Pa.. Bilo ih je par..
Pa.. Bilo ih je par..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
U zivotu.. Pa da.. Nekoliko..
Na temi ' koga bi s kim' sledeceg cu zvati peugeot, posto ce mi biti 206ti.. Skoro..
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Nedovoljno
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Kad naletis na pravu, sve prethodne se i ne broje...
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
Dali postavljeno pitanje odnosi na današnji dan pošto je tek 00,1min.
Jer predhonih dana Godina ne sećam se, skleroza... a ako je i bilo uvek sam naglasio da je prva d..s
Narodna izreka (Od čega se pametan stidi ludak se diči)
Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.
Ne menjam partnerke ...
uvek one mene izbace iz kue kad im naidje muz
Ko je za jednu voznjicu
Ja nijednu nisam promenio.....sve su na genetskom/molekularnom planu ostale potpuno iste kao pre....
To sa menjanjem partnera, odnosno partnerki će možda u nekoj budućnosti biti kao, recimo, što se i danas menjaju knjige u biblioteci, ili kao nekada što su se menjale video trake i slično...
Prepostavljam da su sajtovi na kojima se vrše raznorazna upoznavanja usamljenih i željnih ljubavi i seksa osoba preteče nekih - PERTNEROTEKA, pa teko nije nemoguće da u zavisnosti promena, budete, možda, član meseca, ili zlatni, srebrni, bronzani član itd...
Danas, i dalje mislim da to nije za javno iznošenje...
Poruku je izmenio memento, 12.02.2009 u 23:56 Razlog: slovce
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Šta vas briga? ili Šta te se samo tiče?
...svi mukarci misle da su bogovi...samo im niko nije rekao da su ene ateisti...
Tabui, tabui...
Istine o mom životu su naprosto istine, i ja ih se ne stidim. Niti jedne.
Sve što se dešavalo, dešavalo mi se zato što sam sama htela, pa mi stvarno nije jasno zašto bih se stidela svojih postupaka.
O tome, po mom skromnom mišljenju, može da se priča baš kao i o svemu drugom, kao o pročitanim knjigama, odgledanim filmovima, doživljenim putovanjima, itd. S tom razlikom što su se te priče dešavale meni lično, pa su mi samim tim bliže, poznatije, sadržajnije od svih pročitanih kjniga zajedno, filmova i drugih tuđih priča. Možda nisu spektakularne za širu publiku, ali meni su važne i jedine.
Hajde da probam da odgovorim na pitanje zašto bi o bivšim partnerima trebalo da se priča:
- zato što su to iskustva kroz koja smo se gradili kao osobe;
- zato što svaki novi čovek u našem životu znači da smo imali priliku da se otvaramo, zatvaramo, prilagođavamo, rastemo ili tonemo, a o tim promenama vredi pričati;
-zato što mi se to čini važnijim od mnogih drugih filozofskih tema kojima se bavimo ovde na forumu, jer bi nas ova naterala da se zapitamo i o stidu, predrasudama, istini, foliranju, licemerstvu, vernosti, odanosti, prevrtljivosti, nesnalaženju, da ređam dalje?
- zato što bi takva tema, a da se zaista iskreno na nju odgovara, bila ubedljivo smislenija od onih kakva su nam kolena, pazusi ili šoljice za kafu...;
- zato što bi na njoj mogli i lagati, ali bi se pri tom bar zamislili nad sobom, svojim životom, ostvarenim i neostvarenim željama, razmisliti o tome šta nas tera da po ovom pitanju lažemo;
- zato što je 21. vek, pa se o svakom segmentu ljudskog života valjda može među ozbiljnim ljudima, ozbiljno i pričati...
Ja bih mogla i dalje. I hoću, ako neko zaželi.
A sad molim bar za jedan razlog zašto o ovoj temi treba ćutati kao zaliven ili se, u drugom slučaju, sa njom sprdati.
Vrag odneo šnalu...
Ne sporeći nikome pravo na različitost i na svoje mišljenje, prokomentarisao bih ovaj Vaš izuzetan post (možda grešim, ali me pominjanje filmova i knjiga uverava da ste nekako mislili i na neke moje ranije iznete stavove o broju promenjenih partnera), koji je upravo dirnuo, po mom mišljenju , u suštinu problema, ne samo ove teme, već i čoveka kao emotivnog bića...
Da bi došli do zaključka zadovoljavajuće validnosti predlažem da krenemo od premisa oko kojih ćemo se, uveren sam, oboje složiti.
Prva je ta da je čovek (i) emotivno biće. Zatim, emocije su iracionalna (i snažna) komponenta čovekove ličnosti. I treće, čovek je društveno biće i ljudi (takođe emotivni i skloni iracionalnosti) su svuda oko nas i nemoguće je izbeći međusobnu složenu interakciju sa njima...
U ovom kontekstu potpuno je jasno da su tabui, predrasude, licemerstvo, foliranje, stid, istina, vernost, odanost, prevrtljivost, nesnalaženje, itd. potpuno realne kategorije i legitimna karakteristika naše vrste, ne ulazeći u kvalifikaciju njihovog mogućeg predznaka i bez obzira šta mi pojedinačno milili o tome...
Potpuno sam siguran da i nemate čega da se stidite. Prošlost neke osobe se donekle može ticati jedino još partnera sa kojim je u vezi, ali ne način da se neko stidi, ili oseća krivim...
Mislim da je ovaj stav, ipak, možda futuristički i da se afirmisanjem takvog stanja čovekove (lične i kolektivne) svesti u kojem bi bilo normalno pričati o broju partnera i ljubavnih veza i njihovom kvalitetu, u sebi krije negaciju čoveka kao emotivnog bića i da bu to, u konačnom, značilo i to da ljubav više ne postoji, već da su muško ženski odnosi reducirani na nivo kvaliteta i važnosti jednog odgledanog filma, ili pročitane knjige...O tome, po mom skromnom mišljenju, može da se priča baš kao i o svemu drugom, kao o pročitanim knjigama, odgledanim filmovima, doživljenim putovanjima, itd. S tom razlikom što su se te priče dešavale meni lično, pa su mi samim tim bliže, poznatije, sadržajnije od svih pročitanih kjniga zajedno, filmova i drugih tuđih priča. Možda nisu spektakularne za širu publiku, ali meni su važne i jedine.
I pored toga što se principijelno slažem sa gotovo svim što ste naveli, a uzevši u obzir okvir sa početka mog posta, dodao bih sledeće:Hajde da probam da odgovorim na pitanje zašto bi o bivšim partnerima trebalo da se priča:
- zato što su to iskustva kroz koja smo se gradili kao osobe;
- zato što svaki novi čovek u našem životu znači da smo imali priliku da se otvaramo, zatvaramo, prilagođavamo, rastemo ili tonemo, a o tim promenama vredi pričati;
-zato što mi se to čini važnijim od mnogih drugih filozofskih tema kojima se bavimo ovde na forumu, jer bi nas ova naterala da se zapitamo i o stidu, predrasudama, istini, foliranju, licemerstvu, vernosti, odanosti, prevrtljivosti, nesnalaženju, da ređam dalje?
- zato što bi takva tema, a da se zaista iskreno na nju odgovara, bila ubedljivo smislenija od onih kakva su nam kolena, pazusi ili šoljice za kafu...;
- zato što bi na njoj mogli i lagati, ali bi se pri tom bar zamislili nad sobom, svojim životom, ostvarenim i neostvarenim željama, razmisliti o tome šta nas tera da po ovom pitanju lažemo;
- zato što je 21. vek, pa se o svakom segmentu ljudskog života valjda može među ozbiljnim ljudima, ozbiljno i pričati...
Ja bih mogla i dalje. I hoću, ako neko zaželi.
A sad molim bar za jedan razlog zašto o ovoj temi treba ćutati kao zaliven ili se, u drugom slučaju, sa njom sprdati.
Znate izabelitta, Vi ste žena koja se vrlo lako može zavoleti (siguran sam da ovo nećete shvatiti kao udvaranje, jer ja sam već srećno zaljubljen čovek) i ne verujem da postoji iti jedan (strejt) muškarac na ovoj planeti koji bi bio srećan da mu neko u društvu kaže za njegovu partnerku kako se ona sjajno kreše i da se zahvaljujući njoj pa i takvom njenom umeću dosta izgradio kao ličnost, pa i kao ljubavnik.
Posesivnost, sebičnost i ljubomora su bitne karakteristike ljubavi. Da li je to dobro? Naravno, jer ako čovek nije ljubomoran, siguran sam da ne voli. Ovde, naravno, ne mislim na bolesnu ljubomoru i ponašanje kao što ga ima onaj lik iz Ranjenog orla, Tomo, ili kako li se već zove, koji je kao papagaj ponavljao: Koliko ih je bilo? Koliko si ih imala prije mene?...
Ljubav između muškarca i žene je suštinski intiman odnos i takav, po mom mišljenju, treba i da ostane. Podatak o broju, njihovih prethodnih partnera, ako se ikada i pomene, treba ostati zakopan između njih dvoje. Svaki drugačiji pristup mogao bi povrediti nekog od njih. Znate onaj vic o Pirovoj pobedi, kada žena hvali svoga muža i kaže mu kako je srećna pošto on ima najvećeg đoku u gradu. I pored laskavog podatka, ja zaista ne bih voleo da mi se to desi, pa možete me smatrati licemerom, osobom sa predrasudama, primitivcem, folirantom itd.
I dalje tvrdim da bi ravnodušnost prema slobodnom, javnom i nesputanom iznošenju podataka o broju promenjenih partnera, značilo nedostatak ljubavi u nekoj vezi...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Pre svega, nisam mislila na nikoga pojedinačno, nego mi se ova tema učinila posebnom upravo po tome što niko nije konkretno odgovorio na nju. Ako se pogleda površno statistički, to nikako nije slučaj na drugim temama, gde se bar u određenom postotku ljudi usuđuju da direktno odgovore.
To me je navelo na pomisao da se upravo radi o tabu-temi, pa sam se upitala zašto.
Nisam pri tom mislila na intiman odnos između dvoje ljudi i da li o tome govorimo sa svojim partnerima, iako se i to može staviti pod znak pitanja. Komentarisala sam nas forumaše, i odnos prema samo jednoj od bezbroj tema o kojima se na VC piše. Ispada da smo na ostalim poljima raskopčani, bezbrižni, slobodni, moderni, ultra, extra, hi fi, trt mrt, etc... A kad dođe do obične brojkice, ništa od nas...
Mislim, ne dižem revoluciju, ne spočitavam nikom ništa, samo sam imala potrebu da tu opasku iznesem.
@memento
Što se tiče toga da su emocije razlog zašto se o nečemu ne priča... Pa, onda ispada da je ljubomora ono osnovno osećanje koje čini vezu pravom, punom razumevanja, pa se štitimo od saznanja da naš dragi/draga nije anđelak? Memento, pa onda upravo svi ispadosmo Tome iz "Ranjenog orla"... Zar kontra nije upravo u tome da smo u ljubavi oslobođeni svih predrasuda, stega, cifara i ostalih premeravanja? Stvarno mislim da nečija vrednost kao ljubavnog aktera nije u tome što je u nečemu prvi, nego se izdvaja u spektru sasvim drugačijih i plemenitijih posebnosti. I ne mora niko da bude srećan što je drugi ili deveti, ali to može normalno da prihvati, kao i sve druge osobine partnera ukoliko ga zaista voli. Ne želim da prihvatim da je ljubav najobičnije glađenje sujete...
Inače, dobila sam jedan privatan komentar da ljudi neće da o ovoj brojci pišu po forumu, jer se privatno znaju sa ljudima odavde. Hm... A, pa šta? Evo, ja neke odavde znam, pa koristim priliku da ih priupitam da li mojih desetak bivših veza menja nešto u našem odnosu? Da li sam zbog toga bolja, gora, primerenija za druženje ili me treba gledati iskosa?
Vrag odneo šnalu...