Nije mi potrebno ono klasično kavaljersko "otvori mi vrata" "izmakni mi stolicu" "pomeri mi nameštaj" "otvori mi flašu" itd, dok ja to mogu sama (mada je voda vodu nekad otvoriti stvarno jebeno teško), ali se ne bunim ako neko ima potrebu to da radi.
Meni je potrebno da mi onaj koji piški stojeći veruje (a 99% ih ne veruje ženama). Da budem posebna u njegovim očima (a ne jedna od mnogih, jer ima pun penis žena na planeti). Da ne budem ona koja je "baš za njega izabrana", jer mu je važnije to što smatra svoj izbor ispravnim (pa me to čini posebnom
), a ne to što sam "vredno biće". Ifjunouvotajmin. E to me čini ženstvenom, ako pričamo o muškarcima. I sa takvima sam u životu i bila.
Ne definišem svoju ženstvenost materijalnim stvarima, niti se ona otkriva na prvi pogled (umem nekad biti poprilično muškobanjasta
), niti fizičkim izgledom. Ne moram izbaciti sise da bih bila ženstvena. Svaka može da nalakira nokte, obuče dobar veš, kupi puder i ruž (čak i muškarci na ovaj način mogu biti ženstveni
), itd. Ženstvena sam onoliko koliko sam to u tuđim očima. Svaka žena može biti ženstvena ako je takvom napravi muškarac. Najvažnije je ne izgubiti to nešto što rođenjem imamo unutra, ponekad uspavano, ovom turbo emancipacijom. Možda je nekada ženstveniji način na koji ćeš obrisati suzu, nego način na koji ćeš hodati ili se našminkati.
Also, lepota i ženstvenost se često mešaju.
Mislim, ako se ovde misli na erotsko-estetski smisao, onda sam promašila temu
A?