Čija li je taraba,
čija li su vrata,
a čije je ono luče
što kroz prozor guče?
golubica
Čija li je taraba,
čija li su vrata,
a čije je ono luče
što kroz prozor guče?
golubica
Golubice bela
sto si nevesela
Kako ne bih jadna
nevesela bila
Kad moj golub leti
od jata do jata
I on grli, ljubi
druge golubice
Bele golubice
moje drugarice
dusha....
U mojim venama
davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,
što luduje,
od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.
kiša
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Na Cetinje kiša pala,
ja se dragom obećala.
Obećala pa porekla,
jer sam boljeg momka stekla.
hartija
Dan je samo bela hartija na kojoj se sve belezzi i ispisuje
a rachun se placa nocu
na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice.....
pitanje....
Odlazi noć, plašljive oči
sanjivo pitanje
sačekaj da rasanim reči
sačekaj svitanje...
odgovor
kao na strazzi chuvam noc od budnih
ja sam jedan od sinova bludnih
pravih se rechi uvek kasno setim
odgovor znam kad ostanem sam....
mrak....
Lukavica je htela da me nadlukavi
Punio se mesec u avgustu kao lokva
Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
Na radilistima u rudnicima boksita
Ubedjivao sam nepoznate ljude
U tvoje ime Vera Pavladoljska
Gresile su pijane ptice u prostoru
Prepelica je kljunom gore okretala
Svest je mrcala medju liticama
Gonjen tocilima krsima i gubom
Do grla u zivom blatu mislio sam
Koliko si me volela Vera Pavladoljska
Mrak je u mraku sjao kao zivotinja
Grom u lancima camio za brdima
Molio sam za sluh fizickih radnika
Divio se njihovom surovom apetitu
Zaklinjao jednog gluvonemog mladica
a izgovori tvoje ime Vera Pavladoljska
zora
....Raste kao nada, kao more, kao govor
kao pokret, kao zora, kao dete, kao krv
kao zzelja medju nama
raste kao bol
i grize sve pred nashim ochima
voli me onako kako nikad nisi volela....
prijatelj....
U lokalnom listu
od pre dva tri dana,
videh čudan oglas ja,
čudno, da:
"prodaje se prijatelj!"
želim
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Znas za svaki strah u meni.
Znas da belo plasi me.
I mrak, volim ga ponekad.
Dan, mrzim zaista.
Iste slike mi se provlace kroz san.
Telefon zvoni, podseca na novi dan.
Svuda znaci da si sinoc bio tu.
Misli mracne, cemu sve kad zelim te.
Znas za svaki strah u meni.
Znas da belo plasi me.
Iste slike mi se provlace kroz san.
Telefon zvoni, podseca na novi dan.
Svuda znaci da si sinoc bio tu.
Misli mracne, cemu sve kad zelim te.
Zelim te..
Pazim
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Svijet stao bi
Da te izgubim jednog dana
Kao slijep volim te
To je jedina moja mana
Meni hitno treba pomoć
Da se liječim da se pazim
Jer u jutro il' u ponoć
Kroz zidove ti dolazim
APSOLUTNO TVOJ
SAMO TVOJ
POSTALO JE OPASNO
APSOLUTNO TVOJ
SAMO TVOJ
PRIPADAM TI TOTALNO ....
bol
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Nije vrijeme olovno
svi se ljube odavno
samo meni raste bol, bol, bol
samo bol, samo bol u srcu mom
Srce mi je polovno
kazu da je normalno
kad u meni raste bol, bol, bol
samo bol, samo bol u srcu mom
košulja
Svake noci budim se
i sanjam iste sne
da on je kraj nje
Moja plava kosulja
sto sam mu poklonila
sad je njena postala
moja plava kosulja
sad je njena postala
(Luna)
sledeća reč: mesec
Ponekad u noci hladnoj izadjem na ulicu,
Stanem negde na pod, cekam zeleno.
Ko je zgazio gospodju mjesec?
Ali sve vreme kad sam sama,
I moje grudi su tako meke,
Kad padne mrak i tako hladno je,
Neke cudne sijene sijene oko mene,
Moje tijelo obliva znoj.
Mrzim kada sama setam nocu!
Cesto u tisini,
Svjetla nebodera dizu se visoko.
Tvornice utonule u san,
Kroz samocu cujem jecaj sirena.
Kako je lijep kada je mrtav ovaj grad.
Mrzim kada sama setam nocu!
trava....