, evolucionisti tvrde mnogo više od toga!

    Evolucionisti nemaju naučne potvrde o nastanku prve (početne) životne forme - jednoćelijskih organizama. Dalje, ozbiljan problem je i nedostatak prelaznih oblika raznih životnih formi, tj. fosilnog zapisa u vidu karika koje nedostaju. Ovo je ozbiljan problem, i on pravi mnoge "rupe" u teoriji evolucije.

    Tako, može se reći da je teorija evolucije prvenstveno projekcija, ili naučna fikcija koja se zasniva i proizilazi iz materijalističkog pogleda na svet i njegovom tumačenju prirode i čovekovog mesta u njoj. Ona počiva na teorijama i nagađanjima, koja su veoma često kontardiktorna, nisu proizvod neposrednih observacija, ne mogu biti ni na koji način proverena ili dokazana eksperimentom. S druge strane, nauka je pažljivo i sistematsko studiranje koje se temelji na činjenicama i prirodnim zakonima, drugim rečima na čvrstoj naučnoj logici potvrđenoj kako posmatranjem tako i potvrdom istih u laboratorijskim uslovima - eksperimentima.

    Uprkos svim manama teorija evolucije je postala jedna od "temeljnih istina" današnjice, ali ne na osnovu svoje neosporne logike u tumačenju neospornih činjenica, već uz pomoć državne ideologije i moćne podrške sekularnih medija, koji su oblikovali javno mišljenje društva. Neko je rekao: "Ponavljaj jednu laž dovoljno dugo, i ljudi će je prihvatiti kao istinu."
    POČETAK ŽIVOTA! ALI, KAKO?

    Evolucionisti pretpostavljaju da je život na Zemlji nastao pre oko 4 milijarde godina. Tako što su igrom slučaja različite neorganske hemijske supstance reagovale međusobno u prvobitnoj atmosferi Zemlje, u kojoj su efekti gromova i pritiska uzrokovali da te supstance vremenom formiraju prvu živu ćeliju. Prva jednostavna živa praćelija je bila oformljena - posle dugog niza (slučajnih) promena i pokušaja, kroz "magičnu evoluciju" mrtve neorganske materije.

    Da se stvarno može poverovati u ovakav evolucionistički scenario?

    Engleski matematičar i astronom Sir Fred Hojl u jednom od svojih intervjua u časopisu Nature, iako i sam evolucionista, priznao je da verovatnoća da više forme života nastanu na ovaj način (slučajno), uporediva je sa verovatnoćom da jedan tornado brišući kroz deponiju starog gvožđa konstruiše avion "Boing 747" od materijala i starudija koje se tu nalaze.

    ČUDESNA ĆELIJA

    Ima li ikakve logike u verovanju da je život nastao slučajno?

    Naravno, tvrdnja da je živa ćelija nastala slučajno je isto toliko apsurdna kao i priča o avionu sastavljenom u naletu tornada. Danas kada je nauka zavirila u najsitnije deliće života jedne ćelije otkrila je da je to veoma složen i komplikovan sistem, kojeg čovek nikad nije mogao ni zamisliti.

    Prvo što se mora reći je to, da tvrdnja da se neorganske materije mogu udružiti i formirati život jedna potpuno nenaučna tvrdnja, koja sve do danas nije dokazana nekim eksperimentom ili posmatranjem. Niko u svetu, nikada, nije uspeo formirati živu ćeliju stavljajući zajedno različite neorganske materije, čak ni u najnaprednijim laboratorijama.

    Osnova svake žive ćelije su proteini. Proteini su gigantske molekule koje se sastoje od manjih jedinica zvanih "aminokiseline", koje su razmeštene u specifičnom nizu u određenim količinama i strukturama. Ove molekule predstavljaju gradivne blokove žive ćelije. Najjednostavnija je sastavljena od 50, ali postoje neke proteinske molekule koje su sastavljene od nekoliko hiljada aminokiselina.

    Ključna stvar u ovome je da: odsustvo, dodavanje ili zamena samo jedne aminokiseline u strukturi proteinske molekule uzrokuje da taj protein postane beskorisna gomila molekula. Svaka aminokiselina mora biti na pravom mestu i u pravilnom poretku, jer inače ćelija umire. Teorija evolucije, koja tvrdi da se život pojavio slepim slučajem, nema izgleda pred ovim skladom složenih činjenica, one su isuviše čudesne da bi se objasnile slučajnošću.

    Gospodin Kardif (Cardiff Wales), profesor primenjene matematike i astronomije sa University College, ovo komentariše: "Verovatnoća spontanog formiranja života iz nežive materije je jedan naprema broju sa 40.000 nula iza toga... To je dovoljno veliko da sahrani Darvina i celu teoriju evolucije. Život je morao biti smišljeni produkt jedne Inteligencije, obzirom da nije nastao slučajno ili iz neke primitivne smese, koje nije bilo ni na ovoj, a ni na bilo kojoj drugoj planeti."

    Dakle, zakoni verovatnoće i eksperimenti iz fizike i hemije dokazali su apsolutnu nemogućnost slučajnog nastanka najjednostavnijeg oblika života. Kako onda verovati tvrdnjama evolucionista da se jedna živa ćelija, koja se nekako slučajno "sklepala", oživela, onda dalje se vremenom delila, od čega su nastala nekakva višećelijska bića, a dalje iz njih još složenija stvorenja?

    KO MOŽE DATI ŽIVOT?

    Najveći problem evolucije je taj što zagovara slučajan nastanak života, postanak prve praćelije, a to ne može ničim dokazati - to je hipoteza za koju se treba imati velika doza vere ili fantazije. Naravno, naučnici su uspeli da naprave neke organske materije veštačkim putem, ali te materije i dalje ostaju mrtve, to još ne znači da su oni time rešili tajnu postanka života, niti dokazali da je život isto što i organska materija. Nije pitanje kako su neke belančevine ili proteini postali, već kako su oživeli!? Evolucija na to nema logičnog odgovora. A to je srž problema, i ako ovo ne može dokazati, onda ne dokazuje ništa i sve drugo što pripoveda postaje prazna priča.

    Ali, ako pak veštačkim putem naučnici uspeju stvoriti pravo živo biće, ćeliju koja će da egzistira i da se deli, time će opet samo dokazati da to biće nije postalo slučajno, već njihovim umnim i kreativnim naporom. Onda jasna i logična poruka iz svega toga bi bila, da je prvo živo biće nastalo kroz ruke jednog velikog alhemičara - Boga Stvoritelja.
    Verovanje u bizarnu priču evolucionista o nastanku života iz nežive materije, je ravna SF horor filmu Frankenštajn. Film u kojem jedan naučnik od mnoštva udova leševa, stvara novo - živo biće. Naravno, ovo je moguće, ali samo u nečijoj mašti.


    Svako od nas veoma dobro zna da iza jednog napravljenog aviona stoji čovek koji ga je osmislio, konstruisao, dizajnirao i napravio, a ne nekakva igra slučaja.

    Kako onda verovati da jedna mala ćelija koja je hiljadu puta složenija od aviona, može nastati slučajnim spajanjem neživih materija - i oživeti - imati život? Ima li tu logike? Ne, u to se može samo slepo verovati.

    Nemački biolog Hardrik (Th. H. Hardick) pokušava objasniti suštinu života: "Život je nešto više nego zbir određenih materija... Tu treba da sarađuje neka sila koja vrši izbor, upravlja, sređuje da bi sve pojedine delove dovela u skladno jedinstvo koje sasvim smišljeno rade zajedno. Život je svakako više nego fizika i hemija."

    Dok naš poznati biolog Ivan Đaja zaključuje: "Život može da postane samo milošću života". Ili što bi rekao Lord Kelvin: "Život nastaje kroz život i bez života ne može nastati život".

    Evolucija, dakle, nije ništa drugo nego samo još jedna "religija" - verovanje u slučajnost. U ovoj filozofiji nema mesta za Boga - biblijskog inteligentnog prauzroka sveg stvorenja. Da bi se verovalo u teoriju evolucije treba mnogo više vere, nego da se veruje u Boga Stvoritelja - teoriju stvaranja.

    Evolucionisti moraju tvrditi da je život nastao iz mrtve materije, jer je to jedini način da odbace postojanje Boga Stvoritelja. Tako, priča o evoluciji postaje samo nasušna potreba ateista i ništa više od toga. I zaista, mnogi evolucionisti su eksplicitno prvo ubeđeni ateisti, pa tek onda evolucionisti.

    TEORIJA EVOLUCIJE - PROPAGANDA ATEIZMA


    Dalje, ne može a da nam se ne nametne pitanje: Zašto mnogi tako uporno brane i zastupaju teoriju evolucije?

    Neki od ljudi koji su čuli za "teoriju evolucije" ili "darvinizam" misle da se ti koncepti tiču samo nekih čisto naučnih oblasti i da nemaju značaja za njihov običan svakodnevni život. Greše, jer sve je to daleko više od nekog pukog naučnog koncepta. Teorija evolucije predstavlja čvrstu osnovu jedne surove filozofije koja ima nadmoć i uticaj na velik broj ljudi.

    Ta filozofija je "materijalizam" i sadrži jedan veliki broj netačnih tvrdnji o tome zašto, kako, i sa kom svrhom je nastao čovek. Materijalizam zagovara da ne postoji ništa osim materije i da je materija suština svega, i organskog i neorganskog. Pošavši od te ideje, ona isključuje i odbacuje postojanje Inteligentnog Tvorca - Boga. Sve se spušta na nivo materije. Svest i način razmišljanja prosečnog čoveka se oblikuju tako da obraća pažnju samo na materiju a da odbacuje moralne vrednosti bilo koje vrste - oslobađa ih se. Iz tih razloga, materijalizam je jedna od najozbiljnijih pretnji osnovnim vrednostima političkog i društvenog poretka jedne nacije.

    Druga velika opasnost i zlo od materijalizma je u tome što on služi kao osnova anarhističkih i razornih ideologija i jeresi, koje žele da ukinu postojanje države, naroda i porodice. Komunizam je najpoznatiji od ovih ideologija, i prirodan je politički produkt materijalističke filozofije. Karl Marks je za Darvinovu knjigu Poreklo vrsta, koja je postavila temelj teoriji evolucije, napisao sledeće: "Ovo je knjiga koja sadrži osnove istorije prirode i našeg gledišta." Dogme teorije evolucije otvaraju vrata revolucijama i bude u čoveku želju da sam bude svoj spasitelj.

    Teorija evolucije sačinjava takozvanu naučnu osnovu za materijalizam, od kojeg zavise mnoge ateističke i rasističke ideologije. Uzimajući teoriju evolucije kao referencu, ove ideološke filozofije opravdavaju sebe i svoju ideologiju kao veoma zvučnu, ispravnu, istinitu i "logičnu".

    Dakle, teorija evolucije je samo još jedan čovekov pokušaj pobune protiv Boga i Njegovih moralnih zakona i ništa više od toga...

    Sveto pismo ovo komentariše veoma precizno:

    "Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše Ga kao Boga niti Mu zahvališe, nego zaludeše u svojim mislima, i potamne nerazumno srce njihovo. Kad se građahu mudri, poludeše, i pretvoriše slavu večnog Boga u obličje smrtnog čoveka i ptica i četvoronožnih životinja i gadova. Zato ih predade Bog u željama njihovih srca u nečistotu, da se pogane telesa njihova među njima samima; koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego Tvorca, koji je blagosloven va vek. Amin." (Rim. 1:21-25)

    Radi se, dakle, o čisto moralnom problemu i o neprihvatanju činjenice da će jednog dana čovek morati da polaže račun za svoj život pred Svetim Bogom Stvoriteljem, i da će biti od Njega suđen. Pritisnut od svoje savesti čovek traži načina da potisne njen glas, i nalazi lažnu utehu u verovanju u "teoriju evolucije".

    "Jer je premudrost ovog sveta ludost pred Bogom, jer je pisano: Hvata premudre u njihovom lukavstvu. I opet: Gospod zna pomisli mudrih da su ništa." (1. Kor. 3:19-20)

    NEMA NEUTRALNIH


    Neki pokušavaju uskladiti teoriju evolucije sa verom u Boga i Biblijom. To je nemoguće, jer ili je Bog Stvoritelj ili nije, ili postoji ili ne!

    Takođe, svaka neutralnost hrišćanina po ovom pitanju je isključena. Već i sama neopredeljenost takvog "vernika" svedoči o tome da Bogu i Svetom pismu ne veruje u potpunosti.

    Teorija evolucije je izum ljuske oholosti i nepoštovanja Boga. Apostol Pavle opominje verne hrišćane da se čuvaju toga da ruže Boga, tj. umanjuju Njegovu slavu i veličinu, verujući u nekakve isprazne priče:

    "A ovo govorim, da vas niko ne prevari slatkim rečima... Braćo! Čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po kazivanju čovečijem, po nauci sveta, a ne po Hristu. Jer u Njemu živi svaka punina Božanstva telesno." (Kol. 2:4, Kol. 2:8-9)

    Na žalost, mnogi je prihvataju "zdravo za gotovo", bez imalo kritičkog razmišljanja, a to opet pod moćnom propagandom medija ili obrazovnog sistema - politike. Tako ljudi bivaju suptilno i nesvesno obmanuti, i počinju da ne veruju, sumnjaju, ili da se čak i podsmevaju Bogu.

    Svi nevernici i zastupnici evolucije dok gledaju veliki moralni pad današnjeg čovečanstva i svu zbrkom u društvu treba da se zapitaju: "U kom to smeru evoluira današnji čovek?" Očigledno da je čovek u moralnom i duševnom pogledu u tzv. "nazadnoj evoluciji". A ko zna, kako mu zaista ide, može se poverovati da će možda opet postati majmun?

    Na kraju, kome ćete više verovati, da li u nelogičnu teoriju evolucije - teoriju slučajnosti, ili u Inteligentnog Boga Stvoritelja, to je stvar vaše lične logike i izbora. Znajte samo da ono što čovek svojim srcem (umom) misli, to ga i celog oblikuje - on takav i postaje.

    "Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život." (Pri. 4:23)

    "Dobar čovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao čovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca." (Lk. 6:45)


    ODNOS BIBLIJE I NAUKE


    Kad se govori o odnosu između religije i nauke, onda se obično govori o odnosu Biblije i nauke. To je prvo. Drugo je odnos između teologije i nauke (jer teologija i Biblija nisu isto), treće je odnos crkve i nauke, i četvrto - opšti odnos između nauke i religije. Ovde nas, dakle, interesuje odnos Biblije i nauke.

    Ako posmatramo naš trodimenzionalni svet, ili četvorodimenzionalni (ako uključimo i vreme) (sl.1), stavove o ovome svetu dobijamo iz dva velika izvora. Jedan od njih jesu prirodne nauke, a drugi izvor jeste Biblija.Kao što se vidi, znanja koja dobija iz Biblije izlaze van okvira ovog našeg sveta (npr. anđeoski svet).

    Vidimo da informativni sadržaj Biblije premašuje, izlazi iz trodimenzionalnog sveta, iz ove naše realnosti, zato što kroz Bibliju dobijamo informacije koje se tiču nečeg metafizičkog.

    Ali je značajno, i na šta treba obratiti posebnu pažnju, da postoji područje preklapanja, koje sadrži pitanja koja su zajednička i Bibliji i nauci. Nema suviše mnogo pitanja na kojima se susreću Biblija i nauka. Međutim, to su egzistencijalno važna pitanja, tako da je značajnije odgovoriti na jedno od ovih pitanja iz domena preklapanja, nego na hiljade pitanja koja nisu iz ovog domena. Uzmimo jednu konkretnu nauku - biologiju, ona sadrži izvestan broj pitanja koja spadaju u domen preklapanja. To su zajednička pitanja i biologije i Biblije, i faktički to su ona pitanja do kojih može da dođe do eventualnog antagonizma. Ne može da dođe do antagonizma između Biblije i nauke po pitanju "Koliko pauk ima nogu?" Koja su to pitanja? Prvo pitanje jeste: "Suština i poreklo života", drugo: "Poreklo biološkiuh vrsta i čoveka" (kako su nastale biološke vrste, uključujući i čoveka), i treće pitanje jeste: "Pitanje teleologije". Potiče od grčke reči (telos gr.) (telos) koja znači: svrha, cilj, kraj. Teleologija je nauka o svrhovitosti ili celihshodnosti pojava u prirodi, uključujući i neorganski i organski deo.

    Nekoliko ograničenja ćemo izneti. Kada budemo govorili o odnosu između biblije nauke, nećemo podrazumevati celokupnu nauku, kao što nećemo podrazumevati ni celokupnu religiju, iz prostog razloga što nam to nije važno. Za nas je važno da vidimo kakav je odnos između konkretnih verovanja i naučnih tvrdnji.

    Kada budemo govorili o nauci, ograničićemo se uglavnom na prirodne nauke. Ovo ograničenje ima niz opravdanja, zato što prirodne nauke čine jedan celovit skup koje se ipak razlikuju od društvenih nauka, naročito po načinu kako se dolazi do određenih istina, i kako se određene istine interpretiraju i tumače. Jer, ne možemo mi da pravimo eksperimente sa društvom. Nije lako praviti eksperimente sa društvom da bi se rešio jedan problem. Mada istorijski tokovi, pa i prirodne katastrofe (na primer) naprave eksperimentalnu situaciju. Imali smo tako jedan približno isti narod u dve Nemačke pod uticajem različitih ideologija i društvenih uređenja, i možemo da pratimo rezultate (slično kao u ekologiji, populacionoj genetici i dr.). Posle zemljotresa možemo da pratimo kako pojedini entiteti društva reaguju, itd.

    Ali u nekom tom saznajnom smislu, prirodne nauke ipak predstavljaju jednu celinu. Ograničenje je i zbog toga što autor bolje poznaje prirodne nauke, nego društvene. A ono što je najvažnije jeste to, budući da prirodne nauke pretenduju na fundamentalna pitanja, kao što je recimo pitanje porekla... (Ne može da se izjednači pitanje u društvenim naukama: "Zašto kod nas pada natalitet?", sa pitanjem porekla: "Odakle univerzum? Odakle sunčev sistem, mi u njemu, biološke vrste? Odakle sve to?"

    Dakle, naučnici u prirodnim naukama bi se sigurno uvredili ako bi pretenzije prirodnih nauka umanjili nego što je celi univerzum. Prirodne nauke pretenduju da odgovore na stravično duboka i kompleksna pitanja, pa onda, ako eventualno postoji antagonizam između prirodnih nauka i Biblije, on bi sigurno bio zaoštreniji, nego neki antagonizam između društvenih nauka i Biblije, zato što su pretenzije prirodnih nauka mnogo veće. Ako postoji razlika, nesuglasica, između Biblije i neke od prirodnih nauka, to se sigurno doživljava kao veći antagonizam, nego ako postoji nesuglasica između Biblije i društvenih nauka. I zato je onda važnije videti da li postoji antagonizam između prirodnih nauka i tvrdnji Biblije.

    Možda bi bilo dobro da počnemo sa stavovima prema Bibliji. Kad pitate jednog intelektualca on će verovatno odmah da vam kaže: "Biblija je jedna zastarela knjiga, to ne vredi, to ne treba ni čitati." Ni oni sami nisu čitali, a vrlo kritikuje Biblije. Vrlo je rašireno kod ljudi da se kritikuje nešto što se uopšte ne poznaje. To nije intelektualistički stav.

    Pored toga, napisane su i knjige koje o argumentima koji podupiru valjanost Biblije, i tih argumenata je puno i pripadaju različitim oblastima. Većina ljudi, na žalost, nije čitala nijednu od tih knjiga. U stvari, samo mali broj na našim prostorima je čitao i samu Bibliju. Dakle, to je skroz nepošteno da mi kritikujemo nešto što ne poznajemo. Mnogi ljudi nisu čitali Bibliju, a govore kritički o njoj. Čak i vernici. Tako mnoštvo ljudi sledi popularnu obmanu da je Biblija puna grešaka i više nije relevantna za naš savremeni svet.

    Recimo, jedan od Jovovih prijatelja kaže (to je poznati primer): "Bog nalazi mane i anđelima koje je stvorio." I šta bi sad jedan ateista rekao, koga bi neki teolog ubedio da je Biblija suva istina, od stiha do stiha? Rekao bi: "Eto vidiš, prvo imaš u 1.Knjizi Mojsijevoj da je Bog savršeni stvaralac, a onda isti On nalazi mane u svojim stvorenjima.

    Dakle, ili On nije savršeni stvaralac, ili se On igra. Može da stvori savršeno, ali neće da stvori savršeno, nego stvori nesavršeno da bi se iz neke kapricioznosti igrao sa nesavršenim bićima." Kakav bi kapital napravili ateisti. Oni bi za tili čas to iskoristili. Znamo kako njihova logika radi. Možemo samo misliti kakve intelektualne veštine ima đavo.

    Mnogo sposobnije od svih nas. Znači, nikakva nasilna interpretacija odnosa između Biblije i nauke nije poželjna. Bog čak odobrava i skepticizam. Bog nije protiv skepticizma. Bog je protiv indiferentnosti. Indiferentnost je strašno stanje. Skepsa nije loše stanje. E sad, postoje razne skepse. Nećemo sad o tome.

    Znamo kad je Hristos pohvalio onog skeptičara i rekao: "Ovo je pravi Izrailjac", iako je ovaj rekao: "Da li može biti dobro nešto iz tog Nazareta?" A Hristos mu nije rekao: "A, ti skeptičaru, sad si došao ovde, sad ću ja da ti demonstriram da vidiš kako može da se poruši tvoj skepticizam." Ne, nego je rekao: "Pravi Izrailjac. Bog je dao nama razum. On ceni naše ozbiljno razmatranje."

    Da bismo dobro raščlanili odnos između Biblije i nauke, treba da ih posmatramo kao izvore informacija. Rekli smo da u ovom svetu imamo dva glavna izvora informacija. To su prirodne nauke i Biblija. Celokupni skup pitanja i problema možemo da podelimo u odnosu na dva velika izvora saznanja - Bibliju i nauku (sl.2).
    U odnosu na Bibliju, sva pitanja i probleme možemo da podelimo na dva dela:

    1. Dato ili otkriveno u Bibliji, i

    2. Neotkriveno u Bibliji.

    Dakle, kada sva pitanja realnosti posmatramo u odnosu na Bibliju kao nformacioni sistem, možemo tu realnost podeliti na dva segmenta: onaj koji sadrži probleme koji su rešeni u Bibliji - pitanja za koje nalazimo odgovore u Bibliji, i segment koji sadrži pitanja na koja Biblija ne daje odgovor. A u odnosu na nauku, takođe možemo da podelimo na dva dela (ovo je vrlo važno, jer ljudi vrlo simplifikuju stvari, i onda sve strpaju u jedan koš, i kad im zatreba samo "izvuku" iz tog koša, iz tog opšteg konglomerata, a neće uopšte da se potrude da naprave neku analizu).

    Dakle, u odnosu na nauku sva pitanja možemo da podelimo na dva dela:

    1. Dostupno naučnoj metodologiji, i

    2. Nedostupno naučnoj metodologiji.

    Znači, postoji segment ovog našeg sveta koji sadrži probleme i pitanja koja nisu dostupna naučnoj metodologiji. Jednostavno ne može da se priđe naučnom metodologijom tim pitanjima. Nekada se mislilo, to je bio jedan odomaćen stav, da "nauka može da reši sve probleme. A ako bi se i pojavio neki problem koji nauka ne može da reši, to i nije pravi problem, već neki pseudoproblem. Inače, da je to pravi problem, nauka bi to rešila."

    Međutim, to danas nije tako. Sve se više uviđa pravo mesto i mogućnosti nauke. Jedan od fenomena 20.veka jeste pad nauke - pad preteranog poverenja u svemoć nauke. Kada ukrstimo ovu podelu, dobijamo 4 domena:

    1. Dato u Bibliji, a dostupno naučnoj metodologiji.

    Ekstremno važan domen, koga nazivamo "apologetski domen". Sledeći domen:

    2. Nedostupno naučnoj metodologiji, a dato ili otkriveno u Bibliji.

    To je "domen argumentabilne vere". Sledeći domen:

    3. Nije otkriveno u Bibliji, a dostupno naučnoj metodologiji.

    To je legitimni domen nauke. I četvrto područje pokriva pitanja i probleme:

    4. Koji nisu otkriveni u Bibliji, a nedostupni su naučnoj metodologiji.

    To je domen "terra incognita" ili nedokučiva zemlja.

    Mi bi stalno hteli neki put - uverenost preko neposredne demonstracije Božje realnosti. Ali, to prisiljava, ugrožava čovekovu slobodu. Ljudi su stalno tražili od Isusa da im da neki znak da bi ga verovali. A Isus je bio strašno škrt u čudima, zato što čuda nisu temelji vere. Isus je rekao: "Ako ne verujete Mojsiju, nećete verovati ni da neko iz mrtvih vaskrsne. Jer da ste verovali Mojsiju, verovali bi ste i mojim rečima." Ne može vera tek tako da se izgradi. Vera zahteva ozbiljnost, više nego igde drugde. Religija je najozbiljnija stvar. Onaj koji religiju ne predstavi kao ozbiljnu stvar, bolje da ne govori o njoj. To je jedino što nam je ostalo. Sve je palo. \avo stvara kvazireligiju ili surogat-religiju, ali to je samo zato što je religija zakazala, što je hrišćanstvo zakazalo, inače ne bi toga bilo. Idemo sad na svaki od ovih domena.

    TERRA INCOGNITA. Šta može da se kaže o ovom domenu? On sadrži pitanja (ljudi strašno insistiraju na tim pitanjima) koja nisu ekstremno važna ni za nauku, ni za religiju. Što se tiče religije i njenog osnovnog cilja, ta pitanja su irelevantna. Recimo, gde je bio Edemski vrt? Koliko je Adam imao kćeri? Kojim je jezikom govorio prvi čovek? Kolika je bila debljina vodenog omotača pre potopa?

    Imamo, dakle, pitanja na koja bismo želeli da znamo odgovore, a ne možemo sada da saznamo. Međutim, postoje ljudi kojima ako se ne odgovori na ta pitanja, možete tačno da im objasnite plan spasenja, da im tačno objasnite sve, ali ako im ne odgovorite na ta pitanja, ne prihvataju Bibliju i ne postaju vernici. Kao da vera zavisi od odgovora na ta pitanja.

    Dakle, pitanja iz ovog domena nisu važna. Da li ćemo mi odgovoriti na njih ili nećemo, to zavisi od Božje volje, ako On bude smatrao za shodno da nam otkrije u budućnosti. Ali ako On ne bude smatrao za shodno da nam otkrije, neće nam ni otkriti. Ne moramo mi da znamo sve da bi dobro funkcionisali. To đavo nudi. On kaže prvim ljudima: "Ako probate - saznaćete, postaćete kao bogovi." Čovekova svest ima metafizički interes da sazna, to je tačno, da prodire u tajne prirode, ali čovek može da funkcioniše i bez svih odgovora, pogotovu ako ima odgovore navitalna pitanja.

  3. #48

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    nastavak....

    LEGITIMNI DOMEN NAUKE. Šta to znači "legitimni domen nauke"? To je onaj deo realnosti koji sadrži probleme za čije je rešavanje nauka merodavna. Znači, naučnom metodologijom se može prodrti u taj deo realnosti. A zašto odgovori nisu dati u Bibliji? Ne zato što nisu mogli biti dati, već zato što je Biblija jedna posebna knjiga. Ona nije udžbenik fizike, hemije, biologije, već ima svoju specifičnu "tematiku". Ona se prevashodno interesuje za čovekovo spasenje. To je glavna tema Biblije. Kako da se čovek oslobodi, kako da nadmaši sebe i svoje stanje. Odgovori na pitanja iz ovog domena nisu presudno važni za Bibliju, a ne da ona to nije mogla otkriti. Nauka ovde ima svoje mesto.

    Ali, postoje antiscientističke tendencije kod religioznih ljudi. (Scientizam je obožavanje nauke, "nauka je glavna, najvažnija, ona će da reši sve probleme, a antiscientizam je antinaučna tendencija kod nekih religioznih ljudi - pokušaj da se omalovaži nauka, kao: "Veruj, samo se ti moli...")

    Ali, nauka je pozitivan činilac barem u tri slučaja. Evo jedan: "Otkriva nam Stvoritelja." Znači, kada prodiremo u prirodu, kada upoznajemo ono što je Bog stvorio, kako je Njutn rekao: "Božje misli vidim stvorene." Kada je Galileo otkrio Jupiterove mene, on je skakao od sreće. Kazao je: "Bože, hvala ti što si meni ovako malome smrtniku dao da otkrijem takva čudesa." Znači, nauka nam pomaže da "snimimo" Stvoritelja. Vredna je religija jedne bake. Ali, jednog iskrenog naučnika neće njegova nauka pokolebati u odnosu prema Bogu, čak može i više da se divi.

    Dakle, nauka pomaže da bolje upoznamo čudesa stvaranja, a što bolje upoznamo lepotu stvorenog, više ćemo slaviti Boga, a slaviti Boga je stanje izuzetne sreće za čoveka. Druga stvar, naučna otkrića nam pomažu u međusobnim odnosima, u odnosu sa drugim ljudima, da pomažemo drugim ljudima. Međutim, ljudi postavljaju niz pitanja. Jedan teolog je pitao jednog genetičara: "Zar to nije opasno, zar to nije bogohulno da se vi mešate u Božja dela?" Nigde ne piše da je Bog zabranio da se mi mešamo u Njegova dela. On je rekao da On očekuje da čovek sarađuje sa njim. To je pogrešna tendencija udaljavanja Boga od čoveka. Zato je Bog otišao tako daleko i ostao je hladan za čovekov doživljaj. Bog baš očekuje da mi sarađujemo sa Njim. A mi ne popravljamo Njegova dela, nego popravljamo dela koja je đavo napravio. Đavo je kvario, a mi pokušavamo da popravimo. Ako tako radimo, mi pratimo Božju tendenciju. On želi da se stanje popravi.

    Kao da neko nema potrebu da ispravi te nasledne bolesti. To je đavo pokvario. Nije to Božje delo. Dakle, to je popravljanje onoga što je đavo unakazio, a ne što je Bog stvorio. Zaista je jadan takav bog čija bi dela jedan genetičar popravljao. Ne možemo mi poprvaljati Njegova dela.

    Šta ima u tome loše? Deca od 14 godina su kopala po rudnicima. Zar nije dobro da imamo ogromne bagere kojim može i na daljinu da se upravlja, a ne da deca tamo kopaju u rudnicima. Dakle, budući da naukom bolje razumemo procese i pojave u prirodi, možemo uspešnije delovati za dobrobit čoveka. Depresivna činjenica da otkrića nauke mogu da se zloupotrebe, ne treba da diskredituje nauku, već da nas upozori da mi treba da se menjamo.

    I treća stvar - razvoj nauke nam pomaže da bolje shvatimo interakcije u stvorenom svetu, pa treba da mu prilazimo sa više odgovornosti (ne traćiti sirovine, zaštita životne sredine, odnos prema svome biću...)

    Dakle, legitimni domen nauke pokriva pitanja koja nisu ekstremno važna za religiju, ali su značajna za nauku. Kao što su recimo: od čega se sastoji voda, kako žabe dišu, kako rastu embrioni itd. I, nauka je merodavna da odgovori na ta pitanja.

    Dakle, ako je nauka tu merodavna, ne može Biblija ovde da se meša. Ne može ona imati tutorstvo, niti ona na to pretenduje. Znači, ne može ona imati tutorstvo nad rezultatima konkretne prirodne nauke. Ali se prilaženje rešavanju ova dva problema može vršiti sa dva aspekta.

    Mi smo već spomenuli da se naučni rad ne odvija bezinteresno, bez predkoncepcija. Ovde ćemo razlikovati dva načina kako se može obavljati naučni rad (istraživanje, učenje, primena), koji su fundamentalno različiti jedan od drugoga. Jedan je obavljanje naučno-istraživačke delatnosti saglasno biblijskim principima ili duhu Biblije, a drugi je na osnovu nekog drugog - nebiblijskog - polazišta.

    Znači, sa nekog biblijskog i vanbiblijskog aspekta može se pristupati svetu i rešavanju problema u ovome svetu. To je ono što smo ranije rekli da u nauci uvek imate neku pretkoncepciju koju svesno ili nesvesno poseduje naučnik.

    Ovaj biblijski aspekt nazvaćemo "pristavski" aspekt ili "poverenički". A drugi aspekt je gospodarski.

    Pristav je namesnik, poverenik, ili neko ko je relativni gospodar, neko kome je dato nešto čime može da se služi, da koristi na dobro sebi i bližnjima, ali ko nikad ne sme da zaboravi da nije apsolutni gospodar. A bavljenje naukom sa ovakvih pozicija nazvaćemo "pristavskim polazištem". Kakva je nauka kada se bavi sa ovog pristavskog aspekta? Na prvom mestu realistička. Mi smo to namerno stavili na prvom mestu, jer misli se da nauka sa tog aspekta nije realistička. Ali, ona jeste realistička i treba da bude realistička, ne sme da montira, zataškava, laže, obmanjuje naučnu javnost. Ako postoje ljudske rase - onda treba reći: "Postoje ljudske rase!", ako postoji razlika u koeficijentu inteligencije između muškog i ženskog roda, onda treba reći da postoji. Ako ne postoji onda to treba reći. Treba izneti realan rezultat.

    Nauka mora da bude objektivna, ne sme da laže. Ne može to: "Mi ljubimo muški ili ženski rod..." i onda lažemo. Nauka mora biti realistička. Ne treba nama laž. Nauka treba da se trudi da kritički vrednuje, ali da prihvata sve pouzdane činjenice prirode do kojih dolazimo naučnom metodologijom. Svaka nauka je slobodna da razvija svoje metode i terminologiju, i rezultati mogu biti slobodno diskutovani.

    Pristavska nauka je na slavu Bogu, a u službi čoveku. Šta to znači? To znači da u najmanju ruku treba da bude humana u eksperimentisanju, to jest podrazumeva humanost istraživanja i humanost rezultata.

    Šta znači to "hunmanost u istraživanju"? To znači da se ne postavljaju grozni eksperimenti. Da sada jedan evanđeoski vaspitan naučnik dođe i hoće da utvrdi koliko jedan četrnaestogodišnjak ima kalcijuma, i najlakši način jeste - da ga sagori. U nemačkim nacističkim logorima su bili još grozniji eksperimenti: koja kosa brže gori - plava ili tamna i sl. Sa čisto naučnog aspekta oni nisu obmanjivali naučnu javnost. Oni su tačno kazali koja kosa brže gori, nisu oni lagali, ali takvim naučnicima, uprkos činjenice da oni nisu prekršili neke "čisto naučne principe", nema mesta u nauci, posmatrajući sa ovog pristavskog aspekta.

    Iako pri eksperimentima sa zatvorenicima nisu povređeni čisto naučni principi (intelektualno poštenje, objektivnost (to jest kritičnost), sloboda mišljenja, sloboda razmene informacija, pa čak ni princip primarnosti znanja), oni su nedopustivi. Povređen je princip humanosti - poštovanja drugog, i takvim istraživanjima nema mesta u nauci. To je, znači, humanost eksperimentisanja.

    A šta to znači "humanost rezultata"? Humanost rezultata znači da se rezultati naučnog istraživanja ne zloupotrebljavaju. Odnosno, bolje reći da se rezultati naučnog rada primene u korisne i humane svrhe. E sad, tu manje zavisi od naučnika nego od nekih koji poseduju moć. Obično se postavlja pitanje: "Da li su naučnici krivi?" Ne može jedan naučnik biti kriv ako neko njegova matematička proračunavanja iskoristi za to kako će jedna granata da leti. Ne može Paster biti kriv zato što je otkrio mikrobe i pojedina njihova svojstva, ako nekome padne na pamet pa napravi bakterije koje mogu da se koriste u biološkom ratu. Rekli smo da rezultati nauke plemenski, nacionalno, politički, ideološki, treba da budu neutralni. A kako će neko to zloupotrebiti, ne mogu biti naučnici zbog toga krivi. Mada je jasno da naučnici kao eksperti, kao stručnjaci u svome domenu treba da se posebno založe da ne dođe do zloupotrebe naučne metode.

    Ali sa druge strane, i opšta javnost treba da ima poverenja prema eksperimentatoru. A ne kad se pojavi jedan nobelovac, Lederberg, i kaže: "Genetičko inženjerstvo nije opasna stvar kada je u rukama normalnih ljudi", pojave se "zeleni" i viknu: "Propali smo, smak sveta!" I onda ljudi veruju njima koji nemaju veze sa tim šta je gen, a govore da je to smak svetu. Zato mora postojati komunikacija između opšte društvene javnosti i samih naučnika. A nije tačno da su svi naučnici moralne ličnosti. Ali, naučnici uglavnom obezbeđuju sredstva za postizanje određenih ciljeva, a kakvi će ciljevi biti, to zavisi od onoga koji ima pare. Naučnik može samo da bira da li će da učestvuje na tom projektu ili neće. Ako ne učestvuje taj naučnik, učestvovaće neki drugi.

    Evo jednog pitanja: Imamo genetičko inženjerstvo... O tome se sad puno priča, to je sad kao što je bilo sa istraživanjima u vezi atomske energije koja su se naglo razvijala u prvoj polovini 20.veka, i ona su dovela do određenih etičkih dilema. E sad, genetičko inženjerstvo: Imamo užasne nasledne bolesti i nikako ne možemo da ih lečimo (nasledne bolesti ne mogu da se leče, medicina je tu nemoćna). To može da se leči samo genetičkim inženjerstvom. Postoji dilema, sa jedne strane postoji potencijalna zloupotreba i sa druge strane vrlo realna aplikacija ove tehnologije u lečenju ljudi. I šta da radimo? Zar zato što postoji potencijalna zloupotreba to jednostavno treba zabraniti? Pitajmo one koji imaju bolesnu decu, koji dolaze u genetičko savetovalište.

    Mi stojimo na stanovištu da to može da se zloupotrebi. Ali, zar da se mi odreknemo svih pozitivnosti zato što nekome može pasti na pamet da zloupotrebljava? Bog je stvorio svet iako je znao da može mnogo toga da se zloupotrebi, ali On se ne boji zloupotrebe zato što je On moćno biće. A mi se bojimo zloupotrebe zato što smo skroz nemoćni. Onaj koji je moćan On se ne boji toga. On uvek može to da reši. On je kreativan, On je produktivan, On je vitalan, On je zdrav, On je živ.

    Najzad, istaknimo ponovo da ne postoji neka imanentna (ovde relevantna) pogrešnost u nauci po sebi, nego postoji prirođena pogrešnost u ljudskoj prirodi, koja budući da je takva, može sve da zloupotrebi, pa i rezultate nauke. Ta pogrešnost u ljudskoj prirodi dovodila je do toga da se čak i religija zloupotrebljava. Znamo koliko je ljudi postradalo od onih koji su sebe zvali hrišćanima. Zato nemojmo prebrzo reći da je nauka sama po sebi pogrešna, nego postoji nešto pogrešno u nama, neko tamno jezgro koje može da zloupotrebi i "najčistije" rezultate nauke. Dakle, rezultati nauke su etički neutralni i naučnici, ako nisu učestvovali u zloupotrebi tih rezultata, ne mogu biti odgovorni.

    Kakva bi nauka bila sa gospodarskog aspekta? To znači da smo mi neprikosnoveni, apsolutni gospodari ovoga sveta. "Apsolutni gospodar" treba da se razume kao suprotnost nekom relativnom gospodaru kao što je pristav, a ne da čovek zaista može biti apsolutni gospodar svega.

    Sa ovog gospodarskog aspekta "čovek je vladalac, on će da pobedi prirodu, on će da osvoji svet, on će ovo, on će ono..." A vidimo do čega nas je to dovelo. Imamo besomučnu eksploataciju ekološko zagađenje, rušenje šuma, šta se sve radi.

    Ova nauka (gospodarska) je često u službi ne opšteg čovečanstva, nego u službi pojedine grupe ljudi. Čak i firmi. Neka firma ima neku ambalažu, i možemo da očekujemo da će da bude montiran neki naučni rezultat da bi ta ambalaža ispala zdravija, nego neka druga, samo da bi se bolje prodala. Naruči se rezultat, i dok drugi to provere. Tako u ovoj gospodarskoj nauci može da dođe i do zloupotrebe ciljeva nauke u svrhe ideologije, politike. Evo nekog primera: U južnoafričkoj Republici je strašno forsirano izučavanje rasa, jer ono je služilo lokalnim vlastodržcima, za navodne drastične razlike između bele i crne rase, jer su takvi rezultati trebali da opravdaju nemilosrdnu eksploataciju od strane belaca na račun crnaca.

    Sa druge strane, isto iz ideoloških razloga je bilo zabranjivano izučavanje takve vrste, jer "svi smo jednaki". Nismo svi jednaki. Kad bi smo barem imali svi jednake uslove. Ali je laž da smo svi mi jednaki. Mi nemamo svi jednake unutrašnje mogućnosti, ali to ne znači da mi ne treba da budemo jednaki prema opštim dobrima društva: u školstvu, zdravstvu,

    da smo jednaki pred zakonom. Ni dva brata nisu jednaka. Nije potrebno da mi budemo unutra isti da bi smo bili jednaki pred zakonom. Ne treba svi da budemo monozigotni blizanci da bismo imali podjednaka prava na školstvo, zdravstvenu zaštitu...

    A da ne govorimo koliko je za vreme nacističke Nemačke i Sovjetskog Saveza nauka bila "sluškinja" ideologije. Hitler je želeo "arijevsku", a Staljin "socijalističku" nauku. Iz Nemačke su oterana takva imena kao što su Bor i Ajnštajn. Što je još apsurdnije, teorija relativnosti je u Nemačkoj proglašena "jevrejskom" naukom, a u isto vreme u Sovjetskom Savezu "buržoaskom" teorijom kojoj nema mesta u progresivnom socijalističkom društvu.

    APOLOGETSKI DOMEN. Reč "apologetika" potiče od grčke reči "apologeome", što znači "branim se", a od nje je izvedena imenica "apologija", što znači "odbrana". Sad, to ne mora biti odbrana nekog verničkog stava, to može biti i neka druga odbrana. Recimo, poznata je Sokratova odbrana pred sudom. A šta je "apologetika"? Apologetika je uređeni skup različitih

    apologija, i karakteristična je za hrišćanstvo, a podrazumeva odbranu napadnutih i nenapadnutih verovanja. S time, da se kod nenapadnutih verovanja daje jedno logično obrazloženje zašto u određene teme Biblije treba verovati. I onda, kad imamo lepo uređene apologije, to je onda apologetika.

    Ovaj domen je izuzetno važan zbog toga, što se baš tu preklapaju Biblija i nauka, i to ne po svojim težnjama, pretenzijama da daju odgovor na određena pitanja (kao što je slučaj u domenu "argumentabilne vere"), već ovaj domen baš sadrži probleme koji se u osnovi mogu razrešiti naučnim putem. I to je ekstremno važno. Mi sada možemo da testiramo koliko je Biblija validna. Da nema ni jedno jedino naučno pitanje u Bibliji, da li bi smo mi mogli, da li bi savremeni intelektualac kome je važna nauka mogao da testira koliko je Biblija validna. Ne bi mogao.

    Zato je ekstremno važno to što Biblija sadrži pitanja koja su dodirna, koja su zajednička, koja su u domenu preklapanja. Ona nisu mnogobrojna, ali su ekstremno važna. Zašto je to važno?

    To je važno, jer ako mi utvrdimo na ovom domenu da Biblija vredi, onda je treba poslušati i za ono što je ekstremno važno za naš život, jer ona kaže i kako treba da živimo, kako da se ponašamo, kako treba da se odnosimo prema sredini u kojoj živimo, kako da se odnosimo prema drugim ljudima, kako da se odnosimo prema biljkama, prema životinjama, prema našem dvorištu, prema našem soliteru, zgradi, ulici i tako dalje. Dakle, važno je da se bavimo ovim pitanjima i mi ćemo se uglavnom baviti onima koji su dodirni između Biblije i nauke.

    Ono što je vrlo značajno jeste, da nikako ne treba praviti neku neprirodnu harmonizaciju između onoga što tvrdi nauka i onoga što tvrdi Biblija. Postoji jedna tendencija, da se po svaku cenu harmonizuje i usaglasi tvrdnja nauke i tvrdnja Biblije. Treba samo težiti istinskoj harmonizaciji, istinskoj, a ne obaveznoj. Zašto? Zato što u nauci postoje mnoge hipoteze, i mi napravimo neprirodnu himeru između nauke i Biblije, i jednog dana kad padne u nauci upotrebljena hipoteza, onda padne i naše slaganje. Znači, samo treba praviti slaganje između tvrdnji Biblije i činjenica nauke, nikako hipoteza nauke.

    Ovo je značajno upozorenje, jer mi možemo biblijsku objavu da vežemo, recimo, za Ptolomejev sistem. Pretpostavimo da živimo u prvom veku hrišćanstva, gde svuda oko nas svi ljudi, sveštenici, naučnici i umetnici, svi, veruju u Ptolomejev sistem vasione. Dakle, Zemlja je u centru svemira, gore su zvezde nekretnice, i mi biblijski stav vežemo uz jednu takvu nauku, i onda se pojavi Kopernik, pa Galileo. A tako je i bilo, i zbog toga je i bio ceo sukob, a zna se da nigde u Bibliji ne piše da važi Ptolomejev sistem. Znači, nama ne treba obavezna harmonizacija, već samo saglasnost između činjenica nauke i biblijskih tvrdnji.

    Dakle, najozbiljnije, najupornije naglašavamo da je bitno upozorenje: "Nikakvo obavezno i prisilno harmonizovanje između biblijskih tvrdnji i tvrdnji nauke." Rekli smo, postoji opasnost ili "bumerang" da ako harmonizujemo biblijske tvrdnje sa naučnim hipotezama, da onda kad padne hipoteza padne i naša harmonizacija. Još je jedan momenat ovde značajan.

    Da bi se uspešno sprovela analiza odnosa Biblije i nauke u pogledu ovih pitanja koja su im zajednička, treba precizno praviti razliku između tvrdnji Biblije i tvrdnji neke ličnosti u Bibliji. U Bibliji postoje mnoge ličnosti čiji su životi opisani. Oni imaju neke zablude koje nose u svom životu, kao što i mi imamo određene zablude.

    Nikako ne smemo pogrešno mišljenje neke ličnosti u Bibliji da pripišemo Bibliji. Znači, kad mi čitamo Bibliju, tačno možemo da razlikujemo tvrdnje Biblije i tvrdnje neke ličnosti u Bibliji, a kad to možemo, onda je pošteno da se te razlike i držimo.

    dalje....
    Poruku je izmenio ser_gogsy, 29.09.2008 u 04:28 Razlog: text

  4. #49

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    nastavak:

    PRIMER SA OVCAMA


    Evo, sad ćemo da ilustrujemo. U 30.glavi Prve Knjige Mojsijeve, knjige Postanja, opisan je jedan zanimljiv slučaj, gde možemo da vidimo jasno razlike između tvrdnji Biblije i neke nesavršene tvrdnje određene ličnosti, čiji je život opisan u Bibliji. To je ličnost koja se zvala Jakov. Ta ličnost je jedno vreme živela kod svoga tasta, služila mu, i jednoga dana odlučila je da zaradi nešto i za svoj život. On je bio pastir i čuvao je stado svoga tasta. To stado je imalo i svetle i tamne ovce. Naravno, više je imao svetlih ovaca, zato što je svetla boja vune dominantna, dominira u odnosu na tamnu boju.

    I sada je dogovor bio ovakav: da se ovo stado podeli tako, što će se razdvojiti svetle i tamne ovce. Po zakonima genetike, odnos svetlih i tamnih ovaca je trebalo da bude 3:1. Ova dva stada su bila razdvojena na tri dana hoda, a to je negde oko 100 Km. Stado sa svetlim ovcama je čuvao Jakov, dakle ta ličnost o kojoj govorimo, a ovo stado tamnih ovaca su čuvali sinovi od tasta. I sada, dogovor je bio: ako se u svetlom stadu pojave tamne ovce, one idu u vlasništvo Jakova.(sl.3)


    Budući da je Jakov želeo da se obogati, dadobije što više tamnih ovaca, pitao se kako sada od svetlih ovaca da dobije tamne? Tri dana hoda su razdvojena stada. On je pristupio jednom eksperimentu koji je bio primeren opštem mišljenju ljudi toga doba. Šta je on uradio? Kada su dolazile njegove svetle ovce na pojilo, on je pobadao pruće, tako da su one gledale u crne ili šarene štapove, i onda bi trebalo da se preko njihovog čula vida doživljeno prenosi preko mozga na žlezde, i na kraju na plod, ne bi li on dobio tamne ovce. Dakle, on misli da postoji prenatalni uticaj majke na plod. To verovanje nije opravdano nazvati primitivnim.

    Zašto to nije opravdano? Pa, izađimo na ulicu i pitajmo ljude koji ne poznaju rezultate nauke. Možda 80% njih bi reklo da postoji stvarno takav oblik uticaja majke na plod. "Majka posmatra nešto u sredini, pa se to reflektuje na plod." Naravno, savremena nauka je pokazala da to nije tačno. Ne postoji uopšte nervna veza između majke i ploda, naročito kod tih biljojeda. Kod njih uopšte ne postoji ni tako čvrsta veza kao, recimo, kod čoveka. Nauka je pokazala da ne postoji takav prenatalni uticaj majke na plod. I onda naučnici, naročito pre, kada je bilo vrlo moderno kritikovati Bibliju, kažu: "Evo vidite, u Bibliji piše nešto što je nauka pokazala da nije tačno." I stvarno, kad mi čitamo 30.glavu, dobijamo utisak da Biblija zagovara tako nešto.

    Jer stvarno, iz Jakovljevog stada su se pojavile tamne ovce, i Jakov, sav srećan, zaključuje da je to posledica pobadanja štapova, a kritičari dobijaju čitav materijal na osnovu koga mogu da kritikuju Bibliju. Međutim, kad pogledamo sa čisto naučnog aspekta, uopšte nema potrebe da se pobadaju ti prutevi, a opet će se pojaviti tamne ovce. Kako? Budući da je svetla boja vune dominantna, sve svetle ovce su ovakve: A/-. Sa "A" označavamo genski oblik na hromozomu koji se dobija od jednog od roditelja, a nije bitno šta je na drugom hromozomu. Sve tamne ovce moraju obavezno biti ovakve: a/a. Dakle, na oba hromozoma mora biti recesivni karakter, da bi bila tamna boja. Dalje, nije važno kod svetlih ovaca šta se nalazi na drugom od hromozoma, ako je na prvom "A".

    Šta može biti? Može biti A/A, dakle, od oca je ta jedinka dobila gen koji označavamo sa "A", i od majke je dobila "A". Uslovno rečeno, od oba roditelja je dobila "dominantne" genske oblike. Ali može biti i ovako: A/a i a/A. Sve one su svetle. I sada, kad se ukrste A/a i A/a, dobijamo: A/A, A/a, a/A, ali dobijamo i a/a. Kakve su one (a/a)? Tamne!

    Vidimo da iz ukrštanja dve svetle jedinke možemo da dobijemo tamnu jedinku, ali iz ukrštanja dve tamne jedinke nikada ne možemo da dobijemo svetlu. Drugo je to što Jakov misli da ti prutevi vrede. Ali rezultat tog procesa, rezultat zbivanja uopšte nije nenaučan. To je vrlo važno. I naravno, Biblija čak daje i objašnjenje. Kritičari bi trebalo da prevrnu jedan list, i da vide kako anđeo koji se javlja Jakovu kaže: "Bio si u zabludi, nije tako, nego si dobio tamne ovce zato što su se potencijalno tamni ovnovi parili sa belim ovcama." Kako su ovnovi potencijalno tamni? Samo u mendelovskom smislu.

    Zar je moguće? Jeste, jedan anđeo zna genetiku!

    Kako da razlikujemo ono što je sigurno i tačno u Bibliji? To je, recimo, kad govori anđeo, kad piše ovako: "I reče anđeo." Iza toga je apsolutna istina. Ili kad prorok kaže: "Ovako veli Gospod." A kad neka ličnost nešto kaže, to treba meriti u kontekstu prethodnog. Recimo, Jovovi prijatelji govore o mnogim stvarima, tako da kad se to stavi u kontekst Biblije, vidi se da se radi o zabludama. Bila bi prava nesreća kada bi te zablude izvadili i kazali: "Ovako nas uči Biblija." Ne, moramo da čitamo sa razumevanjem da ne bi vršili svojim umom nasilje nad Biblijom, da menjamo Bibliju.

    DOMEN ARGUMENTABILNE VERE. On pokriva pitanja i probleme koji nisu dostupni naučnoj metodologiji, ali su otkriveni u Bibliji. Koja su to pitanja? To su pitanja postanka. Sad će materijalistički naučnici govoriti protiv jedne ovakve konstatacije. Oni bi kazali da nauka ovde nije nemoćna, nege da ona pretenduje da i na njih odgovori.

    Znači, naučnici bi tvrdili da nauka može da odgovori na ova pitanja. Mi zastupamo stanovište da nauka ne može da odgovori na ova pitanja, zato što konvencionalnom, uobičajenom naučnom metodologijom mi ne možemo da priđemo tim problemima i da odgovorimo na ta pitanja.

    Ilustrovaćemo to jednom ekstremnom tvrdnjom (uzećemo poreklo vrsta): "Čak i da mi naučnom metodologijom konstatujemo da su vrste promenljive (to je vrlo važno), opservacijom i eksperimentom potvrdimo da su vrste promenljive, da se menjaju (što niko do sad nije utvrdio), mi opet ne možemo da tvrdimo da su vrste evoluirale, da su nastale abiogenim putem." Zbog čega? Zato što bi jedan takav dokaz podrazumevao u sebi dokaz da stvoreno ne može da evoluira.

    Znači, čak i da vidimo da se vrste menjaju jedna u drugu, to nije dokaz da je život nastao evolutivno, jer to podrazumeva automatski i dokaz da stvoreno ne može da evoluira? Gde to piše? Zar ne može Bog da stvori, pa da ono što je Bog stvorio evoluira evoluira?

    Dakle, ne možemo konvencionalnom naučnom metodologijom da to dokažemo. Šta nam onda ostaje? (Nauka ne može da negira postojanje Boga, ali ne može ni da ga dokaže.) Onda nam ostaje da verujemo. Ali, naša vera nije slepa, to nije "skok u pomrčinu", nije to skok u maglu pa šta bude.

    Dakle, pitanje porekla sveta, pitanje porekla života, pitanje porekla bioloških vrsta, sve to pripada prošlosti. Zato to nije dostupno običnoj naučnoj metodologiji. Ne možemo mi sada, ovde, prošlost da reprodukujemo pa da gledamo šta je bilo u prošlosti. To je nemoguće. Međutim, baš na tim pitanjima nauka želi da nas uveri kako je apsolutno kompetentna. Ali, mi ćemo se time detaljnije baviti u nastavku.

    Sa druge strane, to je sve otkriveno u Bibliji, ali nas niko ne tera da mi u to slepo verujemo. Zato smo mi ovde kazali "domen argumentabilne vere", jer to ne možemo pouzdano znati, u smislu kao što možemo znati zašto se dešava neki fizički fenomen u našem svetu. To ne može biti domene neke dokazane vere, ali to je domen argumentabilne vere. Mi ne možemo da dokažemo istinitost nekog odgovora na prethodna pitanja, ali možemo da se bavimo nečim drugim.

    Šta možemo da uradimo kad se nađemo u takvoj situaciji? Pa nismo baš u beznadežnoj poziciji. Mi možemo da pravimo modele. Recimo, bavimo se pitanjem porekla života, ili porekla bioloških vrsta. I sada imamo dva modela koja su u osnovi dosta stara.

    Nas spasava to što možemo da pravimo određene modele. Jedan od njih je evolucionistički, a drugi je kreacionistički. Zašto su modeli značajni? Modeli su značajni zbog svojih funkcija. A dve su glavne funkcije modela. Prva funkcija modela jeste eksplikativna, a druga funkcija modela jeste predikativna. Eksplikativna funkcija modela znači da model ima sposobnost da prirodno-naučne činjenice do kojih smo došli naučnom metodologijom (dakle, ne apstraktne činjenice) da složi, integriše u jednu koherentnu sliku i pokušava da objasni ovaj svet. Znači, eksplikativna, objašnjavalačka funkcija.

    E sada, tu je borba, koji model može više činjenica da integriše, da slika bude čvršća, a da što manje informacija "štrči". Onaj model ili koncept koji integriše više prirodno-naučnih činjenica, on zaslužuje veći kredibilitet, on zaslužuje da se njemu više veruje, on je argumentovaniji. Zapazimo, pitanja porekla su vrlo značajna, ali mi opet tvrdimo da se mi ne nalazimo u beznadežnom položaju. Mi ne možemo da damo apsolutnu verifikaciju, ali je sasvim razumno da se razumno biće, čovek, opredeljuje za model, ili za shvatanje, ili za koncept koji je argumentabilniji. Znači, moćniji je onaj model koji ima veću, jaču, snažniju objašnjavalačku moć da saturiše, da pokrije što veći broj činjenica, a da pri tome napravi koherentnu sliku.

    Zato što jedan model može fantastično da objašnjava, a opet da bude lažan. Neka ne zamere oni koji vole marksizam, ali sećamo se još iz srednje škole - to je bio model koji je bio u stanju sve da objasni. I obično su profesori govorili kako su prethodne koncepcije nosile zablude koje je marksistička filozofija prevladala. Za sve su imali objašnjenje, za sva područja. Znači, velika objašnjavalačka moć. Za sva pitanja su drugi modeli imali nedostatke, samo je marksizam uvek imao prave odgovore." Fantastično objašnjenje! Sveje mogao da objasni. Međutim, objašnjavalačka moć nije dovoljna. Mi sada treba da testiramo posledice određenog modela. Koje su implikacije, ili koje su predikcije jednog modela?

    Znači, ovaj je model imao veliku objašnjavalačku moć. Zato je ova druga funkcija važnija - predikativna ili predviđajuća. Ona je ekstremno važana za nauku. Ako je model ispravan, on kao opšti stav implicira određene posledice, tačno možemo iz njega da dedukujemo određene posledice ili implikacije. (Teologija ima mnoge dedukcije.Sveopšta Božja osobina jeste savršenstvo. Iz savršenstva se dedukuju sve Njegove osobine. Biće koje nije savršeno nije Bog. A onda se lako dedukuju sve osobine iz savršenstva. Iz savršenstva šta proizilazi? Kao savršena osobina emotivnost - ljubav, u odnosu na moć - svemogućstvo, u odnosu na prisutnost - sveprisutnost.

    Ali kada govorimo o Marksu, Marks je znao šta radi. Pored toga, on je u mnogim stvarima bio bolji od predstavnika crkve. Ko se bunio protiv toga da deca kopaju u rudnicima sa 16 godina? Pre neko od njih, marksista, nego neko od crkvenih velikodostojnika. Treba pročitati od Sartra dramu "\avo i Gospod Bog". Nije to sve tako prosto. Crkva je jurila crnce po Africi da im uruči Bibliju, a u svojoj zemlji je tolerisala eksploataciju, često brutalnu.

    Da se vratimo na predviđajuću funkciju. Koje su predikcije dali Marks i Engels za svoj model? U suštini njihove teorije je stajala suprotnost između klasa, i oni onda govore kako proizvodni odnosi koče razvoj proizvodnih snaga, i onda mora da dođe do konflikta između proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga, i mora da dođe do rušenja postojećeg društvenog poretka. I onog trenutka kad su feudalni klasni odnosi i feudalni proizvodni odnosi kočili razvoj buržoarskih snaga, došlo je do buržoarske revolucije. Lako je Marksu bilo pričati unazad. To je uvek lako - pričati unazad i praviti priče. Ali, dajmo predikciju - šta će biti u budućnosti? Tu mi testiramo koliko je naš model validan. šta Marks kaže? Gde će izbiti prva socijalistička revolucija? Prva socijalistička revolucija će izbiti (ako je koncept tačan, ako je unutrašnja filozofija tačna) u Engleskoj, Nemačkoj. Znači, u najrazvijenijim zemljama, jer tu postojeći proizvodni odnosi ne mogu više da odgovaraju proizvodnim snagama i one će da ih sruše.

    Znači, to je predikcija koja izlazi iz tog objašnjavalačkog modela, i ona predviđa šta će biti. I mi na toj predikciji testiramo koliko je to validan model. Vidimo, prva predikcija - omanula; prvasocijalistička revolucija je izbila u feudalnoj državi Rusiji.

    Znači, prva predikcija - omanula. Tačno se vidi kako može da se testira vrednost modela. A kakvih je tu bilo "simpatičnih" predikcija. Recimo, još jedna njihova predikcija: "Čovek će davati prema svojim sposobnostima, a uzimati prema svojim potrebama." I ova predikcija je pala. Oni koji su mogli najviše da daju, oni su davali najmanje, a uzimali su najviše. A to samo ilustruje da je sistem zasnovan na nepoznavanju ljudske prirode. Nije u ljudskoj prirodi da čovek daje celi svoj potencijal, a uzima samo onoliko koliko mu treba. Pre će biti suprotno.

    Mi ovo samo koristimo kao primere, da bi razumeli šta je to "model", šta su "predikcije".

    E sad, što se tiče kreacionističkog i evolucionističkog modela, imamo sada ovde dve predikcije. Vrlo je zanemaren taj primer kada je trebalo da se leti na Mesec. (Skoro je izašao jedan pamflet u kojem se kosmonauti dave u kosmičkoj prašini.) 1969.godine se letelo na Mesec. Zamislimo, sada mi treba da damo predikcije na osnovu evolucionističkog i kreacionističkog modela: "Kakvo će biti ateriranje na Mesec?" Evolucionisti kažu: "Budući da je sunčev sistem vrlo star i da Mesec, kao deo sunčevog sistema je vrlo star, i budući da on nema atmosferu, onda meteori koji lete ka njegovoj površini ne mogu da dožive trenje(jer nema atmosfere), te ne mogu da se zapale i da sagore, nego kao celi padaju na mesečeve površinu, tako na Mesecu postoje ogromne naslage meteorske prašine. "Zato na raketama moramo da pravimo specijalne uređaje, da bi bilo bezbedno sletanje", rekli su evolucionisti.

    E sada, pitamo kreacioniste, šta će oni da kažu? Kreacionisti bi trebali da kažu: "Mesec nije toliko star, nema potrebe za tako skupim uređajima." Ali, zapazimo, u pitanju su ljudski životi.

    To su predviđanja. I sada, jedna konkretna naučna metodologija, direktna opservacija: sleće raketa na Mesec, otvara se kupola, i Nil Amstrong iskače na Mesečeve površinu, i ostali su samo tragovi, jer Mesec nije toliko star. Vidimo koliko je važno da predikcije, ono što proizilazi iz određenog modela, budu pogodne za testiranje. Da li zapažamo koliko to znači, koliko je moćno to predviđanje.

    Uzmimo, recimo, ono što je najočiglednije u evolucionoj teoriji - transformizam, shvatanje po kojem se jedna vrsta pretvara u drugu, treću i tako dalje. To iskustvo se nikad ne potvrđuje. Međutim, evolucionisti kažu da "mi to ne možemo da testiramo u kratkom ljudskom veku", mada stvarno, kad bi povukli jedan presek kroz vreme, mi bi morali da dobijemo prelazne, intermedijarne, tranzicione forme. Uglavnom, evolucioni koncept zagovara transformabilnost vrsta, da se vrste pretvaraju jedne u druge.

    Sa druge strane, kreacionistički koncept ne govori to, nego on kaže da su vrste stvorene kao nepromenljivi entiteti, relativno nepromenljivi entiteti, stvoreni su takvi, nema prelaza, nema pretapanja jedne vrste u drugu.

    Ako su ovo koncepti: evolucionistički i kreacionistički, koje su predikcije iz tih modela? Iz evolucionističkog: mi ćemo naći prelazne forme u fosilnom zapisu. Iz evolucionističkog modela izlazi predviđanje, posledica ili implikacija, da moraju postojati prelazne forme u fosilnom zapisu. Iz kreacionističkog modela je suprotno predviđanje, da fosilni zapis neće otkriti da postoje prelazne forme.

    I sada pretpostavimo da smo prirodnjaci koji znamo i za jedno i za drugo predviđanje. Mi smo istraživači koji ne znamo ništa o fosilnom zapisu,i hoćemo da idemo u prirodu da vidimo šta kažu fosili. I sada, odlaze istraživači u prirodu i istražuju fosile. Istražuju, istražuju... i stvarno, pokazalo se da nigde u fosilnom zapisu ne postoje prelazi. Iz toga, dakle, preko predikcija, mi testiramo model.

    Dakle, mi nismo prepušteni lutanju, mi možemo da koračamo da određenim istinama, ako hoćemo, ako smo iskreni, ako nas to interesuje, a trebalo bi da nas interesuje. Pitanja porekla su vitalna pitanja.

    Kod proročanstava postoji paralela. Kakav je naš model kroz koji mi prelamamo proročanstva, to može da se testira u predikcijama: "Biće to i to, za toliko i toliko dana." A drugi kažu: "Ne tad, nego će biti na Bliskom Istoku. Potok Kedron će biti prepun mrtvih..." i tako dalje. Ali na žalost, to je gorka činjenica ljudske istorije da onda kada se nešto potvrdi za mnoge je to kasno. Noje je rekao da će biti potop. Ljudi mu nisu verovali.

    Bolje je verovati pa biti prevaren, nego neverovati pa večno propasti. Ali ne valja biti ni stalno varan. Ne treba biti naivan. Čovek mora imati određenu podlogu zašto on u nešto veruje. On mora sebi da obrazloži zašto on u nešto veruje.

    ODNOS RELIGIJSKIH I SVETOVNIH INSTITUCIJA PREMA NAUCI I NAUČNICIMA


    Protivnici religije obično insistiraju da su religijske institucije protiv nauke i naučnika. I kao poznati primer ističe se primer Galileja. Ateisti se obilato time koriste. I taj primer sa Galilejem je vrlo poučan, te ćemo sada pokušati da obradimo taj primer. Ko je bio Galilej? On je živeo od 1564. do 1631.godine. Bio je značajan naučnik. On je otkrio mnogo stvari, recimo: pojedine satelite, Venerine mene, proporcionalni šestar koji omogućava da se precrtavaju planovi, sam je izgradio teleskope koji su uvećavali do 30 puta. Njima je 1610.godine otkrio četiri Jupiterova satelita. Ustanovio je da Venera prolazi kroz jednake faze kao Mesec. 1611.godine je u Rimu (gde je boravio na papin poziv), primetio sunčeve pege i pokazao ih meštanima. Prvo je hteo da studira medicinu, pa se predomislio i studirao je matematiku. (I Čarls Darvin je sturirao medicinu, pa se i on predomislio, pa je studirao teologiju.)

    U to vreme nije bila potencirana nauka. U teologiji je vladao uticaj Aristotela. Aristotel je bio 13.apostol u to vreme. Znamo da je Toma Akvinski "hristijanizirao" i krstio i Aristotela i njegovu nauku. Sve je to on preveo u hrišćanstvo. I onda je vladala Aristotelova slika sveta -metafizička slika sveta nepromenljivog neba.

    I zamislimo sada, Galileo otkrije nove zvezde. Galileo je čuo da je tamo neki iz Holandije usavršio sočiva, i Galileo je pravio prve dvoglede. Prvi njegov durbin je uvećavao oko tri puta. Posle ga je on usavršio, i njegov teleskop je mogao da uveća negde do oko 30 puta. E sad, on je otkrio nove zvezde! Kakvo je to nepromenljivo nebo kad eto novih zvezda!? Značajno je to da je Galileo mislio da je otkrio sunčeve pege. On i jezuita Šajner su mislili da su otkrili sunčeve pege, ali su drugačije tumačili jedan od drugoga, jer Galileo je već bio prihvatio kopernikanski heliocentrični pogled u astronomiji. Ne samo da se nisu slagali u tumačenju sunčevih mrlja, već su se sporili oko prvenstva. A ni on ni Šajner nisu otkrili prvi sunčeve pege. Otkrio ih je Johan Fabricius. Ali, njih dvojica su se sukobili oko toga ko ima preimućstvo u otkriću sunčevih pega. Ovo nije beznačajan podatak. Tvrdi se da su u procesu pojedini Galilejevi suparnici, neprijatelji, iskoristili mogućnost za osvetu.

    I, otkrije Galileo početkom 17.veka Venerine mene. I te mene ne mogu nikako da se objasne geocentričnim sistemom. Jer, po geocentričnom sistemu Venera nikad ne bi mogla da bude potpuno mlada, ni potpuno puna. I onda je on napisao jednu knjigu. A bio je još u dobrim odnosima sa crkvom i sa budućim papom.

    I sada je trebao Galileo da piše jedno delo o geocentrizmu i heliocentrizmu. On je hteo da piše o plimi i oseki, gde bi dominiralo njegovo ubeđenje heliocentrizma. I sada, on piše tu knjigu, a unutra su ličnosti koje svoje ubeđenje i razloge za njih iznose kroz dijalog. U toj knjizi razgovaraju Sagredo, Salviati i Simplicio. Prvi je obrazovani građanin koji je spreman i otvoren da sluša argumente nauke, ali kritički okrenut prema novim saznanjima, drugi zastupa Galilejev, to jest Kopernikov stav, a treći sagovornik je geocentrista, zagovornik starog sistema, i njemu je Galileo dao ime Simplicio. Dakle, već je uvredio one koji su zagovarali stari sistem. U nekom slobodnijem prevodu Simplicio bi značilo "prostak". I treći sagovornik, naravno, bio je zagovornik heliocentrizma.

    Knjiga je izašla 1632.godine. Reakcije su bile žestoke. Stvarni razlozi nisu potpuno utvrđeni. Ono što je činjenica jeste, da su u "Dijalogu" geocentrična i heliocentrična slika neravnomerno predstavljene. Lako se primećuje da je pisac na Kopernikovoj strani, a da su shvatanja i argumenti Simplicija nalik njegovom imenu.

    I sada, da bude još veća nesreća (možda je ovo bila presudna greška), Galileo je u usta tog Simplicija stavio papine reči, jer se papa izjašnjavao o novim sistemima. A posebnu je oštroumnost u izlaganju dodelio zagovorniku novog sistema - heliocentrizma. Tako se mogao steći utisak da je Galilej pridodao Simpliciju papine crte kroz celu knjigu. Kasnije na suđenju, kad mu je stavljena primedba "zašto nije

    uravnotežio argumente jednih i drugih", nego se videlo da je on naginjaoheliocentrizmu, Galileo je odgovorio da se tu radi samo o "prirodnom nastojanju pisca da se pokaže što oštroumnijim i veštijim u pronalaženju duhovitih razloga, čak i za pogrešne tvrdnje." Njegova knjiga je bila zabranjena. Inkvizicija ga je jednom pozvala u Rim na sud. On se nije odazvao. Tražio je odlaganje zbog starosti i kuge koja je tada harala zemljom. Drugi put, naravno, kad su mu oštrije pretnje uputili, morao je da dođe na sud.

    Galileo je došao, uplašio se za sebe. Video je da su inkvizitorima bili istanjeni živci. To je već bio period protiv reformacije. I dosta je njima bilo od Lutera i Kalvina, a sada se pojavio Kopernik i Galileo koji potkopavaju dogmu crkve. I, Galileo je morao da se odrekne svog stava ili će da okonča život. Onda je Galileo pristao da se odrekne i postojala je čitava ceremonija odricanja: ispred njega je bilo jevanđelje, i onda je on ovako rekao: "Ja, Galileo Galilej, u 70-toj godini života, imajući pred svojim očima sveto jevanđelje kojeg se dotičem svojim rukama, odričem se, proklinjem i mrzim grešku i jeres kretanja Zemlje."

    A onda je navodno rekao: "Ipak se okreće." Ne može da se dokaže da je on to zaista rekao. Đordano Bruno je završio na lomači. On se nije odrekao toga da postoje i drugi svetovi, da postoje i druga bića u svemiru. To se, navodno, kršilo sa nekim hrišćanskim dogmama.

    Inkvizicija nije branila nikakav biblijski stav, nego je branila identifikaciju Aristotelove slike sveta sa biblijskom osnovom. Kao što su branjena paganska tvrđenja koja su identifikovana sa biblijskom objavom u slučaju reformacije.

    Interesantno je da se u sve to upleo i sam Šajner, koji je imao lično rivalstvo sa samim Galilejem oko sunčevih pega, a bio je geocentrista, i on se sam zalagao da se Galileo odrekne ili da se osudi. Iako se odrekao, Galileo je najpre živeo u centralnom pritvoru, a posle je biou kućnom pritvoru. Inkvizicija je stalno motrila na njega šta radi.

    A doprinelo je i to što su neki napravili vezu sa imenom štamparije u kojoj je knjiga štampana. Naime, knjiga je štampana u štampariji koja je nosila naziv "Tri ribe", i neki su rekli da to aludira na tri papine nećake.

    Ono što je jasno jeste to, da nova astronomija nije ateistička. Zašto se crkva borila protiv nove astronomije? "Nova astronomija je ateistička", i zato se crkva borila protiv nje. To nije tačno. Nova astronomija je manje ateistička, engo stara astronomija.

    Druga netačna tvrdnja jeste, da su svi popovi bili na strani starog sistema, a svi naučnici na strani novog sistema. To nije tačno. Mnogi sveštenici su bili na starni heliocentričnog sistema. Sam Kopernik je bio sveštenik. To je vrlo značajno. Čak ni presuda nije bila jednoglasna; od deset kardinala, trojica nisu bili saglasni. A sa druge strane, ni svi naučnici nisu bili na strani heliocentrizma. Kad se navode ovi primeri, onda ateisti zaborave da je to odnos specifične crkvene institucije prema tadašnjim naučnicima. Recimo, pravoslavna crkva nije bila protiv heliocentrizma. Postoje spisi u kojima se vidi da su pravoslavni sveštenici objašnjavali pomračenje Meseca u duhu heliocentrizma. Dakle, nije to bio neki opšti stav crkve.

    I onda, posle toga, centar nauke se pomerio iz kataoličkih u protestanske zemlje. Zato je u protestantskim zemljama nauka brže napredovala. Danas se protestantizmu pripisuje da je do ekstrema izgurao značaj nauke.

    Ako i prihvatimo sad da je i crkva uopšte bila protiv naučnika i nauke, s druge strane imamo slučajeve gde su, za ateiste, revolucionarni društveni slojevi bili protiv nauke i naučnika. Jedan poznati primer jeste sa poznatim hemičarem Lavoazijem za vreme francuske revolucije. Sam Lavoazije je dao određena naučna istraživanja i rezultate, koji navodno podupiru materijalizam i ateizam, a revolucionarni sud francuske revolucije ga je osudio na smrt giljotiniranjem. U suštini, on je pomagao ateistima. Ovde je bitno to, šta se njemu desilo od strane onih koji su bili navodno progresivni. Ono što je značajno jeste, da on nije izveden na giljotinu zbog naučnih radova. Onda je intervenisao njegov prijatelj La Granž, matematičar, tražeći da njegov prijatelj bude oslobođen, zato što je on bio veliki naučnik. A Kofenal, predstednik suda, je izrekao rečenicu koja se zaista nije čula ni od inkvizitora: "Republici nisu potrebni naučnici." Dakle, nije samo inkvizicija ubijala, ubijali su i drugi.

    Bilo je i primera gde su ljudi baš stradali zbog naučnih opredeljenja. To se desilo, ako ne u nacističkoj Nemačkoj, ono bar u Sovjetskom Savezu. Hitler je

    hteo da napravi "arijevsku nauku". Iz Nemačke su proterana takva imena, kao što su Ajnštajn, Nils Bor i drugi. A njihove teorije, recimo, Ajnštajnova teorija relativnosti je proglašena za "jevrejsku nauku kojoj nema mesta u arijevskoj državi". Da paradoks bude veći, u Sovjetskom Savezu u isto vreme je ta teorija bila proglašena za "ostatak buržoarske svesti", kojoj nema mesta u Sovjetskom Savezu. Vidimo kako jedan društveni sistem može da utiče na razvoj nauke i status naučnika. U Sovjetskom Savezu je situacija bila najdramatičnija. Tamo su smislili da je "ideologija naučnog socijalizma vrhovni arbitar u procenjivanju istinitosti svake naučne teorije". I onda je nastupio pravi masakr u sovjetskoj nauci. A inače, sovjetska nauka je počela da se razvija sa dolaskom Lenjina na vlast. Navašin je otkrio dvojno oplođenje, Četverikov je otkrio genetička opterećenja, Pavlov je otkrio uslovni refleks.

    I u drugim ovakvim delatnostima se video razvoj (S.Jesenjin, Majakovski, A.Blok, L.Leonov). Međutim, 1930.godine Staljin objavljuje rezoluciju da nauka i umetnost ne prate ideologiju. U ime ideoloških razlika nastupio je progon. Najveći napadi bili su usmereni na mendelovsku genetiku.(Mada je i organska hemija bila napadana.) U Sovjetskom Savezu je dominirala "Lisenkistička genetika" ili takozvani "stvaralački darvinizam" ili "mičurinizam". A u osnovi, ova genetička koncepcija zagovara nasleđivanje stečenih osobina, te može slobodno da se okarakteriše kao "neolamarkizam".

    Lisenkizam je pogrešan, ali on dopušta jednu "ideološku" mogućnost, a to je, da činioci sredine utiču na nasleđe i tako se menjaju biološke vrste, uključujući i čoveka, tako da će "novo socijalističko društvo stvoriti socijalističkog čoveka".

    Mendelova genetika je jedino ispravna genetika, ali ko je bio Mendel? Sveštenik. Kad jedan pravnik kaže: "Ne može biti istina na strani jendog popa". "Popovi!? Pa to nije ni za šta drugo nego da se teraju u gulag". Oni su imali logore na pojedinim rekama, i zimi ostave ljude na zaleđenoj reci. Čitava sela. Okolo ograde žicom i postave vojnike. I kako se topi led, tako i ljudi nestaju. Poznati genetičari su pobegli ili su završili smrću, koji se nisu pridržavali zvaničnih rezolucija.

    Zvanično se Politbiro Komunističke Partije Sovjetskog Saveza opredilio za "lisenkizam". Sam Hrušćov je argumentisao ispravnost lisenkizma tako što je govorio da je Lisenko dobitnik "Ordena Lenjina". Koja je to drskost, koja je to patforna argumentacija istinitosti lisenkizma.

    Mi sad ovde možemo da pričamo i da se smejemo, ali pitanje je na čijoj bi mi strani bili da smo bili tamo. Kakve ima veze što je Mendel bio kaluđer, ako je on radio pošteno i ako su njegova otkrića bila istinita. Da li bi neko od nas smeo da bude kao genetičar Vavilov tada? Vavilov je imao rođenog brata koji je bio poznati fizičar. Ništa ga to nije moglo spasiti.

    Dakle, nauka i naučnici mogu da pate, ne samo od strane religijskih sistema, nego i od strane drugih totalitarnih sistema. Dobžanski je takođe pobegao iz Sovjetskog Saveza, a kasnije je u Sovjetskom Savezu bio okvalifikovan kao "čovekomrzac".

    Svi koji su bili u Sovjetskom Savezu mogu da vide posledice tako nečeg. Sad se lepo vidi da postoji kompeticija među jedinkama iste vrste. Sadili su biljke gusto sabijeno. (Verovali su da nema kompeticije između jedinki iste vrste.)

    Upropastili poljoprivredu. Hladili zrna pšenice da bi mogla da uspevaju u Sibiru, i tako nešto slično. Kažu: "Postojanje gena, to vam je čista ideologija, metafizika". I tako je to bilo u Sovjetskom Savezu, a mi smo završili opšti deo.

    Mi smo završili ovaj opšti odnos između religije i nauke, i sada prelazimo na malo specifičnija pitanja. Sledeće pitanje bi bilo "Osnovna čovekova pitanja">>. Mi ćemo to samo ukratko obraditi.

    dalje....

  5. #50

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    nastavak...

    OSNOVNA ČOVEKOVA PITANJA


    Mi smo već rekli da čovekova čula, a posebno njegov razum, omogućavaju čovek da on priđe svetu, a ovaj svet kojem on prilazi, postavlja mu određene probleme, određena pitanja. I to se javlja vrlo rano u životu, već mala deca postavljaju vrlo logična pitanja i zbunjuju svoje roditelje. Dete pita: "Tata odakle riba?" (koju je otac upecao), a otac kaže: "Iz Dunava". A dete kaže: "Ne pitam te to, nego pitam - odakle prve ribe".

    Na ovom primeru vidimo kako postoje dve grupe pitanja. Znači, jedno prosto pitanje (otac to doživljava kao prosto pitanje) i odgovara: "Iz Dunava." U Osnovnoj školi je jedan učitelj pitao đaka: "Odakle dolazi struja?" A taj đak kaže: "Od popova", pošto su električni stubovi dolazili od manastira ka školi. Ovo su primeri da bi se videlo kako mi doživljavamo različita pitanja.

    Ali, kad mi porastemo, mi onda zato što se bavimo svojom konkretnom životnom aktivnošću, mi postavljamo i izvesna egzistencijalna ili vitalno važna pitanja. Znači, čoveku nije bitno samo da kopa, seje, propoveda, šije, predaje u školi, leči zube, nego mu je važno da ima odgovor na egzistencijalna pitanja. To su osnovna čovekova pitanja, i ona njemu pomažu da on konstituiše svoj pogled na svet.

    A šta je, ustvari, pogled na svet? Mi smo rekli. Pogled na svet može da se doživi kao neka orijentaciona mapa. Znači, naš pogled na svet je mapa, koja nam pomaže da se mi u tom svetu u kojem živimo rukovodimo.

    Svi ljudi nemaju potrebu za odgovorom za ovim pitanjima. Oni ljudi koji nemaju potrebu za odgovorom na ova pitanja, mi ih obično nazivamo "hedonistima". Oni žive po modusu: "jedi, pij, veseli se". Dakle, to su ljudi koji su fanatični, i zadubljeni i zatupljeni u fiziološko i profesionalno. Fiziološko - što ga veže sa životinjama, i profesionalno - što ga ipak odvaja od životinja, jer životinje ne leče zube i slično. Znači, to je važno - postoje ljudi koji su totalno zadubljeni samo u fiziološko i profesionalno. Oni ne postavljaju viša pitanja, oni su hedonisti.

    A postoje i oni ljudi koji su žedni. Kako Isus lepo kaže: "Koji ste god žedni, dođite i uzmite, i pijte vodu zabadava". On ne kaže: "Dođite svi". On bi voleo da dođu svi, ali postoje ljudi koji su izuzetno predisponirani da prime njegov savet, postoje oni koji su žedni. On ne gaji iluzije da će onaj koji je sit hedonizmom da dođe. Neće, neće tek tako. Tek kad se opeče, kad udari glavom u zid, onda možda.

    Postoje ljudi, dakle, koji ne mogu bez, koji podjednako kao što moraju da jedu oni baš podjednako moraju da imaju za sebe odgovor na vitalna pitanja. Oni jednostavno ne mogu da egzistiraju ako nemaju odgovor na ta pitanja, ne mogu da spavaju.

    Postoje ljudi koji su studirali biologiju ne zato što će sutra imati veliku platu. Nekima od njih su pre studiranja rekli: "Ti veruješ u Boga zato što se nikad nisi bavio naukom". To je prilično nepošteno, kad vi računate sa tuđom neobaveštenošću. A toga ima puno.

    Testirajmo sebe, kad razgovaramo sa nekim, koliko mi računamo sa njegovom neobaveštenošću. Mi manipulišemo sa tim čovekom, zato što mi računamo da on nije obavešten, i mi koristimo to. To nije pošteno. I nekim srednjoškolcima se onda rodi inat, kao vrlo moćan motiv. On je vrlo moćan motiv, ali nije lep. Sećamo se da je Meša Selimović napisao "Derviš i smrt" za tri meseca. On nije morao ništa da piše, ni pre toga, ni posle toga, on je ostavio svoj trag. U Jugoslovenskom Društvu Književnika predsedavajući se birao po ključu, i onda je jednom ispalo da je on bio predsedavajući. Onda se tamo pričalo da je on ovo i ono, i onda je on napisao to delo i nadmašio mnoge, iz inata.

    Znači, nema konstituisanja zasnovanog ili utemeljenog pogleda na svet be zodgovora na pitanja porekla. To je bazično pitanje, to je temeljno pitanje. Ako postoji zgrada, u temelju te zgrade su pitanja porekla. Videćemo kasnije kakve su implikacije doktrine stvaranja.

    Kao jedno od temeljnih pitanja jeste pitanje porekla. Posle se na to nadovezuje: "Ko smo, šta smo, šta je naš cilj, šta je naš dom?" Maltene sve zavisi od odgovora na pitanje porekla. Zašto evolucija ima toliki uticaj? Zašto su evolucionisti toliko superiorisali evoluciju? Zašto je evolucija postala totalitarna doktrina? Zato što ona odgovara na to pitanje, na pitanje porekla. Zato mi imamo evolucionizam čak i u teologiji - teističku evoluciju, koja je promenila koncept Boga. Mi ćemo o tome pričati.

    Nema konstituisanja jednog koherentnog, jednog moćnog, jednog sveobuhvatnog pogleda na svet, ako se ne odgovori na pitanja porekla: "Kako je ovaj svet nastao? Kako smo mi nastali?" Slika sveta bez odgovora na ova pitanja nije validna slika, nije čvrsta slika, nema temelj. Zato Biblija počinje odmah: "U početku stvori Bog", a nije počela tamo negde od Avrama. Počinje onim što je opšte za sve nas, a ne za jevrejsku naciju. Da je počelo od Avrama, onda bi bilo kako je Bog stvorio jednu naciju, jevrejsku naciju, kako je izabrao jednu naciju kao posebnu. Međutim, savremeni čovek doživljava kao veliki problem to, što mi ne možemo na ovo pitanje u potpunosti da odgovorimo naučnim putem. Jer, odgovoriti naučnim putem, znači odgovoriti korišćenjem konvencionalne naučne metodologije. A zna se šta je naučna metodologija. Naučna metodologija jeste upotreba direktne metode opservacije i eksperimenta. Ni jedna od ovih metoda nam nije dovoljan instrument da mi možemo pozitivno, sa konačnom izvesnošću da odgovorimo na pitanje porekla, ne možemo da damo krucijalni apsoluto-izvesni odgovor na ovo pitanje. Ali, mi možemo da pravimo modele. Mi smo to objašnjavali, šta nam znače modeli, koje su njihove funkcije. I, zahvaljajući tome, možemo ipak da mi kažemo da nismo u bespomoćnoj situaciji. Ne možemo mi sada da kažemo: "Jao, mene to tako interesuje, a ama baš nikakvog načina nemam da saznam." Ne mogu da saznam sa apsolutnom izvesnošću, ali mogu sa izvesnom verovatnoćom, sa izvesnom izvesnošću koja je sasvim dovoljna za jedan umereno skeptični odgovor.



    U odnosu prema tome kako se pojedini ljudi postavljaju prema osnovnim čovekovim pitanjima, mi možemo da ih podelimo na intelektualce i neintelektualce. Intelektualci su, dakle, oni kojima njihova profesija i gotovo sve čime se bave služi za unutrašnji rast i odgovor na osnovna čovekova pitanja koja mu u životu iskrsavaju. Neintelektualci su oni koji profesiju i ono čime se bave koriste za spoljašnji rast, koji se manifestuje na različite načine: kućama, desetospratnicama, autima itd.

    U jednom selu postoji čovek koji je pravio kuću, i onda je došao na Avalu i dvogledom gledao da li se vidi njegova kuća. I pošto se nije videla, gle čuda, on jer nadgradio veliki krov, i onda se kuća videla sa Avale.

    Znači ne može ono: "On je intelektualac zato što je završio neki fakultet, recimo, na beogradskom univerzitetu." Imamo takve zanatlije koji su pozavršavali mnoge fakultete. Ako njemu njegova struka ne pomaže da odgovori na egzistencijalna pitanja, on je zanatlija. To je zanat nekog višeg reda. On njemu čak i ne omogućava da zaradi nešto više para, ne mora da znači. On zna neki zanat nekog višeg reda, on je zanatlija. A imamo, recimo, ljude koji žive u tamo nekom zabitom selu, ali koji su na osnovna čovekova pitanja odgovorili fantastično dobro. Mnogi ljudi na selu mogu da nas iznenade i obraduju time kako oni lepo odgovare na životno značajna pitanja. Možda im njihov ambijent omogućava da se oni pre uozbilje, nego, recimo, deca u gradu. ZAmislimo jedno dete koje kopa kukuruz već u 10 godina. Ne postoji u gradu adekvatna radnja koja će toliko da uozbilji. Ko je kopao kukuruz on zna. On mora polako i brižljivo da razlikuje korov od nekorova, da plevi, da čupa, da ne podseca biljku koja treba da raste. Imaju zaista mnogo više predispozicija da se ranije uozbilje, da kasnije mnogo ozbiljnije shvate život. I oni se postepenije konstituišu kao ličnost, i retko se kad desi da se rasture pre nego što se konstituišu.

    Ono što je karakteristično za ove odgovore na osnovna čovekova pitanja jeste da, ateistički odgovori na osnovna čovekova pitanja imaju izuzetne olakšice kod čoveka. Te olakšice su subjektivne prirode, nisu objektivne prirode. Nije teže razumeti da je Bog stvorio svet, nego razumeti evolucioni koncept. Ne radi se, dakle, o tome. Nego, ateistički odgovori imaju subjektivnu olakšicu zato što je svakom čoveku jasno da teistički odgovori povlače moralne konsekvence.

    Ako postoji Bog, sve je drugačije. Sve, apsolutno sve. Ivan Karamazov kaže: "Ako nema Boga, sve je dozvoljeno". To ljudi za tili čas shvate. Oni to znaju, intuitivno osećaju. Jer, religijski odgovori ili religijski stavovi su zaista različiti od običnih, profanih stavova. Ne mora da se odnose na osnovna čovekova pitanja. Mogu da se odnose i na druga pitanja. Kad hrišćanina pitaju nešto o braku i on kaže dve rečenice, ljudi odmah kažu: "to zvuči mnogo crkveno". Odmah se to prepoznaje, odmah se to vidi, odmah se to zna. To nisu obična pitanja, zato što od čoveka traže odgovornost. Na kraju bi mogli da kažemo da odgovori na ova pitanja nisu čisto akademski odgovori, nije to neko čisto akademsko bavljenje tim pitanjima usmislu nekog istraživanja i takmičenja ko ima bistriji um. Znači, nije to neko teorijsko naklapanje, nije to samo stvar nekog akademskog teoretisanja, nego odgovori, zaista, imaju praktične implikacije - odražavaju se na svakodnevni život.

    Mi nekada kažemo: "Nije svejedno da li luk sadi ateista ili teista." Verujmo, nije svejedno. Da li dete gaji religiozna majka ili nereligiozna majka, nije svejedno. Odnos prema abortusu je različit u zavisnostio od toga kako ste odgovorili na ovo pitanje. Dakle, sigurno je da odgovori na osnovna čovekova pitanja nisu samo neki akademski odgovori, nego oni zasigurno imaju i imlikacije na čovekovu svakodnevnicu, na praktični čovekov svakodnevni život. Sledeće pitanje jeste:

    TVORAC, STVARANJE, TVOREVINA


    Na pitanje porekla sveta, principiojelno postoje dva generalna odgovora. Jedan od njih jeste:"Svet je stvoren", a drugi je: "Svet je večan". Znači, prvi odgovor glasi: "Svet je stvoren", što automatski znači da ima svoga Stvoritelja, a drugi je: "Svet je večan".

    Tvrdnju da je svet stvoren srećemo najjasnije, najkristalnije izraženu u Bibliji, tako da možemo da kažemo da je karakteristična za judejsko hrišćansku religiju, a budući da je i Muhamed prepisivao iz Biblije, on se nalazi i u islamskoj religiji.

    Tri su osnovne postavke koje su date u takozvanom "retrospektivnom" delu Biblije, a koje se odnose na pitanje stvaranja. Znači, imamo biblijski izveštaj, i ako uzmemo neku tačku Biblije, ona ima svoj retrospektivni i svoj perspektivni deo. Glavni retrospektivni deo jeste "Izveštaj o stvaranju". Glavni perspektivni deo jeste "Novostvaranje", koje je opisano u "Apokalipsi Jovana Bogoslova".

    Znači, u 1.Knjizi Mojsijevoj je opisano prvo stvaranje, i ono bi bilo dovoljno da čovek nije pao. Ali, budući da je čovek pao, mi imamo u perspektivnom delu opisano novo stvaranje: novo nebo... A gde su novi ljudi? Novi ljudi se ovde stvaraju. Ovde, sada. Onaj ko ne bude sada novi čovek, neće nikada neće biti novi čovek na novoj zemlji. Bog je i alfa i omega, i On sam za sebe kaže: "Ja sam alfa, ja sam Taj koji je postavio temelje, ali ja sam i omega, početak i svršetak." Koje su to tri osnovne postavke otkrivene doktrine o stvaranju? Znači, one imaju veću izvesnost za religiozne ljude nego što smo mi dostigli istraživanjem, jer mi istraživanjem nikada ne možemo da saznamo božanske potencije.

    Prva jeste - "apsolutnost Stvoritelja", druga je "creatio ex nihilo", ili modernije "creatio ex deo", i treća jeste "konkretnost", ili možda bolje da kažemo "relativnost tvorevine".

    E sad, idemo na prvu postavku. Po Bibliji Bog je apsolutno biće, apsolutna realnost, koji je transcedentan u odnosu na svet, i koji je potpuno, u ontološkom smislu, odvojen od sveta. Po svojoj suštini, po svome biću, po svojim kvalitetima, u ontološkom smislu, On je odvojen od sveta. On je nešto drugo u odnosu na svet kojeg je stvorio. Dakle, On nije panteistički Bog koji je inkorporisan u svet, On nije deo sveta ,nego je odvojen od sveta.

    Međutim, što se tiče Njegovih aktivnosti, On je imanentan svetu, prirođen svetu, pridružen svetu, uključen u svet. Biblijski Bog ili Bog teizma nije deistički bog. Kako je u deizmu? U deizmu bog jeste ontološki otcepljen od sveta, ali on je i po svom delovanju transcedentan - on je stvorio svet, dao mu fizičke zakone po kojima će da funkcioniše, i nije zainteresovan za Jovan Jovanovića, nije zainteresovan za sudbinu nekoga tamo. Možda ga interesuje neki opšti tokovi u univerzumu, da univerzum ne ode u haos, ali šta ima za doručak Petar Petrović, da li je gladan (grubo rečeno), njega ne interesuje.

    Biblijski Bog ili Bog teizma je imanentan, On je zainteresovan za svet koji je stvorio. On čak i deluje u tom svetu, nekada i na drastične načine, i mi te događaje nazivamo čudima. Hrišćani smatraju da Bog vodi opšte tokove istorije, da On vodi individualnu istoriju svakog čoveka. Najjači dokaz za jednog hrišćanina da Bog postoji jeste što On vodi njegovu istoriju. Niko ne može da razuveri onog slepca koji je progledao da Isus nije Mesija. Fariseji koji neće takvog Mesiju, imaju svoje koncepte kako da žive, kako da se ponašaju. Bog je stvorio dokaze, ali mi imamo unutrašnji, proživljeni, iskustveni dokaz. Pazite, kad se vidi neki hrišćanin koji je zaista promenjen u ovom svetu, koja logika može to da obori. Nema te logike koja to može da obori. I što je najvažnije, to može biti vrlo privlačno. Znate, kad vi uzmete, pa čisto onako didaktički počnete da obrazlažete ontološki dokaz, pa stvaranje Božje...

    Najveća patnja ovoga sveta jeste nerazumevanje božanskog bića. Kad bi ljudi bolje razumeli Boga, koliko bi više ljudi bilo religiozno. Ali, kad vidimo proživljeni Božji karakter, to može mnoge da privuče. Mi možemo da budemo, na jedan prijatan način, zavidni tim ljudima. I ja mislim da je to jedini slučaj kad mi možemo da budemo zavidni tim ljudima koji su tako uspeli da se približe Bogu. To može da bude vrlo presudno za onoga ko misli da nešto napravi od svoje jedinstvene životne prilike. Mi smo neponovljiva bića. Šta ćemo mi napraviti od sebe, u velikoj meri zavisi od samih nas.

    Kad govorimo o Bogu kao Stvoritelju, treba da razlikujemo stvaranje od rađanja. Videćemo zašto je to važno. Pri stvaranju mi dobijamo nešto što je suštinski, po svojim fundamentalnim kvalitetima različito od onoga koji stvara. Uzmimo prost primer: knjiga je različita od pisca. Tako je i svet različit od Onoga koji ga je stvorio.

    A pri rađanju, mi dobijamo nešto što je istorodno, suštinski identično, postoji znak jednakosti između onoga koji rađa i onoga koji se rađa: mačke daju mačke, ljudi daju ljude... A po teoriji o evoluciji, ne postoji ovaj odnos: subjekt - objekt. Toga nema u evoluciji (sem u teističkoj). Ili preciznije, u "naturalističkoj teoriji o evoluciji" ne postoji odnos "subjekt - objekt", nego postoji večni svet koji se razvija. Znači, postoji kvantitativno konstantan svet koji samo kvalitativno napreduje. Tako da imamo, tamo, od atoma do...

    Pazite, i kod rađanja nije baš potpuna identičnost živih bića. A i pojam individualnosti se danas u biologiji ne primenjuje samo na ljudska bića, nego se pojam individualnosti danas primenjuje i na niže oblike života. Tako da treba precizno razlikovati individualnost od ličnosti. Jedno je biti individua, a drugo je biti ličnost. Mi smo svi individue, a ko će odrasti do ličnosti, to ćemo da vidimo. Mi smo svi individue, mi smo svi različiti.

    Verovatnoća pojave (ovo je važno za teologiju) dve identične jedinke na planeti Zemlji je 1 : 10 sa 605 nula (znači, to je broj koji nastaje kada se 1 podeli sa cifrom koja ima 605 nula). Ukupan broj molekula u univerzumu je oko 10 na 80 (cifra sa 80 nula), a gde je na 605, koja je to potencija! Do ovoga se došlo matematički, pošto se tačno zna kolika je heterozigotnost kod čoveka. Ona iznosi 7,6%, i kada se uzme koliko čovek ima gena, tačno se izračuna kolika je potencija.

    Pojam "stvaranja" možemo posmatrati u širem i užem smislu. U širem smislu pod pojmom "svaranja" podrazumevamo "napraviti, načiniti, osnovati, proizveti, fabrikovati". A u užem smislu znači: nebiće (nešto što ne postoji) dovesti u biće, u postojanje. I u užem smislu, u najstriktnijem smislu, pojam stvaranja se vezuje samo za Boga. To nije pravljenje kombinacija, to nije slaganje, uklapanje nekog već postojećeg materijala, nego baš stvaranje u najužem smislu, što podrazumeva stvoriti ne koristeći, ne pozajmljujući ni materijal ni alat, kojim bi se nešto dovelo u postojanje. To je u najužem smislu "stvoriti". Kada govorimo o Bogu kao Stvoritelju mi razlikujemo direktno stvaranje ili "fiat" stvaranje ili "creatio prima", i indirektno stvaranje - od već postojećeg, od već stvorenog ili "creatio secunda". I u samomoriginalnom jevrejskom tekstu se zaista pravi ova razlika, tako da se upotrebljavaju različite reči (drugi prevodi to poštuju, naš, Daničićev prevod nema tu razliku).

    Znači, u prvom stihu 1.Knjige Mojsijeve, 1.glave, upotrebljava se reč "bara" ("U početku STVORI Bog nebo i zemlju"). A kada se govori o stvaranjua, recimo, sunca i meseca (1.Mojsijeva 1,16), ne upotrebljava se reč "bara", kao da je Bog tada, trenutno stvorio, nego reč "oše".(O tome ćemo detaljno govoriti kada budemo govorili o šestodnevu.

    U engleskom prevodu Biblije se upotrebljavaju tri reči: created, made i formed. Najprisniji odnos je bio sa čovekom (formed), gde ga je On prosto izvajao. Ono što je bitno zapaziti jeste, da je čin stvaranja u odnosu na božansko biće spoljašnji akt, nije nešto što se dešava u božanskoj suštini, kao što bi bilo, recimo, u panteizmu. To je spoljašnji akt - čin Njegove volje i Njegove akcije, za razliku od procesa u božanskom biću koji se dešavaju i o kojima mi znamo vrlo malo, onoliko koliko nam je otkriveno. Ali nešto sigurno mora biti vezano za Njega - Bog nije statičko biće, On je živ. Ako je živ, On ima svoje unutrašnje procese. Mi o njima vrlo malo znamo. Ali zasigurno znamo da su savršeni i večni, tako da oni ne utiču na Božju nepromenljivost.

    Tako da u pojedinim stihovima se kaže da se Sin rađa, a Duh Sveti ishodi. Ali to su savečni procesi. To je dobar termin - "savečnan"proces.

    Kada se govori o stvaranju kao "creatio ex nihilo", znači "stvaranje iz ničega", u Bibliji se upotrebljava, u Jevrejima poslanici, stih: "Verom doznajem", a negde imamo da je sve što vidimo nastalo od nevidljivog. Neki kreacionisti preferiraju izraz "creatio ex deo" - od Boga. Ali, i ovaj termin ima drugu zamku - zamku emanacije, da se Bog materijalizuje u svet, kao da On svoju suštinu, "ex deo", od sebe... I jedan i drugi termin imaju svoje nedostatke. Ja mislim da je, možda, ovaj drugi termin bolji. On se ne materijalizuje u svet, ali On stvara, za nas, prosto neshvatljivo, ono što mi nikad ne možemo - da energiju pretvorimo u materiju. Mi samo možmo obratno - da pretvorimo materiju u energiju. Veliki um 20.veka Albert Anštaj je rekao za nuklearnu eksploziju: "Mi sad posmatramo obrnuti proces Božeg stvaranja". Znači, mi sad vidimo kako se vrši pretvaranje materije u energiju, a niko od nas ne može da pretvori energiju u materiju. I tu je veliko pitanje: "Kako Bog stvara, a ne troši se?"

    Navedimo jedan primer: Mi imamo jedan kilogram nečega, pa onda dodamo još jedan kilogram, pa sad imamo nešto više po kvantitetu. Ili, imamo jednu knjigu, i imamo sto primeraka te iste knjige. Kad imamo više informacija - kad imamo jednu Bibliju ili kad imamo sto Biblija? U oba slučaja imamo identičnu količinu informacija. Recimo, jedan pisac piše i on svoju informaciju "A" saopštava u 100 hiljada primeraka. Da li je on potrošio, u apsolutnom smislu, informaciju "A"? Nije. To je jedna analogija koja nam pomaže. E sada, treća postavka jeste:

    RELATIVNOST TVOREVINE

    Svet nije nužan. On je uslovljen božanskom voljom. Možemo prosto da kažemo da je on ?rizik? slučaja, zato što Bog nije morao da se obazire na spoljne ideje, kao što je, recimo, slučaj u platonizmu. Jer, biblijski Bog ne stoji pod jurizdikcijom stranih ideja na koje On mora da se obazire pri stvaranju sveta, koje objektivno postoje. On ne postoji ni pod kakvom jurizdikcijom. Ne postoji logički nužan razlog zašto svet mora da bude baš takav. Ne postoji "ideja jabučnosti" na koju mora Bog da se pozove kada stvara jabuke.

    To bi bilo o prvoj postavci da je svet stvoren, a sada prelazimo na postavku:

    SVET JE VEČAN

    Tvrdnja da je svet večan nalazimo uglavnom u dualizmu. Recimo, gnostici, ?manihejci?. Postoje dve večnosti, dva principa koja su večna - princip dobra i princip zla. Bog je oličenje principa dobra, a materija je oličenje principa zla. To nije biblijski koncept. Po Bibliji je zlo vremenska kategorija, a ne večna. Ograničena, znači. I postoji u filozofskom grčkom dualizmu ova ideja, gde postoji večni Bog, ali postoji i ?večnost i dubina sveta?, tako da Bog nije u apsolutnom smislu Stvoritelj, nego je On samo kozmetičar ili uređivač sveta. I pod b) - mi ideju da je svet večan nalazimo i u panteističkom i materijalističkom monizmu. "Svet je večan, on samo pulsira. Mi se samo obaziremo na poslednji "Big beng". Mi imamo širenje svemira, pa onda kondenzaciju, pa opet širenje. Ne postoji Bog kao Stvoritelj sveta, samo postoji "sveta materija"." Dakle, u panteizmu (budući da su svet i Bog isto) i u materijalističkom monizmu, mi imamo tu ideju da je svet večan.

    Što se tiče monizma, tu ustvari jeste odgovor: "Šta je u osnovi sveta?", i on odgovara da je u osnovi sveta jedno, i razlikujemo dve vrste monizma. Jedan je kauzalni, i to je ustvari teistička folizofija ili teizam - u osnovi sveta jeste samo jedan uzrok, a to je Bog.

    A kod konstitutivnog (konstitutivno - ono što izgrađuje svet), ili monizma bitnosti, on se ne bavi time šta je uzrok svetu, on uopšte ne postavlja to pitanje, nego: "Materija je večna". Kakav uzrok, nema tu uzroka, "materija je večna". Konstitutivni monizam ima više pravaca, i to je materijalizam (materija je večna, materija je konstantna, samo se kvalitetom menja), spiritualizam, i treći je "transcedentni monizam" - transcedentnost supstancije koja se ispoljava u dva vida. Jedan je duh, a jedan je materija.

    nastaviće se....

  6. #51

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Dokazi protiv HLEBOVE bajke, u koju više ni mala deca ne mogu poverovati :








    Sve argumente kreacionista si isrgnuo iz konteksta i tobož' pobio....Treba se podsetiti da je evolucija filosofija a ne samo teorija, i da što više razmišljamo o njoj sve više postaje nepojmljiva zdravom razumu.

    .

    Sa kojim mojim argumentom tachno imash problema i zashto i shta imash da kazzesh u vezi sa tim konkretnim podatkom?


    U kom kontekstu treba da pricham o halokrugovima, za koje je prosto dokazano da ne govore ono shto ti zzelish da bi ti priznao da sam u pravu. Makar kod njih?
    KOji broj ti nije jasan, koji logichki sled choveche?
    Koji to aspekt u vezi halo krugova nije spomenut, na primer, pa je podatak o njihoj nerelevantnosti istrgnut iz konteksta??Koliko treba da filozofiramo da bi se riblji zub pretvorio u ljudski i dokazao da su ljudi i dinosaurusi ziveli zajedno?
    Nemoj mi sada prichati i mrsiti oko dometa nauke, hruschovu i ko je shta dodao u bibliju, ako prichamo o konkretnim stvarima.

    Kako uopshte mozzesh u jednom tekstu da nazivash evoluciju gluposhcu, a u drugom da je branish i pri tom tvrdish da znash shta prichash ?

    "Znači, čak i da vidimo da se vrste menjaju jedna u drugu, to nije dokaz da je život nastao evolutivno, jer to podrazumeva automatski i dokaz da stvoreno ne može da evoluira? Gde to piše? Zar ne može Bog da stvori, pa da ono što je Bog stvorio evoluira evoluira"


    Ne postoji taj kontext, i ti nikada ne bi priznao ni deo onoga shto ti je objashnjeno, jer negiranje nauke smatrash svojom svetom duzznoschu chak i kada kontrirash sam sebi.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 29.09.2008 u 10:10

  7. #52

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Da li postoji sukob između evolucije i religije?







    U četvrtom veku nove ere, jedan od najvećih hrišćanskih teologa i filozofa, Sveti Aurelije Avgustin, napisao je u jednoj od svojih knjiga sledeće:
    "Često i nevernik zna nešto o zemlji, o nebesima, i drugim elementima ovog sveta, o kretanju i orbitama zvezda, o njihovoj veličini i položaju, o predviđanju pomračenja sunca ili meseca, ciklusima godina i godišnjih doba, o vrstama životinja, biljaka, kamenja, i tako dalje, i ovo znanje on drži sigurnim na osnovu iskustva. Sramotna je i opasna stvar za nevernika da čuje Hrišcanina kako, dajući navodno objašnjenje Svetog Pisma, priča besmislice o tim temama; i mi vernici treba da preduzmemo sve potrebne mere da predupredimo takvu situaciju, u kojoj neverni mogu da ukažu na ogromno neznanje Hrišcanina i da mu se smeju sa prezirom.
    Nije ovde važno što je ta neobrazovana individua ismejana, već to što će ljudi van naše verske porodice misliti da su naši sveti oci mislili to što ta individua misli, i tako će pisci našeg Pisma biti odbačeni kao neznalice, što izaziva veliki gubitak onih na čijem spasenju radimo. Ako ljudi vide Hrišcanina kako greši u polju koje oni dobro poznaju, i čuju kako on insistira na svojoj glupoj interpretaciji našeg Pisma, kako će oni onda poverovati tom istom Pismu kada im ono govori o uskrsnuću mrtvih, nadi za večni život, i carstvu nebeskom, kada im je pokazano da je to Pismo puno laži o stvarima koje su oni sami naučili kroz iskustvo i svetlost razuma?”
    Hrišćani su kroz istoriju u većini slučajeva poštovali ovaj savet Avgustinov, prihvatajući istinu u otkrićima slavnih grčkih i rimskih matematičara i filozofa. U srednjem veku, kada je arapska nauka bila na svom vrhuncu, njihova otkrića su brzo prihvatali i širili upravo monasi i crkveni učenjaci, bez obzira što su do njih došli “nevernici”. Činjenice su činjenice, ma ko bio onaj ko ih je otkrio...

    Ali mudrost ovog saveta se vidi u svojoj punoj snazi tek kada pogledamo šta se desilo u slučajevima kada ga vernici nisu poštovali. Neke primere danas zna svako dete: crkveni teolozi su u srednjem veku bili ubeđeni da Biblija govori da je Zemlja ravna. Kada je Galilej otkrio teleskop i počeo da objavljuje otkrića o planetama, ti teolozi su ga naterali da se javno odrekne svega što je pronašao. Kada je Kopernik našao neoborive dokaze da se Zemlja okreće oko Sunca (a ne obrnuto), on se toliko plašio kazne koja bi sledila usled objavljivanja takvih “jeretičkih” tvrdnji, da se nikada nije usudio da ih objavi – oni su nađeni tek nakon njegove smrti, u fijoci njegovog stola. Đordano Bruno, koji nije bio spreman da se sakriva, je zbog svojih tvrdnji spaljen na lomači.

    Kada su lekari i biolozi otkrili da bolest uzrokuju bakterije, a ne demoni, mnogi sveštenici su im se suprotstavljali i napadali njihovu teoriju kao “bogohulnu”. U Bibliji, prema njihovoj interpretaciji, piše da Bog šalje bolest kao kaznu; ne piše da se ona dešava kao rezultat prljavštine ili nevidljivih živih bića... Naravno, ovim “stručnjacima” nikada nije ni na pamet palo da pomisle da možda, nekim čudom, njihova interpretacija Biblije možda nije tačna...

    Šta se desilo u svim ovim slučajevima? Vernici su ispali smešni. Deca se danas smeju onim teolozima koji su progonili Galileja, i pitaju se kako su mogli da tako lako odbace dokaze koji im stoje praktično pred nosom. Mada im je namera bila da brane veru, jedino što su postigli jeste da veru izvrgnu ruglu.

    Danas, na žalost, isto ovo možemo da vidimo kod teorije evolucije. Sa pozitivne strane, mnoge grane Hrišćanstva su se na vreme setile Avgustinovog saveta, i ogradile se od ovakvih stvari. Katolička crkva je zvanično priznala teoriju evolucije. Neke protestantske grupe su je takođe prihvatile, i interpretiraju evoluciju kao način kojim je Bog stvorio čoveka “od praha zemaljskog”, a Adama vide kao prvog čoveka koji je imao Bogom-udahnutu dušu. Većina pravoslavnih crkava takođe priznaje evoluciju, mada nijedna još nije zvanično prihvatila teoriju kao istinitu. Velikodostojnici Srpske Pravoslavne Crkve, konkretno, su prilikom debate o uvođenju veronauke ukazivali baš na evoluciju kao primer kako između nauke i vere nema konflikta.

    Ali fundamentalističke protestantske grupe – adventisti, Jehovini svedoci, baptisti i ostale grupe koje insistiraju na tome da se Biblija mora doslovno čitati, i da je svaka reč istinita, ne samo što nisu mogle da prihvate istinitost evolucije, vec su se upele da pokažu kako ona nije i ne može biti istinita.

    Rezultat je ono što se danas najčešće naziva “kreacionizam”: skup argumenata, kontra-teorija, i dokaza koji pobijaju evoluciju. Ovaj pokret je decenijama bio ograničen na područje Sjedinjenih Američkih Država, gde su fundamentalističke crkve najpopularnije; ali u poslednjih nekoliko godina, pre svega kroz misionarsko delovanje Jehovinih Svedoka i Adventističke Crkve, mnogi njihovi argumenti su se raširili po Evropi, pa i po Balkanu. Njihove argumente je takođe preuzela fundamentalistička islamska grupa, Harun Jahi, čiji se pamfleti i knjige šire sve više i više po Evropi.

    U čemu je problem sa kreacionizmom?

    Najkraći odgovor na ovo pitanje je: u tome što argumenti kreacionista nisu tačni. Ovo je prva, poslednja i jedina zaista važna činjenica koja definiše kreacionizam. Mnogim ljudima je teško da razumeju, ali ovo nema nikakve veze sa evolucijom. Uzmimo, na primer, čestu kreacionističku tvrdnju da prelazni fosili ne postoje. Ova tvrdnja prosto nije istinita. Evolucija možda nije tačna; možda će ona sutra biti odbačena u korist neke druge teorije koja bolje opisuje dokaze o svetu koje imamo. Ali bez obzira da li je evolucija tačna ili ne, čovek koji kaže da ne postoje prelazni fosili govori neistinu.

    Ovo je opšti problem sa kreacionističkim argumentima. “Archaeopteryx je skelet obične ptice” – nije tačno. “Nađeni su tragovi ljudi i dinosaurusa jedni pored drugih” – nije tačno. Mnogi primeri su obrađeni na ovom sajtu, mnoge druge možete naći na Internetu. Autor ovog teksta je u toku poslednjih desetak godina mnogo puta diskutovao sa kreacionistima, od običnih ljudi koji su pročitali neku kreacionističku knjigu i poverovali joj, do ljudi koji takve knjige pišu. U svom tom vremenu, ni jedan kreacionistički argument koji je dat nikada nije bio u potpunosti i nedvosmisleno istinit.

    Ma koliko čovek verovao u doslovnu istinu Biblije, i ma koliko se verniku ne sviđala teorija evolucije, mislim da se svi moraju složiti u jednoj tački: Bog se lažima ne može braniti.

    Šta je koren ovoga? Zašto se mnogi ljudi toliko upinju da “dokažu” kreacionizam, i da obore teoriju evolucije?

    Najvažniji razlog je uverenje među mnogim ljudima da nauka negira Boga, da nekako ljudska otkrića potiskuju veru sve dalje i dalje. Kao i argumenti koji potiču iz ovog stava, ovo prosto nije tačno.

    Funkcija nauke je da opiše svet, i da objasni najbolje što ume kako on funkcioniše. Ljudi, međutim, već imaju neka svoja shvatanja, i kada nauka otkrije nešto novo, ona nateruje ljude da ta shvatanja preispitaju. Mnogima se ovakvo preispitivanje ne sviđa: ako su naši preci verovali u nešto, zašto mi danas verujemo drugačije?

    Odgovor na ovo pitanje je prost: zato što je važno znati istinu. Do pre samo par stotina godina, ljudi su verovali da Bog (ili neki Božji izaslanik, na primer Sveti Ilija) uzrokuje grom i munje. Nauka je u međuvremenu otkrila da to nije tako. Da li ovo otkriće umanjuje Boga? Da li je bolje verovati u neistinu da Bog baca munje, ili u istinu da one nastaju zbog razlike u potencijalu između oblaka i zemlje?


    Verovati u nešto što nije istina nije znak vereto je znak najgore vrste arogantnog ponosa. “Dokazi mogu da budu kakvi hoće, stručnjaci mogu da pričaju šta hoće, ja znam šta je istina, i tačka!” Ako Bog postoji, da li on želi da mi ovako razmišljamo? Da li je Bogu stalo da verujemo u grandiozne neistine – da on baca gromove, da on šalje bolesti da bi kaznio grešne, da je on stvorio svet za šest dana pre šest hiljada godina? Ili bi mu možda bilo draže da upotrebimo naš razum, da probamo da razumemo svet u kome živimo, i da otkrijemo istinu, čak i ako ta istina znači da moramo odustati od nekih ideja o njemu u koje smo vekovima verovali?
    Postojanje sukoba između nauke i religije zavisi samo od odgovora na ova pitanja...
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 29.09.2008 u 10:08 Razlog: malo naglashavanja ochiglednih stvari

  8. #53

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Mit o Potopu

    Više od polovine kreacionističkih sajtova i knjiga sadrži, između ostalih, i argumente koji pokušavaju da dokažu da se Nojev Potop zaista desio onako kako je to opisano u Bibliji. Verovanje u doslovnu istinitost Biblije je glavni razlog za ovo, ali postoje i drugi razlozi: kreacionisti misle da mogu Nojev Potop da iskoriste kao objašnjenje za postojanje fosila, uglja, nafte, i drugih slicnih stvari, kao i da objasne šta se desilo sa izumrlim vrstama (potop ih je naglo zakopao pod naslagama mulja).
    Mada su argumenti iz ove oblasti kreacionizma većinom toliko smešni da jedva zavređuju ikakvu pažnju, oni se toliko često pojavljuju u kreacionističkoj literaturi da ih moramo ovde obraditi zbog potpunosti (i radi demonstracije u šta su ljudi sve u stanju da poveruju kada ne proveravaju svoje izvore informacija).

    Sama barka
    Skupljanje Životinja
    Smeštanje životinja na brod, i njihovo održavanje
    Posledice potopa
    Kako su bolesti preživele?
    Geološki zapis
    Polistratski fosili pokazuju da su šume bile zatrpane katastrofom. To je dokaz da se Potop zaista desio.

    Ugalj se često pronalazi sa glinenim razdeljcima i pokazuje tragove strukture čitavog drveća. Ovo pokazuje da je katastrofa slična Potopu izazvala nastanak uglja, naglo zatrpavajući čitave šume.

    Voda za Potop je došla iz vodenog omota oko Zemlje. Taj omot je takođe činio Zemljinu površinu rajski plodnom, i štitio ju je od kosmičkog zračenja, što je omogućavalo ljudima da žive mnogo duže i zdravije nego danas.

    Naučnici su ustanovili da je nemoguće da fosili nastanu sporim procesima, već moraju uvek biti naglo zakopani i zaštićeni od živih bića. Ovo je dokaz da su fosili nastali naglim potopom.

    Na jednom univerzitetu su inženjeri tražili najstabilnije proporcije broda, i ustanovili da su to proporcije Nojeve barke. Ovo pokazuje da je ona mogla da plovi

    U Sibiru su nađeni mamuti koji su tako brzo zamrznuti da je nesvarena hrana i dalje bila prisutna u njihovom stomaku. Oni su tako brzo zaleđeni usled katastrofa koje su pratile Potop!


    Sama barka


    Nojeva barka je, po Bibliji, bila dugačka oko 140m, i napravljena u potpunosti od drveta, u periodu ranog Bronzanog doba, sa primitivnim alatkama. Drvo nije dobar materijal za pravljenje velikih brodova, pošto ne postoji mogućnost dobre izolacije. Najduži drveni brod ikada napravljen, bio je dugačak 115m. Održavan je na okupu pomoću devedeset čeličnih obruča i zahtevao je da posada od deset ljudi danonoćno ispumpava vodu koja je curela u brod. Ovo je bio brod, da se podsetimo, napravljen najboljom tehnologijom koju su ljudi ikada posedovali, i nakon hiljada godina iskustva u brodogradnji.
    More je moralo da bude veoma mirno, pošto bi bilo kakva žešća bura i praznu barku polomila na komade. Ako je bila opterećena životinjama teškim više stotina tona ukupno, čak i mala bura koju bi ribarski čamac mogao da preživi bez problema, raznela bi barku na komade.

    Skupljanje Životinja

    Skupljanje životinja je takođe veoma zanimljiva ideja. Australijski lenjivci i koale, recimo, putuju veoma sporo i zahtevaju specifičnu hranu (koale jedu samo eukaliptusovo lišće). Bili bi potrebni vekovi da one dođu od Australije do Izraela. Kako su ponele svaka svoju specifičnu hranu? Kako su organizmi prilagođeni različitim klimama uspeli da prežive ovo putovanje? Kako su ostrvske vrste uspele da preplivaju mora i da dođu do barke? Mnoge pećinske vrste ne mogu da opstanu bez nivoa vlažnosti i tame, koja postoji samo u tropskim pećinama; kako su one stigle do barke?

    Neki kreacionisti kažu da su sve životinje nekada ranije živele u Nojevoj blizini, i da su sve razlike nastale kasnije. Vrlo zanimljiva tvrdnja, pošto bi nastanak takvih razlika zahtevao evoluciju ogromnom brzinom u zadnje dve hiljade godina. Takođe, kako to da te vrste nisu ostavile nikakvog traga u Izraelu? Postoji nekoliko hiljada vrsta životinja koje žive samo u Australiji, ili samo na određenim ostrvima, ili samo u Americi. Na tim kontinentima nalazimo i fosile njihovih predaka. Zašto ni traga takvih fosila nema nigde u Evropi, Aziji ili Africi? Kako to da, recimo, nema tragova kengurima i njihovim precima nigde osim u Australiji...?

    Takođe, u ekosistemu postoje pozicije koje drži po jedna vrsta. Mešanje vrsta iz različitih ekosistema vodi u katastrofu, pošto će jedna vrsta potisnuti drugu ili čak oboriti ceo ekosistem. Ovo je danas veliki problem, pošto avioni i brodovi prenose živa bića sa jednog kontinenta na drugi, gde upadnu u ekosistem i ponekad ga potpuno unište. Sve vrste (čak i redukovane na način opisan u sledećem pasusu) nikada ne bi mogle da opstanu živeći na istom području.

    Smeštanje životinja na brod, i njihovo održavanje

    I kreacionisti priznaju da je barka suviše mala da bi u nju stale sve životinjske vrste. Zbog toga su izmislili čitav sistem tipova (kinds) umesto vrsta (species). Po ovom predlogu, na barci su bili samo predstavnici osnovnih tipova životinja, koje su posle potopa postale različite i pretvorile se u raznoliki svet koga danas vidimo. Recimo, na barci je bila samo jedna pra-mačka, od koje su onda nastale današnje mačke, tigrovi, jaguari, lavovi...

    Ovaj argument potiče iz kreacionističkog nepoznavanja fiziologije i biohemije. Mada neke životinje spolja izgledaju slično, njihove unutrašnje razlike mogu biti ogromne. Razlike između jaguara i tigrova su, recimo, tolike da bi bila potrebna rapidna i veoma korenita evolucija da bi razdvojila ove vrste u roku od samo nekoliko vekova. Zanimljivo je primetiti da ako upotrebimo samu Bibliju kao merilo, možemo da datiramo neke događaje u Egiptu i Vavilonu na više od dve hiljade godina p.n.e., samo par vekova nakon potopa. Egipćanski i Vavilonski spisi pominju, recimo, mačke i lavove kao odvojene vrste, kao i konje, kamile i magarce, pse i vukove... Prema tome, ova diferencijacija između vrsta je morala da se odigra u roku od samo dva ili tri veka, počevši od samo jednog para (znači od nultog nivoa genetske raznovrsnosti)!

    No, uzmimo šale radi da su kreacionisti ovde u pravu. Čak i ako smanjimo broj vrsta na apsolutni minimum, to i dalje ostavlja preko petnaest hiljada životinjskih tipova. Dalja smanjenja podrazumevaju da se istima smatraju životinje među kojima su fiziološke i biohemijske razlike veće od razlike između šimpanze i čoveka. Pošto je, po kreacionistima, nemoguća veza između šimpanza i ljudi, onda takve veze moraju biti nemoguće i između drugih životinja.

    Ovih petnaest hiljada tipova važi ako računamo vrste koje danas postoje. Po Bibliji, Bog je zapovedio Noju da uzme parove svih životinja koje po Zemlji hodaju. Ako je verovati kreacionistima, dinosaurusi i ostale vrste su postojale istovremeno sa ljudima, i tek ih je Potop uništio. Prema tome, Noje je na svoju barku morao da ugura i parove svih dinosaurusa i svih ostalih izumrlih vrsta koje danas poznajemo iz fosila. Ovo povećava broj vrsta na barci na par stotina hiljada. Budimo ovde ljubazni prema kreacionistima, zažmurimo, i zadržimo se samo na onih petnaest hiljada koje su morale da budu da bi danas postojale sve vrste za koje znamo. I toliki broj je prevelik da bi se ugurao na barku.

    Veliki deo životinja zahteva svežu hranu. Recimo, mnoge zmije jedu samo živ plen. Mnogi insekti biljožderi ne jedu biljke direktno, već isisavaju sok iz njih, za šta biljka mora biti i dalje živa. Kako je Noje održavao zalihe sveže hrane i odakle je nalazio živ plen za sve životinje koje su ga zahtevale. Ventilacija bi takođe bila ogroman problem sa tolikim brojem životinja, a osmoro ljudi ne bi moglo da pomisli ni o opskrbljivanju hranom i vodom jedne dvadesetine ukupnog broja životinja, a kamoli kada dođe do potrebe potrebe za, recimo, izbacivanjem desetina tona otpada koje bi one proizvodile svakodnevno.

    Posledice potopa

    Globalni potop bi morao da ostavi ogromne i vidljive tragove. Takvih tragova, međutim, nigde nema.
    Različite stare planine pokazuju različite nivoe erozije. Ako su te planine stvorene istovremeno, i ako su erodovane globalnom poplavom, zašto nisu sve iste?
    Kako to da postoji polarni led? Ako bi more prekrilo celu Zemlju, led sa polova bi se izlomio, otplivao na površinu i tamo se brzo rastopio. U klimi kakva je postojala u zadnje tri hiljade godina ni blizu dovoljno leda ne bi moglo da se skupi na polovima za ovako kratak period (pogotovo ne na Južnom polu, gde sav led mora da padne u obliku kiše i snega).

    Novi sneg se skuplja svake godine na Grenlandu, onda se delimično topi preko leta, i zatim ponovo zamrzava tokom zime, stvarajući slojevit led, svake godine dodajući po jedan sloj. U najdubljim iskopinama izbrojano je preko 720.000 ovih slojeva. Čak i ako zaboravimo na trenutak da je ovo, po kreacionistima, mnogo veća starost od ukupne starosti Zemlje, kako je ovaj led preživeo potop?

    Kako to da su biljke preživele potop? Najveći deo kopnenih biljaka na svetu bi uginuo posle samo par meseci pod vodom, uključujući i njihovo seme. Biljke i seme koje bi preživelo, bili bi zakopani ispod mnogo desetina metara, ili čak kilometara sedimenta, što bi ih uništilo. Mnoge biljke zavise od semenki koje rastu tek posle vatre, ili tek nakon što prođu kroz creva životinja; oba ova događaja ne bi postojala posle Potopa.
    Noje nije mogao da ponese seme sa sobom, pošto mnoge biljke ne proizvode seme, a i veliki deo semena ne može da preživi godinu dana. Takođe, mnoge biljke rastu samo na određenim ostrvima ili delovima kontinenata. Noje nije mogao da obiđe svet i zasadi svaku semenku tamo gde treba.

    Kako su sve ribe preživele? Nekim ribama je potrebna hladna voda, nekima topla, nekima slana, nekima slatka... U situaciji kada su sve vode sveta izmešane, mnoge vrste riba koje danas postoje bi bile uništene.

    Kako su korali preživeli? U Potopu, korali i mnogi drugi organizmi koji opstaju samo u plitkoj vodi našli bi se na dubini koju ne bi mogli da prežive.

    Kako su bolesti preživele?

    Mnogi mikroorganizmi koji izazivaju bolesti mogu da postoje samo u živim ljudima i nigde drugde. Mnoge druge bolesti mogu da prežive samo u ljudima i komarcima. Čak i one bolesti koje mogu da opstanu u mrtvim telima ne bi preživele, pošto posle godinu dana od tih tela ništa ne bi ostalo. Noje i njegova porodica su, dakle, morali da nose u sebi mikroorganizme tifusa, malih i velikih boginja, polia, gonoreje, sifilisa, side... A par komaraca koje je Noje poveo sa sobom su morali da nose u sebi sve ljudske parazite (malarija, nilski virus, spavajuća bolest...), mnoge od kojih nekim čudom danas nalazimo samo na izolovanim mestima na svetu.
    Kako su preživele vrste koje kratko žive? Voćne mušice, recimo, žive samo dva dana, a da bi se nove rodile, potrebna je bara plitke, slatke vode. Vilini konjici bi zahtevali ne samo baru sa tihom slatkom vodom, već i velike organizme u toj bari koje bi njihove larve mogle da love.

    Kako su preživeli mesožderi? Mesožderi su morali da gladuju nekoliko godina dok se biljožderi ne bi dovoljno namnožili.

    Kako je bilo šta preživelo? Ekolozi koji se danas bore da očuvaju nestajuće vrste su ustanovili da retko koja vrsta koja bude svedena na manje od 20 jedinki može da preživi čak i kada veliki broj ljudi ulaže ogromnu energiju u njihovo očuvanje.
    Kako su se životinje vratile do svojih staništa? Recimo, šume sekvoje imaju specifične parazite koji žive pod njihovom korom. Kako su ti paraziti stigli do Severne Amerike? Kako su se očuvale fini mehanizmi koji postoje u ekosistemima?

    Kako je ljudska populacija tako brzo obnovljenja? Sama Biblija pominje gradnju Vavilonske kule nekih 150 godina nakon Potopa, i grad oko Kule. Ali, odakle su došli ljudi koji su naselili Ameriku, izgradili Piramide, stare grobnice po Kini, dolini Inda...?
    Kako to da postoje zapisi u Indiji i Kini koji datiraju u doba Potopa? Kinezi i Indijci nisu primetili da se odjednom nalaze ispod nekoliko kilometara vode?

    Geološki zapis

    Neki kreacionisti tvrde da su fosili nastali u toku Potopa. Kako to da su fosili tako dobro sortirani? Kako to da, recimo, nigde ne nalazimo dinosaurusa u istom sloju kao i ostatke bilo kog razvijenog sisara? Kako to da se neke vrste, recimo školjke, nalaze u svim slojevima, dok se druge vrste iako iste veličine i generalnog oblika tela, na primer trilobiti, nalaze samo u određenim slojevima. Zašto ovaj redosled naizgled prati evolucioni razvoj? Zašto je čak i fosilni polen sortiran tako da se polen primitivnijih biljaka nalazi u nižim, a polen modernih biljaka u višim slojevima?

    Ukopani duboko u Zemlji, nalaze se tragovi događaja koji su se morali odigrati na površini, ali u više slojeva. Recimo, tragovi dinosaurusa na sloju iznad slojeva uglja. Ili fosili trilobita ispod fosila pustinjskih dina, koji su opet ispod fosila riba, koji su opet ispod fosila dinosaurusa. Kada na osnovu takvih tragova rekonstruišemo istoriju Zemlje, klimu, nivo vode, temperaturu, položaj mora, pustinja i okeana... i to uradimo na osnovu više stotina ili hiljada takvih nalaza širom sveta, oni se svi uklapaju jedni sa drugima. Kako je to moguće?

    Kako su formirane doline i planine? Vrh Everesta se sastoji od morskog krečnjaka, sve sa fosilima sa morskog dna. Kako je krečnjak uspeo tako brzo da se formira, i kako je Everest mogao da iskoči od morskog dna do devet kilometara visine u roku od četiri hiljade godina?

    Kako je granit erodovao? Ogromne formacije koje se sastoje od erodovanog granita su prisutne na mnogim mestima na svetu. Brzina erozije granita je veoma mala, i nije bilo vremena da se to desi u samo nekoliko hiljada godina.

    Kako su nastale slojevite šume? Na više mesta u svetu postoje čitave fosilne šume, jedna iznad druge. Na jednom takvom mestu, u zalivu Fundi, postoji slojevita šuma debela skoro tri kilometra. Svaki sloj se sastoji od odraslih stabala, sa korenjem i granama, i fosilima potpuno razvijenog zemljišta, i čak tragovima šumskih vatri. Sa stanovišta moderne geologije, ovakve šume su nastale kroz niz vulkanskih erupcija. Šuma bi izrasla, postojala neko vreme, onda bi bila prekrivena pepelom i lavom. Zemljište bi se polako obnovilo preko nekoliko hiljada godina, i nova šuma bi izrasla. Ali kako ovo objasniti sa stanovišta kreacionizma? Po kreacionistima, Zemlja nije dovoljno stara da bi čak i deset takvih slojeva moglo da nastane...

    Otkud kreda? Vode Potopa nisu mogle da deponuju čestice krede, koja sedimentira brzinom od 0,0000154 milimetra u sekundi. Potop dug godinu dana bi mogao da sedimentira oko pola metra krede; postoje naslage debele kilometrima. Ako je Zemlja mlada, kada su svi životinje čiji su skeleti postali kreda uspele da se rode, odrastu i umru?

    Gde su bile sve te životinje pre Potopa? Samo Karu formacija u Africi sadrži ostatke preko osam stotina milijardi kičmenjaka . Ukupni brojevi svih životinja koje su ostavile tragove u fosilnom zapisu, astronomski je veliki. Ako su fosili nastali onako kako nauka smatra, tokom stotina miliona godina, sa ovim nema problema. Ako su kreacionisti u pravu i ako je život stvoren nedavno, nije bilo dovoljno vremena da se sve te životinje rode, odrastu, umru, i ostave svoje kosti za fosilizaciju.

    Ovo su, da ponovimo, samo neki od problema sa idejom Potopa.

    Tvrdnja : Polistratski fosili pokazuju da su šume bile zatrpane katastrofom. To je dokaz da se Potop zaista desio.

    Odgovor : Nijedan geolog ne tvrdi da se katastofe nikada ne dešavaju. Povremeno dolazi do naglih odrona, poplava i bujica, koje naglo zatrpaju žive organizme. Takođe, događa se i da dugi, čvrsti predmeti kao što su stabla drveća, bivaju zakucani u zemlju kroz dva ili više slojeva.

    Postoje dva razloga zbog kojih ovo nisu dokazi za Potop. Prvi je to što su ovakvi događaji retki i ostavljaju tragove u geološkoj strukturi područja. Velika većina fosilnih nalaza ne pokazuje nikakve tragove nagle smrti i naglog zakopavanja.

    Drugi razlog je to što nije potreban Potop da bi se tako nešto dogodilo. Situacije koje stvaraju polistratske fosile se dešavaju i dan danas. Recimo, u okolini reke Jahtse na Aljasci nalazi se šuma koja je opustošena vulkanskom erupcijom, zakopana do pola u pepelu, pa zatim prekrivena sa više slojeva gustog blata. Ako to mesto ne bude uznemiravano i ako erozija ne odnese slojeve koji prekrivaju stabla, kroz nekoliko miliona godina tu će se nalaziti fosilizovana stabla koja prolaze kroz dva različita sloja kamena.

    Tvrdnja : Ugalj se često pronalazi sa glinenim razdeljcima i pokazuje tragove strukture čitavog drveća. Ovo pokazuje da je katastrofa slična Potopu izazvala nastanak uglja, naglo zatrpavajući čitave šume.

    Odgovor : Ugalj, u stvari, dokazuje da je Zemlja mnogo starija nego što kreacionisti tvrde. Pošto standardni model nastanka uglja zahteva mnogo vremena, kreacionisti su se uvek upinjali da nađu načine na koje je ugalj mogao nastati brže. Po nekim kreacionističkim tvrdnjama, zalihe uglja su nastale tako što su u toku Potopa šume naglo zatrpane. Po drugim, vulkani su imali učešće.

    Obe grupe, međutim, zaboravljaju mnogo važniju stvar: količinu uglja na svetu. I posle stotina godina ljudske upotrebe, procenjuje se da na svetu ima preko deset triliona tona uglja, koji je sav nastao od drveta. Da bi se ovo dogodilo, potrebna je ogromna količina drveća koje bi moralo da potone pod zemlju i da se tamo, na koji god bilo način, brzo ili sporo, pretvori u ugalj.

    Ovo znači da je drveće moralo da izraste, da bude zatrpano na neki način. Zatim, novo drveće bi ponovo moralo da izraste i da bude zatrpano. I taj proces bi morao da se ponovi vise stotina puta da bi se nakupilo dovoljno zakopanog drveća da stvori zalihe uglja koje danas postoje. Osim ako je drveće pre Potopa raslo desetinama puta brže nego danas, za ovo je potrebno mnogo više od šest hiljada godina, sve i da se drveće pretvara u ugalj odmah, bez potrebe za dodatnim vremenom.

    Tvrdnja : Voda za Potop je došla iz vodenog omota oko Zemlje. Taj omot je takođe činio Zemljinu površinu rajski plodnom, i štitio ju je od kosmičkog zračenja, što je omogućavalo ljudima da žive mnogo duže i zdravije nego danas.

    Odgovor : Ovaj kreacionistički argument je stvoren kao odgovor na pitanje odakle je došla voda neophodna za Potop. Sa tipičnim dubokim neznanjem o osnovnim naučnim činjenicama, kreacionisti su smislili ideju vodenog omota, sloja atmosfere koji je sadržao dovoljno vodene pare da potopi čitav svet. Ta ideja je onda razvijena u kreacionističkoj literaturi, i ovom sloju su date razne magične osobine zaštita od kosmičkog zračenja, duži životni vek ljudi koji su živeli pod njim, itd. Ovde ćemo pomenuti samo nekoliko većih problema sa ovom teorijom.

    Potop je, po opisu u Bibliji, prekrio sve planine na Zemlji. Ovo bi danas zahtevalo da visina vode bude devet kilometara veća nego danas. Neki kreacionisti, međutim, kažu da su planine danas više nego što su nekada bile. Diskusije radi, uzmimo da je planina Ararat, na kojoj se po legendi zaustavila Nojeva barka, u ono vreme bila najviša planina na Zemlji. Ararat se izdiže više od pet kilometara iznad današnjeg nivoa mora.
    Prema tome, u vodenom omotu Zemlje moralo bi da bude dovoljno vodene pare da pokrije celu planetu vodenim slojem debljine pet kilometara. Pogledajmo sada šta ovo tačno znači za planetu ispod takvog omotača.

    Standardni vazdušni pritisak na nivou mora danas iznosi približno 10 Njutna po kvadratnom centimetru (10N/cm2 ). Uzrok ovog pritiska je težina samog vazduha. Ako na obali mora iscrtamo kvadrat površine 1 cm2 , skupimo sav vazduh koji se nalazi iznad tog kvadrata od površine Zemlje do ivice atmosfere, pa izmerimo težinu tog sakupljenog vazduha, težina bi bila oko 10N (na površini Zemlje to odgovara masi od približno 1kg). Iz ovog razloga planinari imaju problem sa niskim pritiskom na vrhovima planina: pošto su se popeli iznad dobrog dela atmosfere, manje vazduha je ostalo iznad njih da ih pritiska.
    Kada voda ispari i postane vodena para, ona postane ređa, ali i dalje ima istu težinu. Ako bi se u atmosferu ubacila količina vode kakva je potrebna da pokrije čitav svet omotom debelim pet kilometara, atmosferski pritisak bi bio oko 500 puta veći nego danas. Ovakvi pritisci bi bukvalno smrvili ljude, njihove zgrade i alatke.

    Isparavanje svih tečnosti, pa i vode, zavisi od pritiska. Na obali mora, voda će ključati na 100oC. Na vrhu Everesta, pritisak vazduha je nizak, i na njemu voda ključa (pretvara se od tečnosti u paru) na temperaturi od 72oC. Ako se poveća pritisak, vodena para sama od sebe prelazi u tečno agregatno stanje ako se pritom ne poveća i temperatura. Da bi voda ostala u gasovitom stanju na ovim pritiscima, temperatura vodenog omotača oko Zemlje bi morala da bude 15500oC. Na ovoj temperaturi, kamenje i metali bili bi ne samo istopljeni, već bi većina njih bila pretvorena u ultravrelu paru.

    Pretvaranjem pare u tečnost oslobađa se energija. Oblaci i kiša nastaju tako što talas vlažnog vazduha naleti na talas hladnog vazduha. Toplotna energija u vodenoj pari pređe na hladan vazduh i zagreje ga, ali pritom se vodena para ohladi ispod potrebne temperature da ostane u gasovitom stanju, i pređe u tečnost otud nastaje kiša. U slučaju potopa, vodena para koja se pretvara u vodu bi svoju toplotnu energiju oslobodila na površini Zemlje. Povećanje nivoa vode na celoj Zemlji za 50cm iz vodene pare bi oslobodilo dovoljno energije da podigne temperaturu svih mora do ključanja. Gvožđe bi počelo da se topi u trenutku povećanja nivoa mora za samo sto metara. Termalna energija oslobođena prilikom kondenzacije dovoljne količine vode da potopi celu Zemlju slojem debljine pet kilometara je više nego dovoljna da istopi celu Zemljinu koru; a Noje ne bi plovio po moru, već kroz oblake ultravrele pare.

    Kreacionisti kažu da bi vodeni omotač štitio Zemlju od kosmičkih zraka. U pravu su. Omotač koji bi sadržao ovoliku količinu vode bi zaustavio sve kosmičke zrake, uključujući tu i svetlost. Površina Zemlje bi bila u konstantnom mraku.

    Infracrveni zraci koji nose toplotu bi, međutim, mogli da prođu, i da budu zadržani efektom staklene bašte, što bi izazvalo topliju klimu. Ako bi vodeni omotač bio dovoljno debeo da prekrije celu Zemlju sa samo 30cm vode, klima bi bila zaista tropska: temperatura bi bila veća od 100oC.

    Neki kreacionisti su pokušali da naprave moderniju verziju ovog argumenta, tvrdeći da je voda možda bila u orbiti Zemlje, u vidu komada i čestica leda, koji su se kod Potopa obrušili na Zemlju, isparili u atmosferi, i izazvali potop. Zakon konzervacije energije, međutim, ne da se tako lako zaobići: gravitaciona potencijalna energija bi bila pretvorena u toplotnu, dižući temperaturu na površini Zemlje na hiljade stepeni.

    Od svih takozvanih argumenata za mladu Zemlju, ovaj argument je verovatno koštao kreacioniste najviše sramote.

    Zanimljivo pitanje : Gde su se vode povukle nakon Potopa?

    Tvrdnja : Naučnici su ustanovili da je nemoguće da fosili nastanu sporim procesima, već moraju uvek biti naglo zakopani i zaštićeni od živih bića. Ovo je dokaz da su fosili nastali naglim potopom.

    Odgovor : Prvi deo tvrdnje je delimično tačan. Fosilizacija je redak proces, zbog čega je od ogromnog broja životinja ostalo tako malo fosila, i zbog čega je naučnicima bilo potrebno toliko vremena da nađu ključne fosile. Neki fosili su sasvim sigurno nastali kroz lokalne katastrofe: recimo, fosil jedne pra-ptice sa glavom zavučenom ispod krila. Nije teško zamisliti pticu kako spava, kada joj se na glavu (usled zemljotresa ili odrona) obrušila gomila zemlje, i zatrpala je.

    Međutim, najveći deo fosila je ipak nastao sporom sedimentacijom. Kako to znamo? Većina fosila je nekompletna, a veoma veliki deo pokazuje tragove zuba ili lomove na kostima: upravo ono što se događa sa ostacima živih bića u prirodi. Takođe, količina kostiju koje danas nalazimo u močvarnom mulju i u sedimentnim nanosima, omogućava nam da procenimo koliku količinu fosila možemo da očekujemo iz tih izvora.
    Konačno, postoji jedna velika rupa u ideji da su fosili uzrokovani Potopom. Ako krenemo kroz zemlju i brojimo koliko fosila se nalazi po kvadratnom metru, i ako smatramo da su svi ti fosili nastali u Potopu, jedini zaključak do koga možemo da dođemo je da je u trenutku Potopa na zemlji živelo oko 210 životinja po kvadratnom metru, a da su biljke rasle bukvalno jedna na drugoj.

    Zanimljiva napomena : Količina fosilnih ostataka na planeti je, ukupno gledano, ogromna. Recimo, diatomi i druge mikroživotinje imaju skelete bogate kalcijumom. Posle smrti, ovi skeleti padaju na dno okeana, gde kroz pritisak i vreme postaju karbonatne stene. Danas postoje čitavi planinski lanci sastavljeni velikim delom od karbonatnih stena, i to nakon što je većina karbonatnih stena ponovo vraćena u ekosistem kroz eroziju.
    Da bi se nakupile tolike količine kostiju i ostataka, potrebno je mnogo više vremena od kreacionističkih deset hiljada godina, osim ako su životinje pre Potopa rasle i razvijale se stotinama puta brže nego danas...

    Tvrdnja </STRONG>: Na jednom univerzitetu su inženjeri tražili najstabilnije proporcije broda, i ustanovili da su to proporcije Nojeve barke. Ovo pokazuje da je ona mogla da plovi


    Odgovor : Ovo je izmišljena priča koja se godinama pojavljuje na Internetu. Proporcije barke uzete same po sebi su sasvim OK, ali nisu ni po čemu posebne. Takođe, geometrija broda (recimo, zakrivljenost dna) važnija je za stabilnost od proporcija.

    Tvrdnja : U Sibiru su nađeni mamuti koji su tako brzo zamrznuti da je nesvarena hrana i dalje bila prisutna u njihovom stomaku. Oni su tako brzo zaleđeni usled katastrofa koje su pratile Potop!

    Odgovor : Izveštaji o očuvanosti ovih mamuta su daleko preuveličani. Delovi njihovih tela su zaista dobro očuvani, ali je najveći deo istrulio, uključujući tu i većinu unutrašnjih organa. Svi mamuti pokazuju znakove sporog truljenja, koje je sporo zamrzavanje na kraju zaustavilo. Najbolje očuvan primerak je Dima, mladunče čije se malo telo brže smrzlo i time brže zaustavilo truljenje. Čak i preostalo tkivo je mumifikovano, proces koji ne može da se dogodi sa trenutno zamrznutim tkivom.
    Dokazi ukazuju da je krdo mamuta ili bilo zatrpano naglim odronom zemlje i blata, ili su propali kroz led u blatnjavu baru. Ledeno blato ih je zatim polako smrzlo, i zaštitilo od truljenja.
    Ovaj argument je do te mere diskreditovan da čak i kreacionističke organizacije ICR i Answers in Genesis priznaju njegovu netačnost i upozoravaju svoje članove da ga ne koriste.

  9. #54

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    HLEB izvrće:Sa kojim mojim argumentom tachno imash problema i zashto i shta imash da kazzesh u vezi sa tim konkretnim podatkom?
    Evo na primer tvoj predzadnji post: "Da li postoji sukob između evolucije i religije?" !!!
    Ja potroših silne sate na objašnjavanje odnosa Biblije i nauke, a ti mi pričaš o odnosu religioznih grupa i nauke?!
    zar to nije izvrćanje?

    I ŠTA sa Sveti-m Aurelije Avgustin-om? Kad je on živeo???? u srednjem veku.....I na kom stupnju je bila nauka tada? Da li su imali super moćne mikroskope? kompljutere?
    smešno

    HLEB istinito zbori: Funkcija nauke je da opiše svet, i da objasni najbolje što ume kako on funkcioniše. Ljudi, međutim, već imaju neka svoja shvatanja, i kada nauka otkrije nešto novo, ona nateruje ljude da ta shvatanja preispitaju. Mnogima se ovakvo preispitivanje ne sviđa: ako su naši preci verovali u nešto, zašto mi danas verujemo drugačije?
    Upravo tako! Pojavili se neki naučnici koji otkrivaju neke nove stvari, terajući ostatak naučnika da preispitaju svoja dosadašnja shvatanja. Medjutim, ti naučnici već imaju neka svoja ubedjenja, pa im se ovo preispitivanje ne svidja, već i dalje teraju po svome kao pokvarena ploča....

    Evo nekoliko izvrtanja o potopu:

    HLEB izvrće: Nojeva barka je, po Bibliji, bila dugačka oko 140m, i napravljena u potpunosti od drveta, u periodu ranog Bronzanog doba, sa primitivnim alatkama. Drvo nije dobar materijal za pravljenje velikih brodova, pošto ne postoji mogućnost dobre izolacije. Najduži drveni brod ikada napravljen, bio je dugačak 115m.
    Nadji mi i jedan text u Bibliji u kome se kaže da je Nojeva barka bila dugačka 140metara ??? Evo ako nadješ ja ću pojesti ovu tastaturu sa sve tipkom "delete" !

    (Moj 1:13)

    13. I reče Bog Noju: Kraj svakom telu dođe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoću da ih zatrem sa zemljom.
    Jezek. 7:2, Amos 8:2, 1 Pet. 4:7
    14. Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.
    15. I načini ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;


    Dakle: "lakata" a ne "Metara"

    A koliko je lakat metara odredićemo kada saznamo koliki su prepotopni ljudi bili.

    (Moj. 6:3)

    3. A Gospod reče: Neće se duh moj do veka preti s ljudima, jer su telo; neka im još sto dvadeset godina.

    4. A beše tada divova na zemlji; a i posle, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovečijim, pa im one rađahu sinove; to behu silni ljudi, od starine na glasu.


    Možemo dakle, da vidimo da su prepotopni ljudi bili mnogo višlji i veći(divovi) nego danas!

    To kaže Biblija. A evo šta kaže nauka:

    Da li je pronadjen neki fosil prepotopnog coveka? Evolucionisti smatraju da je geoloski stub nastao u toku ogromne geoloske istorije, i oni su prema sadrzaju fosila to izdelili na prekambrijum, kambrijum...

    E sad, nadjeni su ostaci ljudi na razlicitim mestima u ovom geoloskom stubu. Poznati primer jeste sa ljudskim stopalima u istoj formaciji sa tragovima dinosaurusa, sto po evolucionistickom, i svakom drugom modelu treba da znaci da su ziveli u isto vreme. To je nadjeno u blizini reke Paluksi, u Teksasu, u Dolini Ruza. Ti tragovi su pronadjeni 50-tih godina ovog veka.

    Ti tragovi su se postepeno brisali. Neki su te tragove slikali. Recimo, Harold Kofin ima u svojoj knjizi "Origin by design" odozgo slikan trag.
    Lepo se vidi da je to stopalo coveka, imao je pet prstiju itd. Doduse, izgleda kao da je imao malo ravna stopala.

    Medjutim, vremenom su se tragovi ovih prstiju brisali. To je otkriveno, iskopano, i onda se to brisalo. Jedan evolucionista je rekao: "Ako je ovo tacno, geolozi treba da postanu vozaci kamiona." Znate, oni odmah daju krupne izjave. Zasto da oni postanu vozaci kamiona? To samo znaci da uniformizam nije tacan. A geologija ostaje. Jedno je geologija, a drugo je uniformizam. Jedno je evolucionisticka koncepcija, a drugo je jedna nauka sama po sebi. Jedna nauka moze sasvim lepo da egzistira bez da ima evolucionizma u sebi. U ostalom, gotovo sve nauke su rodjene pre nego sto se pojavio evolucionizam.

    I sada, kako protice vreme od tog iskopavanja, sve vise i vise slika bledi, i manje se obraca paznja.

    Medjutim, u istoj toj formaciji su pronadjeni i mlecni zubi nekog decaka ili devojcice. Uradjena je analiza tih zuba, znaci, poprecni preseci, elektronska mikroskopija, i nedvosmisleno je pokazano da to zaista jesu mlecni zubi, deteta.

    A da vidite sta su evolucionisti rekli. Evolucionisti su rekli: "Imajuci u obzir karakter tog istrazivaca, najverovatnije da je on taj zub doneo i poturio onde." Da li vidite u cemu je sad stvar. Prosto sad treba da napravite jednu televizijsku ekipu, i jednu ekipu paleontologa, i da bude direktno snimanje iskopavanja, preko satelita da gleda ceo svet, da bi nekog uverili. Ima indikacija da su pronadjene lobanje coveka 70 cm visoke, a zna se da je odnos izmedju lobanje i ukupne visine 1:6. To znaci da su 4,2 metra bili visoki ti ljudi. Te lobanje su po pravilu nestajale. Njihov trag se ne zna. Ima nekih naslucivanja gde su otprilike zavrsile, ali tek predstojeca istrazivanja treba da bace vise svetla na to. (Neke od krupnih lobanja su ipak objavljene)



    U POTRAZI ZA NOJEVOM ARKOM



    Duboko u srcu Australije nalazi se planina Aer. Ova planina je posebna po mnogo cemu. Medjutim, geoloski pronalasci na njoj su zadivljuci. Sve upucuje na to da je ova planina nastala pod uticajem vode koja je imala nezamislivu moc i tako sa velikom preciznoscu upucuju na vjerodostojnost biblijske price o potopu. U devet videa prestavljam jednu od mnogih emisija koje imam o potupu. Emisija "UZBURKANE VODE POTOPA" vas vodi sirem australijanskog kontinenta u potragu za dokazima potopa. Pogledajte sta su sve australijanski naucnici pronasli.

    Tajna planine Aer



    Geologija svedoci o neverovatnoj katastrofi



    Zagonetka kvarca



    Stene koje govore



    Fosili pricaju pricu o katastrofi



    Tajna OPALA



    Rude- svedoci iz utrobe zemlje


    Cudnovati dvojac


    Zakljucak



  10. #55

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Потоп


    Препотопна земља и потоп


    Istorija naseg sveta moze se podeliti u dva velika perioda: prepotopni i poslepotopni period. Gotovo sve je razlicito u prepotopnoj zemlji u odnosu na poslepotopnu zemlju: geografija, zivotni vek, kvantitet organizama, kvantitet vodenih povrsina, kopnenih povrsina, visina brda.

    Najvaznija stvar, kada se razmatra prepotopni svet, jeste cinjenica da je Zemlja iznad svoje atmosfere imala vodeni omotac. Ovaj vodeni omotac je stitio planetu Zemlju od svih stetnih uticaja iz kosmosa.

    Vidimo kako je Bog stvarao. Prvo je stvorena sirova materija, pa je onda stvoren taj divni zastitni omotac, pa onda kopno, pa bilje, pa sunce. (Vidi 1. Knjigu Mojsijevu, 1. poglavlje.)

    Ako je Zemlja imala vodeni omotac, onda je to moralo da ostavlja odredjene reperkusije na klimu na Zemlji. Koje? Pa recimo, nije mogla da pada kisa. I sada kad otvorimo 2.glavu 1.Knjige Mojsijeve vidimo da stvarno postoje stihovi koji govore o tome. I govori se o tome kako je Bog stvorio svet, i onda se kaze: "I svaku biljku poljsku dokle jos ne bese na zemlji, i svaku travku poljsku, itd, jer Gospod Bog jos ne pusti dazda na zemlju, ali se podizase para sa zemlje da natapa svu zemlju."

    Dakle, u 1.Knjizi Mojsijevoj, u 2.glavi, 5. i 6. stih govori o tome da u pocetku nije padala kisa, nego da se samo dizala para sa zemlje, koja se najverovatnije zbog dnevno-nocnih promena temperature kondenzovala i stvarala rosu. (Rosa nastaje tako sto imamo isparenja. Leti kad je noc tiha i mirna, ujutru kad ustanemo vidimo da se na zemlji pojavila obimna rosa. Ali kad ima vetrova onda nema rose, zato sto iako je zemlja hladna, zbog cirkulacije vazduha nema tolike razlike izmedju tla i atmosfere koja je zahvacena vodenom parom, i ne dolazi do kondenzacije.)

    Postoji jos jedan argument u prilog toga, da zaista pre Potopa kisa nije padala. Posle Potopa, kada Bog daje obecanje ljudima da vise nikada na ovoj Zemlji nece biti Potopa, da civilizacija vise nece biti unistena Potopom, On daje odredjene znake da ce to zaista biti tako. I kao znak toga On kaze (u 9.glavi): "Evo znak zaveta koji postavljam izmedju sebe i vas, i svake zive tvari koja je s vama doveka. Metnuo sam dugu svoju u oblake da bude znak zaveta izmedju mene i zemlje."

    Prvi put, kao znak, kao nesto posebno sto niko do tada nije video, pojavila se duga. Zasto? Zar je to mogao da bude znak? Mogao je da bude znak zato sto pre Potopa, zaista, kisa nikada nije padala. A znamo da duga nastaje samo kad kisa pada, i zato ju je Bog uzeo kao znak da On vise nikada nece unistiti civilizaciju na planeti Zemlji Potopom.

    Zasto nije mogla da pada kisa na pretpotopnoj zemlji? Nije mogla da pada kisa, iz prostog razloga, zato sto je vodeni omotac stvarao efekat staklene baste. Kako nastaje efekat staklene baste? Efekat staklene baste na ovoj planeti Zemlji nastaje zbog toga sto uglavnom dolazi do zracenja sunca. Jedina energija koja zaista dolazi na nasu planetu jeste energija sunca. Sve ove energije koje mi koristimo, osim atomske energije, jesu energija Sunca. I ugalj je energija Sunca, i nafta je energija Sunca.

    Povrsina nase Zemlje se zagreva u toku dana. Ne dolazi celokupna kolicina energije od Sunca do zemljine povrsine, vec negde oko 50% (aproksimativno). Inace, da nije tako, sve bi bilo na ovoj nasoj planeti sprzeno. Ali, u toku noci dolazi do izracivanja iz tla, i mi da nemamo atmosferu, celokupna energija bi se izracila u vasionski prostor. Da nemamo atmosferu, izracunali su naucnici, prosecna temperatura tla na planeti Zemlji bi bila -18oC. Znaci, ne bi mogao da opstane zivot. Ali, zahvaljujuci atmosferi, sada je prosecna godisnja temperatura na planeti Zemlji +15oC. 33 stepena je, dakle, razlika zahvaljujuci atmosferi.

    Atmosfera nije apsolutno cista. U njoj ima oblaka, vodene pare, ugljen-dioksida itd. Ugljen-dioksid sada prilicno komplikuje stvari i on ponovno ozivljava taj efekat staklene baste. Zasto? Zato sto on ne dozvoljava u toku noci da se emituje energija, toplota u vasionski prostor, i ponovo mi imamo sve veci i veci efekat staklene baste na ovoj nasoj planeti.

    Ako je bilo tako, onda je klima na planeti Zemlji bila ujednacena. Dakle, nije bilo razlika izmedju polova, i nije bilo dramaticnih razlika izmedju dnevno - nocnih temperatura. Svi mi poznajemo efekat staklene baste. Znamo ako je zimi bio topao dan, i ako se predvece navuku oblaci, kako mozemo da setamo napolju? Ako brze hodamo, mozda bi mogli i u jednoj debljoj kosulji.

    Ali, ako je celi dan bilo toplo, a uvece je vedro, onda je obicno strasan mraz, tako da cak i drvece puca (u njemu se ledi voda). Takav slican efekat imamo u pustinjama. U pustinjama su varijacije najvece zato sto u toku dana temperatura moze dostici i preko 40 stepeni, a u toku noci moze da se voda ledi.

    Znamo kad je Bog vodio Izraelce iz Egipta u Hanan, On ih nije stitio samo danju (znamo da u Bibliji pise da ih je stitio oblakom danju). Oni koji su putovali avionom mogli su da vide odozgo kako oblak pravi na zemlji senku od suncevih zraka. Tako je i Bog stitio Izraelce. Oni su putovali u hladovini. Ali Bog ne stiti ljude samo danju (oni koji hoce da On njih stiti), nego On njih stiti i nocu. Kako ih je On stitio nocu? Stubom od ognja. Dakle, morao je i nocu da ih greje, zato sto i voda moze da se ledi u pustinji.

    Ali, vratimo se temi. Zbog prisustva vodenog omotaca nije bilo, dakle, velikih temperaturnih razlika. Ako nema velikih globalnih razlika u temperaturi, nije moglo da bude vetrova. (Vetrovi nastaju zbog tih velikih razlika u temperaturi, i onda imamo te globalne cirkulacije vazduha.) Bez vetrova atmosfera je bila prilicno sterilna i prilicno cista, nije bilo toliko prasine u atmosferi. Vodeni omotac je stvarao mnogo veci vazdusni pritisak, tako da je cak i Noje neposredno posle potopa, iako se voda povukla, morao jos uvek da ostane u barci. Morali su jos dugo, dugo da se aklimatizuju na nove uslove, jer posle Potopa je bio drugaciji vazdusni pritisak. Znamo, kad se malo navuku oblaci da se odmah poveca atmosferski pritisak, i srcani bolesnici odmah imaju probleme.

    Koliko je bilo vode niko ne zna. Danas se zna, da bi otprilike, ako bi se celokupna vodena para koja postoji u atmosferi kondenzovala, kisa padala samo jedan sat na celoj zemljinoj povrsini, a za vreme potopa je kisa padala najmanje 40 dana. (Ali doduse, mozda je bilo i ponovnih isparavanja i kondenzacije.) Niko ne zna koliko je ustvari bilo vode, ali je vazdusni pritisak sigurno bio veci.

    Ako je bio veci atmosferski pritisak, verovatno su isparavanja bila manja, sigurno su bila manja, a cak i da su bila podjednaka isparavanja ne bi mogla da se kondenzuje vodena para, jer u cistom vazduhu, koji moze da bude saturisan vodom, ne dolazi do kondenzacije. Moraju da postoje takozvane "klice kondenzacije", dakle da postoji prasina, da bi doslo do kondenzacije. Pre Potopa zaista nije bilo sanse da pada kisa. (Potop nije nastao tako sto je samo kisa padala, nego su proradili i gejzeri (6. i 7.glava 1.Knjige Mojsijeve). Znaci, proradili su i gejzeri, ali je i pao, obrusio se taj vodeni omotac.)

    Pored toga, godisnja doba, studen, vrucina, leto, zetve itd. se pominju tek nakon Potopa, sto isto tako asocira da je klima na planeti Zemlji bila zaista ujednacena. To je zapisano u 1.Mojsijevoj 8,22. Kada je sve zavrseno Bog kaze: "Od sada dokle bude zemlje, nece nestajati setve ni zetve, studeni ni vrucine", prvi put se spominje "studen" i "vrucina", "leta ni zime, dana ni noci".

    Znaci, posle Potopa, kad je pao vodeni omotac, mi prvi put srecemo godisnja doba (leto, zima) i izrazene temperaturne razlike na Zemlji (studen, vrucina), sto vrlo snazno ukazuje na to, da je novonastalo stanje zaista bilo nepoznato pre Potopa. Zaista informativni stihovi, koji ukazuju na to kako je bilo pre Potopa i kakva promena nastaje. Uspostavlja se, dakle, neki novi ciklus, i on ce biti uniforman sve do kraja ovakvog sveta.

    Kao neosporne vanbiblijske argumente da je klima zaista bila ujednacena, mozemo navesti sledece cinjenice:

    1. Rasprostranjenost fosila koji imaju savremene predstavnike samo u tropskim i suptropskim predelima. Danas imamo zarki pojas, suptropski, ... polarni. U ovim polarnim predelima, kada se kopa, nalaze se mamuti. Mamuti su ogromne zivotinje, one ne mogu da odrastu u tundri. U tundri je vrlo oskudna vegetacija. Tamo su nadjeni ogromni mamuti. Na juznom i severnom polu su pronadjene tropske skoljke, fosili zivotinja koji zive u tropskim i suptropskim predelima.

    Pored toga, tu gde je sada zarki pojas, tu je nekada cvetala vegetacija. U Sahari, recimo, nadjeno je ogromno fosilizovano drvece. Danas gde je pustos, gde je pesak, nekada su egzistirale ogromne sume.

    E sada, evolucionisti malo mudruju, pa kad vi njima pomenete ove fosile, oni kazu kako je zemlja nekada bila u jednom komadu - Pangea. ("pan" znaci "sve" na grckom) I onda je dolazilo do razdvajanja, do migracija kontinenata, i onda oni kazu da su oni na jednom mestu ziveli, tu se fosilizovali i "otisli" na polove.

    Medjutim, to moze biti samo tacno za neke fosile. Ali, recimo, za mamute - mamuti su zaledjeni. Molim vas lepo, kako mogu da se zalede u suptropima, ako su u suptropskom predelu odrasli. Znaci, tu su se zaledili pa su onda otisli na pol?! To je jednostavno nemoguce. Mora da je nesto drugo u pitanju, odnosno, vrlo je razlozno verovati da je klima bila ujednacena, tako da je bujala vegetacija i na danasnjim "zaledjenim" polovima, koja je omogucavala zivot tako velikim zivotinjama, kao sto su mamuti, i da je njihovo fosilizovanje zamrzavanjem posledica Potopa. Zna se da se mamuti nisu odledjavali od kako su se zaledili. Oni su zaledjeni, najverovatnije, u samom Potopu - pala je ta polarna noc, oni su se zaledili, i nikad se vise nisu odledili.

    Izvrsena je analiza krvne slike mamuta. Ocne jabucice mamuta su sacuvane. Tako fina struktura kao sto je ocna jabucica je sacuvana. Suptropsko bilje je pronadjeno u njihovim ustima i zeludcu. Samo u takvoj klimi oni i mogu da odrastu.

    2. Pored toga, da klima nije bila ujednacena, ne bi moglo lako da se objasni postojanje ogromnih zivotinja, kao sto su recimo dinosaurusi i druge poikilotermne velike zivotinje. Poikilotermne zivotinje su zivotinje koje ne mogu da odrzavaju stalnu telesnu temperaturu.

    Onaj ko je ucio fiziologiju, on tacno zna koliku velicinu mogu da imaju poikilotermne zivotinje da bi mogle da zive u odredjenim uslovima. Samo zahvaljujuci tome sto je klima pre Potopa bila ujednacena, i sto nije bilo takvih dramaticnih razlika ni izmedju polova, ni dnevno - nocnih promena, mogle su srecno da zive poikilotermne zivotinje koje su imale ogroman broj kilograma (bile su teske tonama). Zato su poikilotermne zivotinje, danas, kada nije ujednacena klima, sitne.

    Postoje homeotermne zivotinje. To su one koje imaju mehanizme za odrzavanje stalne telesne temperature. Poikilotermne zivotinje ne poseduju unutrasnje i spoljne mehanizme kojim bi mogli da odrzavaju stalnu telesnu temperaturu. Postoje i egzohomeotermni organizmi, kao sto je covek. On se oblaci.

    Zasto su gmizavci takvi, uglavnom mali, a oni veci zive dole u tropskim predelima? (Nemamo mi u Sibiru gmizavce i druge poikilotermne zivotinje.) U tim tropskim predelima mogu da zive malo veci gmizavci zato sto je danju toplo, a nocu je topla voda. A ogromni dinosaurusi su mogli da zive sasvim srecno na prepotopnoj zemlji zato sto je temperatura bila ujednacena, i zato sto je razlika izmedju dnevno-nocne temperature bila mnogo manje izrazena.

    Ne treba da obracamo paznju na novinarske price tipa "Potraga za dinosaurusima" i sl. Ali, i oni su pametni, ne traze dinosauruse tamo u Sibiru, nego u tropskim mocvarama, zato sto je tamo toplo, pa imaju vode, danju bi bili napolju, a nocu bi ulazili u vodu (voda ima veci toplotni kapacitet). Naucnici su pronasli izuzetno sitne bakterije, tako da bi zaista nasli i dinosauruse da oni danas postoje. Oni su izumrli u toku Potopa i njih danas nema.

    Nemojte da se nadate da ce oni pronaci dinosauruse. To se samo tako pise. Danas su u biologiji pronadjene bakterije i virusi koji se ne vide golim okom, od kojih se neki tek vide pod elektronskim mikroskopom, a zamislimo jednog dinosaurusa. Znate li kakvo je to cudoviste?

    Oni posle Potopa nisu mogli da zive, jer nema prepotopne vegetacije, nema dovoljno hrane. Znate koliko moze da pojede jedan dinosaurus. I ono malo biljaka sto bi isklijalo, oni bi za tili cas obrstili. Zemlja ne bi mogla posle Potopa da obnovi vegetaciju.

    Sledece u cemu nam pomaze ovaj biblijski izvestaj jeste, da se mi nekada usudimo da kazemo da Biblija nije samo teoloska knjiga. Ona je zaista i naucna. Treba posteno reci da ona nije pisana kao udzbenik ni za biologe, ni za geologe, ni za astronome, ni za druge, ali ona sadrzi odgovore na vrlo znacajna pitanja. Ako bi to bio bioloski udzbenik, tu bi imali odgovore na sva pitanja, i mogli bi da ukinemo biologiju. Ne bi bio Luj Paster i drugi ljudi koji su ucinili odredjena otkrica. Nije Biblija pisana ni iz tog razloga, ali ona zaista jednog intelektualca zadovoljava gotovo na svim bitnim pitanjima. Mi cemo neka dodirnuti.

    Izvestaj o Potopu nam omogucava da dobro razumemo kako postoji tako dramaticna razlika izmedju zivota pre Potopa i zivota posle Potopa. Ljudi pre Potopa su ziveli mnogo duze nego sto su ziveli ljudi posle Potopa. Lepo se vidi da taj celokupni izvestaj nije nastimovan, nego je to realan prikaz, da je recimo Adam, koji je izasao neposredno iz Bozjih ruku, ziveo manje nego neki njegovi potomci, kao sto je recimo bio Matusal. Matusal je ziveo najduze - 969 (devet stotina sezdeset devet) godina, a Adam je ziveo 930 godina.

    Dakle, potomak koji je dosao bioloskim putem, normalnom reprodukcijom koja je postojala, ziveo je duze od onoga koji je izasao neposredno iz Bozjih ruku. Ne znamo koliko mogu ljudi da osete (mi cemo specijalno govoriti o tome, zasto se smanjio zivotni vek (u okviru sledeceg pitanja), a ovde cemo samo globalno odgovoriti na to pitanje), ali ko je ucio genetiku, on ce da se divi, kad vidi da covek koji je nasledio fantasticnu geneticku strukturu - Noje, iako je ziveo i pre Potopa i posle Potopa, ziveo je duze od Adama. To nema u mitologijama.

    Onaj ko je nasledio fantasticnu geneticku strukturu, ziveo je 600 godina pre Potopa, i kada su izmenjeni uslovi posle Potopa, on nije umro za deset godina. Sve posledice je on preneo na svoje potomke (ovo je sad teoloska implikacija). Mi mozemo da ne nosimo odredjene posledice, ali da ih prenesemo na potomstvo. Secamo se u jednoj zapovesti kad Bog kaze da ce On morati, ako mi ne pazimo sta radimo, da se bori sa odredjenim posledicama kod treceg i cetvrtog kolena. Zato mi moramo da pazimo sta radimo u svome zivotu.

    Pored toga, sigurno je da je vodeni omotac koji je postojao, ciju mi debljinu ne znamo, sigurno doprinosio povecanju atmosferskog pritiska. Ako je bio ukupan pritisak povecan, onda je bio i parcijalni pritisak pojedinih komponenti vazduha povecan. A znamo da povecanje parcijalnog pritiska kiseonika blagotvorno deluje. Zna se da rane mnogo brze zarastaju pod vecim pritiskom.

    Ljudi pre Potopa su srecnije ziveli, rane su brze zarastale. Pored toga, nisu bili izmutirani. Sporije su starili. Starenje nastaje zbog gresaka u prepisivanju geneticke informacije. Znaci, mi vremenom akumuliramo, sve vise i vise genetickih gresaka, mutacija, i nase celije daju sve nevernije kopije. Proces starenja nije potpuno razjasnjen, ali se cine veliki napori da se to razjasni.

    Dalje, ovaj biblijski izvestaj je znacajan i za razumevanje geoloske istorije nase planete Zemlje. Mi ne bismo zaista mogli da objasnimo toliki geoloski stub, geolosko naslojavanje sedimentnih stena, uzimajuci u obzir najnovija istrazivanja koja pokazuju da je planeta Zemlja, da su procesi na planeti Zemlji poceli od nedavno, pre oko 6 (sest) hiljada godina. A uzimajuci u obzir stopu sedimentacije koja se danas desava, mi nikako ne bismo mogli da objasnimo odakle tolika naslojavanja.

    Sledece sto je znacajno, sa naucno - kreacionistickog aspekta jeste to, sto ovaj izvestaj pomaze da mozemo da objasnimo i nastanak samih fosila, zato sto mi imamo adekvatno objasnjenje kako su fosili uopste mogli da nastanu.

    Da nije Potopa, mi ne bi mogli da razumemo proces fosilizacije, kako su nastali fosili. Postojala je jedna dugotrajna prepirka izmedju evolucionista i kreacionista oko toga kako nastaju fosili. Evolucionisti kazu, Skotski geolog Haton je tvrdio, da je "sadasnjost kljuc za razumevanje proslosti". Ako je sadasnjost kljuc za razumevanje proslosti, a u sadasnjosti ne nastaju fosili, onda kako da objasnimo groblja fosila.

    Pored toga, mi danas imamo samo izumiranje, nema nastanka novih vrsta. Ako je to kljuc za razumevanje proslosti, onda je u celoj proslosti bilo samo izumiranje. Ali ovaj kljuc evolucionisti, po ovom pitanju, ne primenjuju.

    Kreacionisti tvrde da fosili mogu da nastanu samo u katastrofi. A po evolucionistima, kako nastaju fosili? Fosili koji se nalaze u sedimentnim stenama nastaju tako, sto recimo jedna riba kad ugine padne na dno, i onda talog ili mulj pada preko nje, i tako se ona fosilizuje. E sad, a kako se fosilizuju ptice? Kako se fosilizuju kopnene zivotinje? Pa, recimo, dinosaurusi dodju da piju vodu, uginu, i... Procitajte u evolucionistickim udzbenicima kako se fosilizuju organizmi.

    Proces fosilizacije zahteva rapidno zatrpavanje, znaci, brzo zatrpavanje organizma koji je uginuo, cime se sprecava dotok kiseonika (znaci, nema vise oksidacije), bakterija, gljiva i drugih strvinara.

    Dvojica americkih naucnika su izvrsili sledeci eksperiment. Oni su u zicani kavez (pazite, ovo je sad model, toga nema u prirodi; nece neka zivotinja da umre i da onda udje u zicani kavez da bi bila fosilizovana) stavlili umrtvljenu, ubijenu ribu, i spustili u tople lagune u juznim delovima Severne Amerike. I posle 6 i po dana dosli su da vide sta se desilo. Kad su izvukli kavez, videli su da su svi meki delovi tela bili pojedeni, a da su kosti bile razbacane po kavezu.

    Nema toga u prirodi. Riba kad ugine, ili ispliva na povrsinu, ili je pojede neka druga riba. Kad bi i eventualno pala na dno, bila bi pojedena. Znate kako vri morsko dno. Gliste, polihete, to samo vri, to samo ore po morskom dnu. Nije morsko dno nesto sto miruje.

    Dakle, ovaj eksperiment protivreci onome sto kazu evolucionisti kako nastaju fosili.

    Kad se pogledaju fosili, mi vidimo sledece primerke fosila, kao sto su: tvrdi ostaci tela, meki ostaci, prefinjene (delikatne) strukture, tragove... Tvrde delove mozemo objasniti, ali, recimo, za neke ostatke... mi imamo, recimo, fosilizovane meduze. Meduze imaju 98% vode, a samo 2% suve materije. Kad bi osusili jednu meduzu, ostalo bi samo 2%. Jedan zelatinozan organizam. Tacno se vidi zdrelo. Oni su dupljari. Kad izadje meduza na obalu, za cas se osusi, i ostane jedna tanka skramica. A imamo ih u fosilnom zapisu.

    Zatim, vrlo fine strukture. Krila, ne samo tvrdokrilaca, nego i himenoptera, opnokrilaca, recimo, osa. Onda, krila vilinog konjica. To su tako nezne strukture, jer to su opnokrilci. A zamislite, taj insekt kad bi i pao na povrsinu vode,... pa sad treba da padne na dno, pa preko njega mulj...

    To ocigledno govori da su oni bili brzo, rapidno zatrpani, tako da je dotok kiseonika i bakterija bio sprecen. Zato su i mogli da se fosilizuju.

    Pored toga, i u biljnom svetu mi vidimo da je lisce fosilizovano. Znaci, ono treba da padne na povrsinu vode i ... da ne ponavljemo. Pored toga, mi vidimo da su pojedini pigmenti ocuvani. Pigmenti su strukture koje se vrlo brzo razore na suncu. Cim padne prvi list, on za jedan dan pozuti na suncu. Pigmenti se razaraju. Kad pogledamo fosilne ostatke, mi nalazimo lisce kojemu je ocuvan hlorofil. To je prava senzacija. To znaci da je list bio ziv zatrpan. Pre nego sto lisce otpadne na prirodan nacin, biljke povuku hlorofil, jer hlorofil je "skupa" molekula. Hlorofil je slican nasem hemoglobinu, samo sto on ima magnezijum.

    Dakle, biljke povuku hlorofi, i zato mi imamo, u jesen, one boje: crvene, zute itd. To je ekonomija u biljnom svetu.

    Mi u fosilnom zapisu nalazimo i tragove ptica, tragove dinosaurusa, tragove ljudi, glista. Kako se to fosilizovalo? Na koji nacin? Samo u katastrofi moze da dodje do fosilizacije tako necega. Mogu da vam kazem, da napokon i evolucionisti, u novije vreme, tvrde ono sto su kreacionisti dugo vremena, decenijama, uporno ponavljali, pomalo i dosadno, i oni danas govore, da fosili mogu da nastanu samo u katastrofi. Ali, oni opet ne veruju da je bio Potop, ta opsta katastrofa, nego su to neokatastrofisti, i oni veruju da je bilo vise lokalnih katastrofa.

    Da nije bilo Potopa mi ne bi imali naftu, ne bi imali ugalj.

    Potop je bio opsta katastrofa koja je imala reprekusije na celokupni zivot na planeti Zemlji, i to je katastrofa koju mi ne mozemo, u potpunosti, da razumemo. To je nesto ogromno. Kad pogledamo mi ogromne naslage sedimentnih stena i masovnu fosilizaciju, kad vidimo groblja fosila, tone trilobita, sve je naslagano jedno preko drugih, kvadratne milje posute ribama, onako u agonoji fosilizovane, citava jata riba fosilizovana. Sve to ukazuje na enormnu katastrofu.

    dalje.....

  11. #56

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Neka znacenja biblijskog izvestaja o Potopu

    Ono sto bih stavili na prvo mesto, jeste upozorenje na opasnost naturalistickog nacina misljenja. Apostol Petar u svojoj 2.Poslanici 3,3-7 donosi prorocanstvo o pojavi rugaca koji ce biti slicni prepotopnim ljudima u jednoj bitnoj tacki: "Navalice (namerno) nece da znaju da su nebesa bila od pre, i zemlja iz vode i usred vode Bozjom reci. Zato tadasnji svet bi vodom Potopljen i pogibe."

    Dakle, namerno nisu hteli da veruju (zapazimo da namerno nisu hteli da veruju) da je zemlja bila usred vode i da je Tvorac podigao vodu nad svodom. Zato su oni, kaze Biblija, bili tom istom vodom i unisteni.

    Zasto oni nisu hteli u to da veruju? Treba procitati celu 3.glavu 2.Petrove poslanice. Mi danas smatramo da su rugaci nesto pozitivno. Pojavi se neko na televiziji, ismejava druge, a ljudi kazu: "Kako je govorio, kako im je sve skresao. Osisao ih je!" Mi danas strasno cenimo rugace. Po biblijskim kriterijumima, to je vrlo losa kategorija ljudi. Uglavnom, njih Biblija klasifikuje kao rugace. To su ljudi koji zive drzeci se naturalistickog koncepta zivota.

    Naturalisticki koncept podrazumeva, u jednoj recenici, da je univerzum dovoljan sam sebi, svi procesi izviru iz njega, on se objasnjava samim sobom. Nema nikakve potrebe za postojanjem nekoga ko je iznad toga. Ti ljudi, dakle, nisu verovali da je mocno bice, Bog, podigao vodu nad svodom. Mi mozemo da pretpostavimo da njima, zaista, nije bilo lako da oni poveruju u pricu koju je Noje govorio.

    Samo mozda nekoliko reci za one koji mozda ne znaju o cemu se radi. Bezakonje se bilo strasno namnozilo na zemlji. I onda je Bog pozvao Noja da objavi da nece tako vecno trajati, nego da se ljudi moraju uozbiljiti. Dakle, ljudi se moraju uozbiljiti ako misle da zive. I onda je On rekao Noju da propoveda da ce doci opsti Potop koji ce unistiti sve one koji se ne budu pokajali. Ne samo da je Noje u to poverovao, nego je njegova vera bila delotvorna, i on je poceo da gradi brod.

    Mi mozemo da razumemo da je tim ljudima bilo tesko da veruju. Jer zapazimo da kisa do tada nikada nije padala. Mozemo zamisliti da zivimo u svetu gde ne pada kisa, i pojavi se neko ko nam kaze da ce padati kisa s neba, i da ce toliko padati kisa da ce nastupiti opsti Potop. Verovatno su se ljudi mozda i smejali tome. To je zaista bilo tesko vreme.

    Njihova naturalisticka koncepcija, da je svet dovoljan sam sebi, je najdominantnija filozofija koja danas postoji, dakle, da ne postoji neko ko je prvi uzrok, mocni uzrok koji je iznad sveta. Naturalizam je tacan do izvesne mere, do onde dok operise sa sekundarnim uzrocima i sekundarnim zbivanjima koji se desavaju ovde, na planeti Zemlji. Dotle je naturalizam funkcionalan. Ali onoga trenutka kad on zaboravi da postoji Neko ko moze da spusti taj vodeni omotac i da izazove...

    Prva kisna kap, ovo treba da zapamtimo, koja je pala na planetu Zemlju, oborila je naturalisticku filozofiju pretpotopnog sveta. Prvi covek koji je bio pogodjen kisnom kapi, verujmo, kao da je bio gromom pogodjen, ali bilo je kasno. Moralo se verovati pre toga.

    Odredjeni koncept, neka nasa zivotna filozofija, pod prostom je zakonitosti "setve i zetve", da tako kazemo, "uzroka i posledica", i mora da ostavi implikacije na prakticni zivot. Buduci da oni nisu verovali da postoji Bog koji je iznad svega toga, koji je mocan i koji moze da taj vodeni omotac jednostavno spusti, oni su ziveli (videcemo kako su ziveli) i doziveli su smrt i uzas. Ovo je grozna cinjenica, ali mi se prosto vozimo na loju tih davnih nasih pradedova, na nafti. To je zalosno.

    Dalje, ono sto je posebno vazno jeste, da biblijski izvestaj daje jednu integralnu, koherentnu sliku. Ne postoji tu samo stvaranje. Oni koji, recimo, to zanemare, oni nalaze odgovor za fosile u teoriji restauracije.

    Biblija zaista zadovoljava svakog intelektualca. A u to zadovoljenje je inkorporisan i ovaj izvestaj o Potopu. Tako da zaista nema kontradikcije, otkud tolike smrti, fosili itd. Oni ne prethode grehu kao sto prethode u teoriji restauracije, nego su oni posledica greha, oni nastaju nakon toga sto je covek zgresio.

    Dalje je znacajno, da iz ovog izvestaja iz Biblije mi vidimo da je biblijski Bog teisticki bog. Dakle, On nije bog deizma, bog koji je stvorio ovaj svet i pustio ga. Deizam je jedno vreme bio vrlo moderan. I danas ljudi ne kazu da su oni deisti, da oni veruju u visu silu. Poznati evolucionisti, i sam Dobzanski, je bio religiozan, ali on nije bio religiozan u tradicionalnom smislu reci, nego u nekom deistickom smislu reci, da postoji neka visa sila, postoji bog kao neka naucno - logicka hipoteza za objasnjenje sveta i posledica u ovome svetu, ali on je daleki bog. On, po deistima, nije teisticki bog, bog koji je zainteresovan za ono sto se ovde desava.

    Bog deizma je stvorio svet, udahnuo odredjene principe u taj svet, dao zakonitosti, i pustio svet da se po tim zakonitostima razvija. Dakle, sto se tice njegove aktivnosti, on nije imanentan svetu, kako se to u savremenoj teologiji kaze, nego je on otcepljen od tog sveta, on je prosto indiferentan u odnosu na taj svet. Pored toga, taj deisticki koncept se razlikuje od panteistickog koncepta (da je bog inkorporisan u svet).

    Biblijski Bog je vrlo zainteresovan za ovaj svet. On nije samo taj mocni Elohim, neshvatljivi, daleki, veliki Bog, nego je biblijski Bog i Jahve. On je Bog svakodnevnog zivota, Bog svakog trenutka, svakog casa. Neki ga izuzetno vole sto je takav. Zasto? Zato sto im je to vazno, da taj Bog vidi sta oni danas jedu. Tamo neka baka u zabitom selu, koja samo neku suvu kriscicu hleba jede, za nju je ekstremno vazno da taj Bog vidi sta ona jede.

    Drugo su naucnici. Mi cesto navodimo Ajnstajna i druge, kako su oni religiozni. U Ajnstajnovoj knjizi "Moja slika sveta", na 11., 12. strani pise: "U savremenom svetu naucnici su jedino istinski religiozni ljudi." Jesu, ali ne u tradicionalnom smislu reci. U tradicionalnom smislu reci religiozan je bio Luj Paster.

    Sta znaci biti religiozan u tradicionalnom smislu reci? To znaci ne samo verovati da Bog postoji, nego verovati da je ta cinjenica ekstremno vazna za moj zivot. Ako ja verujem da Bog postoji, a to nema nikakvog znacaja za mene, verujmo da time mozemo da lazemo nase komsije i nas same, sto je jos gore. (Najgore je kad covek sam sebe laze.) Ali to pred Bogom nema znacaja. O tome se radi. Vredna je samo ona religija koja smatra da ta ideja da Bog postoji je ekstremno vazna za covekov zivot, njegovo ponasanje, njegovu odgovornost. Koliko mi imamo ovde ljudi koje kad bismo sreli na ulici i pitali: "Verujete li u Boga?" rekli bi: "Da, verujemo", a nikakve odgovornosti ne pokazuju u svom zivotu. Takva religija moze da vredi pred nekim covekom, ali pred Bogom ne.

    Dakle, Bog se mesa u covekovu istoriju. To je vrlo vazno. On se mesao u proslosti, On ce se mesati i u buducnosti. Mozda nam nije to svima prijatno, ali taj izvestaj je vrlo znacajan. On se drasticno umesao u ljudsku istoriju. Unistio je, po nekim proracunima, nekoliko milijardi ljudi koji su ziveli pre Potopa. To se moze lako izracunati. Nekoliko milijardi ljudi je unisteno u toku Potopa.

    Bogu su potrebne zaista sve licnosti, Njemu je svako bice potrebno, ali ne smemo da zaboravimo da Njemu nikako broj nije vazan. On nije umro radi cifara, datuma itd. On je umro radi svakog coveka, ali njemu treba kvalitet. njemu trebaju oni ciji ce lik On prepoznati kao deo sebe.

    Sve ovo je predslika buducnosti. To je vrlo vazno. U Matejevom jevandjelju, u 24.glavi, 36. - 39.stih, (u Lukinom jevandjelju 17,26.i 27.stih) Isus kaze: "Jer kao sto je bilo u vreme Nojevo tako ce biti i dolazak sina covecijega. Jer kao sto pred Potopom ljudi jedjahu (zapazimo kako su ljudi ziveli pre Potopa) i pijahu, zenjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje udje u kovceg, i ne osetise dok ne dodje Potop i odnese sve, tako ce biti i dolazak sina covecijega."

    Da li Bog ima nesto protiv toga sto mi jedemo i pijemo? Nema on protiv toga. Ali osnovni cilj postojanja coveka, ljudskog bica bio je izjednacen sa amebama: jedi, pij, razmnozavaj se. To je na nivou bakterija. Nekada se ljudi ponasaju isto kao bakterije.

    Recimo, imamo jednu podlogu, i onda kanemo glukozu na jednu stranu, i bakterije teze ka glukozi. To je hemotaksija. One traze secere, hoce da jedu. Isto se tako ljudska populacija ponasa danas u savremenom svetu, pod cistom hemotaksijom - gde je hrana mi tamo idemo. Nema veze sta se tamo propoveda, sta se prica i kako se zivi. "Daj ti meni da ja jedem!"

    Dakle, jedina svrha postojanja je bila: "Jedi, pij, zeni se, razmnozavaj se." Isus kaze da ce tako biti neposredno pre nego sto On bude ponovo dosao. Ljudi nece mariti nizasta sto je duhovno. Duhovni licni progres bice ismejavan. Samo ce se mariti za ono sto je telesno.

    Da mozda procitamo jos nekoliko stihova da vidimo kakvi su bili ljudi. Evo, recimo, 1.Mojsijeva 6,3. To su vrlo jezgroviti izvestaji, vrlo je nabijena ta 1.Knjiga Mojsijeva, tako da to treba pazljivo citati. Prvih 11 glava 1.Knjige Mojsijeve ekstremno su vazne. A prve 3 glave 1.Knjige Mojsijeve su najvaznije. Ko to ne razume, bolje da ne ide dalje, zaista. To je ekstremno vazno.

    U 1.Knjizi Mojsijevoj, u 6.glavi kaze Bog: "Nece se duh moj do veka preti sa ljudima..." Zasto? "...jer su tela." Dakle, gola tela. Ono sto je Bog stvorio da se duhovno razvija, da se seze prema njemu, postala su gola tela. I Bozji Duh je morao da se pre sa time. Ne mozete da prodrete u ta bica, ne mozete da kazete nista sto je vredno. Bas tela. Dakle, izuzetna telesnost.

    Evo recimo, 1.Mojsijeva, 4.glava, 22.i 23.stih: "A sestra Tovelu bese Noema. I rece Lameh svojim zenama, Adi i Seli." Zapazimo ovaj stih, u tako nabijenom tekstu gde se zene obicno ne pominju u tom rodoslovu, odjednom mi imamo neka imena. I sad se ovde opisuje jedan covek, i onda se kaze: "njegovoj sestri bese ime Noema." Mi to preskacemo, mi to, verujte, i ne zapazamo. Ali oni koji poznaju jevrejski jezik, za njih je to vrlo vazno. A onda se spominju imena Lamehovih zena. On je prvi uveo bigamiju, on je prvi covek sa dve zene bio u prepotopnom svetu.

    A sta znace ova imena? Samo su navedena ta imena. Videcemo da u rodoslovu nema spominjanja zenskih imena. A nama se cini da se usputno spominju ta imena. Zar nije bilo nesto vaznije da se pise u tom izvestaju? Zasto ta imena?

    Ta imena znace sledece: Ime Noema znaci "drazesna", a i ona druga dva imena asociraju na telesnost, na sve spoljasnje manifestacije tih bica, sve te manifestacije koje su sluzile samo za privlacenje suprotnog pola. Samo zbog tih cinjenica su navedena ta imena.

    I sta kaze taj Lameh, on se obraca svojim zenama, izuzetna brutalnost: "Cujte glas moj, poslusajte reci moje: Ubicu coveka za ranu svoju." Dakle, ako mi samo malo neko stane na zulj, gotov je. Sta on dalje kaze? "I mladica za masnicu svoju." Zasto mladica? Dakle, on ne mari ni za mladi zivot. Zar nas to ne asocira na savremena zbivanja? Niko ne mari za ljudske zivote, cak ni za mlade zivote. A znamo gde su otisli mladi zivoti u ovo poslednje vreme. Dakle, on nije mario. Izuzetna brutalnost.

    I zapazimo sta on kaze dalje: "Kad ce se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh ce sedamdeset i sedam puta." Bog je rekao: "Nemojte da dirate Kajina, za njega ima sanse. Ja vam kazem da ce on biti osvecen sedam puta. Nemojte da dirate Kajina. On jeste zgresio, ubio je svoga brata, ali pazite sta radite. Nemojte dalje tako, nemojte da se to siri lancano." A sta kaze Lameh? "Ja sam mocniji 11 puta od Boga. On je garantovao da ce 7 puta biti osvecen Kajin, a ja kazem: 'Ako ce on biti 7 puta osvecen, ja cu biti osvecen 77 puta. Dakle, 11 puta sam ja mocniji od tog nekog biblijskog Boga koji postoji negde na nebu'." Kakav despot, kakva brutalnost, kakvi su karakteri tamo bili.

    Citajmo izvestaj: "Misli srca njihova bile su svagda samo zle." (1.Mojsijeva 6,5) Dakle, potpuna telesnost, pokvarenost, bezakonje. Nekoliko puta se spominje: "Napunise zemlju bezakonja." Isus ovo koristi kao paralelu za ono sto ce biti neposredno pre Njegovog dolaska.


  12. #57

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Evo na primer tvoj predzadnji post: "Da li postoji sukob između evolucije i religije?" !!!
    Ja potroših silne sate na objašnjavanje odnosa Biblije i nauke, a ti mi pričaš o odnosu religioznih grupa i nauke?!
    zar to nije izvrćanje?
    Naravno da nije izvrTanje. Jer, ako prochitash ostatak teksta videchesh chudno stopostotno poklapanje onoga shto ti nazivash naukom i onoga shto se zove pseudonaukom - imenom - kreacionizam
    I ŠTA sa Sveti-m Aurelije Avgustin-om? Kad je on živeo???? u srednjem veku.....I na kom stupnju je bila nauka tada? Da li su imali super moćne mikroskope? kompljutere?
    Da li si lud ili se pravish lud? Ako chemo da postavljamo glupa pitanja, kad je zziveo Isus hrist, Mojstije (tvojsije) i resto ekipe?

    Kojim superkompLjuterom je zivota ti objashnjen i dokazan potop

    Prochitaj natenane onaj deo o nauchnicima koji podrzzavaju teoriju kreacije, i broju nauchnika koji je smatraju smeshnom, a zovu se Stiv, Stiven ili Stefani. NAchi chesh da samo taj broj nadmashuje broj onih koji podrzzavaju kreaciju a zovu se nauchnicima. To govori o znachaju njihovih tvrdnji i koliko se mogu naukom i nazivati.





    Upravo tako! Pojavili se neki naučnici koji otkrivaju neke nove stvari, terajući ostatak naučnika da preispitaju svoja dosadašnja shvatanja. Medjutim, ti naučnici već imaju neka svoja ubedjenja, pa im se ovo preispitivanje ne svidja, već i dalje teraju po svome kao pokvarena ploča....
    Netachno, i posve besmisleno. Nauka je to shto jeste zato shto sve ide upravo suprotno, inache bi josh slushali tvoje istomisljenike o tome kako jezemlja ravna plocha.



    Nadji mi i jedan text u Bibliji u kome se kaže da je Nojeva barka bila dugačka 140metara ??? Evo ako nadješ ja ću pojesti ovu tastaturu sa sve tipkom "delete" !

    Pa potrazzi malo sam, i hrischanski izvori navode da je bila : 450 feet long [137.16 meters], 75 feet wide [22.86 meters] and 45 feet high

    http://www.christiananswers.net/q-eden/edn-c013.html
    http://www.arksearch.com/naemail.htm

    Pa malo reutersa:

    http://www.reuters.com/article/envir...080515?sp=true

    Pa malo tvojih kreacionista:

    http://www.creationtips.com/animalark.html
    http://creationwiki.org/Noah's_ark

    Problem je ochigledno u nechijem proizvoljnom srpskom prevodu

    Prijatno

    (Moj 1:13)[/I]

    13. I reče Bog Noju: Kraj svakom telu dođe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoću da ih zatrem sa zemljom.
    Jezek. 7:2, Amos 8:2, 1 Pet. 4:7
    14. Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.
    15. I načini ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;

    Dakle: "lakata" a ne "Metara"

    A koliko je lakat metara odredićemo kada saznamo koliki su prepotopni ljudi bili.

    Ne moramo, treba samo da utvrdimo ko je pisao bibliju. Djura Danichich i Vuk karadzich sigurno nisu. Verujem da bi ti znao koliko je to jedan kubit?

    Naravno tu se automatski ukljuchuje i klizni podatak o velichini prepotopskih ljudi, tako da ih mozzesh uklopiti u barku po potrebi

    Ne zaboravi da bibliju nije pisao bog, niti prepotopski ljudi nego navodni njihovi potomci koji su ochigledno bili sasvim prosechne visine.




    Možemo dakle, da vidimo da su prepotopni ljudi bili mnogo višlji i veći(divovi) nego danas!

    To kaže Biblija. A evo šta kaže nauka:

    Da li je pronadjen neki fosil prepotopnog coveka? Evolucionisti smatraju da je geoloski stub nastao u toku ogromne geoloske istorije, i oni su prema sadrzaju fosila to izdelili na prekambrijum, kambrijum...

    E sad, nadjeni su ostaci ljudi na razlicitim mestima u ovom geoloskom stubu. Poznati primer jeste sa ljudskim stopalima u istoj formaciji sa tragovima dinosaurusa, sto po evolucionistickom,

    i svakom drugom modelu treba da znaci da su ziveli u isto vreme. To je nadjeno u blizini reke Paluksi, u Teksasu, u Dolini Ruza. Ti tragovi su pronadjeni 50-tih godina ovog veka.


    Vrati se koji post ranije i pazzljivo chitaj, da ne pishem triput.
    ORDINARNA NEISTINA!


    Ti tragovi su se postepeno brisali. Neki su te tragove slikali. Recimo, Harold Kofin ima u svojoj knjizi "Origin by design" odozgo slikan trag.
    Lepo se vidi da je to stopalo coveka, imao je pet prstiju itd. Doduse, izgleda kao da je imao malo ravna stopala.
    Dodushe izgleda kao ono -kako mali perica zamishlja otiske stopala. Ostavi otisak u blatu pa uporedi.






    Aman choveche koliko puta treba da ti se napishe da su se i kreacionisti odrekli tih "tragova"? Samo josh gospoda sa cps nisu chuli taj podatak.
    Imash gore tachno napisano ko i kada je pronashao, gde je i kada vrshi testove i kakve je rezultate dobio


    I sada, kako protice vreme od tog iskopavanja, sve vise i vise slika bledi, i manje se obraca paznja.

    Naravno. Ti ne obrachash pazznju shta pishe 10 santimetara iznad. Zashto bi neko pridavao pazznju tragu koji nema nikakav smisao?

    Medjutim, u istoj toj formaciji su pronadjeni i mlecni zubi nekog decaka ili devojcice. Uradjena je analiza tih zuba, znaci, poprecni preseci, elektronska mikroskopija, i nedvosmisleno je pokazano da to zaista jesu mlecni zubi, deteta.
    Opet isto, vech odgovoreno. Bash kao i sve ovo dalje. Sedi chitaj da ne pishem ponovo.

  13. #58

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    HLEBova demagogija koja se graniči sa vredjanjem: Da li si lud ili se pravish lud? Ako chemo da postavljamo glupa pitanja, kad je zziveo Isus hrist, Mojstije (tvojsije) i resto ekipe?
    Kojim superkompLjuterom je zivota ti objashnjen i dokazan potop
    Očigledno je da se neko ovde stvarno pravi lud i to svesno ... Ja kažem jedno - a ti izvrneš/izvrćeš ili izvrTeš, isto.... E sad, ko je lud, ko pametan, a ko zbunjen, vreme će pokazati !
    I sam znaš da je poenta/suština mog pitanja u mogućnostima , čitaj polako, da ti neko slovo ne promakne ovaj put ---> M O G U Č N O S T I srednjeg veka su bile male u odnosu na današnje !!! Dakle, nisu postojale tehnologije koje bi omogućile ni da se obrišeš, ko' čovek, posle velike nužde, a kamoli da dokazujemo Bibliju I njenu verodostojnost i istinitost!!
    Danas je malo drugačija situacija, priznaćeš. I kako nauka bude napredovala još više, tako će i mnoge stvari o životu, čoveku i Bogu biti jasnije i kristalnije... to je neminovna činjenica , svidelo se to nekome ili ne.

    HLEB izvrTe: Pa potrazzi malo sam, i hrischanski izvori navode da je bila : 450 feet long [137.16 meters], 75 feet wide [22.86 meters] and 45 feet high
    http://www.christiananswers.net/q-eden/edn-c013.html
    http://www.arksearch.com/naemail.htm
    PA ŠTA???

    Problem je ochigledno u nechijem proizvoljnom srpskom prevodu....Ne moramo, treba samo da utvrdimo ko je pisao bibliju. Djura Danichich i Vuk karadzich sigurno nisu. Verujem da bi ti znao koliko je to jedan kubit?
    Evo, još jedan klasičan primer kako ti deluješ! Ako u Bibliji piše : "lakat", zašto izvrTeš u metre i qubike?? Pa se vadiš na neke hrišćanske izvore? Izvora i prevoda ima milion, a samo je jedan izvor istinit i pravi. A to je Biblija! I ako je originalan prevod sa hebrejskog : "lakat", onda je lakat i tačka. Nema dalje spekulisanja/teoretisanja o metrima, centimetrima, kubicima, kanapima i šargarepama. Dakle: 300 LAKATA!
    A ja lično sam u životu jako puno kubiTa prevrnuo preko ruku--> tako da znam ponešto i o tome

    HLEB će jopet: Ne zaboravi da bibliju nije pisao bog, niti prepotopski ljudi nego navodni njihovi potomci koji su ochigledno bili sasvim prosechne visine.
    AaHhh....izvini gari al' moram opet crtati:
    Toru-->Knjigu postanja--> pisao je Mojsije onako kako mu je to Bog saopštio ---> Dakle, Bog preko Mojsija prepričava kako je razgovarao sa Nojem---> (Moj 1:13)

    13. I reče Bog Noju: ....I načini ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;

    Kao što i malo dete može sasvim lagano da uoči je: Da Bog Govori Noju i misli na njegov(nojev) lakat, a ne Mojsijev !

    HLEB besni: Vrati se koji post ranije i pazzljivo chitaj, da ne pishem triput.
    ORDINARNA NEISTINA!
    Uredu, ima logike nesporim...pitanje je kome verovati oko tog zuba? Jedni tvrde ovo, drugi tvrde ono.......................ALI..................... ...................

    Zašto si se pobogu uhvatio za taj zub ???
    Pričaš o zubu, a ignorišeš mnogo veći dokaz:



    Da li imaš oči da vidiš kolika je ova butna kost? Ili ćeš sad' reći kako je i to laž?

    pogledaj ove lobanje čoveče:



    da nisu marsovci možda? Ili je i to samo jedna "mala misterija" koja će biti rešena u skorije vreme? Pa onda prodje 50 god. i misterija još nije rešena.....Mala misterija, medj' iljade drugih "misterija" koje nauka ne može da objasni, jel? eeee...Mala misterija kao i polonijumovi prstenovi, kao i ostaci organskog tkiva na kostima dinosaurusa? Sve same misterije!

  14. #59

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    Danas je malo drugačija situacija, priznaćeš. I kako nauka bude napredovala još više, tako će i mnoge stvari o životu, čoveku i Bogu biti jasnije i kristalnije... to je neminovna činjenica , svidelo se to nekome ili ne.
    Hmm... uchini mi se da si sve vreme tvrdio kako nauka nepobitno dokazuje postojanje boga i nishta vishe..

    PA ŠTA???
    Kako pa shta? Da li si rekao da duzina broda nije bila 137metara?
    Ako je bila 137 metara onda stoji i sve ono shto sam naveo u vezi toga u prethodnim postovima.




    Evo, još jedan klasičan primer kako ti deluješ! Ako u Bibliji piše : "lakat", zašto izvrTeš u metre i qubike?? Pa se vadiš na neke hrišćanske izvore?


    Izvora i prevoda ima milion, a samo je jedan izvor istinit i pravi. A to je Biblija! I ako je originalan prevod sa hebrejskog : "lakat", onda je lakat i tačka.


    Nema dalje spekulisanja/teoretisanja o metrima, centimetrima, kubicima, kanapima i šargarepama. Dakle: 300 LAKATA!
    A ja lično sam u životu jako puno kubiTa prevrnuo preko ruku--> tako da znam ponešto i o tome
    Fizikalac il ortoped? P dobro...



    AaHhh....izvini gari al' moram opet crtati:
    Toru-->Knjigu postanja--> pisao je Mojsije onako kako mu je to Bog saopštio ---> Dakle, Bog preko Mojsija prepričava kako je razgovarao sa Nojem---> (Moj 1:13)
    lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;

    Kao što i malo dete može sasvim lagano da uoči je: Da Bog Govori Noju i misli na njegov(nojev) lakat, a ne Mojsijev !
    Dooobro. 300 lakata!! Evo DANASHNJI lakat je 45, 72 cm. Ako je Noe bio gigant recimo 3 danashnje prosechne visine choveka znachi da mu je lakat bio bar 137,16 cm, shto znachi da je ladja bila dugachka 41148cm, gotovo pola kilometra. Zaista impresivno, obzirom da sam vech naveo najvechi poduhvat u istoriji brodogradnje sa modernom tehnologijom - gde sama struktura drveta ne dozvoljava da se napravi vechi brod od 100tinak metara.

    Ali da ne idemo na tu stranu. Ni sa prosechnom duzzinom lakta od 45, 72 brodogradnja ne ide dobro poshto je takav brod dugachak 140 metara, to smo vech konstatvali pa si osporio duzzinu lakta.


    Reshenje bi bilo da je Noe bio patuljak, ili barem sa nesrazmerno malim laktovima kako bi se njegovih 300 lakata uklopilo u moguche plovilo, pa sad ako ti se to dopada...

    Mojsijevi laktovi tj cubiti su definitivno bili 45,72 i nadam se da to nije sporno.

    Ajd, pretpostavimo tu ladju od 140 i 410 metara, pa mi odgovori na bilo koje sporno pitanje vezano za nju izneto u postu pod naslovom :Mit o potopu"


    Uredu, ima logike nesporim...pitanje je kome verovati oko tog zuba? Jedni tvrde ovo, drugi tvrde ono.......................ALI..................... ...................
    Koji jedni koji drugi? Sam pronalazach je priznao greshku.



    Zašto si se pobogu uhvatio za taj zub ???
    Pričaš o zubu, a ignorišeš mnogo veći dokaz:
    Nisam ja, ti si ga spomenuo. Ja sam samo izabrao jedan iz gomile osporenih argumenata. Ne ignorishem nishta vech ovo josh nisi nalepio.
    Moguche da josh neko pishe pod tvojim nickom, pa mi nisi bash sinhron sa samim sobom...




    Da li imaš oči da vidiš kolika je ova butna kost? Ili ćeš sad' reći kako je i to laž?
    Ne veruj bash svemu shto vidish, a shto izgleda chudno samo zato shto je eto chudno.

    Na slici je skulptura kosti koju je napravio izvesni John Taylor, u nameri da prikazze koliko je velika butna kost navodno nadjena negde na srednjem istoku.
    Ovde imash i cenu koliko se trazzi za nju sa sve crtezzom

    http://www.mtblanco.com/MtBlancoTour.htm

    Jedino shto stoji iza toga je pismo objavljeno u nekim nepoznatim novinama u kome se tvrdi da je neko iskopavao velike kosti duzzine 120 cm i da su se neke od njih raspadale pod dodirom... Nigde u pismu se i ne spominje da je u pitanju butna kost.

    Relevantno?

    Paz sad ovo



    Chesta slika na kreacionistichkim sajtovima?

    UuuU dzinovi su definitivno zziveli!



    Da, mastodonti chije su kost pronashli paleontolozi sa Cornell univerziteta zaista su bili dzinovi

    A evo i originala "dzina"

    Koliki li je tek jelen bio, na chijim su ga rogovima sahranili

    http://www.rationalistinternational....041001_en.html

    Neko se eto poigrao sa fotoshopom i napravio jedan od "najmisterioznijih" i "pouzdanih dokaza" da su zzemljom hodali divovi, bash kao shto veli biblija

    Shta je poenta? Ljudi zzzele ovakve prevare



    pogledaj ove lobanje čoveče:


    da nisu marsovci možda? Ili je i to samo jedna "mala misterija" koja će biti rešena u skorije vreme? Pa onda prodje 50 god. i misterija još nije rešena.....Mala misterija, medj' iljade drugih "misterija" koje nauka ne može da objasni, jel? eeee...
    Kakva crna misterija? Shta nije resheno? Sve si mi jasniji. Ti si Stevie Wonder!

    Ajd poshto kopirash iste slike vech ko zna koji put da se pozabavim i njima.

    IZduzzene lobanje potichu iz Juzne amerike, zapravo iz Parakasa, i procenjena starost im je oko 2000 godina. Nisu ni divovske, ni dzinovske, patuljaste... samo su deformisane

    http://www.paracasoverland.com.pe/reserva_paracas.htm

    Maje i Inke su izgleda zaista smatrale to nekakvim znakom prestizza tako da namerno deformisane lobanje, uz pomoch kalupa, kanapa i dasaka, pretstavljaju dobar deo postavke muzeja. Nikakva retkost nisu izduzzene kao i ulegnute lobanje u obliku sedla. Imali su obichaj trepanacije pa ni rupe u tim istim lobanjama napravljene primitivnim alatom takodje nisu retke.





    Kreacionist od talenta verovatno ne bi zaboravio da tvrdi su dzinovi sa rupama u glavama hodali planetom, samo da se to negde mozz protumachiti u bibliji . Josh vechi kreacionistichki talenat bi ochekivao od nauchnika da tvrde da su ovo vanzemaljci, a da je medju vanzemaljcima zapravo trepanacija bila poslednji hit medicine saaamo da ne bi priznali da su to biblijski dzinovi sa sigurnosnim ventilima.

    Na njihovu zzalost, dakle, nauka kazze, ovo su obichni ljudi, namerno deformisanih i trepanizovanih lobanja. Podatke o trepanaciji mozzesh nachi ovde :

    http://www.vojvodinacafe.com/forum/i...epanacija.html

    Namerno deformisanje zarad dekoracije i prestiza nije bila retkost u svetu.
    Shto se tiche ostalih deformiteta... hmm, ajde zbog slabih stomaka (ni meni nije svejedno, al terash me da ovo gledam) da ne stavljam slike ovde uzmi pa pogledaj neke od ovih linkova :

    http://www.bgf.asn.au/textbook/disea...niofacial.html
    http://cp3.hostek.com/~worldcf/index.php
    http://www.mrcophth.com/orbit/crouzon.html
    http://images-cdn01.associatedconten.../300_79588.gif
    http://www.tracheostomy.com/trachkids/kids16/bianca.htm
    http://www.tylerpaint.com/wp-content...s/progeria.jpg
    http://www.flickr.com/photos/alirezanajafian/297142499/

    Shta mislish, shta bi krativni kreacionist (a kakav bi drugachiji, blago nama, bio?) tvrdio da vidi posmrtne ostatke ovakvih nesrechnika jednog dana?

    Zaista, lista deformiteta i genetskih poremechaja je ogromna, ovo ovde je samo mali deo. I ni jedan od njih nije misterija za nauku u smislu u kom bi ti zzeleo. Uglavnom se radi o mutacijama gena vezanih za izgradnju strukture kostiju, chija su posledica ponekad tako uzzasni deformiteti da su vlasnici lobanja sa slika koje navodish vrhunski srechnici i etaloni lepote u odnosu na obolele.
    (nemoj da me ljutish da listam genetske poremechaje kozze uzzas do uzzasa)






    Mala misterija kao i polonijumovi prstenovi,
    Evo najiskrenije, je l ne vidish dobro? Ne, zaista...

    Aj stavi naochare pa prochitaj vishe shta sam 5 puta napisao o polonijumskim prstenovima i svim tim stvarima za koje tvrdish da su male misterije? Pomenesh li josh jednom bilo shta od toga kao da vech nisam prichao o tome, posumnjachu na autistichku repeticiju u tebe ...gari...

    kao i ostaci organskog tkiva na kostima dinosaurusa? Sve same misterije!
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 30.09.2008 u 03:31

  15. #60

    Odgovor: Teorija evolucije ili kreacionizma

    HLEB-u se pričinjava:
    Hmm... uchini mi se da si sve vreme tvrdio kako nauka nepobitno dokazuje postojanje boga i nishta vishe..
    Loše ti se učinilo/izvrnulo...jerbo si se toliko upleo da ne znaš više šta je šta!

    HLEB govori kao da je živeo u Nojevo vreme:

    Dooobro. 300 lakata!! Evo DANASHNJI lakat je 45, 72 cm. Ako je Noe bio gigant recimo 3 danashnje prosechne visine choveka znachi da mu je lakat bio bar 137,16 cm, shto znachi da je ladja bila dugachka 41148cm, gotovo pola kilometra. Zaista impresivno, obzirom da sam vech naveo najvechi poduhvat u istoriji brodogradnje sa modernom tehnologijom - gde sama struktura drveta ne dozvoljava da se napravi vechi brod od 100tinak metara.
    Zašto misliš da je nemoguće? Eto---> opet proizvoljne informacije/teorije/rekla kazala !!
    Da su piramide u Egiptu bile dostupne samo preko pisanih izveštaja, a ne i vizuelno, ti i tvoji drugari bi tvrdili kako je nemoguće napraviti piramidu u to vreme...kako nema šanse da se napravi Stounhendz ili Kipovi na uskršnjem ostrvu ... i šta ti ja znam , itd itd....puf....
    Apsolutno nema nikakvih validnih dokaza--> da je bilo nemoguće napraviti takav brod u Nojevo vreme...
    I kakva struktura drveta? Jel treba ponovo da copy ono što sam već u predhodnim postovima paste ?
    Kao što su postojale krupne životinje tako se i u biljnom svetu našlo po koje krupnije drvo! Ili misliš možda, da je Brahiosaurus pasao travu, ili možda lišće sa drveta...Jer ako je pasao kao krava, zašto bi mu evolucija (po tebi. darwinu i tvojim kompanjonima), jel , dala tako dugačak vrat???
    Evolucionisti kažu: "Brahiosaurus je Građom donekle podsećao na našu žirafu zbog izrazito dugog vrata koji mu je omogućavao da dosegne visoko lišće i lisnate grančice kojima se hranio"
    Ovo je samo mali primer koliko protivrečnosti i demagogije ima u tvom izlaganju.....Kad nemaš bolji argument, a ti onda udri po lošem kvalitetu drveta, kao mogli su se samo čamci praviti ... nikako brodovi...jer bože moj, onda nam naša teorija pada u vodu, a to ne sme nikako da se desi , jel?

    HLEB kaže: Koji jedni koji drugi? Sam pronalazach je priznao greshku.
    Jeste...Pod kojim pritiscima, a možda i pretnjama? ko zna? ti?

    HLEB se vadi:
    Ne veruj bash svemu shto vidish, a shto izgleda chudno samo zato shto je eto chudno.
    Na slici je skulptura kosti koju je napravio izvesni John Taylor, u nameri da prikazze koliko je velika butna kost navodno nadjena negde na srednjem istoku.
    Bahh...mal' ne rekoh...ccccc... eto, sad je i fotoshop kriv..."sve je to nameštaljka, nevidjena prevara".... pa šta ako se neko igrao, to je danas lako otkriti i to nije validno... Ovde je pronadjena jedna butna kost, a ne ceo skelet! A to što je pronalazač trgovac pa trguje, neumanjuje njenu verodostojnost...
    Nigde u pismu se i ne spominje da je u pitanju butna kost.
    pa jesi slep?

    HLEB : pa prochitaj vishe shta sam 5 puta napisao o polonijumskim prstenovima i svim tim stvarima za koje tvrdish da su male misterije?
    aj' onda da i ja napišem štogod:

    CREATION’S TINY MYSTERY
    by
    Robert V. Gentry



    Rasprava o poreklu čoveka jednako je aktuelna devedesetih godina
    kao što je bila na čuvenom "Skops" suđenju 1925. Galup Pol (Gallup
    Poll) je 1991. objavio da postoji razlika između verovanja da je Bog stvorio
    čoveka u toku poslednjih 10.000 godina, i verovanja u neki oblik
    evolucije. Usred pitanja o poreklu čoveka je pitanje o starosti Zemlje.
    Kako je Zemlja dospela do sadašnjih uslova? Da li kroz lagane, slučaj -
    ne evolucione promene? Ili postoji dokaz da je Zemlju stvorio beskrajni
    Tvorac, koji je iznad i iza stvorenog? Ova knjiga bavi se tim pitanjima, u
    pokušaju da otkrijemo tajnu sakrivenu u granitu prekambrijuma,
    osnovnim stenama Zemlje.
    Prema modernoj teoriji evolucije, naša planeta stvorena je akumulacijom
    vrele, gasovite materije izbačene sa Sunca. Prekambrijumski
    graniti su nastali u procesu hlađenja, među prvim stenama.
    Univerzitetska nauka usmerila je moja ubeđenja da je evolucija Zemlje
    samo deo kosmičke evolucije svemira. Tako sam postao teistički evolucionista.
    Godinama kasnije, počeo sam da preispitujem naučnu osnovu
    za svoju odluku. Misli su mi bile usmerene na starost Zemlje i prekambrijumskih
    granita. Da li su oni stvarno milijardama godina stari?
    Pretpostavljeni dokaz njihove velike starosti uključuje određene uzorke
    koncentričnih prstenova nađenih u granitu. Pod mikroskopom se može
    videti sićušna radioaktivna čestica u centru prstenova, kao crni krug u
    centru mete. Ovi uzorci prstenova mikroskopske veličine poznati su kao
    radioaktivni oreoli zbog njihovog radioaktivnog porekla i izgleda sličnog
    oreolima svetaca.

    Moja oduševljenost za istraživanje radioaktivnih oreola počela je pre
    oko 20 godina, dok sam predavao i radio doktorat iz fizike na
    Tehnološkom Institutu u Džordžiji, Atalanta. Bio sam obavešten da je
    starost Zemlje već naučno određena, i da odsek za fiziku ne želi da to
    ponovo istražuje. Izražena je zabrinutost da bih mogao otkriti nešto što
    bi se sukobilo sa prihvaćenom evolucionom vremenskom skalom, a to bi
    donelo određene smetnje Institutu. Pošto moj pogled na istraživanje
    radio-oreola nije bio prihvaćen, moji planovi za završavanje doktorata
    bili su poremećeni.
    Dok sam radio kod kuće, koristio sam mikroskop za istraživanje radiooreola
    u tankim, providnim presecima granitnih stena. U proleće 1965.
    razmišljao sam o nekim posebnim tipovima oreola, koji su se sukobili sa
    pitanjem njihovog porekla. Prema evolucionoj geologiji, graniti koji sada
    sadrže ove posebne oreole, stvoreni su na početku dok se užarena
    magma polako hladila tokom dugog vremena. S druge strane, radioaktivnost
    odgovorna za ove posebne oreole ima tako kratak životni vek, da
    bi nestala daleko pre nego što bi magma imala vremena da se ohladi i
    oformi granitnu stenu. Pitao sam se, kako da ovu prepreku razrešim?
    Dok sam gledao ove oreole pod mikroskopo, neka temeljna pitanja
    prolazila su kroz moj um: da li je moguće da prekambrijumski graniti
    nisu bili krajnji produkt laganog hlađenja magme, već da su to zapravo
    stene koje je Bog stvorio kada je svojom rečju doveo planetu u postojanje?
    Da li su posebni oreoli, u stvari, dokaz trenutnog stvaranja? Da li
    su oni - otisci Stvoriteljevih prstiju u prvobitnim stenama Zemlje? Da li
    je stvaranje pitanje nauke ili vere? Odlučio sam da istražim ovo pitanje.
    Moj cilj je bio jasan: sprovesti istraživanje ovih oreola sa ciljem da
    objavim krajnje rezultate u poznatim naučnim časopisima. Mislio sam da
    je potrebno da naučna zajednica istraži moj rad pre nego što ga predstavim
    nenaučnicima kao dokaz za stvaranje. Moja istraživanja bi zahtevala
    skupu opremu za istraživanje i izgledi za dobijanje pristupa takvoj
    opremi bili su mali. U mojoj sobi nije bilo mesta za laboratoriju i opremu
    osim za pozajmljeni mikroskop. Čak i granitne stene koje sam
    proučavao bile su pozajmljene sa Univerziteta u Novoj Škotskoj. Lični
    fondovi nisu postojali. U to vreme nisam mogao da pretpostavim gde će
    me odvesti ovako mršav početak. . . .
    nastaviće se....

Strana 4 od 26 PrvaPrva ... 2345614 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Alfa mužjak, ili teorija popišanog grma
    Autor memento u forumu Muška kafana
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 22.02.2019, 15:23
  2. Jedna mala ljubavna teorija
    Autor WEISHAUPT u forumu Ljubav
    Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 10.06.2011, 22:50
  3. Zeitgeist the movie - teorija(e) zavere ili...?
    Autor Leonard Peltier u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 23.07.2010, 14:39
  4. Teorija revolucije...
    Autor memento u forumu Filozofija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 15.02.2010, 22:16
  5. Nova teorija o tome kako su građene egipatske piramide
    Autor HLEBmaster u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 30.06.2007, 19:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •