Kalina kaže:
Kakav odnos imate prema takvim ljudima?
Nikakav, ili makar-kakav.
Ne obraćam pažnju na njih.
Ne želim ih u svojoj blizini, i to im jasno stavljam do znanja.
Kalina kaže:
Gde je koren tog problema?
Možda u najranijem detinjstvu.
Večito samodokazivanje, bolesni perfekcionizam,
i uvek nezadovoljni roditelji.
Kalina kaže:
Da li mozete pouzdano da prepoznate kada govore istinu a kada ne, ili smatrate za laz sve sto kazu?
, u jednom periodu života, kada sam imala mnogo manje godina,
sam lagala.. lagala..
dok nisam shvatila da lažem sebe, izgubila poverenje prijatelja,
izgubila poverenje u sve.
Kada sam sebi priznala da lažem, (hu, teško je to bilo)
krenula sam dalje sama.
Naučivši još jednu životnu lekciju.
Povredivši sebe i drage mi ljude.
Sa takvim ''iskustvom'' (na žalost) osetim laž i reagujem,
vrlo, veoma i mnogo neprijatno.
Leonard Peltier kaže:
. Kasnije se te osobe toliko užive u tu "životnu rolu" (u koju su sami sebe postavili), da prestanu da razlikuju laž od istine. Posledice toga su da im se ceo život pretvori u neku vrstu šarene laže.
Nažalost, još veći problem je što kod mnogih ljudi ove laži/foliranje prolazi
Može da prolazi neko vreme, istina pre ili kasnije izađe na videlo.
Leonard Peltier kaže:
Baš sam u subotu dobio "kompliment" da sam namćor i partibrejker, ali nije problem u toj osobi što laže - problem je u meni što sam rekao istinu, zar ne?
Zašto ne pustiš ljude da žive u svojim, i sa svojim lažima.
Narušavaš im koncepciju.
Bez dvoumljenja, naravno da nisu ''oni'' krivi
.
Samo žive u svom čudesnom svetu mašte.