Đorđe Balašević - Strana 14
Strana 14 od 25 PrvaPrva ... 4121314151624 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 196 do 210 od ukupno 363
  1. #196

    Odgovor: Đorđe Balašević

    "Cale mi je, uglavnom, ispricao da na svetu postoje samo istina i laž. Stvarnost i snovi, još bolje. Istina je stvarnost i tu nema šta da se prica, a laž su snovi...
    Tu mi, verovatno, nešto nije bilo jasno, jer se secam da mi je objašnjavao da su snovi samo male laži, a ne nešto drugo. Male, letece, najlepše laži. Snovi su andeli laži...
    Oni koji odaberu samo istinu, ili samo snove, znaju da od toga srece nema. Dve osnovne životne kemikalije zato se uvek mešaju, ali to je vec crna magija, i kap jednog u drugom cesto je premalo, a dve kapi cesto su previše. Malo ko nalazi meru, ali svi pokušavaju i to je najvažnije.
    A posebni, carobni i nevidljivi cup u kom se muckaju istine i laži, stvarnost i snovi, naziva se ponekad i Mašta.
    U tom Cupu je štos...
    Kad ono prestaje detinjstvo?.................
    Ja mislim da prestane, kad ostaneš bez Cupa. Kad dozvoliš da ti ga uzmu, ili ga, ne znajuci da ga koristiš, sam razbiješ..."

    Dj.B."Tri posleratna druga"
    Lako cu,ako je do mene.........

  2. #197

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Jedan od onih života

    "...Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...
    Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije pošlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
    I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
    I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
    I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
    "Zauvek?", pitala je uplašeno...
    O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
    Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
    Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
    I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
    I zaplakaćeš, istog časa...
    I najzad shvatiti kako sam te voleo..."
    Poruku je izmenio euridika, 04.02.2007 u 13:23
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  3. #198

    Odgovor: Đorđe Balašević

    SlobodaNE

    Znam, ovo sve sam mogo reći i pre,
    Al' ptica trpi dok je bar metar neba.
    Nisam hteo da se mešam,
    Ispašću, ko velim, smešan,
    Smešnih imamo i više neg' što treba.

    Na tamburu sam metio ključ,
    Do zadnje epizode ovog ružnog sna,
    Odroni se srca komad,
    Nisam pev'o od onomad.
    Pitaš kad ću? Bog sveti zna...

    Gledam skupštinu il' šta je to već.
    Bife "Proleće" u Petrovcu na Mlavi.
    Ej, gledam one tužne kese,
    Di baš meni da se dese
    Da mi takve glave delaju o glavi?

    A u mutnoj reki topi se brod,
    U džepu pesak a u ušima voda.
    Kad već pričamo o tome,
    Što ja braćo s' vama tonem,
    Ja sam putnik s jednog sasvim drugog broda.

    A TV Dnevnik, ko kormilo, okreću spodobe
    Vrlo podobne.
    Sve će se, kažu, srediti,
    Istina će pobediti.

    Slobodane!
    Sloboda-ne!

    I ja ponekad popušim,
    al' zbog tog zemlju ne srušim.
    Slobodane!
    Veliš: što da ne?
    Tebi su mase odane,
    Ko sluša duše prodane?
    Kao ja.

    Kažu da je nekad carovo um.
    Gde je tu bajku samo iskopao DEPOS?
    Joj, ispadoše akademci,
    veći zlotvori neg Nemci,
    Nisu ljudi stigli kasti "fala lepo".

    Al' tek zbog studoša mi napuko film,
    E, reko, sad će valjda sa trešnje sići.
    "Malo morgen", reče Boban,
    Doktor nauka il čoban,
    "Vi ste samo mali glasački listići".

    A TV Dnevnik, oduševljen time je doneo
    Kraći rezime:
    Da treba pravdu slediti,
    Istina će pobediti.

    Slobodane!
    Sloboda-ne!

    Deca u mestu putuju,
    Mladost na tačke kupuju.
    Slobodane!
    Eh, što da ne?
    Kad su ti mase odane,
    Ko sluša duše prodane,
    Kao ja.

    Amer merači na Mesecu plac,
    Ej, rock'n'roll se čuje s tavana Kremlja.
    A od mene ištu vize,
    Da'l sam besan, da li grizem?
    Pardon, je li ovo kasarna il' zemlja?

    Ma tu mora biti još neki put.
    Zar se do mira uvek putuje ratom?
    Čuvajući dostojanstvo,
    Primako si inostranstvo,
    Inostranstvo nam je oma tu, za vratom.

    Uz TV Dnevnik je sve više gnevnih, a sve manje
    Vernika Dnevnika.
    "Istina će pobediti",
    Znam, tek ćeš se ondak jediti.

    Slobodane!
    Sloboda-ne!

    Nemoj nas više braniti,
    Brigom ćeš nas saraniti.
    Slobodane!
    Ma, što da ne?
    Tebi su mase odane,
    Ko sluša duše prodane?
    Kao ja.

    Slobodane!
    Zauzdaj svoje klovnove,
    Dok Vijetnam ne ponove.
    Sloboda - da!
    Sloboda - da!
    Sloboda - da, sad il nikada,
    Na kraju to tako ispada.
    Slobodane!
    Sloboda - da!
    I ja ponekad popušim,
    Al' zbog tog zemlju ne srušim.
    Slobodane!
    Sloboda - da!
    Sloboda - da, sad il nekada,
    Na kraju to tako ispada.
    SLOBODANE!


    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  4. #199

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Djordje Balashevic je odlichan pevach i tekstopisac (naravno ima neke pesme koje smaraju)
    Mada nekad stvarno pretera sa tim svojim "zezalicama", jer se desilo da je na jednom nastupu uvredio jednog od svojih sponzora koji su mu platili da nastupi to veche, tako da bi nekad mogao da pripazi na to shta i kada govori!
    Ovako ga ja strashnoooooo gotivim, i da dodam...........Jovana nije razmazena, ona je super devojka............
    Poruku je izmenio Lilith_021, 12.08.2009 u 18:38 Razlog: boje

    Vecheras cu dodati malo kremena na shtikle
    i ostati kul, potpuno kul
    Sve ima svoje
    i vatra i led
    u kap se spoje i chemer i med
    sve ima svoje
    pochetak i kraj
    tame postoje da bi prizvale sjaj

  5. #200

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Iz koje je pesme ovaj refren/recitat

    A postojao je jedan stari, gvozdeni most u Novom Sadu,
    preko kog bi ona prelazila nekad...
    i spustala svoje svilene kose, kao mreze, do onih talasa
    i tu su se, kao srebrne deverike, hvatali prameni mesecine u njene uvojke...

    Ja nisam hteo da menjam Svet, meni je ovaj bio sasvim dobar,
    Nisam virio u mikroskope,
    Nisam izmisljao lekove protiv retkih bolesti,
    Nisam hteo da udjem u enciklopediju...
    Hteo sam samo da prelazim preko tog mosta, ponekad, s' njom...
    I da je volim...
    u Novom Sadu,
    u gradu gde vise nema mostova.
    Negde sam ovo pročitao i oduševilo me je.
    Pita se gde sam bio tako dugo odsutan, reći ću ti, bio sam u ve-ce-u

  6. #201

    Odgovor: Đorđe Balašević

    ..Jedan od onih zivota...

    ....Promrmljaviš i to, povredila me je još malo, malčicko, a i nije mogla puno više..
    Taman toliko mesta je ostalo..
    U duboki i zagonetni bunar njenog pogleda ubacio sam šapat jednog malog poljupca, kao sjajni srebreni novčić, ali on je zalutao negde na dugom putu do dna..
    Ustajući, naneo sam joj prstom dodir na obraz, pažljivo i nežno, kao prozirnu nijansu svetljoljubičaste na tek započeti portret čežnje..

    Godinama sam se ponosio time što moje lice nije izlog mojih emocija, a to mi je izgleda pre pravilo probleme nego što ih je rešavalo?
    Ne, pile, tebe ću teško prevarati, kad sam takav onda sam u stvari prosto pomalo tužan, sećaš se, no, ja to obično prezdravim na nogama, sutra ću već zviždukati niz stepenište..
    S Tugom jednostavno treba umeti..
    Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola..
    I, pazi..
    Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu..
    I onda si gotov..
    Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija..
    I nikad te viš neće zaobići..

  7. #202

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Evo i moje prve poruke...nisam iz Vojvodine, ali je svakodnevno gledam kroz prozor ...Debelog slusam od neznamnisamkada...sve pesme znam...sve knjige sam procitao...na mnogim koncertima bio...

    I pored svega, nadjoh bas u utorak da se registrujem

    Evo nesto za pocetak...

    Dan posle ponedeljka


    Pogledom je dala punomoć da joj utučem dosadu.
    Bio sam negde vizavi planete, sam u dubokom ofsajdu.
    O slatkom vinu mladosti začas smo priču sklopili,
    ispade da smo prosuli daleko više neg' što smo popili.

    Vrtela je isti stari film, samo u svojoj režiji.
    Eh, gde si bila prethodnih aprila, dok sam još bio svežiji?
    Udavila me Indijom, klepetala k'o nanula.
    Ma, sve je bilo legalno dok nije zora kroz prozor banula.

    Još jedan utorak, ne, to ne mogu da podnesem.
    Taj dan je baksuzan, zar nije dosta što je jesen?
    Utorke mrzim - i tačka.

    Još jedan utorak koji se ljulja kao ljiljan.
    Rekla je, formalno: "Kako ću s tobom kad si pijan
    i ne bas sveže obrijan?"

    Birala je tanku haljinu, kakve se nose nedeljom.
    Špricnula trezor na svoj kombinezon, al' nije puno vredelo.
    Kisa je rondala svu noš i dođe konac laganju -
    i nigde šeik ni playboy, nikog sem mene na raspolaganju.

    Još jedan utorak koji me zatiče na delu.
    Barut na jastuku i otisci na stranom telu.
    Gorki su utorki, al' uvek:

    Još jedan utorak, što ja ne bežim, zar sam vezan?
    Rekoh joj: "Normalno, kako bih s tobom da sam trezan?
    Trezan sam tako bezvezan!"

    La, la, la...

  8. #203

    Odgovor: Đorđe Balašević

    "Jedan od Onih Zivota"...definitivno nesto najlepse sto sam ikada procitao...i neki delovi te tako stignu...bas kao i svaka pesma koju je napisao...

    "Samo još jedna od onih noći kad ti baš ne ide...
    I to se mora negde ispucati...
    Preslušao sam "sekretaricu", tri zadnje poruke bile su bez reči, no, neke glasove i ne moram
    čuti da bi ih prepoznao...
    Laku noć, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neću otkriti po načinu na
    koji zadržavaš dah?
    Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatiče
    nadomak obala Biševa...
    Ja sam inače sasvim OK, ako si to htela da saznaš?
    Ovih dana mi, doduše, svi govore da im delujem nekako umorno, ali ti znaš da je to kod mene
    pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru, i da retko pokazujem ono što stvarno osećam, vrag da me
    nosi...
    Eto...
    Godinama sam se ponosio time što moje lice nije izlog mojih emocija, a to mi je izgleda pre
    pravilo probleme nego što ih je rešavalo?
    Ne, pile, tebe ću teško prevariti, kad sam "takav" onda sam u stvari prosto pomalo tužan, sećaš
    se, no, ja to obično prezdravim na nogama, sutra ću već zviždukati niz stepenište...
    S Tugom jednostavno treba umeti...
    Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne
    primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola...
    I, pazi...
    Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu...
    I onda si gotov...
    Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...
    I nikad te više neće zaobići..."

  9. #204

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Kad sam bila mladja, smarao me je. ALI danas, kad samo "malo" starija, mogu da kazem da stvarno volim Djoleta, njegove pesme, zezalice... Po meni, on je postao jedan od simbola Vojvodine.
    Kao i vecina, najvise volim njegove balade (Miholjsko leto, Naposletku, Nedostaje mi nasa ljubav...)! Bas me rastuze, ali onako lepo jer iz njegovih tekstova izbija neka posebna toplina, omakne se i koja suza...
    Nisam bila ni na jednom koncertu, ali nadam se da cu to ispraviti, jer mislim da su njegovi koncerti prica za sebe.

  10. #205

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Za Balasevica jedna rec je dovoljna LEGENDA.

  11. #206

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Još kao klinka sam uz ćaleta zavolela Đoleta i to traje...Čovek je jednostavno genije i legenda sa ovih prostora.A,da,omiljena pesma?Pa,ako već neku treba izdvojiti onda je to Ratnik paorskog srca pa Naposletku pa Ne volim januar i ovako mogu još duuugo da nabrajam.Veliki pozdrav svim poklonicima Đoletove muzike!

  12. #207

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ali...
    Priznajem da nisam odmah znao da je to Ona... Ne, kako sam mogao znati?
    Pre je mogla biti Tek Još Jedna U Traganju Za Njom, samo još jedan beli kamenčić neobičnog oblika, prevrnut u plićaku zlatonosne reke... Pričala je o uobičajenim trivijalnostima, o rodbini i prvim putovanjima, ali tamne boje njenog glasa oslikale su čudne slike u mojim mislima, i dogodilo mi se nešto što nikad do tad nije.

    Po prvi put sam požalio što je nisam video kao sasvim malu,
    i teško da ću ikad onom besposlenom četrnaestogodišnjem klipanu oprostiti
    što na svom omiljenom biciklu marke "herkules" nije napravio i krug oko školskog dvorišta u kom su klinke iz prvog-"x" baš tad igrale "i rešeto srce ima"...

    Kako sam mogao izdržati tolike godine da je ne vidim?

    Danima smo šetali kejom na odstojanju po propisu seoskog korzoa,
    kao da za nekog čuvamo mesto između nas?

    Prošlo bi čitavo veče a da se ne dodirnemo,
    ali odavno znam da u tome i jeste čarolija.
    Želja se razlikuje od Pohote i po tome što pukne tu i tamo,
    kao kićanka na biču Nežnosti...
    Poruku je izmenio silvia, 09.06.2012 u 19:15 Razlog:
    ...baš polaze galije...
    ...do vina i maslina...
    ...ajmo malo na jug Italije...
    ...zatvori oči...

  13. #208

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Za Balasevica jedna rec je dovoljna LEGENDA.
    Baš tako, ŽIVA Legenda
    Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.

  14. #209

    Odgovor: Đorđe Balašević

    samo je jedan balashevic....
    textovi njegovih pesama su.... stvarno... ne, nemam rechi da ih opishem.
    On je pricha za sebe i ne moze se porediti ni sa kim.
    nema osobe koja ne voli barem jendu njegovu pesmu....
    on je legenda.... to ce uvek i ostati.


    I'm not evil.... I'm just up to no-good...

  15. #210

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Citat sladoledzija kaže: Pogledaj poruku
    Iz koje je pesme ovaj refren/recitat



    Negde sam ovo pročitao i oduševilo me je.

    Ja sam isto to negde procitala,da nije u nekoj od knjiga?!
    Lako cu,ako je do mene.........

Strana 14 od 25 PrvaPrva ... 4121314151624 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •