Najlepse na svetu ja davanje samog sebe...
...dati ljubav, dobru nameru ili rec.
Davati da nekom ulepsamo dan, davati da usrecimo i sebe...
Davati da bi nekog prihvatili i da bi nas prihvatili...
Nije lako davati. Neki tesko se otvaraju, tesko primaju a ipak im je potrebno da im pruzamo...
...opet, neki tako divno primaju da u nama generisu srecu koja nas dize do nebesa...
Desi se da nekome zelis preci preko bivsih gresaka, kada zelis biti covek i zelis pruziti ruku, pravis se kao da nista bitnog ranije nije bilo, jer nije ni bilo, pa veci smo valjda od sopstvenih i tudjih gresaka...
Ima li mizernije situacije kada nekome samo zelis pruziti neku svoju velicinu i dobru volju a odbiju te optuzbom da to radis iz licne koristi?
Ima li mizernijeg od toga kada zivotne povrede izgrade oko licnosti oklop sujete, kojma se pojedinac brani od svakog priblizavanja, bez izuzetaka?
Davati i izloziti se negativnim emocijama drugih ili ne davati i odustati od pozitivnih zracenja drugih? Pomoci ili ne?
Biti ili ne biti?