Trenutno ni o cemu...mozda cu ponovo poceti da mastam...
Trenutno ni o cemu...mozda cu ponovo poceti da mastam...
Nema tog resenja za koje ja nemam problem !
O susretu koji priželjkujem već dugo...
Prvi utisak uvek vara
4-5oro dece, kamin...raj
Zivot u nekom predgrajdu, nekog mirnog grada..
On da je stalno kuci :/ ..
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
O jednoj igraonici maštaonici gde deca neće samo ulaziti u onaj glupi lavirint, kao da su hokusni punići, pokušavajući iz njega da nadju izlaz a usput izadju mokri do gole kože kao moče.Maštam o malom carstvu u kom će se deca družiti sa svojim roditeljima kroz igru i neke kreativne vesele dogadjajčiće ,noseći sa sobom neku malu uspomenu na vreme provedeno sa svojim tatama ,mamama,tetama,ujkama...- onaj veeeliki ,blentavi ,široki osmeh koji govori : Srećan sam!
E ,tako....i maštam o jednoj pravoj maloj ušuškanoj poslastičarnici,ne bilo gde,već baš u ovom Vojvodjanskom mestašcetu,gde će moći da se jedu pravi kolači,brdo pravih kolača sa ovih prostora,a da to ne budu krempite,šampite,baklave,neki čizkejkovi i ostale posudjene tvorevine sa Istoka ili Zapada.I da atmosfera tu bude kao da si došao kod nekog dragog,bliskog i da brate mili tu mogu da se sita ispričam sa drugaricom a da ne mislim o tome dal` me iko kibicuje ,"baca" oko ili uvo.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Maštam o martu i Njegovom povratku iz Sibira
I maštam pomalo o većem stanu...