Branislav Stanojević, Kota 69 (LOM, 2010)




Žanrovski gledano radi se o mešavini ljubića i krimića, čime je autor zagazio u tematski krug Magičnog Ćire. Glavni junak je sitni diler kome se, u jeku mobilizacije, posreći da mu brat, vlasnik folkoteke, ostavi kafić na čuvanje, a on ga zatim pretvara u hard-rock caffe, mesto gde urbana omladina nalazi utočište u mesecima pre i za vreme bombardovanja. U priču su umešani i lokalni narko bos Grof (element krimića) i tankoćutna lepotica Malena (element ljubića).

Narativ se odvija na dva nivoa: u onom vremenski bližem narator se nalazi zatočen u podrumu kafića koji je nekada držao. Drugi vremenski plan predstavljaju njegovi zapisi na podrumskom zidu, o doživljajima dok je vodio kafić. Metaforika ovih vremenskih planova više je nego očigledna i ona je možda i najsjajnije mesto u romanu, odnosno njena univerzalna primenljivost.