Milan Rakić
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 30

Tema: Milan Rakić

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Milan Rakić



    Rođen je 18. septembra 1876. godine u Beogradu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a prava u Parizu. Po povratku sa studija stupio je u diplomatsku službu, u kojoj je bio skoro do smrti kao poslanik naše države u inostranstvu. Umro je u Zagrebu 30. juna 1938. godine.

    Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 18. februara 1922, a za redovnog 12. februara 1934. Njegov otac je Mita Rakić, ministar finansija 1888. godine, a deda po majci akademik Milan Đ. Milićević.Imao je veliku biblioteku i prevodio je Igoove Jadnike.

    Rakić se svojim prvim pesmama javio u Srpskom književnom glasniku" 1902. Potom je objavio dve zbirke pesama, koje je i publika i književna kritika najoduševljenije pozdravila. Napisao je malo, svega oko pedeset pesama i dosta rano je prestao da piše.

    Njegove malobrojne pesme odlikuju se najvišim umetničkim osobinama i predstavljaju vrhunac u izražaju one pesničke škole koju je osnovao Vojislav Ilić. Pored Šantića i Dučića, Rakić je treći veliki srpski pesnik današnjice. I on je pesničku veštinu učio na francuskim uzorima, ali ih nije podražavao, već je ostao nacionalan i individualan. On ne peva renesansne motive i blede princeze, već pravoslavne i narodne svetinje: Jefimiju, Simonidu , napuštenu crkvu kraj Peći, Gazimestan itd. On nije frivolno duhovit; savršenstvo njegova izraza nije sjajan verbalizam, već veština savladana do kraja, veština u obliku kad postaje prisna i spontana. On se naročito ističe kao versifikator. Usavršio je jedanaesterac upotrebom bogatih, zvučnih i neslućenih slikova, davši mu širok besednički ton, svečan i otmen, buran katkada, a miran i prisan najčešće. Njegov jezik je besprekorno čist i krepak, rečenica kristalno jasna, stil bez emfaze i bleska, umeren i lapida-ran. ,,U pogledu tehnike, kazao je Skerlić, to je poslednja reč umetničkog savršenstva u srpskoj poeziji".

    Sa Šantićem, Rakić je najuspelije obnovio našu rodoljubivu poeziju, na sasvim originalan način, bez poze i šovinizma. Njegovo je rodoljublje otmeno i plemenito, prožeto diskretnošću i smerovima modernog mislioca.

    Rakić ne peva radi lepote kao Dučić, već radi misli; on nije poklonik renesanse i Zapada, već bola i naslade u patnji". Uticaj francuskog simbolizma i dekadanse oceća se u njegovoj lirici samo u izražaju. I on se služi simbolima za iskazivanje svojih dubokih misli, kao što se služi simbolikom i u svojim rodoljubivim pesmama, ali je njegova filozofija života izraz naše rase, potpuno samonikla. Njegove misaone pesme su jasne iako duboke, jednostavne i pored rečitosti, prisne, tople i utešne iako prožete najsnažnijim pesimizmom. To su najbolje, najlepše pesme u srpskoj misaonoj lirici.

    Wikipedia


    ISKRENA PESMA

    O, sklopi usne, ne govori, cuti,
    Ostavi misli nek se bujno roje,
    I rec nek tvoja nicim ne pomuti
    Bezmerno silne osecaje moje.

    Cuti, i pusti da sad zile moje
    Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
    Da zaboravim da smo tu nas dvoje
    Pred velicanstvom prirode; a potom,

    Kad prodje sve i malaksalo telo
    Ponovo padne u obicnu camu,
    I zivot nov i nadahnuce celo
    Necujno, tiho potone u tamu,

    Ja cu ti, draga, opet reci tada
    Otuznu pesmu o ljubavi, kako
    Ceznem i stradam i ljubim te, mada
    U tom trenutku ne osecam tako.

    I ti ces, bedna zeno, kao vazda
    Slusati rado ove reci lazne,
    I zahvalices Bogu sto te sazda,
    I oci ce ti biti suzom vlazne.

    I gledajuci vrh zaspalih njiva
    Kako se spusta nema polutama,
    Ti neces znati sta u meni biva,
    Da ja u tebi volim sebe sama,

    I moju ljubav naspram tebe, kad me
    Obuzme celog silom koju ima,
    I svaki zivac rastrese i nadme,
    I osecaji navale ko plima.

    Za taj trenutak zivota i milja,
    Kad zatreperi cela moja snaga,
    Neka te srce moje blagosilja.
    Al' ne volim te, ne volim te, draga!

    I zato cu ti uvek nesto reci: cuti,
    Ostavi dusu nek spokojno sniva,
    Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
    I tama pada vrh zaspalih njiva.
    Poruku je izmenio silvia, 16.05.2008 u 23:24
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #2

    Odgovor: Milan Rakić

    ADAGIO

    Zadrhtase na stabljikama glatki
    Krinovi redom, i dusu mi bonu
    Prelise zraci misticni i slatki:
    Pojavila se draga na balkonu.

    Cula si pesmu, draga, al' to nije
    Vesela pesma nekadasnjih dana...
    O, da l' osecas da se u njoj krije
    Nesnosi zadah ustojalih rana?

    O, da l' razumes, draga, strasnu bedu,
    I osecas li nevidljive uze,
    Vidis li kroz noc na licu mi bledu
    Krvave oci i stinute suze?...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #3

    Odgovor: Milan Rakić

    BOZUR

    Kako je lepa ova noc! Gle, svuda,
    S topole, rasta, bagrema I duda,
    U mlazevima zlatokosim pada
    Nesustastvena mesecina.Sada,

    Nad livadama gde trava mirise,
    U rascvetalim granama, svrh njiva
    Koje se crne posle bujne kise,
    Velika dusa mesecina sniva.

    Sve mirno. Tajac. Cuti polje ravno
    Gde nekad pade za cetama ceta...
    - Iz mnoge krvi izniknuo davno,
    Crven I plav, Kosovom bozur cveta...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  4. #4

    Odgovor: Milan Rakić

    CEKANJE

    Cekam u senci jedog strog duda
    Da mesec zadje I, skrivena tamom,
    Po uskoj stazi sto kroz noc krivuda,
    Da sidjes k meni ceznjivom I samom.

    Cekam, a lenjo prolaze minuti,
    I sati biju na tornju daleko.
    Vec zora svice, blede mlecni puti,
    A ja jos cekam, - I vecno bih cek'o!

    O, sta je to sto mene veze sada
    Za jedan put, za jedan oblik tela,
    I sto mi dusa zatreperi cela,
    I sva nemocna izdise I pada,
    Kad me se takne jedna ruka bela!

    I sav zasenjen pred cudesnim sjajem
    Lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
    Kao da svakog casa zivot dajem,
    Prilazim tebi pun poboznog straha,

    Posrcem, klecam, dokle me privlace,
    Ko provalija tamna I duboka,
    I dok se strasnim prelivima mrace,
    Tvoja dva crna neumitna oka...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #5

    Odgovor: Milan Rakić

    DALIDA

    Ko pecat sam te metnuo na srce
    I kao pecat na misicu svoju;
    I sve sam dao, i, po ljutom boju,
    Hladnokrvno sam pokopao mrce.

    I dusa moja nije htela znati
    Za tajnu grizu i osecaj stida,
    Ni da l' ces biti dobra kao mati,
    Ili si stara, vecita Dalida.

    Vladaj nad mojom dusom, mocno dete,
    Sa rascvetanim ruzama u kosi,
    I vlast nek tvoju nista ne omete,
    Ni bol, ni plac, ni rec sto milost prosi.

    U mojoj dusi uvek mesta ima
    Za pun zaborav, za sve sto ce redom
    Navaliti na mene kao plima,
    I sve, zbog tebe, zameniti bedom.

    Pa sto se plasis i ustezes? Znam te!
    Caruj ko uvek, caruj prema sebi,
    Ti, despotice, sto te vecno pamte;
    Da nisi takva- voleo te ne bi'!
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  6. #6

    Odgovor: Milan Rakić


    DOLAP


    Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo,
    Stoji kao spomen iz prastarih dana.
    Njegovu sam skripu kao dete cuo.
    Stara gruba sprava davno mi je znana.

    Jedan mali vranac okrece ga tromo,
    Malaksao davno od teskoga truda.
    Vuce bedno kljuse sipljivo I romo,
    Bic ga bije, ular steze, zulji ruda.

    Vrance, ti si bio pun snage I volje,
    I dolap si stari okretao zivo.
    Tesila te nada da ce biti bolje;
    Mlad I snazan, ti si slatke snove sniv'o.

    Al' je proslo vreme preko tvoje glave,
    Iznemoglo telo, malaksale moci;
    Poznao si zivot I nevolje prave,
    I julijske zege I studene noci.

    O kako te zalim!- gle, suze me guse,-
    Olicena sudbo svih zivota redom,
    Tebe, bracu ljude, I sve zive duse,
    Jednake pred opstom neminovnom bedom.

    Podne. Ti bi vode. Ko ce ti je dati?
    Tu kraj tvojih nogu zuboreci tece.
    Ali bic fijukne...Napred, nemoj stati,
    Dok ne padne spasonosno vece.

    Podne. Ti si gladan. Ti bi trave hteo,
    Svuda oko tebe buja trava gusta,
    I mirise njene cuv donosi vreo.
    Ali bic fijukne. Zbogom, nado pusta!

    Ti si, kao I ja ,od mladosti rane
    Osetio opstu sudbu sto nas gazi,
    I gladan I zedan provodio dane
    Sve u istom krugu, sve na istoj stazi.

    Ti si, kao I ja, na julijskoj zezi,
    Dok zubori voda kraj tebe u viru,
    Sanjao o sreci, nagradi, I nezi,
    Sanjao o dobrom, zasluzenom miru.

    O, ko zmija ljuta kosuljicu svoju,
    Ostaviti bedu, nesrecnu I zlobu,
    I udarce bica stecene u znoju,
    I svemocnu podlost I opstu gnusobu!

    Pusti snovi! Napred, vrance, nemoj stati,
    Ne mirisi travu, ne osecaj vir;
    Nagradu za trude nebo ce ti dati:
    Mracnu, dobru raku, I veciti mir!
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  7. #7

    Odgovor: Milan Rakić

    LJUBAVNA PESMA


    Sume bokori cvetnog jorgovana,
    I noc zvezdana treperi, I zudi
    Za bujnu ljubav, svetu Bogom dana.
    Dok mesecina nasmejana bludi,
    Sume bokori cvetnog jorgovana.

    U taku noc je pozudnu I strasnu
    Izolda nekad cekala Tristana.
    Bude se groblja uz kuknjavu glasnu
    I secaju se prohujalih dana.
    U taku noc je pozudnu I stasnu,

    Noseci sobom lestvice od svile,
    Starinski vitez , pun vere I nade,
    Hitao zamku svoje verne Vile,
    I pevao joj strasne serenade.
    Starinski vitez pun vere I nade!

    Sumi, o noci prohujalog doba!
    U srcu nosim nekadanje ljude.
    Povorke bele dizu se iz groba,
    I sa mnom ljube, stepe, ceznu, zude!

    Srasno I zudno! Ona mene ceka
    Ko nekad plava Izolda Tristana.
    Strepi, I slusa topot iz daleka,
    I cuv mirisni zanosno carlija
    U bokorima cvetnog jorgovana!
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  8. #8

    Odgovor: Milan Rakić

    SETNA PESMA

    Doslo je vreme kad nam kosa sedi,
    I nasa cula postepeno grube.
    Stojimo tako skruseni I bledi
    Dok nasu starost obljavljuju trube.

    No jos u meni isceznuo nije
    Sledbenik Mladog Vertera, sto sanja
    Pri mesecini, I sto suze lije
    Uz svaki spomen starog secanja!

    O, znam to dobro, stari oganj da je
    Nestao, da ga nece biti vise.
    No nasu ljubav nema ko da zbrise:
    Ona se menja ali uvek traje.

    Sad nam je ljubav otmena I cedna,
    Ko mesecinom prozeta. Mirise
    Ko cvet sasusen, uspomena jedna,
    U kjizi sto se vec ne cita vise.

    O, daj mi draga, da na krilo tvoje
    Polozim glavu umornu, da sada
    Slusam, dok bljeste na zapadu boje
    I vece kao crno krilo pada,

    Kao u skoljci huku morskih vala
    U nasoj dusi, gde ce odsad rasti
    Niz crnih beda I starackih zala,
    Prigusen sumor nekadanje strasti...

  9. #9

    Odgovor: Milan Rakić

    OČAJNA PESMA

    Upij se u mene zagrljajem jednim,
    Ko groznica tajna struji mojom krvi,
    Krepko stegni moje telo, nek se smrvi,
    I daj mi poljupce za kojim žednim.
    Kao Hermes stari i s njom Afrodita,
    Stopi se u meni strašću tvojom celom,
    Da sav iznemognem pod vitkim ti telom,
    I da duša moja bude sita.
    -Kada pomislim, draga, da ce doći vreme
    Kad za mene neće postojati žene,
    Kad će čula moja redom da zaneme,
    I strasti da prodju kao dim i pena,
    A da će, još uvek, pokraj mene svuda
    Biti mesečine pod kojom se žudi,
    I mladih srdaca što stvaraju čuda,
    I žena što vole i voljenih ljudi,
    Vrisnuo bih, draga, riknuo bih tada
    Kao bik pogodjenom zrnom posred čela
    Što u naporima uzaludnim pada
    Dok iz njega bije krv crna i vrela
    Upij se u mene zagrljajem jednim,
    Ko groznica tajna struji mojom krvi,
    Krepko stegni moje telo, nek se smrvi,
    I daj mi poljupce za kojim žednim.

    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  10. #10

    Odgovor: Milan Rakić

    Na Gazi-Mestanu


    Silni okopnici, bez mane i straha,
    Hladni k'o vas oklop i pogleda mrka,
    Vi jurnuste tada u oblaku praha,
    I nastade tresak i krvava trka.

    Zaljuljano carstvo survalo se s vama.
    Kad oluja prodje vrh Kosova ravna,
    Kosovo postade nepregledna jama,
    Kosturnica strasna i porazom slavna.

    Kosovski junaci, zasluga je vasa
    Sto posljednji beste. U krvavoj stravi,
    Kada trulo carstvo oruzja se masa,
    Svaki les je svesna zrtva, junak pravi

    Danas nam kazu, deci ovog veka,
    Da smo nedostojni istorije nase,
    Da nas zahvatila zapadnjacka reka,
    I da nam se duse opasnosti plase.

    Dobra zemljo moja, lazu| Ko te voli
    Danas, taj te voli. Jer zna da si mati;
    Jer pre nas ni polja ni krsevi goli
    Ne mogase drugom svesnu ljubav dati.

    I danas, kad dodje do poslednjeg boja,
    Neozaren starog oreola sjajem,
    Ja cu dati zivot, otadzbino moja,
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  11. #11

    Odgovor: Milan Rakić

    ČEŽNJA

    Danas ću ti dati, kada veče padne,
    u svetlosti skromnoj kandila i sveća,
    u čistoti duše moje, nekad jadne,
    čitavu bujicu proletnjega cveća.

    U sobi će biti sumrak, blag ko tvoje
    srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
    Na oknima svetlim zablještaće boje
    U taj sveži trenut prvoga saznanja...

    Sve će biti lepše, sve draže i više,
    noć koja se spušta, svet što mirno spava,
    dugo mrtvo polje na kome miriše
    kržljava i retka u busenju trava.

    I tako kraj cveća ostaćemo sami...
    - Proliće se tada, kao bujne kiše,
    stidljivi šapati u blaženoj tami,
    i reči iz kojih proleće miriše...
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  12. #12

    Odgovor: Milan Rakić

    Jasika

    Nad krovovima nebo sivo,
    A izmaglica vlažna luta
    I ko prozračno meko tkivo
    Pokriva pravce moga puta.

    Na omorici ljudi, zveri,
    I bilje, sve se mrtvo čini.
    - Jasika jedna tek treperi.
    Jasika tanka u visini.

    Treperi samo, o jasiko!
    Taj tamni nagon što te kreće
    razumeo još nije niko,
    Razumeti ga niko neće.

    No on za mene sada znači
    Taj neumitni život što se
    Nikada jošte ne pomrači
    I koji mutne struje nose.

    Pobednik večni, uvek čio,
    Izvan dobroga i van zloga,
    danas ko juče što je bio
    Jači od smrti i od boga.

    Treperi samo, o jasiko!
    Gledam te s čežnjom i sa tugom
    Na bolove sam davno sviko,
    Sa jadom živim kao sa drugom.

    I kad život mislim ceo,
    Koji je bio što je sada,
    Na moju dušu ko crn veo
    Ogromna, teška senka pada.

    No ko pauka što za mrežu
    Vezuju tanki konci oni,
    Drhtaji tvoji mene vežu
    Za večni život od iskoni.

    I u dnu tužne duše moje,
    Ko nagoveštaj nove vere,
    Veselo kao lišće tvoje,
    Nagoni tamni zatrepere.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  13. #13

    Odgovor: Milan Rakić

    U kvrgama

    U kvrge su me bacili, o srama.
    da, to je bilo u prastaro vreme.
    Jesam li bio kriv? i zašto? - Tama
    Źuti, i redom sva stvorenja neme.
    U kvrge su me bacili, o srama!

    Neko ih steže, a ne vidim ko je,
    Al čujem kako škripe kvrge gnusne,
    Pod silnom stegom pršte kosti moje,
    I krv iz rana na mahove pljusne.
    Neko ih steže, a ne vidim ko je.

    Jauk i piska svuda oko mene.
    U redovima crnim kvrge stoje,
    U njima pošte deca, ljudi, žene.
    Neko ih muči, a ne znaju ko je.
    Jauk i piska svoda oko mene.

    Steži, o steži, nevidljiva silo!
    I nemilosno kosti moje mrvi,
    Dok najzad moje ne prestane bilo,
    I ne iscuri kap poslednja krvi!
    Steži, o steži, nevidljiva silo!

    O, kako ti se slatko smejem sada,
    Žrtva se ruga dželatu što kolje.
    Zar to vrhunac mučenja i jada?
    Zar ništa nisi izmislila bolje?
    O, kako ti se slatko smejem sada!

    Udri, i muči, i priteži jače,
    Al znaj da neće preći moje usne
    Nijedna rečca što moli il plače,
    Ni bapske kletve, ni slabosti gnusne!
    Udri, i muči, i priteži jače, -

    Al dokle redom deca, ljudi, žene,
    Plaču i pište, bedni, pokraj mene,
    I ropski kleče pred skrivenim stvorem,
    Vrh piske, kletve, i vapaja njini'
    Leteće mirno duh moj u visini,
    Ko morska lasta nad širokim morem.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  14. #14

    Odgovor: Milan Rakić

    Simonida

    Iskopaše ti oči, lepa sliko
    Večeri jedne na kamenoj ploči,
    Znajući da ga tad ne vidi niko,
    Arbanas ti je nožem izbo oči.

    Ali dirnuti rukom nije hteo
    Ni otmeno ti lice, niti usta,
    Ni zlatnu krunu, ni kraljevski veo,
    Pod kojim leži kosa tvoja gusta.

    I sad u crkvi, na kamenom stubu,
    U iskićenom mozaik-odelu,
    Dok mirno snosiš sudbu svoju grubu,
    Gledam te tužnu, svečanu, i belu;

    I kao zvezde ugašene, koje
    Čoveku ipak šalju svetlost svoju,
    Te čovek vidi sjaj, oblik, i boju
    Dalekih zvezda što već ne postoje,

    Tako na mene, sa mračnoga zida,
    Na počađaloj i starinskoj ploči,
    Sijaju sada, tužna Simonida, -
    Tvoje već davno iskopane oči
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  15. #15

    Odgovor: Milan Rakić

    Obična pesma

    Naša je ljubav bila kratkog veka,
    Trenutak jedan - tek godinu dana.
    I rastavi nas naglo sudba preka,
    Bez uzdisaja, bez suza, bez rana.

    U svađi nam je proslo pola dana;
    U pomirenju mučnom pola noći.
    I bežao sam iz našeg stana,
    Tražeci mira u poljskoj samoći.

    No to je bilo kratko vreme;
    Pa postadosmo tuđi jedno drugom;
    I gledasmo se u ćutanju dugom,
    Tupo, k'o sito dete šećerleme.

    I tako sve je prošlo; i ja sada
    Ne mogu kleti nebo ni sudbinu,
    Il' s pesnicama stisnutim, pun jada,
    Prokleti žene ili podlost njinu

    Pa ipak - da si samo katkad znala
    Veliki, kobni oganj duše ove,
    I silnu ljubav što nisti k'o hala
    Sve druge misli i nade i snove; -

    Pa ipak - da si samo katkad htela
    U zanosu, i sličnu mekoj svili,
    Da nađeš nežnu reč iz srca vrela -
    I mi bi možda dugo srećni bili

    A sad polako teče ovo vreme;
    Postasmo tako tuđi jedno drugom;
    I gledamo se u ćutanju dugom
    Tupo, k'o sito dete šećerleme.

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Milan Mladenović ~ Angel's breath
    Autor SQUAW u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 23.11.2010, 08:45
  2. Iva Rakić
    Autor Sokica u forumu Želje, čestitke i pozdravi
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 24.01.2010, 03:07
  3. Milan Kundera
    Autor Bazarov u forumu Književnost
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 28.07.2009, 16:01
  4. Vidoviti Milan
    Autor SQUAW u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 74
    Poslednja poruka: 18.04.2009, 11:26
  5. Milan - Lane Gutović
    Autor Goga u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 05.04.2009, 23:00

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •