Zašto dižeš svoje obrve,
kada su stvorene za moje poglede.
Zašto skljanjaš tvoje uvojke,
kada su rođeni za moje dodire.
Gde sam bio sinoć nevažano,
gde ću biti opet sve jedno.
Zašto kriješ tvoje usnice,
kada su stvorene za moje poljupce.
Zašto ćutiš i što ljutiš se,
zar me tvoje oči više ne vole?
Gde sam bio sinoć nevažno,
gde ću biti opet sve jedno,
samo da ti kažeš iskreno:
da još uvek smo jedno...
cvet