Cetiti proklete godine sam oklevala da nazovem maminu prijateljicu iz straha da cu (mozda) cuti lose vesti....nisam bila spremna da skocim u hladnu vodu, ne...nikako....kukavicluk moj???...mozda...a tesila se da ne mogu da nadjem njihov novi broj (da, dobar izgovor zlata vredi)....tek onako odjednom (a takve se stvari i desavaju na rubu minimalnog razuma)...dohvatila slusalicu, prsti su sami nasli put do njihovog kutka mira i srece..."alo" s druge strane...i....sada nema dalje, sta je tu je...buc u najledeniju mogucu vodu...prepoznala me (sto mi je narocito drago) i posle mog opreznog pitanja....kako je ON....usledilo je....OTISAO ( nemoguce ).....NA POSAO
Da....ziv je...pobedio tu opaku neman koja se zakacila bila na njegovim plucima....ignorisanjem iste
eto....srecna sam ....srecna