In Memoriam - slavnim muzicarima - Strana 6
Strana 6 od 7 PrvaPrva ... 4567 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 76 do 90 od ukupno 102
  1. #76

    Odgovor: In Memoriam


    Pevač i glumac Dušan Jakšić, koji se proslavio 1955. godine hitom „Sve jeseni su tužne”, i čiji je glas krasio pesmu „Beograde, Beograde”, umro je u četvrtak, 17. decembra, u 83. godini, saopštila je porodica umetnika

    Jakšić je rođen 5. juna 1927. godine u Karlovcu u Hrvatskoj, a odmah po završetku Drugog svetskog rata preselio se u Beograd, kako bi postao glumac.

    Umetnički život Dušana Jakšića, koji je nedavno slavio 60 godina umetnickog rada, imao je više pravaca i delatnosti tokom godina - dramski umetnik, pevač, kompozitor, recitator, scensko-muzički izvođač. Posvetio se pođednako i teatru i muzici. Promenio je dva pozorišta - prvo je bio angažovan u Novom Sadu, a onda u Beogradskom dramskom pozorištu - pre no što je snimio pesmu „Sve moje jeseni su tužne” Žarka Petrovića. Ona se pretvorila u hit, i Dušan Jakšić je postao pevačka zvezda bivše Jugoslavije. Dugo je bio redovni gost Opatijskog festivala. Postao je tamo zapažen sa pesmom „More, more” Miroslava Biroa (1958), da bi prvu pobedu ostvario 1959. godine, takođe sa Biroovom pesmom „Mirno teku rijeke”, a zajedno sa Vice Vukovim.

    Dušan Jakšić je sledeći put pobedio u Opatiji 1961. godine sa sopstvenom pesmom „Julijana”, i za nju dobio tri nagrade, a zatim je 1964. sličan uspeh ostvario na „Beogradskom proleću” svojom kompizicijom „Čerge”, napisanom na stihove Dragoljuba Despotovića. Među Jakšićevim hitovima iz šezdesetih godina je i pesma „Otišla si sa lastama”. Iako je njegova pevačka karijera dobila primat nad njegovom zvaničnom profesijom, glumom, on je snimio desetak filmova i više televizijskih drama i komedija.

    Kao glumac, imao je bogat i plodan opus uloga, od Jugoslovenskog Dramskog Pozorista, gde je jos kao student prvi put nastupao, preko Beogradskog Dramskog Pozorista, do Narodnog Pozorista gde je godinama bio prvak i gde je i penzionisan. Prvo njegovo pojavljivanje na filmu bilo je u „Roju” (1966), a značajniju ulogu je ostvario u „Građanima sela Luga” (1972). Pojavio se, takođe, u jednoj od epizoda „Pozorišta u kući” (1975). Poslednje pojavljivanje Dušana Jakšića na filmu bilo je ono u „Zvezdama ljubavi” (2005).

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  2. #77

    Odgovor: In Memoriam

    Zanosni zagrobni akordi



    U vreme kada mu je život strmoglavo jurio ka vrlo izvesnom kraju, Džoni Keš je doživeo šok od kojeg se nikada nije oporavio - u maju 2003. godine umrla je njegova supruga (inspiracija, druga polovina, smisao postojanja) Džun Karter Keš. Jedino što ga je održavalo živim u mesecima nakog tog bolnog događaja bila je potreba da se po svaku cenu dovrši rad na muzici koju je stvarao zajedno sa genijalnim producentom Rikom Rubinom. Do septembra iste godine i do momenta kada je njegovo napaćeno i smrvljeno telo poslednji put udahnulo vazduh, Džoni je stigao da uradi dosta � toliko da je preteklo za, kako se u prvi čas mislilo, jedan posthumni album (American V, A Hundred Highways) sa tucetom odličnih pesama.

    No, kako to već obično biva, muzička industrija koristi svaku priliku koja joj se ukaže � setimo se zapaženog uspeha pesme Bitlsa, �Free as a bird�, koja je zvanično objavljivanje čekala skoro dvadeset godina, a pojavila se kada je Džon Lenon bio uveliko blagopočivši. Ispostavilo se da je i za Džonijem ostalo pesama taman toliko da bi moglo da se nakrcka za još jedan album. Čekalo se prilično dugo � American V pojavio se gotovo četiri godine ranije. Pronađen je i prigodan povod � 26. februara 2010. Džoni Keš bi, da smo imali sreće da ostane sa nama malo duže, proslavio svoj sedamdeset osmi rođendan. Tako nas je ovaj veliki muzičar obradovao �novim� albumom skoro sedam godina posle svoje smrti. Izgleda pomalo sablasno, uznemirujuće, ali istovremeno i obećavajuće, kada se pročita zvanični naziv albuma i godina koja stoji u zagradi - Johnny Cash: American VI - Ain't no grave (2010).

    Oni koji Džonija Keša najbolje obožavaju o njemu ne mogu da govore objektivno, a oni koji ga ne vole jedva i da postoje. Bilo je slučajova, kako se to slikovito kaže u Vojvodini, da neko izjavi da Keš nema pojma i da je njegova muzika dosadna, ali je taj ubedljiv taman koliko i veselnici koji tvrde da su kavurme, džigernjače, švargle ( ili džvargle) i Kobasicijada u Turiji puko gubljenje vremena. Zato se pri pokušaju izricanja iole objektivnih sudova u Džonijevom muziciranju uvek mora imati u vidu da je ta rabota nešto što iziskuje nadljudski napor i da je neuporedivo lakše samo se prepustiti čistoj uživanciji u hrapavom glasu i jednostavnim gitarskim akordima kojima (i) American VI obiluje.

    Prema podacima koje je izneo The LA Times, pesma po kojoj je album dobio ime i koja ga i otvara �Ain't no grave� bila je bukvalno poslednja koju je Džoni snimio pre nego što je umro. Radi se o naslovu koji se vrlo često obeležava kao tradicionalni, mada je njegov autor poznat (Claude Ely). Tema nije odabrana slučajno, naravno � Ain't no grave can hold my body down, uz poruku čoveka koji pouzdano zna da su njegovi zemaljski dani odbrojani:

    Meet me Jesus meet me
    Meet me in the middle of the air
    and if these wings don't fail me, i will meet you anywhere
    There ain't no grave can hold my body down

    Monotoni ritam melodije, uz bolne i potmule udare u pozadini, delimično podseća na jednoličnost prosečnog dana robijaša koji tuca kamen (setiti se početka sjajnog filma �O, brother, where are you� braće Koen), dok se pesma pomalo razvlači do svoga završetka, izazivajući asocijacije na beskrajni dan na pamučnim poljima, kakvih je mali Džoni u svome životu doživeo previše. Kao poslastica izdvaja se neuhvatljivi bendžo u pozadini (naknadno nakalemljen), za koji je zadužen fenomenalni Skot Avet, dok je doprinos uvodnoj pesmi dao i Skotov brat Set (�footsteps�). Nečuveno zarazan, maestralno muzički sveden i pomalo htoničan početak. Uz Džonijev napukli glas, koji kao da nam se obraća direktno iz groba. Zastrašujuće dobro.


    Još od prvog albuma iz serijala American recordings manje-više je poznata činjenica da su muzičari imali podeljena osećanja po pitanju mogućnosti da se njihova pesma nađe na popisu onih koje je Keš �odžonio�. Sa jedne strane morali su da budu ponosni (obradio me Džoni, al' sam faca) a sa druge i donekle uplašeni � Trent Reznor je čak javno priznao da nema smisla da posle Džonija izvodi svoju rođenu pesmu �Hurt�. Na American VI �stradala� je Šeril Krou. Keš i Rubin su se dohvatili njenog poznatog uratka �Redemption day� i ono što je izašlo kao finalni produkt smešteno je odmah iza naslovne, �Ain't no grave�. Ubedljivo najduža na celom albumu (skoro četiri i po minuta) Džonijeva �Redemption day� daje sasvim novu dimenziju jednoj pristojnoj pop pesmi - ona je sada i neverovatno ubedljiva. Naročito njen završetak, kada Džoni, na granici recitovanja i pevanja, tri puta zaredom izgovara tu magičnu reč - freedom, freedom, freedom...

    Kris Kristoferson je bio među izvođačima koji su odmah pregrmeli suočavanje sa �odžonjavanjem� sopstvenih radova - jedna njegova pesma pojavila se još na prvom albumu iz serijala American recordings, a jedna je našla mesto i na poslednjem. �For the good times� je takva kakva jeste - sladunjava, sa pomalo patetičnim stihovima, ali i uz nekoliko izuzetno uspelih slika (Lay your head/Upon my pillow/Hold your warm and tender body/Close to mine i Don't say a word/ About tomorrow, or forever/ There'll be time enough for sadness/When you leave me). Svojom laganijom tematikom pomalo razbija atmosferu koju ostavljaju prve dve pesme. Ali ne zadugo � odmah za njom sledi jedina pesma na ovom albumu koju potpisuje Džoni Keš. Tradicija na taj način nije izneverena � na svih šest albuma uvrštena je i poneka autorska pesma - u početku ih je bilo čak tri ili četiri po albumu, da bi se, kako se bližio kraj serijala, taj broj smanjivao. �First Corinthians 15:55� je još jedna pevljiva kreacija snažno oslonjena na religijske motive, direktnije čak i od naslovne, jer je Džoni otvara poznatim biblijskim pitanjima:

    Oh death, where is thy sting?
    Oh grave, where is thy victory?

    da bi do kraja slušalac bio izložen nekolikim čudesnim slikama, od kojih je najmagičnija ona o nesputanoj plovidbi brodom prema istoku, sa pogledom na Zvezdu Severnjaču. Sve je začinjeno nenametljivim zvukom gudačkih instrumenata, tako da se atmosfera na sredini i pred kraj pesme čini skoro svečanom, prazničnom. Gotovo istovetan osećaj preovladava i kod slušanja "Can't help but wonder where i'm bound", čiji jednostavni gitarski zvuci, kombinovani sa nekoliko čarobnih kapi iz epruvete Rika Rubina proizvode dojam o ujednačenoj, veoma kvalitetnoj, a opet i jednostavnoj pesmi. Kada je čuje njen autor, Tom Pakston, udobno zavaljen u fotelju u svom domu u Čikagu, njegovim licem će sasvim sigurno preleteti zadovoljan osmeh.


    Priča kaže da je Džo Hejs jednom prilikom od svoga tasta upitan ko je, po njegovom mišljenju, najbogatiji čovek na svetu. Džo je počeo da nabraja neka imena, ali ga je tast prekinuo rekavši mu "You're wrong, it is the man with a satisfied mind". Džoa je to inspirisalo da napravi pesmu istovetnog naziva ("A satisfied mind"), koju je Džoni Keš već jednom obradio, prilikom stvaranja muzike za film "Kill Bill 2". Teza koja postoji otkad je čoveka i platežnih sredstava, ovde se razrađuje do u tančine, prenoseći poruku da nam ni sav novac ovoga sveta ne vredi ništa ako nismo zadovoljni i uravnoteženi tamo gde je to najvažnije - u našim mislima. "I don't hurt anymore" je kantri standard iz pedesetih godina prošlog stoleća - zahvaljujući toj pesmi, Henk Snou je proveo dosta vremena na vrhu raznih top lista. Vesela, razdragana i oslobađajuća, baš kao i tema kojom se bavi, pesma je ipak jedna od najslabijih karika na albumu, zajedno sa sledećom, "Cool Water". Nisu to toliko loše obrade, koliko smo mi navikli na mnogo više od Keša, pa, u poređenju sa drugim pesmama, ove dve deluju najmanje ubedljivo. Zato su za kraj ostavljene prave poslastice � snažna antiratna "Last night i had the strangest dream" i jedna koja je izrazito zanimljiv izbor.

    Poslednja pesma na poslednjem albumu koji je Džoni iza sebe ostavio je delo poslednjeg monarha Havaja, kraljice Lili'uokalani. Ona je himnu �Aloha oe" napisala dok je bila u zatočeništvu, krajem devetnaestog stoleća. Džoni peva na engleskom, ali i na havajskom, što zvuči krajnje egzotično. Ležerni ritam melodije savršeno pristaje takvom načinu izražavanja, a ono najefektnije ostavljeno je za kraj. Džoni kao da nestaje u fatamorgani jakog havajskog sunca, mahnuvši nam na rastanku, ali ne zaboravivši da otpeva poslednji, najvažniji stih, u kome nam poručuje da ćemo se ponovo sresti.

    American VI nema silinu i sugestivnost trećeg dela serijala ("Solitary man"), niti poseduje onoliko skoro savršenih delova koje smo osetili na American IV � nije to ni monolitna celina obeležena neponovljivom atmosferom kao CD koji mu je prethodio. Boravio je Džoni, tokom svoje karijere, što živ, što upokojen, i na nedostupnijim muzičkim visinama od one koju je dostigao poslednjim albumom. No, ne trebamo izgubiti iz vida da je ono što je za Keša tek malo veći brežuljak, za većinu drugih muzičara noesvojivi vrh prekriven večitim snegom. Zato će American VI- Ain't no grave lako pronaći mesto među najznačajnijim muzičkim događajima ova godine, a izvesno je da mu ne gine i lep komadić savremene muzičke istorije. Džoni je ovim albumom još jednom demonstrirao nešto što je obeležilo dobar deo njegovog stvaralaštva - neupitno umeće da svoju muziku učini važnim delom života onih koji ga vole. A takvih je, hvala na pitanju, toliko da je to nemoguće izbrojati.



    enovine
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  3. #78

    Odgovor: In Memoriam

    Dva veka od rođenja velikog kompozitora

    Šopen, enciklopedija za klavir



    On je jedan od najznačajnijih pijanista i prvi zapadni kompozitor koji je u klasičnu muziku uneo elemente slovenske muzike. On je Frederik Šopen i rođen je na današnji dan pre tačno 200 godina...

    Studentkinja muzike Jihue Li vežba jedan Šopenov preludijum. Pored nje za klavirom sedi docent Boris Bloh. Mlada pijanistkinja iz Južne Koreje veoma dobro zna da su Šopenove kompozicije poseban izazov:

    Kod Šopena je isto kao kod pevanja. Jako je teško da se izrazite, a i tehnički je veoma teško. Kad svirate Šopena, onda imate puno teških tehničkih kombinacija za prste, pa mora puno da se radi.

    Posebno su teške Šopenove etide. Za njih je neophodan visok tehnički nivo. Boris Bloh kaže da Šopena moraju da sviraju svi pijanisti: Ne možete postati pijanista ako ne svirate Šopena. Njegove etide su enciklopedija sviranja klavira.

    Poljska u Šopenovom srcu mazurka: Čuveni kompozitor je i lično držao časove klavira. Važio je za strogog i nestrpljivog učitelja. Naposletku su časovi klavira postali njegova pasija. Zbog toga se razlikuje od drugih velikih kompozitora, koji su držali časove obezbeđujući na taj način svoju egzistenciju.

    Frederik Šopen je rođen 1. marta 1810. godine u Poljskoj, gde je i odrastao. Kao dvadesetogodišnjak je napustio svoju zemlju i otišao u Pariz. Gubitak domovine mu je teško pao, kaže Boris Bloh: U svojim kompozicijama, Šopen je uspeo da izrazi ljubav prema svojoj domovini kao ni jedan drugi kompozitor. Kod njega to nije preterano, pompezno ili jeftino nacionalistički. On duboku ljubav i povezanost sa svojim narodom prikazuje na ponosan, ali nikad prenaglašen način, a to ga i čini posebnim.

    Šopen pripada celoj Evropi: Šopen je sin Poljakinje i Francuza. Ali za koju naciju je kucalo njegovo srce? Benjamin, student muzike kaže: Ja sam siguran, da je Šopen i pored bola koji je osećao zbog sudbine Poljske i tada postojećeg nacionalizma, bio građanin celog sveta. Na neki način je pripadao čitavoj Evropi.

    Etide, balade, poloneze, mazurka ili valceri Šopen je ostavio veoma širok repertoar. Njegovo muziciranje i njegove kompozicije uticali su na salonsku muziku njegovog vremena u toj meri, da se može reći da to nije uspelo ni jednom muzičaru pre njega.


    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  4. #79

    Odgovor: In Memoriam

    Ljiljana Petrović Buttler

    Moja ciganska dobra vila



    Kraljica romske muzike Ljiljana Petrović Buttler umrla je poslije kratke i teške bolesti u ponedjeljak, u poslijepodnevnim časovima, 26. aprila gospodnje dvijehiljadedesete godine. Ja čisto sumnjam u to


    Potičem iz kafanske porodice. Sve koje znam u bližoj i daljoj porodici više su voljeli kafanu nego bila šta drugo na svijetu. Djetinjstvo pamtim u oblaku kafanskog dima, gdje je moj otac provodio najveći dio svog slobodnog i neslobodnog vremena. Ako nisam bio sa njim u kafani, onda se kafana selila kod nas. Bitne razlike nije bilo. I dalje je bilo zagušljivo, smrdelo je na alkohol i pjevalo se iz duše.

    Zvuk kafane ostao je u meni kao pjesma Noćas mi srce pati, čitav sam taj ambijent nosio duboko u sebi a da ga nisam ni primjećivao. Negdje se to gubilo u raznim interesovanjima kroz koje sam prolazio, od hip-hop-a, roka, bluza, džeza, elektronske muzike... sve do jednog obrta.

    Na BHT emitovao se dokumentarac Sevdah - most koji nije srušen, posvjećen mostarskoj grupi Mostar sevdah reunion. Naime, Dragi Šestić poslije rata u BiH sakuplja ekipu vrsnih muzičara, bez obzira na porijeklo, kako bi napravili album sa sevdalinkama koje su oni obrađivali u džez-bluz maniru. I totalno se primim na tu priču. To je bio naš bluz. Nisam mogao da vjerujem kako mi je to promaklo i kako sam mogao uopšte da slušam tamo neki američki bluz pored ovog ovdje. U dokumentarcu se pojavljuje žena koju je Dragi Šestić otkrio u Njemačkoj, gdje je čistila po kućama. Zvala se Ljiljana Petrović Butller.

    Ona je, kako ju je Guardian nazvao, Billi Holiday ciganske muzike. Ne Press, ne Skandal care, nego britanski Guardian. Uopšte nisam znao ko je Ljiljana, samo znam da me je njen, gotovo muški glas, bacao iz sevdaha u sevdah. Kaže stari u čudu, vratila se Ljilja. Jebote ko je to, pitam, a on sav važen objašnjava da je to legendarna kafanska pjevačica koja je na početku rata jendostavno nestala.

    I tada poželim nešto što sam uvijek potajno mrzio, da sjedim u ćošku zagušljive kafane i da mi Ljiljana pjeva, onako kafanski, na uvce. Dosta je vremena prošlo od te želje, skoro da sam na to i zaboravio. Ljilja je postala moja omiljena pjevačica. Diva, baš kao što je i Cezaria Evora, Mahilia Jakcson, Bessie Smith i sve ostale istinske dive. Novi trenutak te ljubavi: prije dvije godine, u vrijeme SFF-a, kada je u Sarajevu sve crveno, glamurozno i onako festivalski raspoloženo. Muzika je na sve strane. Nema ko ne dolazi i nema ko ne svira. Krajnje dosadno. Sjedim u City pubu, jedem preslanu pizzu. Konobar se ne odaziva na moje molbe za vodom. Ustajem ljutito i idem do toaleta, gdje se nalijem vode. Krenem da se pomokrim i na zidu pročitam da baš to veče u City pubu nastupa Caffe sevdah, koji čini ekipa iz Mostar sevdah reuniona. Javim drugaru za dešavanje i tek onda se pridružim festivalskoj euforiji. Nisam mogao da čekam da svirka počne. City pub je fenomenalno mjesto za sevdah. I krene. Taman kad sam pomislio da ne može biti bolje, kroz gužvu se tetura omalena Ciganka, sa svih svojih stodvadest kila i šezdesetak godina, glavom i bradom Diva ciganskog soula, Ljiljana Petrović Buttler. Brate, ponašao sam se kao šiparica koje je upravo ugledala Davida Beckama.

    Govorio sam drugaru, eno Ljilje, eno Ljilje... ma vidim, kaže on, nego dal će pjevat? Ma večeras hoće pa taman je ja ganjo sa mirkofonom i gitarom. Srećom, Ljiljana se dobrovoljno uhvatila mirkofona. Ljudi moji, to je bilo nešto nevjerovatno. Ona jednostavno fenomenalno pjeva i što je najvažnije, pjeva iz duše. Ciganske duše.

    Bilo smo blizu nje ali odviše na strani. Mahao sam nešto rukama, ko zna šta sam radio čim me je Ljiljana primjetila i krenula je sa pjesmom Ispod palme na obali mora. Kako je krenula muzika tako je ona sišla sa pozornice, prišla je nama i ispružila mirkofon. Ko biva, hajd sad pjevajte. Kažem joj na uho da je ona jedina koja će večeras pjevat. Zagrlimo se i nastavimo, ja u sebi a ona meni na uvce... ona plače, on je nežno ljubi, za njih dvoje više sreće nema, od sutra će samo jedno leto da ostane tužna uspomena... i tako do poslednjeg tona.

    Jebote život. Sve mi nekako prođe pred očima. I dim i kafana i djetinjstvo i ono kada sam poželio da mi Ljilja zapjeva u zadimljenoj kafani na uvce. Nevjerovatno. Prije odlaska kući odem do nje i poljubim je, ko da mi je rod rođeni, i zahvalim joj se bez objašnjenja. Kaže ona, nema na čemu, kao da je neka crnomanjasta dobra vila koja ispunjava ljudima ćeif. Isto kao da je znala da sam baš to poželio. Moja ciganska dobra vila.

    Sve ostalo što bih vam rekao o njoj možete naći na internetu. Prema poslednjim informacijama, kraljica romske muzike Ljiljana Petrović Buttler umrla je poslije kratke i teške bolesti u ponedjeljak, u poslijepodnevnim časovima, 26. aprila gospodnje dvijehiljadedesete godine.

    Ja čisto sumnjam u to, jer ima još nekih pjesama koje treba otpjevati onako kafanski, na uvce.

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #80

    Преминуо џез музичар Предраг Ивановић

    БЕОГРАД - Познати џез музичар Предраг Ивановић преминуо је данас у 80. години, саопштила је Радио телевизија Србије.

    Ивановић је рођен 1930. године у Београду, дипломирао је аранжирање на колеџу Беркли.

    Свирао је клавир, трубу, певао је и компоновао. Познат је као оснивач Вокалног квартета Предрага Ивановића.

    Овај квартет је била музичка група која је изводила поп и џез музику током касних педесетих година прошлог века, у бившој Југославији. Групу су чинили Предраг Ивановић, Александра Ивановић, Мара Јанковић и Велимир Бата Сенић.

    Њихова најпознатија песма је "Под сјајем звезда", која се појавила на саундтреку за филм из 1960. године "Љубав и мода". Године 1978. група је издала истоимени албум за ПГП РТС, који представља фузију фанка, соула, џеза и попа, а на њему су се нашле нове песме, али и обраде страних класика.

    / 04. мај 2010. | 21:54 | Извор: Танјуг /

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  6. #81

    Odgovor: In Memoriam

    Preminuo Ronnie James Dio

    Ikona hevi metala Roni Džejms Dio, preminuo je jutros oko osam časova, navodi se u saopštenju njegove žene Vendi, na zvaničnom sajtu pevača.

    "Danas mi je srce slomljeno, Roni je preminuo u 7:45 prepododne, 16. maja", napisala je udovica. ,,Mnogi, mnogi prijatelji i porodica uspeli su da se privatno oproste od njega prenego što je mirno preminuo. Roni je znao koliko su ga svi voleli. Cenimo vašu ljubav i podršku koju ste nam svi dali. Molimo vas da nam date nekoliko dana privatnosti da se izborimo sa ovim užasnim gubitkom. Znajte, molim vas, da vas je sve voleo i da će njegova muzika živeti zauvek".

    Dio se lečio od raka, pa je nedavno otkazana i turneja sa bendom Heaven & Hell, ali nije potvrđen tačan uzrok smrti.

    Roni Džejms Dio rođen je 10. jula 1942. godine. Značajniji deo pevačke karijere započeo je sa bendom Elf odakle ga je regrutovao Riči Blekmur ne bi li Dio pevao u Rainbowu. Nakon četiri studijska albuma Dio napušta Rainbow i 1979. godine u Black Sabbathu zauzima mesto Ozija Ozborna. Kao solo izvođač u periodu od 1983. do 2004. godine objavio je 10 studijska albuma. U bogatoj solo karijeri kao hitovi izdvojile su se pesme poput "Holy Diver", "Rainbow In The Dark", "Rock 'N' Roll Children" i druge.
    Krek, krek.. Ne gudra

  7. #82

    Odgovor: In Memoriam



    njegova verzija pesme mistreated je mogla da mi izazove suzoliptanje koje nije prestajalo nedeljama... onomad kad sam bila tinajdzerka....

    sachu da se potsetim..... ima na tubu Dio-Mistreated Seattle 1997
    & underpaid......

  8. #83

    Odgovor: In Memoriam

    Lamya, the amazing Omanian singer, has died of unknown causes. I first noticed Lamya when she performed with Duran Duran on their 1994 Unplugged and stole the show during Come Undone (see below). Years later, in 2002, she released a truly brilliant album, Learning From Falling, produced by Nellee Hooper and a very young Mark Ronson.
    Ovo se desilo još prošle godine. Svi znate da me preterano ne diraju odlasci javnih ličnosti, ali ovo me baš pogodilo, i to ne znam zašto. I ja sam je zapamtio sam je u gorepomenutom spotu:





    Toliko je razbila Djuranovce da je to strašno. Ne znam, izgleda mi i zvuči totalno nestvarno.

    Neka mirno spava.

  9. #84

    Odgovor: In Memoriam

    Umro operski pevač koji je trebao da otvori SP



    Južnoafrički operski pevač Sifivo Ntšebe, koji je trebao da idućeg meseca peva na svečanom otvaranju Svetskog prvenstva u fudbalu, umro je od meningitisa, javio je BBS.
    Mladi tenor primljen je prošle sedmice u bolnicu u Port Elizabetu, a umro je u utorak, saopštila je diskografska kuća "Epic Records".

    U saopštenju organizatora SP-a, navodi se da je bivši južnoafrički predsednik Nelson Mendela izabrao 34-godišnjeg operskog pevača da nastupi 11. juna na svečanosti otvaranja šampionata u Johanesburgu.

    U "Epic Recordsu" ističu da je "Ntshebeova smrt tragedija za sve koji su verovali u snagu muzike".

    Ntshebe je bio relativno malo poznat u svojoj zemlji i nastup na otvaranju SP, na kome je bilo predvidjeno da otpeva svoju novu pesmu "Hope", trebalo je da ga predstavi široj domaćoj publici.

    Mladi južnoafrički tenor studirao je muziku na Rojal koledžu u Londonu od 2004. do 2007. godine i nastupao širom Evrope.


  10. #85

    Odgovor: In Memoriam - slavnim muzicarima





    George Gershwin
    (26.09.1898. 11.07.1937.)
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  11. #86

    Odgovor: In Memoriam - slavnim muzicarima

    Umem da slušam, odslušam.. i da zapravo uživam u raznoraznoj muzici.. ali mi je etno, nekako oduvek bio najdraži.
    Hybrid etno.
    Naročito kad ga stvore experti.. obradivši Makedonske.. ili Bugarske bisere.
    Ta muzika.. ti glasovi..
    to je nešto ...... nešto stvarno posebno.

    Danas saznah:
    Stefka Sabotinova 2nd April 1930-30th July 2010


    R.I.P.


    A taj anđeo je pevao ovako

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  12. #87

    Preminuo Voki Kostić

    Preminuo Voki Kostić

    29. septembar 2010. 17:01 > 17:11

    Istaknuti srpski kompozitor i pisac Vojislav Voki Kostić preminuo je danas u Beogradu, u 79. godini, posle duge i teške bolesti.

    Voki Kostić je rođen 1931. godine u Beogradu i bio je jedan od najdarovitijih srpskih kompozitora. Komponovao je 93 dela ozbiljne muzike, kao i muziku za 67 filmova, 310 pozorišnih predstava, 20 TV serija, 40 TV filmova, 20 radio drama i mnogo balada. Objavio je 33 LP ploče, tri knjige i više od 35 naučnih radova, eseja i studija.

    Kostićeva muzika iz pozorišnih predstava "Sveti Georgije ubija aždahu", "Oj, Srbijo, nigde lada nema", "Zabavi Ameliju", kao i muzika iz filma i baleta "Ko to tamo peva" predstavljaju antologijske vrednosti.

    Visoki profesionalac u umetnosti, Kostić je osobenim stilom života plenio savremenike, a jedna od njegovih hedonističkih posveta životu su i kuvari, prožeti iskustvom, osobenim ukusom i domišljatošću.

    Ispraćaj Vokija Kostića obaviće se u subotu, 2. oktobra, na Novom groblju u Beogradu, opelo počinje u 15.30 sati.

    (Tanjug)

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  13. #88

    Odgovor: In Memoriam - slavnim muzicarima

    Preminuo je jedan od najboljih gitarista na svetu R.I.P.

    The Official Gary Moore Website
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  14. #89

    Odgovor: In Memoriam - slavnim muzicarima

    Preminula Amy Winehouse

    Britanska pevačica Amy Winehouse, poznata kako po svom muzičkom talentu tako i problematičnom načinu života, preminula je u subotu, 23. jula u Londonu. Policija je potvrdila da je beživotno telo Amy Winehouse (27) pronađeno u njenom stanu u Londonu. Uzrok smrti nije saopšten.

    Winehouse je stekla svetsku slavu albumom “Back to Black” koji joj je doneo čak 5 Grammy nagrada.

    Ipak, njeno problematično ponašanje u javnosti koje je punilo tabloide često je bacalo u senku talenat ove umetnice.

    Rođena 1983. godine u Londonu, Amy je rano započela muzičku karijeru. Njen prvi muzički pokušaj bio je rap bend “Sweet and sour” koji je kasnije opisivala kao “malu belačko jevrejsku verziju `Salt n Pepa”.

    Prvi solo album “Frank” iz 2003. godine, pored odličnih kritika, doneo joj je “Ivor Novello” nagradu, dve nominacije za “Brit” muzičke nagrade i našao se u užem izboru za “Mercury” nagradu.

    2006. objavljen je “Back to Black” kojim je osvojila svet.
    Karakterističan glas, mešavina jazz i soul zvuka i njen izgled sa ogromnom punđom i jakim ajlajnerom postali su zaštitni znak Amy Whinehouse – kao i, nažalost, konzumiranje alkohola, narkotika, poremaćaj u ishrani, ispadi u javnosti.

    Pre samo mesec dana imali smo priliku da je u Beogradu vidimo na koncertu koji je opisan kao katastrofalan, na kome je bila u vidno lošem stanju zbog čega je izviždana, a snimak se našao u svim svetskim medijima koji se bave zabavom.

    Posle ovoga incidenta turneja je otkazana a Amy se vratila u London, kako bi se prema navodima njenih menadžera oporavila.

    Možda je Amy bila `troublemaker` ali važno je da su iza nje ostale numere koje će se još dugo slušati kao što su “Rehab”, "Love is a losing game" i “Back to Black”.



    http://www.dominomagazin.com/article/10368
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  15. #90

    Odgovor: In Memoriam - slavnim muzicarima

    Ode i Whitney Houston....steta, samo 48 godina
    Budi pametan i pravi se lud

Strana 6 od 7 PrvaPrva ... 4567 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. In memoriam
    Autor SQUAW u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 29.12.2015, 17:10
  2. In memoriam
    Autor Charlie Harper u forumu Sportska centrala
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 07.06.2012, 09:02
  3. In Memoriam Slavnim Knjizevnicima
    Autor cabb u forumu Književnost
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 20.11.2010, 22:23
  4. Tose Proeski - In memoriam
    Autor Joanna u forumu Spomenar
    Odgovora: 78
    Poslednja poruka: 16.10.2008, 22:08
  5. In memoriam - Žarko Petrović
    Autor DarkRed u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 02.04.2007, 21:12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •