Đorđe Balašević - Strana 21
Strana 21 od 25 PrvaPrva ... 111920212223 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 301 do 315 od ukupno 363
  1. #301

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Medena vremena
    (album "Celovečernji the Kid" god.1983)

    Bilo je to šezdeset-šeste, pamtim tačno u čas
    jer se u Engleskoj igralo svetsko prvenstvo bez nas.
    I nema više igrača k'o što je bio Jeffrey Hurst.

    Znao se red, subotom uvek preko ograde skok.
    I već smo svi na igranci uz grupu "Elektro-šok".
    I nema više ni svirke k'o što je stari dobri rock.

    Svi smo mi voleli izvesnu Martu, čitavo društvo i ja i moj brat.
    Bila je najblja cura u kvartu, za njom smo lomili vrat,
    zbog nje bi vodili rat.

    Hej, medena vremena (medena vremena),
    esto mislim na vas.
    Nije bilo da nema (nema da nema),
    sve je bilo uz nas.

    Bio je tu frajer u jakni, crni skaj, zadnji krik.
    Spram tog je momka Frankenštajn sasvim prijatan lik.
    O, nema više baraba kao taj prerušeni bik.

    Ođednom, dripac je stao pred Martom,
    igru je tražio znali smo to.
    Zar naša ljubav da igra s tim škartom?
    Ne, tad je pukao grom i tad je nastao lom.

    Hej, medena vremena (medena vremena),
    često mislim na vas.
    Nije bilo da nema (nema da nema),
    sve je bilo uz nas.

    Bio je to lokalni sukob, mali građanski rat
    u kom je najgore prošao onaj džukac na sprat.
    O, više niko ne tuče k'o što je tukao moj brat.

    Sećam se Martinog brižljivog lica,
    nežno mi dotakla slomljeni nos.
    Rekoh joj: "Ništa, ma to je sitnica,
    nek te ne pogađa, pa to se događa!"

    Hej, medena vremena (medena vremena),
    često mislim na vas.
    Nije bilo da nema (nema da nema),
    sve je bilo uz nas.

    Hej, medena vremena...

  2. #302

    Odgovor: Đorđe Balašević

    O, kako tužnih ljubavi ima
    (album "Odlazi cirkus" god.1980)

    Profesor Lukić sa četvrtog sprata, je živeo prilično sam.
    A decu je učio ljubavne pesme, sonete i šta ti ja znam.

    O kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam:
    njegova žena, Lukić Milena, s drugim je otišla.
    O kako tužnih ljubavi ima, ovaj svet je ispunjen njima,
    sve više sumnjam da neko sretno i voli još.

    A gospođa Ruža je radila goblen i subotom igrala tač.
    Od muža joj ostalo par žutih slika, oficirska kapa i mač.

    O kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam:
    poručnik Bata, iz prvog rata, nije se vratio.
    O kako tužnih ljubavi ima, ovaj svet je ispunjen njima,
    sve više sumnjam da neko sretno i voli još.

    Pišu romane, pesme, novele, o tome kako ljubav uvek nadje put.
    Znam neke sive, tužne hotele i neke prazne sobe gde je uvek onaj strašni mir.

    O kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam...

    Anđelija Prokić je čekala princa i njegovu čarobnu moć,
    da joj otplati kredit, da joj napravi klinca, da je voli do kasno u noć.

    O kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam:
    njen suprug Bane, noći i dane, nije se treznio.
    O kako tužnih ljubavi ima, ovaj svet je ispunjen njima,
    sve više sumnjam da neko sretno i voli još.

    A kad se jednom, u dva i deset, vratio kući željan ljubavi i sna,
    našao pismo, pao u nesvest, žena mu s Lukićem iz prve strofe pobegla u noć.

    O kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam...

  3. #303

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Stara pesma
    (album "Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu" god.1979)

    Pitala me znam li fiziku i hemijski znak platine.
    Ućutkao sam tu šiziku i odveo je na matine.

    A tad još nije bilo ljubavi traga
    ni u srcu njenom, a ni u mom.
    I nisam znao da će biti mi draga,
    a ni stara luda pesma sa njom:

    Zorice, Zorule, najlepše devojče,
    ne mogu da živim bez tebe,
    Zoki, Zorule.

    A na plaži sam joj svirao i pesma joj se dopala.
    Posle sam joj školjke birao i škakljao joj stopala.

    Tad još nije bilo ljubavi traga...

    Posle sam sav sitniš skupio i sladoled joj kupio.
    Onda sam je kući pratio i dobro sam postupio.

    Tad još nije bilo ljubavi traga...

  4. #304

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Legenda o Gedi Gluperdi

    Ovo je prica koju vrlo nerado pricam
    to je prica o antihristu jednom i raspikuci
    Gedi, takozvanom
    sto je silnu zemlju nasledio od pokojnog tece
    i sve spisk'o

    Bilo je tih slucajova vec i ranije
    da je neko zemlju potrosio i razbuc'o
    al' da je neko nasu zemlju razbuc'o
    to jos nismo dozivljavali

    E, tu smo se mi iz familije malko zamislili
    i metili prst na celo, mada je bilo i predloga
    da i Gedi prislonimo stagod na celo
    al' to nije proslo, mislim, jos me nije proslo

    Ref.
    Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd'o
    sve si spisk'o, sram te bio, Gedo bekrijo

    Jednom tako Geda is'o na vasar
    za opkladu jah'o junca
    otkad' je s' tog junca tresn'o
    malko usta krivi desno
    breca se i bunca

    A jednom, opet, Geda is'o u teatar
    i gled'o komad s' onim vitezom i zmajom
    jos mu tad na pamet palo
    da se, cim odraste malo
    ozeni azdajom
    i svi mu kaz'li

    Ref.

    Jednom Geda onda is'o na igranku
    al' ga bubnjar merk'o mrsko i drsko
    sta me g'edas ti sa kosom
    e, o'ma mu je Geda nosom
    svu onu pesnicu razmrsk'o
    u paramparcad

    Jednom Geda jedva is'o u crkvu
    ali tu se bruko grdno
    jos sramote i belaja
    ister'o ga otac Paja
    jer je naglas podrigiv'o

    Ref.

    E, vi's, ovakav solo
    ne bi Geda odsvir'o ni mrtav

    Ovo je druga glava o Gedi pripovedanja
    Geda je, kako bih ga fizicki opis'o
    jako ima ostar pogled
    moz' seci lubenice njim
    al' drugo mu tupo
    svu je zemlju slup'o

    Jednom zgodom Geda is'o da pravi mostic
    pa prickin'o palac daskom
    sis'o ga da smanji otok
    i smislj'o je da bolje potok
    zatrpamo caskom

    Jednom tako Geda nije nigde is'o, za promenu
    sto je, nazalost, znacilo
    da smislja neku jos goru bedu
    uvali se na otoman
    reklo bi se, al' je skroman
    al' mi znamo Gedu
    i svi mu kazu

    Ref.

    Jednom davno Geda is'o u bijoskop
    tuzni ruski ratni film ga dirn'o svojski
    sav uplakan rece zeni
    e, to vidis da je meni
    ratova i vojski

    A jednom tako nijednom nije otis'o na sud
    a minuse mu pisu kredom
    jao, kad se zaparnici
    tu sve ima da varnici
    tesko nama s' Gedom
    i svi ce mu kaz'ti u glas

    Ref.

    Slusaj ovo, 'leba ti
    e, to Geda ne bi odsvir'o
    sve da sada kupi klavir
    s' cetir' noge, jebo te

    Ovo je treca glava o Gedi i bilo bi jos glava
    Geda je k'o meksikanska serija
    sa happy end-om
    jer, kako god se zavrsi, bice happy end
    za nas il' za Gedu

    Jednom tako Geda is'o na zivce
    jedio komsiluk redom
    i sad, ko je lud najposle
    da li Geda il' mi sto se
    natezemo s' Gedom

    Stalno, braso, Geda i'o u krajnost
    osta zemlje tol'ko samo
    da mi lepo naseg Gedu
    kada podje sve po redu
    sretno zakopamo
    na sta ce popa kasti

    Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd'o
    navuce me pesma, sram te bio, Gedo, bekrijo
    bravo, gospo'n popo, Gedo gluperdo
    freneticno, svu si zemlju procerd'o, everybody
    sve si spisk'o, sram te bio, Gedo bekrijo
    za njim, Gedo gluperdo, drz'te Gedu
    svu si zemlju procerd'o
    sve si spisk'o, sram te bio, Gedo bekrijo
    sorom, sredom, svi za Gedom
    Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd'o
    sve si spisk'o, sram te bio, Gedo bekrijo
    puskom i torpedom, svi za Gedom
    Gedo gluperdo, svu si zemlju procerd'o
    sve si spisk'o, sram te bio, Gedo bekrijo
    Poruku je izmenio silvia, 09.06.2012 u 18:18
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #305

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Svako vreme ima svoju boju

    Svako vreme ima svoju boju
    malo farbi a vremena razna
    nagadjati kad je bolje bilo
    to su samo preklapanja prazna

    Ref.
    Od coveka do coveka
    i od veka pa do veka
    ponesto se i promeni
    ne bas mnogo, blago meni

    Svako vreme zuri svome kraju
    malo zuri, malo i ne zuri
    nagadjati kad ce kraj da dodje
    to je isto k'o kad slepac zmuri
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  6. #306

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Kadinjaca (duet Verica Todorovic)

    Pevam ovu pesmu i ja sam deo nje
    zivim ovaj zivot kao vedar san
    gledam plavo nebo iznad Kadinjace
    mislim kako je divno biti slobodan

    Ref.
    Pao je bataljon al' u isti tren
    vinula se ptica slobode u let
    jedan beli golub je leteo sam
    njegova su krila zadivila svet

    Pretile mu grabljive kandze i sneg
    pretili mu naleti vetrova zlih
    ipak nad Kadinjacom kroz zimski dan
    leteo je slobodan sam protiv svih

    Prolaze dani i sve smo dalje od rata
    iz nekog semena tek sad plodovi zru
    nad Jugoslavijom lete slobodna jata
    zbog jednog goluba sto se rodio tu

    Ref.

    Bio je rat, bilo je vreme heroja
    (3x)
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  7. #307

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ladjarska serenata

    Da od silnih briga Bog posustane
    pa me zamoli da ga odmenim
    ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
    svet na bolje promenim

    Ipak, kad vec drzim zezlo cudesno
    zavar'o bih trag gromom plamenim
    a dotle bih reku skren'o malko udesno
    starim drumom kamenim

    Pa da kroz moj salas ladje prolaze
    i od djerma jos stanu trubiti
    da ti bar s basamka gledam obraze
    kad ih ne smem ljubiti

    Pa da me u sluzbu sam car pri'vati
    teget mundir knap, dugmad dukati
    da se kad medaljon krenes pokazivati
    nemas cime brukati

    Pa da i tvoj baba podavije rep
    i da drugi list pocne listati
    jel'te, gospon-matroz, moze l' ovaj slep
    pod vas oraj pristati

    Malen je sobicak srce bekrije.
    jednu jedinu moze primiti
    al' bez brige, sve da santa nebo prekrije
    imas di prezimiti

    Sad utuli fenjer, sakri sibicu
    mesecev cu prah tek da istrunim
    da u mraku lovim zlatnu ribicu
    da joj zelju ispunim
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  8. #308

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Retko se nema nikakav stav o čoveku kakav je on. Ja u njegove privatne priče ne bih da ulazim, kao što ne bih da se on ili bilo ko na ovom svetu petlja u moje... Ali, meni se uvukao u život na trajno, negde od srednjoškolskih dana, kada sam prvi put otišla na njegov novogodišnji koncert u SC - u (još dok su to bila okupljanja nas koji smo ga voleli i koje je bolelo uvo jel' smo ušminkani em doterani ili nismo) odlazila sam posle tog prvog i na njegove druge, pa na treće koncerte, pa tako redom. Dok su neke devojčice jurile nekakve mlade zgodne pevače, ja sam imala tu čast da ga zagrlim u decembru 94, preskočila sam mnogo namrgođenog našminkanog sveta, nekoliko "sedećih" redova u SC-u, čula mnogo cc cc cc cc cc-ovanja i po neku psovku, ali sam sletela kod nejga, i zagrlila ga i rekla mu da ga volim, i ja ga volim, uz sve ono što znam da jeste, znam da je ponavljao fazone na koncertima, ali isto tako znam da takve fazone mnogi drugi ne bi bili u stanju da ispričaju ni jednom, znam da se "ulizvao" publici, ali ima li šta lepše od toga da se tvoja rođena publika oseća kao da je najbolja i najposebnija na svetu, pa makar samo tu jednu noć, makar samo tih nekoliko sati, to nam je davao, nekoliko obojenih, snenih, setnih, raspevanih, rasplakanih, do suza nasmejanih i tako redom sati. Hvala mu za zdrav razum koji je sačuvao kada smo svi padali, kada se od magle malo šta moglo videti, hvala mu što se borio na svoje načine, hvala mu što nalazi inspiraciju i što nam se vraća uvek pomalo drugačiji nego prethodni put, hvala mu za sve moje mladalačke uspomene, i za stihove koji mi se provlače kroz skoro sve moje dane ovde i tamo i onamo i svugde.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  9. #309

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Monika

    Zamislite samo veliki svet
    Sve do Kine preko recimo Sente
    Zamislite samo te kontinente (oooooo)

    Gradova na svetu ima oho
    Ne bih hteo da vas zamaram s njima
    Nego svaka varoš novine ima (oooooo)

    I u svakom listu sportska hronika
    Hej tu je štos
    Sad svako zna ko je Monika

    Hej, nek čuju svi za nas,
    Nek' zvoni dobar glas kao harmonika,
    Hej, nek' čuju svi oni šta znači to Moni-Monika

    Ja sam samo prstom probao sport
    Pa te zato molim veliki svete
    Nemoj da nam sada pokvariš dete (oooooo)

    Mala Mo je stvarno cura i po
    Ona ima srce, ima tri čiste,
    Ne mešajte u to sad kursne liste (oooooo)

    Nek' to briga nekom drugom postane
    Pustite nju, nek' joj sve igra ostane

    Hej, nek' čuju svi za nas,
    Nek' zvoni dobar glas kao harmonika,
    Hej, nek čuju svi oni šta znači to Moni-Monika

    Navratilova i John McEnroe,
    Sad su možda malo manje daleko
    Ali neće biti sve med i mleko (oooooo)

    Moraš nekad i da izgubiš meč,
    Jer i porazi su magije deo,
    Moraš kolač svoj da poručkaš ceo (oooooo)

    Zvuči prosto ali tako ispada
    Bori se fer i stići ćeš tamo gde i pripadaš

    Hej, nek' čuju svi za nas,
    Nek' zvoni dobar glas kao harmonika,
    Hej, nek čuju svi oni šta znači to Moni-Monika

    Hoću da pozdravim sve momke! (glas Monike Seles)

  10. #310

    Odgovor: Đorđe Balašević

    "Što li sam je toliko i tražio, kog vraga? Bilo je jasno da ću je izgubiti ako je pronađem...
    Rastojanje između
    nas definitivno se više nije moglo preći tek tako, prostim svakodnevnim koracima...
    - Nisi bio kod kuće?
    - Nisam...
    - Zvala sam te oko osam. Pola devet. Tu negde...
    Poljubila me je službeno, kao da mi uručuje ručni sat za dvadeset i pet godina provedenih u Firmi, pokušala je da izdrži moj pogled potpuno smireno, ali nešto je iznenada poplašilo par lastavica
    pritajenih u njenim trepuškama...
    O da, lagala je, još kako...
    Jednom, kad je zadremala, preturajući joj krišom po recima, kao po tašni, slučajno sam
    nabasao na neke male, nepotrebne laži, i te noći je tamna senka slutnje prvi put nadletela moje snove.
    Znao sam da je to uzima jednom za uvek, Laž je teška droga, sa te igle se još niko nije skinuo...
    - Završilo se malo ranije, pa smo svratili na kaficu, svi zajedno... Ovaj... Baš sam se
    spremala da krenem... Ozbiljno... Evo, ovog časa...
    Vidim, lutko, zamalo da se sudarimo na vratima...
    Kako dosad nisi naučila da sam ja momak kog svako može lagati, ali ga niko ne može slagati?
    I da glupa pravila ove igre u kojoj je tebi sve dozvoljeno poštujem jedino zbog toga što sam ih lično ja
    odredio?"

    Jedan od onih života
    Ćuti i prenesi dalje....

  11. #311

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ćuti i prenesi dalje....

  12. #312

    Odgovor: Đorđe Balašević

    ....posle pesme "Al' se nekad dobro jelo"....kaže Đole

    "I onda, jedno četvrt sata nismo ništa jeli, jebeš ga i došli u voz i kaže baba, moj
    otac, kaže, ovaj kako se zove:
    - Imal' šta god da se jede? Ima l' onih sendviča? - Ja kažem:
    - Nema
    Metili smo metila je kuma u foliju. On je, baba moj, imao jaku kiselinu, pa je pojeo sendviče sa folijom i sa korpom. Imao je jaku kiselinu; to se osećelo najviše u vagonu, kad se izujemo, kad krene voz i onda su se zamagljivali odma prozori, sve jedno bilo leto il' zima, jebeš ga. Dobro, to sad nema veze s ovim. I ja kažem:
    - Ima samo onaj što prodaje one grickalice, u vozu
    Dođe taj jedan i viče:
    - Susam, susam, semenke, semenke, susam, susam - Kaže njemu baba moj:
    - Susaj, susaj ti koliko 'oćeš, al' ti nama daj nešto da jedemo
    Uzeo je jednu tako veš korpu ti lebeblija i to je malko gricko. I kad smo došli na stanicu napao je jedan kioks. Kaže:
    - Dobar dan.
    - Dobar dan.
    - Imal' štogod za jelo? - Kaže:
    - Ima samo novine, jučerašnje - kaže:
    - Ne možem to.
    To ne bi ni baba svario. Kaže:
    - Fala, to nećemo.
    - Nego šta?
    - Ima bajandere.
    - Bajandere?
    E, možete misliti otkad su bajandere, kad kod nas bajandere ne stižu iz određenih razloga.Šta je što ne šaljete? I uzme baba tu jednu bajanderu, je pojeo. Sve mu je bilo lila oko usta, kako je zajedno s onim papirom za pečat. Bilo na šesnaestog oktopoda .Ne znam dokle su važile tačno. Malko su već. Napustila ih pigmentacija, onako, krenule već bajandere. I onda smo ušli, da preskočim par važnih detalja, došli smo u jednu buregdžinicu, jebeš ga, i baba kaže:
    - Uzmi bureka.
    - Koliko?
    - Kolko možeš da poneseš - I ja kažem:
    - Dobro.
    I dođem ja i kažem onom:
    - Dobar dan - u buregdžinici, a on kaže meni:
    - (šiptarski akcenat) Dobar dan .
    U, reko, BiiiiP ti, kad mi ovako počne nedelja, al' dobro, reko:
    - S čim imaš burek - Kaže:
    - Imam sa raznim delatnostima. Imam sa mesom, sirom, jabukama, imam sa karamfilićem, imam raznorazne kombinacije - Ja kažem:
    - Dobro, daj mi jedno dve korpe bureka, ove tepsije, napravi sendvič jedan.
    I baba to pojede oma i onda je napao jedan kontejner, onaj za. Pa, bilo je raznog đubreta, lepog. Tih dana su bile slave, Božić i to pa su ljudi bacali svašta. Bilo. Lepih stvari se moglo naći. I bio je jedan lebac jako lep, ekološki onako zelen. To su ove paramecijumi, ove gljivice, ne znam kako se zovu, penicilijum .
    I babo pojede taj lebac i kaže:
    - Ja ne mogu više da izdržim od gladi. Šta ćemo sad? - Ja kažem:
    - Imamo sto metara do kuće - Kaže on:
    - NE MOŽEM! Nosi me, ja ću kolabrirati. Ja ću kolabracionista postati od gladi. Ja ne vidim više, ne vidim na oči, meni se sve prikaziva . - I ja kažem:
    - Babo, da svratimo u ovaj restoran jedan?
    - Ima?
    - Ima.
    - Dobar dan.
    - Dobar dan.
    - Jel' otvoreno?
    - Otvoreno.
    - Šta imate.
    - Pice .
    - Valda nije .
    - Jeste - kaže.
    - Pice?
    - Da.
    - Pa otkud - reko - baš to da imate u vašem restoranu? - Pa kaže:
    - To je jako lepo.
    - Znam ja - reko - kakvo je to, samo što nisam navikao ovako ujutru na prazan stomak i ovo je pošten komšiluk - Kaže on:
    - To je Italijanski restoran - Reko:
    - Ne pitam ja čiji je, ali nije lepo. Mogli ste nešto drugo praviti, jebeš ga - Kaže on:
    - Šta da stavim? - Pa reko:
    - Imaš nešto drugo? - Kaže:
    - Nemam, samo pice - A reko:
    - Daj mi kolenicu, to je lepo, to je blizu.
    - Nemam - kaže - samo pice.
    Ja kažem babi:
    - Pa, jebeš ga, imaju samo pice - Kaže baba:
    - Ju, naopako. Kakve su? Pohovane, pečene .
    - Pa - reko ne znam. Pečene valjda - Kaže on:
    - Pa da uzmemo deset komada na luku .
    - Znaš šta - reko - daj mi te pice tvoje.
    - Kolko?
    - Porciju jednu, kolko pica stavljaš, deset komada . - Kaže on:
    - Ne možem?
    - Što?
    - Pa to je veliko, tolke su (pokazuje rukama).
    - Tolke?. Pa šta im tepate, kad su tol. pice . "
    Poruku je izmenio silvia, 09.06.2012 u 18:20 Razlog:
    Ćuti i prenesi dalje....

  13. #313

    02 Odgovor: Đorđe Balašević

    Đorđe Balašević 2008 Promo Singl - Ne Vredi Kasno Je

    Ne vredi kasno je

    .. onakva kakvu bih i voleo da pamtim.
    Opet sam snio crni procvetali dud
    I nekog dragog sto me ceka odnekud
    Kljuc skriven iznad dovratka
    Jos jedan simbol povratka
    Suvise toga da bi bilo podudarnost
    Sanovnik s jasnim slovima
    Lako je to sa snovima
    Nevolje krenu onda kad tumacim stvarnost.


    Ne vredi, kasno je brojati trijumfe i havarije
    Sve spiskano i steceno
    Ne vredi, kasno je ostaje s tobom na vrh kalvarije
    Samo neizreceno ..


    Sve redje srecem ljude iz svog plemena
    Zamicu redom s one strane vremena
    Senke im tamnije od njih
    Bez keca pred poslednji stih
    Nisam bas znao da im javljam dobre vesti
    Za tim cu sutra zaliti
    To cemo jednom zaliti
    U nekom tudjem snu
    U kom cemo se sresti.


    Ne vredi, kasno je brojati trijumfe i havarije
    Sve spiskano i steceno
    Ne vredi, kasno je ostaje s tobom na vrh kalvarije
    Samo neizreceno ..
    Ćuti i prenesi dalje....

  14. #314

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Đoletova pesma, izvedena kod Šerbedzije na koncertu...

    Opet sam snio crni procvetali dud,
    i nekog dragog što me čeka odnekud
    Ključ skriven iznad dovratka,
    još jedan simbol povratka,
    Suviše toga da bi bilo podudarnost

    Sanovnik s jasnim slovima, lako je to sa snovima
    Nevolje krenu, onda, kad tumačim stvarnost

    Ne vredi kasno je brojati trijumfe i havarije
    sve spiskano i stečeno
    Ne vredi kasno je ostaje s tobom na vrh kalvarije
    samo neizrečeno

    Sve ređe srećem ljude iz svog plemena
    zamiču redom s one strane vremena
    Senke im tamnije od njih bez keca pred poslednji štih, nisam baš znao da im javljam dobre vesti...

    Za tim ću sutra žaliti, to ćemo jednom zaliti, u nekom tuđem snu u kom ćemo se sresti

    Ne vredi kasno je brojati trijumfe i havarije
    sve spiskano i stečeno
    Ne vredi kasno je ostane s tobom na vrh kalvarije
    samo neizrečeno...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  15. #315

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Velikim kanalom

    (posveceno Velikom backom kanalu
    i inženjeru Nikoli Mirkovu)

    Bogu fala, noc je zvezdana...
    Dok malenom ladjom brodarim...
    Od Beceja pa do Bezdana...
    Velikim Kanalom...

    Ja sam ovaj vek odvojio...
    Da ti služim i gospodarim...
    Staru robu sam raskrojio...
    Ne šali se šalom...

    Plava sokla i biber crep...
    Ume život da bude lep...
    Da smo zdravi i da je nama ljubavi...
    Nema se kad za žaliti...
    Nemoj se sad uspaliti...
    E, Moja Ti, nemoj da Ti moram faliti...

    Dokle ceš se samo srditi...
    To što radiš vec sramota je...
    Dokle ce te mati grditi...
    Što bez posta postiš...

    Besno baš uz kanal širiš veš...
    Tvoj bicikli pokraj plota je...
    Ajde, pogledaj me ako smeš...
    Nije red, da prostiš...

    Mesec ko oreol s fresaka...
    Na reveru srce, kao broš...
    Kucica u senci bresaka...
    Ne znam šta bi htela još?

    Velikim kanalom

    U klipu ima malo reklame, nemojte zameriti
    Poruku je izmenio silvia, 12.10.2008 u 21:19
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

Strana 21 od 25 PrvaPrva ... 111920212223 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 10:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •