nista za sad...
ali bice valjda nesto
Teta u banci. Došla sam da platim Diners i kada sam joj dala svoju karticu, prvo je ponovila moje prezime a zatim je rekla kako imam lijepo ime te da namjerava jednog dana svojem djetetu dati takvo ime
Uglavnom, ona je pravi primjer kakve bi službenice trebale biti Nasmiješena i otvorenog pristupa.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Lepo vreme i prijatno društvo na kafi u gradu... Divno je, najzad Sunce ...
Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni a jos cudnije koliko cesto nam bas to malo nedostaje.
Sada sam se obradovala čitajući postove na temi "Muzika u kolima" jer sam se podsetila zaboravljene jedanaestice. Pred prvo zajedničko putovanje kolima duže od 1 000 km spremili smo muziku koju oboje možemo da slušamo do iznemoglosti, koja razbuđuje, koja uzbuđuje... i ko zna šta sve još (ne znam tačno gde je sve to sada), ali znam da je na broju 11 bio deo svega onoga što je bilo začetak "našeg". I sada me mrzi da pišem šta ću raditi kada se izlogujem odavde, ali ne žalim što ću da poremetim isplanirano jer ću da pokušam da nađem bar deo muzike koju vezujem za te predele, pa da oživim to što može da se reanimira.
Paa...kad malo bolje razmislim bas nista me nije obradovalo..
Odvalio sam se čekićem po prstu ali nije bolelo...samo sam se čudio odakle sada ova silna krv. Kakva radost...
divan i suncan dan...
nattydread is coming to dinner
Maca,zeka i sugradjanka
Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.
Dvd omiljenog filma sa snimkom boli glava... Gledala već tri puta aposebno zanimljive scene i pet puta!
...svi mukarci misle da su bogovi...samo im niko nije rekao da su ene ateisti...
Ponedjeljak je startao mirno..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Drugo radovanje zahvaljujući slučaju : prvo me je obradovala poznanica kada je pronašla sajt "Beograd je lepa varoš", a sada sam jer sam videla da je to prvi sajt koji me je osvojio, davno, kada se drugačije zvao i kada sam prvi put i upoznala nekog iz virtuelnog sveta. Koliko sam sreće imala da baš na njega naiđem i koliko je bilo drugačije, znam i sada, a potvrdiću, nadam se, kada mi Grumble bude potvrdio da je on onaj gospodin koji je mom bratu na rođendan doneo onaj deo Knez Mihailove koji je ugrađen u dečju sobu a meni se nekako čudno ugradio u svest i učinio prvih nekoliko internetskih godina jako, jako prijatnim.