Saša Milivojev
DEČAK IZ ŽUTE KUĆE
Žanr: ROMAN (ispovest svedoka kao akademska referenca)
AUTORSKO IZDANjE
Broj strana: 286
ISBN: 978-86-914737-0-9
18+ Ne preporučuje se maloletnim i psihički osetljivim osobama
Sadržaj romana:
ČAŠA KRVI
Kidnapovanje, Kasapljenje i dranje kože, Spaljivanje beba i sveštenika, Silovanje u zatvoru, Operaciona sala Žute kuće
BEKSTVO
Medicinska sestra, Ibrahim Božiji poslanik, Napušena ujna
VUČJI TRAG
Bunar Bez dna, Gnjila ljudska creva, Podrška džihadista i Zapada, Bratski zločini, Razaranje genetskog koda, Beda, jad i čemer, Bubrezi na dve strane sveta
KOSMIČKA MAMA
Juhu čokoladice kao karmički dug, Dečak iz Žute kuće - Princ na belom konju, Božije suze u ledenom Hadu, Deda Sera i Baba Sera, Nije mama nego bolna Rana!, Estradni ološ i jebeni nacionalista,
LIKVIDATORI
Ibrahimova glava u lokvi krvi, Utrnuće u Istanbulu, Ljubav ispod čadora
KONTRO-VERZIJA I PER-VERZIJA
O Dečaku iz Žute kuće
Kontroverzni mladi pisac Saša Milivojev, prokaženi kolumnista i čovek u akribičkom usponu, bez obzira na ispovedne padove, između ostalih i autor knjige Ljubavni RecePat, koji kako epska narodna pesma nalaže Drži lijevu u desnici ruci autor Milivojev alias DEČAK IZ ŽUTE KUĆE svojim se romanom javlja u trenutku koji nadilazi i sam fenomen publicističke aktuelnosti.
Ovim šokantnim naslovom i sledstvenim mu sadržajem, koji je podcrtano Fiction a ne Faction, autor se drskošću, koja se mora isplatiti, zahvaljuje decentno jednoj vremešnoj Gospođi, Umesto predgovora Ni teško ni lako nije naslutiti niti ustvrditi da je Gospođa likom i delom nekad prva srpska neprijateljica, a sada moguće prva srpska prijateljica, preplanula i muškobanjasta Karla Del Ponte, kako bi se u žargonu reklo: Kurata riba!
Elegancijom doista neobuzdanog, a pokadšto artikulaciji nepristupačnog dara, Milivojev se u ispovesti DEČAKA IZ ŽUTE KUĆEjavlja i kao veoma vešt majstor dijaloga, gde se postiže ono što se retko sreće i u velikoj literaturi: POTRESNOST. Samo likovno rešenje korica je jednako brutalno kao i celokupan sadržaj knjige, ali je sve skupa stilski čisto, sa svojevrsnom arapskom akribijom koja piscu nije strana, a čitaocu, možda, postaje i bliska!
Knjiga Saše Milivojeva je u neku ruku aktuelna i saobražena vremenu u kome živimo, i zbog svog zlostavljačkog karaktera, jer gađa u metu koju je u slobodnom izražavanju teško i izreći (umetnička forma), koliko ju je god lako medijski eksplicirati. Milivojev se opredelio za ovaj prvi teži posao, rizikujući u prvom licu jednine i život i smrt i vaskrsnuće i pad, igrajući obe uloge istovremeno: i ulogu žrtve i ulogu zlostavljača, ali u sopstvenoj poetici.
Ova bi knjiga morala imati adekvatan odjek, makar u alternativnoj kulturnoj javnosti, jer smo za mejnstrim već odbacili Faction. I još valja reći da je mladi autor nekom bezumnom smelošću pretekao i zvaničnike koji će u nekom entom milenijumu ustanoviti dokumentarnost ovog slučaja, zapravo predupredio je njihovu mekoputnu malaksalost i korumpiranu smelost.
Štivo ne podleže književnoj ili pedanterijskoj kritici, već samo pohvalama za sam čin koji se iznimno samo ovom autoru nije oteo trenutkom obelodanjivanja. Neka je i PER-VERZIJA I KONTRO-VERZIJA, ali je svakako plemenita koliko i brutalna sub-verzija svakog odlaganja i zakidanja na meri. Mera Saše Milivojeva je jako kilo teksta, i sto grama gratis.