shacky kaže:
Žao mi je što na ovoj desetogodišnjici prošle nedelje nisu bile neke meni jako drage osobe.Život nas je rasejao na sve strane sveta.
U mom odeljenju je to bio slučaj i na petogodišnjici mature.
Bilo nas je mnogo u odeljenju ( 46 ) ,
tako da smo se jedva okupili i organizovali i za tu proslavu.
Već su se tada nazirali biznismeni i bizMismeni.
Većina drugarica su već uveliko postale majke,
i sa ponosom pokazivale slike svojih medenjaka.
Najprijatnije iznenađenje za mene je bila razredna,
koja se totalno promenila, na bolje - naravno.
Sada smo se rasuli.
Mnogo njih je otišlo u inostranstvo.
Kontaktiramo samo putem mailova.
Možda ćemo uspeti jednog dana da se okupimo,
kada nas ''drmne'' žešća nostalgija.
Da, tada sam dobila komplimnent
,
da se ne menjam - ni fizički ni duhovno,
uvek osmeh na licu i i neizbežne ružičaste naočare.
Pitam se..
Šta bih im sada rekla i šta bo oni,
moji drugari, imali da mi kažu.
Nedostaju mi.