biterlemon kaže:
Davati i izloziti se negativnim emocijama drugih ili ne davati i odustati od pozitivnih zracenja drugih? Pomoci ili ne?
Biti ili ne biti?
Biti.
Želim i dajem sebe onoliko koliko imam pozitivne energije u tom momentu. Nekada možda i preteram, ali me niko nije ter'o da se dajem toliko, do granice da se osećam iscrpljeno, ispijeno, kako god..
Lako je reći: ''takva sam'' i ne menjati ništa.
Znam dokle mogu i želim da ''idem'' sa izlivima emocija ( do plus beskonačnosti ).
Smatram da niko od nas nije u negativu, već samo u prolaznoj fazi.
Ukoliko zaista procenim da nisam u stanju da pomognem na neki način - povlačim se, jer sam tada u stanju da budem gruba, ali taktična jer se nameće pitanje da li davljeniku dati ruku i rizikovati da te povuče na dno, ili mu pomoći i pružiti mu veslo, samim tim mu ''olakšati muke''.
Čuvati na prvom mestu sebe, biti OK i sebi i bližnjima.
Svakome prema zasluzi. Ne, nije to dečija igra ''vrati mi moje krpice'', ali kada najzad shvatim da je neko upotrebio / zloupotrbio moje povernje, osećanja, ravnodušnost je jedino što mogu da dam.
Vreme leči i ovakve stvarčice. Uvek sam za drugu šansu, treću.. četvrtu...
Ljudi smo, zar ne?