Vasko Popa
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 46

Tema: Vasko Popa

  1. #1

    Vasko Popa

    Пре два дана сам ненадано и накартка боравио у Гребенцу, питоресконом селу на обали канала ДТД, родном месту нашег заиста велког (једног од највећих) песника са ових простора. Не знам зашто, у већини чланака о Попи пише да је рођен у Гребенцу код Вршца (што и није баш нетачно), када се његово родно село налази на територији општине Бела Црква. Али све то није ни важно. Васко Попа је својим снажним и оригиналним делом потпуно превазишао локалне, па и националне оквире и постао вероватно најпревођенији наш песник...

    Као успомену на песника Попу веже ме и догодоишње познанство са његовим школским другом, такође већ давно покојним чика Павелом, који је био мој први комшија.....

    А Википедија о Васку Попи каже следеће:

    Васко Попа



    Васко Попа (1922-1991), један од најпознатијих песника на српском језику, академик.

    Биографија

    Рођен је 29. јуна 1922 у Гребенцу код Вршца. Основну школу и гимназију завршио је у Вршцу. После тога уписао је Филозофски факултет у Београду. Студије наставља у Букурешту и Бечу. За време Другог светског рата био је затворен у немачком концентрационом логору у Зрењанину (тада се Зрењанин звао Бечкерек). Након завршетка рата дипломирао је на романској групи Филозофског факултета у Београду, 1949. године.

    Прве песме објављује у листовима “Књижевне новине” и “Борба”. Његова прва збирка песама "Кора" (1953) уз "87 песама" Миодрага Павловића сматра се почетком српске послератне модерне поезије. Та књига је покренула расправе књижевне јавности и оставила велики утицај на млађе нараштаје песника. После Коре, Попа је објавио следеће збирке песама: "Непочин поље" (1956), "Споредно небо" (1968.), "Усправна земља" (1972), "Вучја со" (1975), "Кућа насред друма" (1975), "Живо месо" (1975), "Рез" (1981) као и циклус песама "Мала кутија" (1984), део будуће збирке "Гвоздени сад" коју никад није довршио.

    Од 1954. до 1979. године радио је као уредник у издавачкој кући Нолит у Београду. Слагањем усменог наслеђа, игара и загонетки, Попа је створио посебан песнички језик модерне српске поезије. Приредио је зборнике: Од злата јабука (Београд, 1958.), Урнебесник (Београд, 1960.), Поноћно сунце (Београд, 1962.). У песничком зборнику "Од злата јабука" (1958.) у новом светлу је приказан поетски свет народних умотворина; у зборнику "Урнебесник" (1960.), поетски свет песничког хумора и у зборнику "Поноћно Сунце" (1962.), поетски свет песничких сновиђења.

    Круг знамења књига песама

    Васко Попа је један од најпревођенијих југословенских песника, а и сам је преводио са француског језика. У Вршцу, 29. маја 1972. год. основао је Књижевну општину Вршац (КОВ) и покренуо необичну библиотеку на дописницама, названу "Слободно лишће". Исте године изабран је за дописног члана Српске академије наука и уметности. Један је од оснивача Војвођанске академије наука и уметности (14.12.1979.) у Новом Саду.

    Умро је у Београду 5. јануара 1991. године и сахрањен у Алеји заслужних грађана на Новом гробљу.

    Круг књига

    Појава Васка Попе у послератној српској поезији означава снажан преокрет у односу на поетско стваралаштво његових савременика. Песнички израз Васка Попе је наклоњен афоризму, пословици, елиптичан је и језгровит. Језик Васка Попе је сажет и лапидаран. Он пише кратке стихове без риме и интерпункције, који су блиски метрици српске народне поезије.

    За живота је објавио осам књига поезије које су чиниле круг и носе своје знамење:
    "Кора" - 1953.
    "Непочин поље" - 1956.
    "Споредно небо" - 1968.
    "Усправна земља" - 1972.
    "Вучја со" - 1975.
    "Кућа насред друма" - 1975.
    "Живо месо" - 1975.
    "Рез" - 1981.

    После смрти Васка Попе у његовој заоставштини пронађена је недовршена књига песама "Гвоздени сад", затим незавршена целина "Лепа варош В", као и круг од пет песама под заједничким насловом "Луди Лала". Из заоставштине потиче још и 19 песама, као и књига записа о уметности и уметницима "Калем". 2002. године у издању КОВ Вршац изашла је књига "Румунске и друге песме" где су по први објављене неке песме из Попине заоставштине које је он још у младости писао.

    Награде и признања

    Васко Попа је први добитник "Бранкове награде" за поезију, установљене у Сремским Карловцима у спомен на Бранка Радичевића. Године 1957. добија Змајеву награду, 1968. Аустријску државну награду за европску литературу, 1976. награду за поезију "Бранко Миљковић", 1978. додељује му се награда АВНОЈ-а, а 1983. књижевна награда "Скендер Куленовић".

    Награда "Васко Попа"

    Године 1995., у Вршцу, установљена је награда "Васко Попа" за најбољу књигу песама на српском језику и додељује се сваке године на дан песниковог рођења, 29. јуна. Награду додељују Друштво пријатеља Вршца "Вршац лепа варош", Хемофарм концерн и Агенција Ђорђевић. Досадашњи добитници су:
    1995. - Борислав Радовић
    1996. - Иван В. Лалић
    1997. - Стеван Раичковић
    1998. - Милутин Петровић
    1999. - Слободан Зубановић
    2000. - Љубомир Симовић
    2001. - Новица Тадић
    2002. - Милош Комадина за збирку песама "Свеједно"
    2003. - Саша Јеленковић за збирку песама "Књига о срцу"
    2004. - Душко Новаковић за збирку песама "Изабрао сам месец"
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Васко Попа

    Пре игре

    Зажмури се на једно око
    Завири се у себе у сваки угао
    Погледа се да нема ексера да нема лопова
    Да нема кукавичијих јаја
    Зажмури се и на друго око
    Чучне се па се скочи
    Скочи се високо високо високо високо
    До наврх самог себе
    Одатле се падне свом тежином
    Данима се пада дубоко дубоко дубоко
    На дно свога понора
    Ко се не разбије у парампарчад
    Ко остане читав и читав устане
    Тај игра.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #3

    Odgovor: Васко Попа

    Uz to, on je jedan od retkih pesnika srpske knjizevnost (verovatno i sire)i koji je otvoreno u pesmama iskazivao ljubav prema svojoj supruzi.

    Volim njegovu poeziju.
    Stvari se menjaju nabolje, hteli mi to ili ne... [SIGPIC][/SIGPIC]

  4. #4

    Odgovor: Васко Попа

    Љубав Белутка

    Загледао се у лепу
    у облу плавооку
    У лакомислену бескрајност

    У беоњачу се њену
    Сав преметнуо

    Једино га она разуме
    Зграљај њен једини има
    Облик његове жеље
    Мутаве и бездане

    Сенке је њене све
    У себи заробио

    Слепо је заљубљен
    И никакве друге лепоте
    Осим оне коју воли
    И која ће му доћи главе
    Не види.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #5

    Odgovor: Васко Попа

    Vrati mi moje krpice

    Padni mi samo na pamet
    Misli moje obraz da ti izgrebu
    Iziđi samo preda me
    Oči da mi zalaju na tebe
    Samo otvori usta
    Ćutanje moje da ti vilice razbije
    Seti me samo na sebe
    Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
    Dotle je među nama došlo

    1

    Vrati mi moje krpice
    Moje krpice od čistoga sna
    Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
    Od moga čipkastoga tkiva
    Moje krpice od tačkaste nade
    Od žežene želje od šarenih pogleda
    Od kože s moga lica
    Vrati mi moje krpice
    Vrati kad ti lepo kažem

    2

    Slušaj ti čudo
    Skini tu maramu belu
    Znamo se
    S tobom se od malih nogu
    Iz istog čanka srkalo
    U istoj postelji spavalo
    S tobom zlooki nožu
    Po krivom svetu hodalo
    S tobom gujo pod košuljom
    Čuješ ti pretvorniče
    Skini tu maramu belu
    Šta da se lažemo

    3

    Neću te uprtiti na krkače
    Neću te odneti kud mi kažeš
    Neću ni zlatom potkovan
    Ni u kola vetra na tri točka upregnut
    Ni duginom uzdom zauzdan
    Nemoj da me kupuješ
    Neću ni s nogama u džepu
    Ni udenut u iglu ni vezan u čvor
    Ni sveden na običan prut
    Nemoj da me plašiš
    Neću ni pečen ni prepečen
    Ni presan posoljen
    Neću ni u snu
    Nemoj da se zavaravaš
    Ništa ne pali neću

    4

    Napolje iz moga zazidanog beskraja
    Iz zvezdanog kola oko moga srca
    Iz moga zalogaja sunca
    Napolje iz smešnog mora moje krvi
    Iz moje plime iz moje oseke
    Napolje iz mog ćutanja na suvom
    Napolje rekao sam napolje
    Napolje iz moje žive provalije
    Iz golog očinskog stabla u meni
    Napolje dokle ću vikati napolje
    Napolje iz moje glave što se rasprskava
    Napolje samo napolje

    5

    Tebi dođu lutke
    A ja ih u krvi svojoj kupam
    U krpice svoje kože odevam
    Ljuljaške im od svoje kose pravim
    Kolica od svojih pršljenova
    Krilatice od svojih obrva
    Stvaram im leptire od svojih osmeha
    I divljač od svojih zuba
    Da love da vreme ubijaju
    Kakva mi je pa to igra

    6

    Koren ti i krv i krunu
    I sve u životu
    Žedne ti slike u mozgu
    I žar okca na vrhovima prstiju
    I svaku svaku stopu
    U tri kotla namćor vode
    U tri peći znamen vatre
    U tri jame bez imena i bez mleka
    Hladan ti dah do grla
    Do kamena pod levom sisom
    Do ptice britve u tom kamenu
    U tutu tutinu u leglo praznine
    U gladne makaze početka i početka
    U nebesku matericu znam li je ja

    7

    Šta je s mojim krpicama
    Nećeš da ih vratiš neceš
    Spaliću ti ja obrve
    Nećeš mi dovek biti nevidljiva
    Pomešaću ti dan i noć u glavi
    Lupićeš ti čelom o moja vratanca
    Podrezaću ti raspevane nokte
    Da mi ne crtaš školice po mozgu
    Napujdaću ti magle iz kostiju
    Da ti popiju kukute s jezika
    Videćeš ti šta ću da ti radim
    Seme ti i sok i sjaj
    I tamu i tačku na kraju mog života
    I sve na svetu

    8

    I ti hoceš da se volimo
    Možeš da me praviš od moga pepela
    Od krša moga grohota
    Od moje preostale dosade
    Možeš lepotice
    Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava
    Da mi grliš noć u praznoj košulji
    Da mi ljubiš odjek
    Pa ti ne umeš da se voliš

    9

    Beži čudo
    I tragovi nam se ujedaju
    Ujedaju za nama u prašini
    Nismo mi jedno za drugo
    Stamen hladan kroz tebe gledan
    Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
    Ništa nema od igre
    Kud smo krpice pomešali
    Vrati mi ih šta ćeš s njima
    Uludo ti na ramenima blede
    Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
    Beži čudo od čuda
    Gde su ti oči
    I ovamo je čudo

    10

    Crn ti jezik crno podne crna nada
    Sve ti crno samo jeza moja bela
    Moj ti kurjak pod grlo
    Oluja ti postelja
    Strava moje uzglavlje
    Široko ti nepočin-polje
    Plameni ti zalogaji a voštani zubi
    Pa ti žvaći izelice
    Koliko ti drago žvaći
    Nem ti vetar nema voda nemo cveće
    Sve ti nemo samo škrgutanje moje glasno
    Moj ti jastreb na srce
    Manje te u majke groze

    11

    Izbrisao sam ti lice sa svoga lica
    Žderao ti senku sa svoje senke
    Izravnao bregove u tebi
    Ravnice ti u bregove pretvorio
    Zavadio ti godišnja doba
    Odbio sve strane sveta od tebe
    Savio svoj životni put oko tebe
    Svoj neprohodni svoj nemogući
    Pa ti sad gledaj da me sretneš

    12

    Dosta rečitoga smilja dosta slatkih trica
    Ništa neću da čujem ništa da znam
    Dosta dosta svega
    Reći ću poslednje dosta
    Napuniću usta zemljom
    Stisnuću zube
    Da presečem ispilobanjo
    Da presečem jednom za svagda
    Staću onakav kakav sam
    Bez korena bez grane bez krune
    Staću oslonjen na sebe
    Na svoje čvoruge
    Biću glogov kolac u tebi
    Jedino što u tebi mogu biti
    U tebi kvariigro u tebi bezveznice
    Ne povratila se

    13

    Ne šali se čudo
    Sakrilo si nož pod maramu
    Prekoračilo crtu podmetnulo nogu
    Pokvarilo si igru
    Nebo da mi se prevrne
    Sunce da mi glavu razbije
    Krpice da mi se rasture
    Ne šali se čudo s čudom
    Vrati mi moje krpice
    Ja ću tebi tvoje
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Васко Попа

    Далеко у нама

    8. Очију твојих да није


    Очију твојих да није
    Не би било неба
    У малом нашем стану

    Смеха твога да нема
    Зидови не би никад
    Из очију нестајали

    Славуја твојих да није
    Врбе не би никад
    Нежне преко прага прешле

    Руку твојих да није
    Сунце не би никад
    У сну нашем преноћило
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #7

    Odgovor: Васко Попа

    Далеко у нама

    9.

    Пахуљица си снежна
    Тишину око мене
    Што распева
    Грана си ми расцветана
    Осмех на уснама
    Што ми запали
    Олуја си летња
    Крила што ми да
    И поломи
    Дуња си зрела
    У срце што ми падне
    Дубоко
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  8. #8

    Odgovor: Васко Попа

    Далеко у нама

    10.

    Улице твојих погледа
    Немају краја
    Ласте из твојих зеница
    На југ се селе
    Са јасика у грудима твојим
    Лишће не опада
    На небу твојих речи
    Сунце не залази
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  9. #9

    Odgovor: Васко Попа

    Kosovo Polje....

    Polje kao svako
    Dlan i po zelenila

    Mlad mesec kosi
    Pšenicu selicu
    Dva ukrštena sunčeva zraka
    Slažu je u krstine

    Kos naglas čita
    Tajna slova rasuta po polju

    Božuri stasali do neba
    Služe četiri crna vetra
    Sjedinjenom krvlju bojovnika.

    Polje kao nijedno
    Nad njim nebo
    Pod njim nebo....

  10. #10

    Odgovor: Васко Попа

    Predeli

    “U osmehu”
    U uglu usana
    Pojavio se zlatan zrak
    Talasi sanjare
    U šipražju plamenova

    Plavooke daljine

    Savile se u klupče

    Podne mirno sazreva

    U samom srcu ponoći

    Gromovi pitomi zuje

    Na vlatima tišine

    (1951)
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  11. #11

    Odgovor: Васко Попа

    Ružokradice


    Neki bude ružino drvo
    Neki budu vetrove kćeri
    Neki ružokradice
    Ružokradice se privuku
    Ružinom drvetu
    Jedan od njih ukrade ružu
    U srce je svoje sakrije
    Vetrove se kćeri pojave
    Ugledaju obranu lepotu
    I pojure ružokradice
    Otvaraju im grudi
    Jednom po jednom
    U nekoga nađu srce
    U nekoga bogami ne
    Otvaraju im otvaraju grudi
    Sve dok u jednog srce ne otkriju
    I u srcu ukradenu ružu
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  12. #12

    Odgovor: Васко Попа

    Kalenić


    Otkida moje oči
    Na licu tvome
    Anđele brate
    Boje sviću
    Na ivici zaborava
    Tuđe senke ne daju
    Munju tvoga mača
    U korice da vratim
    Boje zoru
    Na lakoj grani vremena
    Otuda tvoj inat lepi
    U uglu usana mojih
    Anđele brate
    Boje gore
    Mladošću u mojoj krvi
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  13. #13

    Odgovor: Васко Попа


    Čas iz pesništva

    Sedimo na beloj klupi
    Ispod Lenauovog poprsja

    Ljubimo se
    I onako uzgred govorimo
    O stihovima

    Govorimo o stihovima
    I onako se uzgred ljubimo

    Pesnik gleda nekud kroz nas
    Kroz belu klupu
    Kroz šljunak na stazi

    I tako lepo ćuti
    Lepim bakarnim usnama

    U Gradskoj bašti u Vršcu
    Ja polako učim
    Šta je u pesmi glavna stvar.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  14. #14

    Odgovor: Васко Попа

    NIŠTARIJA


    Ništarijo spavala si
    I sanjala da si nešto
    Nešto se zapalilo
    Plamen se previjao
    U mukama slepim

    Probudila si se ništarijo
    I grejala leđa
    Na plamenu iz sna

    Nisi videla muke plamena
    Čitave svetove muka
    Kratkovida su ti leđa

    Ništarijo zaspala si opet
    I sanjala da si ništa

    Plamen se ugasio
    Muke su njegove progledale
    I ugasile se i one blažene
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  15. #15

    Odgovor: Васко Попа

    PATKA

    Gega se prašinom
    U kojoj se ne smeju ribe
    U bokovima svojim nosi
    Nemir voda

    Nespretna
    Gega se polako
    Trska koja misli
    Ionako će je stići

    Nikada
    Nikada neće umeti
    Da hoda
    Kao što je umela
    Ogledala da ore
    Poruku je izmenio Leonard Peltier, 05.10.2008 u 18:28 Razlog: bold

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •