Danski književnik rođen 2. aprila 1805. u gradiću Odenseu.

U Danskoj se smatra tvorcem danske realistične proze. Njegova dela prevedena su na više od 80 jezika i bila su nadahnuće za stvaranje mnogih pozorišnih komada, baletskih predstava, filmova, skulptura i slika.


Hans Christian Andersen bio je sin siromašnog stolara,
i majke koja je posle smrti muža, morala raditi kao pralja.

Mučno se probijao do književne afirmacije.
U četrnaestoj godini Andersen se,
bez redovnog školovanja i bez igde ičega, odlazi u Kopenhagen,
kako bi izučio kazališnu školu s baletom i pevanjem.
No uskoro ga otpuštaju kao potpuno netalentovanog.


Uz pomoć pokorvitelja, direktora Kraljevskog pozorišta,
Jonasa Collina (za kojeg je radio dok se školovao)
uspeva da završi školovanje i studije na univerzitetu.


U početku piše prozna i pesnička dela,
a nešto kasnije počinje svoja čuvena putovanja.
Najpre po domovini, a onda i izvan domovine, gotovo po svim evropskim zemljama, a naročito po Italiji, Francuskoj i Nemačkoj.

Putovao je takođe, i po Aziji i Africi sve vreme stvarajući nova dela.



Nakon života ispunjenog bogatim kniževnim radom i putovanjima Andersen umire 4. avgusta 1875. u Kopenhavnu (Kopenhagen) kao počasni profesor i počasni građanin Odensea.




Njegovo prvo uspešno delo bilo je:
Šetnja od Holmenskog kanala do istočne tačke ostrva Amagera iz 1829. godine.

No, tek je roman
Improvisatoren (Improvizator, 1835.), koji je napisao nakon putovanja po Italiji, oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju, uz bogate opise talijanskog narodnog života izazivalo divljenje i odmah bilo prevedeno na nekoliko stranih jezika.


Međutim, kad su se pojavile njegove danas čuvene bajke,
publika i kritika na to su obratile jako malo pažnje.

Premda su one najbolje što je Andersen napisao i zbog čega je ušao među najomiljenija imena svetske književnosti.
Kao ni njegovi romantičarski romani, tako ni njegovi dramski radovi nemaju ni veće izražajnosti, ni veće vrednosti.


Andersenove priče ili bajke bile su u početku živa i dopadljiva prepričavanja onoga što je čuo u djetinstvu, a kasnije ih je i sam stvarao.
U njima se fantastično, legendarno i mitsko stapa sa neposrednim, stvarnim svetom.

Sa jedne strane, u njima je artistički domišljena fantastika pod uticajem E.T.A. Hoffmana,
a sa druge neodoljiva naivnost i svežina narodne umetnosti.

Svi se ti momenti, pa i humorističan jezik, uspevaju probiti i kroz prevode, preko kojih su se njegove priče sve brže širile, potpomognute ilustracijama najboljih tadašnjih majstora te veštine.

Iako motivi i teme Andersenovih bajki potiču iz zajedničkog kruga folklorne književnosti (npr. razni oblici praznoverja, priče o vilama, patuljcima, prosjacima, kraljevima, princezama i životinjama), ne samo njihov izraz nego i unutrašnji razvoj, originalna je tvorevina.



Osnovni je nedostatak tih efikasnih proza, kad se najoštrije sudi, mestimična prenaglašena plačljivost i sentimentalnost.
Međutim, Anderson se i za to zna iskupiti blagom ironijom.
Svoja mnoga i neumorna putovanja opisao je u putopisima koji su, upravo kao i njegova autobiografija
Mit Livs Eventyr (Bajka mog života),
neprestana priča o njegovom vlastitom životu:
o borbi za književno delo i slavu, ali sa smislom za humor i prema sebi samome.

Gotovo dve stotine njegovih priča
(poreklom iz danskog folklora, antičkog sveta ili opšteg indoevropskog predanja)
predstavljaju svemir bajke koji se otima svakom apstraktnom, logičkom principu, kao i sam život.
Pisane su isto toliko za odrasle koliko za decu.


Andersenove bajke su prevođene na četrdesetak različitih jezika.
Njegovih više od 150 priča za decu označili su ga kao jednu od najvećih figura svjetske literature.
Celokupna dela H. C. Andersena (
Samlede vaerker) objavljena su najpre u Kopenhagenu, 1854. - 1879.

Važnija djela H. C: Andersena:

Pesme; Pešačenje od Holmenskog kanala do istočnog rta Amagera;
Bajke (9 knjiga);
Pripovetke; Nove bajke i priče; Slikovnica bez slika; Biti ili ne biti; Ružno pače (1843.); Carevo novo odelo (1837.); Mala princeza (1837.); Princeza na zrnu graška;
Ashasver (drama);
De to Baronesser (roman);
Improvizator (roman).





( 1805. - 1875. )