"Bila nam je danas Marijina rođaka u vrtiću. Ona je živela u Japanu.Znaš tamo se najbrže stiže kolima, a može i avionom.Oni jedu pirinač sa štapićima, ja nisam uspeo nijedno zrno da uhvatim.A jel' znaš šta oni rade?Beru pirinač.Ti ljudi što u Japanu beru pirinač oni se zovu samuraji.Jesi čula nekad za samuraje? Samuraji, to su ti crnci."
E, onda sam obrisala suze (svoje) i obukla mu pidžamicu i stavila ga da spava.
Osećam da će mi sutra biti lep dan
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Pročitali omiljeni nam ''Plavi čuperak'' i vidim ja da mog biserka nešto muči...
-Mama, mogu nešto da ti kažem?
-Kaži, sine.
-Ja više neću menjati devojke...
-Stvarno?
-Da, još malo kad porastem oženiću Tijanu, a onda nema više menjanja cura!
(ovo je odgovor mame koji je učiteljica primila nakon nekoliko dana)
Dear Mrs. Jones,
Želim istaknuti da ja nisam nikada bila plesačica exotičnih plesova. Ja radim kao prodavačica u firmi "Home depot"
i rekla sam svojoj kćeri kako smo dobro prodali sve lopate za snjeg pošto je snježna oluja prošli tjedan zatrpala naš grad,
no pretražujući skladište "Home depota" našla sam još jednu lopatu za snijeg i nekoliko ljudi iz susjedstva se posvađalo oko
kupnje iste. Njen crtež ne pokazuje mene kako plešem oko štange na pozornici, već kako prodajem posljednju uskladištenu
lopatu za snijeg.
Od sada ću provjeravati zadaću koju moja kći odnosi u školu.
S poštovanjem,
Mrs. Smith
Poruku je izmenio little fairy, 04.02.2009 u 15:37
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
''U dubinama plavog prostranstva žive stvorenja koja se tamo osećaju kao kod kuće''
,baška činjenica da im to i jeste ''kuća''
Dok je uciteljica danas upisivala cas kao i svaki put pricali smo ko navijeni.Moj drug koji sedi ispred mene je nesto ceprkao po torbi.Cudim se sta sada radi.I on izvadi jabuku i stavi je na nos.Ceo razred mu se smejao a uciteljca samo sto ga nije poslala kod direktora.
Ich Bin Nich' Ich
Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.
Malopre, imali smo krajnje interesantnu posetu.. elem, bili su nam Kinezi
Dosli ljudi, hoce da ih keva knjizi.. problem je sto keva nije kuci.. nazovem ja nju, kaze stize za minut.. ja u medjuvremenu ljude ponudim kafom, vodom, cigaretama, sokom.. 'oce sok ljudi.. odem ja da vidim gde je.. kad ono, baka ga svukla posle rucka i sad nista, zbuckam im sok od zove (odusevili se btw ) i tu ja pokusavam neku spiku da zadenem, ali dzaba, ljudi tako brzo pricaju da ih ne razumem nista u medjuvremenu dodje keva, tu oni nesto pregovaraju a keva.. prvo, dere se i gestikulira kao da su gluvonemi a nas dve sedimo naspram njih kao da su na sudu i krecu dogovri oko cene i kaze keva Kinezu: "Ja nista ne radim na crno, sve preko racuna i na belo.", a on kad je cuo belo, uhvatio se za racun koji je doneo sa sobom, pa poceo da udara po njemu i da vice: "Belo, belo, belo, to je belo.".. i keva na to meni prokomentarise kako posluju u Srbiji a ne znaju sta znaci raditi na crno.. i posto su se i dalje dogovarali oko cene, kaze keva opet: "Necu da vas oderem, ipak ste vi domaci.."
I kad sam cula da je rekla "domaci" ja u smeh.. kako Kinezi mogu biti domaci? njih dvoje me gledaju, pa se i oni nesto kao cere, keva da propadne u zemlju od mene jer se smejem kao tele na sarena vrata..
elem, napustili su kucu misleci da garant nisam normalna, jer nisam prestajala da s smejem sve dok nisu otisli, a smejem se jos uvek.. sto zbog "domaci", sto zbog toga sto je keva gestikulirala i drala se ljudima koji savrseno dobro vide i cuju.. a sto zbog toga sto je zivot danas tako lep..
Krek, krek.. Ne gudra