Dosta! Rekao sam da vam neću podilaziti. Jer, već ima raznih priča, analiziraju me sa svih strana. Nekad pipam puls da vidim da li sam umro, jer toliko me fale i napadaju da mora biti ili sam mrtav ili se nešto drugo desilo što niko ne sme da mi kaže. Jer postoji jedno stručnmo mišljenje po kom pevam istu pesmu deset godina ... Jednu pesmu pevam samo menjam tekstove ...
Jednu pesmu pevam? ...
Pokazalo se kao dovoljno, bato ... Pokazalo se kao dovoljno ...
Vi imate ono dugme za fine tuning ...
Ma šalim se, nema veze ... Šta misliš ... Za dobrim se konjem dižu određene stvari... Iako, mi ne odgovara baš to poređenje sa dotičnim kopitarom.
Znaš šta se dešava, ... kad sam zamislio ovu pesmu ... Gledam neke zvezde gore...
- Druže, jesi ti čovek ili zvezda tamo. Ja ne znam, kada se upale svetla na balkonu ...
Kad prođe ova situacija, nabaviću dvesta metara dugačak kanap i otićiću na balkon da otpevam jednu pesmu. Nikad ne znam, jeste vi zvezde tamo? Šta ste vi tamo u pomračini? ... Puno vas volim! ... Ne znam, ja sam hteo da napravim jedan štos da doletim do do vas; pa videli ste onaj čovek Majkl Džekson je to uradio pre mene; mada je to potpuno neodgovorno, mislim zna se ko je nebeski narod, ovde, ko leti ... Recimo da sam ja od onih debljih ptica.
Znači kad sam napravio ovu ploču, zamišljao sam stvari sasvim drugačije i nisam mislio da će ovo biti promocija, nego da ćete te pesme jednom slušati, da će vam postati drage , kad budete putovali, recimo, na more ... ih, more ... na zimovanje, bilo gde, van zemlje kad bude sve opet normalno. Nisam ih zamišljao tako, ali je nažalost nisam taj koji o svemu odlučuje.
Da smo pre deset godina našli na nekom od ovih koncerata, bilo bi ono kao: Šta bi moglo da se desi za desetak godina, kao neki idiotizam, ... kao, e, ... zamisli, prođe deset godina, dođe '93. i mi sad idemo u Segedin da kupimo farmerke! ... Hahahahahahahaha ...Ček, e, znaš šta bi još moglo ... da za deset godina predsednik Jugoslavije bude onaj ... ... E, di si njega našo, ... nemoj da zajebavaš ...I kao sad treba ja da snimam ploču u Novom Sadu, kao, ... a treba da pitam Joleta Vrapčevića! ... Hahahahaha ...
A Jole, ne znate ga vi, malo ste se kasnije uključili. Draga jedna osoba sa seckanom bradicom i ustima malo ... vaginalnim. Dobro, hteo sam da ne ispadne prosto, a ispalo je još gore. Jedan od onih školovanih tipova, koji me mrzi zato što sam ja otpevao onaj "razdeljak te ljubim", a oni su već tada imali bolju pesmu od mene i koji uvek uredno peva na fajrontu:
- Senkina kuća na kraju ... - sa istim tim objektom; ... misli se na usne.
Školski, kao što pevaju svi veliki pravi pevači. Smej se, bez obzira o čemu pevaš, budala si:
- Šta ću, nane, umrla mi majka ... - to je ta varijanta.
I jednog dana kad budemo išli u Segedin po farmerke i to sve, onda ćeš ti pitati Joleta Vrapčevića da li možem da snimam u Novom Sadu ploču. I bio sam da ga pitam. Odgovor je bio negativan. Tako da sam snimao u Zemunu ploču ... Zahvaljujem se Zemunu, ako je prisutan.
ZEMUN JE NAŠ!
Sledeći koncert Beograđani dolaze kao naši gosti ovamo u Sava Centar ... autonomaška krv provrela ... Pazi kakvi idiotizmi ...Setite se jogurtai onih stvari što je bilo. Onda su izmislili tun kategoriju autonomaši. Sad ovi što su bacali jogurt idu tamo oko komiteta pa gledaju da nije ostao neki slučajno neotvoren. Kao oni što su pišali na trešnje, sad možda je ostao i neki šnit salamena drvetu. Svi ti što su bili važni sad traže, dobijaju dva jajeta kao topli obrok ... to je prvi deo rate ...
Jedna nova pesma, ja sam se malo zalajao ...
Voz ...
Vidite o čemu se radi ... Sa komšijama samo najbolje odnose. Ja sam rođen u glavnom sokaku u Novom Sadu ... Hungry Street. Tako se zove ulica. Rekao sam da sam tamo već bio prozivan, ali slažemo se ... I znamo se. Oni su oduvek mislili da sam ja malo blesav, što se pokazalo kao tačno, ali to je ispalo na dobar način. Ćale me stalno pita: ?Jesi ti normalan?? ?Nisam, tata, još i živim od toga, samo kad bi znao ... što nisam normalan.?
Ali uglavnom stvari se odvijaju lepo i harmonično, svi nas vole. Evo, primećujem kad bacamo, recimo đubre, da su oko kontejnera redovi. Cene nas znači u ulici. Znaju da će biti nešto ... Malo gorči ova šalica, ali tako je ispalo. Pa dobro. Sad će ovih dana da bude mnogo bolje.
Imamo ovaj, preko bašte smo zagrađeni sa četiri sokaka: ispred Jovana Cvijića ili Kambarova bivša ili Glavni sokak, a sa strane Karađorđeva, pazi, pa Dositejeva, sve imena sa novčanica. A onamo Kiački drum, dobro nema veliko ime, ali to je najveća ulica od svih ovih.
I sad tu dešava se da malo naše kokoške pređu kod njih u baštu, malo njihove kod nas, tako cirkulišu, postoji promet flore i faune. Ali neke komšije neugodne, ne bih sad da ih spominjem, ali kad sam već krenuo, valjda neće fatati ovaj program. Znate, kod njih šta god ode to se ne vraća. To sam primetio i prvih dvadeset pet godina mi je bilo sve jedno, ali sad sam već počeo da se nerviram.
I pogledajte ovu stvar: pređe recimo ptica preleti ... op, gotovo. Sunce zalazi nad njihovom kućom, čoveče. Tu nema, tu šta zađe to se ne vraća. Sunce se nekad i vrati - sutra ujutru, ali ove stvari kokoške ... Petao kako promoli glavu, ono kroz žicu samo kok..... Nema glasa, nema da ispusti neki poslednji krik iz savane. Valjda mu stave omu krpu sa onim hloroformom.
Zečić ide preko.
- Komšija, jeste videli našeg zeca?
- Kog je'l onog riđeg sa onim belim je'l? Nisam ga video.
Sutra ide komšija s kapom, kao Dejvi Kroket ... od našeg zeca.
Pređe zec, ono kožurica od zeca.
Pređe poštar ono kožura od poštara.
Al' nema veze, uglavnom živimo dosta dobro i svi se slažemo.
Ima jedan, što ga zovu Paja Tuluz de Lotrek. Zato što stalno topuzinu onu seče ili je na lotrek, tj. na lotrama, na merdevinama, pa nešto cifra. Piše neke brojeve na kući četkicom, ukrašava. Malo vole da zaviri čašici u dno. Par puta su ga vadili već. Ali šta da vam kažem. I on se vratio nedavno u kompletiću jednom maskirnom. I ima ono: ?Kada se braca '19. vrno? i ?Kada se Paja Tuluz de Lotrek '92. vrno? i uvatio i on razne priče da priča. Ja gledam, bilo me sramota, bilo mi je malo i žao, malo sam se sklonio u stranu. Kaže on:
- Mi smo, znaš, bili čistili ...
Paja govori, oni su bili čistili ... A ja mu kažem da su oni bili malo i prljali ... Jer on svoju kućicu penzlom, ... (aplauz) ... i ja mislim ... koga ste vi čistili? ...
Usudio sam se da napišem pesmu jednom gradu, bilo kom od Hirošime pa na ovamo, kojeg su srušili Paje Lotreci i ovakvi tipovi. Možda bude nešto dobro od toga ... I ja znam da će sve biti gotovo onog momenta kad shvatimo da svi ovi koji ruše gradove, siluju, ruše mostove, pljačkaju, da su svi oni na jednoj strani, bez obzira pod kojom se zastavom trenutno kriju. a mi smo na drugoj. I onda će sve biti gotovo.
... U Novom Sadu je, ranije malo počelo muvanje, kad je bila ona jogurt revolucija, one varijante, e onda je krenulo zakuvavanje i veranje po ... (zvižduci iz pištaljki) ... zrikavci ... zrikavci tužno zriču ... zrikavci veselo zriču ... samo da vam kažem, izvinjavam se, samo jedan trenutak e, ...
U nemoj da ovi provale da imam načina da vas ućutkam, odma će me angažovati, jel ... Odma će me metiti na Trg Republike ... Jeste videli, jeste primetili, da su neka mesta priznata otkad smo moji prijatelji i ja bili pojavili se na Trgu Republike, odma sutra u novinama priznato, ne znam, Niš, ... Samo sam okrenuo jedan broj i reko sam:
- Nemoj da se ja opet penjem na tribinu.
Verovatno je bio pogrešan broj, jer sa one strane se čulo samo:
- (imitira Slobu) Molim, molim, molim ...
?U Srbiji demokratija ima duboke korene?, sad bi već mogla i da iznikne već ... Al' nije to tema ovog razgovora ... ne ... Nego sam počeo ono za naše i za njihove.
I sad gledaj ovu varijantu. To kad je krenula ta jogurt revolucija i oni počeli majmuni kojekakvi da se veru po porodičnom stablu i da gleđu koja je grana odakle, imal' tu kakih, što kažu, Čivuta, Šokaca i šta ja znam, to su sve oni ispitivali i mene uvatili u mašinu. A ja sam baš onako, što kažu, dildika jedan ne znam kad treba da se našalim. Zato su me i izbacili, svojevremeno iz gimnazije ?Svetozar Marković? u Novom Sadu, ulica Njegoševa. Nisam mogo da oćutim tako kad je nešto, znaš ... I što kaže ono u onom mom romanu prvom ?Junak?, kaže, ?Bolje da sam se rodio bez onog razdeljka na dupetu nego bez osećaja za humor? ... znaš ono ... stvarno nikad nisam znao da u pravom momentu izvalim pravi fazon. Oni svi nosili letve neke, zastave, table, samenjivali rukovodstvo partijsko i šta znam, i meni kao: ?Ajd' ti s'nama.? A ja kao neću da kažem: ?Evo odma ću doći, samo vi krenite stići ću ja vas? nego reko:
- Pa, nije zgodno da ja idem, zato što ja nikad nisam bio član partije, znači ne mogu da smenjujem rukovodstvo partijsko, nisam u fabrici nikad radio, ni u jednoj firmi, nemam ni radnu knjižicu, nemogu, znači direktora da menjam, onog direktora što se obogatio ...
A išla je neka serija ?Robinja Isaura? se zvala ... evo stariji se sećaju ... Isto kao ?Rosa salvahe?, isto dildike neke totalne samo malo ipak tehološki, što kažu, korak iza. I to je bila robinja Isaura ...
- Šta ja da radim ne mogu da protestujem proptiv onih, ovih. Da ja nosim tablu "Oslobodite robinju Isauru!"
I ja kao:
- HE, He, heee ...
Niko se ne smeje. Onda oni meni, kao:
- Ti se zezaš sa revolucijom kao, znali smo od početka, ti si izdo našu stvar.
- Vašu - reko - možda jesam, svoju još nisam ...
Al' vidim ja odno vrag šalu, ovi ne pire u ladnu čorbu i još uz inat napišem ja u to vreme jednu vrlo ozbiljnu pesmu, koja se zvala ?Proces diferencijacije u kombinatu za proizvodnju i preradu šećerne repe? ... Možete misliti kako je to bila ozbiljna pesma, pazi pesma sa takvim naslovom, budala pesma. Ono ?Kući begaj ...?, znaš totalna zezalica od pesme. Međutim u njoj inkrimisani stih ?Jebo te voz koji te dono?.
I oni, za taj stih. Ko ovi za zastave, što ste vi nosili zastavu od Ferarija, a oni:
- To su strane zastave, sa stranim konjom. Pazi, imamo mi naših konja oni nose strani. Ha, šta ne nosite šarca, što ne nosite zastavu sa šarcom, nego sa Ferarijevim konjom.
Zači ,ovaj, oni se uvate za to, kažu:
- Šta si ti to napiso? - a ja kažem:
- To je šala to nije ozbiljna pesma, nemojte tako, to je šaljiva pesma.
- Ne, ne, ne, ne, ne, ne znaš ti šta govoriš, ti si ovakav i onakav, mi smo znali to - reko:
- Nije.
- Jeste.
- Šta jebo te voz koji te dono? - reko:
- Pa to je zbog slanine.
- Ma kakve slanine? - odma oni da nije nešto ramazan, na toj bazi.
- Kakve slanine? - pa reko:
- To je šala kod nas, to nisam ja izmislio, to je kao pošalica u narodu, zbog slanine. Četrdes' četvrte, četrdes' pete, kad su dolazili ti vozovi, onda ova sela što su imala više slanine, što su bolje stajala, oni su mazali šine slaninom da ne mogu vozovi da zakoče kod njih nego odu u sledeće selo. Tamo se zaustave ... To je činjenica, nisam to ja smislio ... Nije, nije, ... autorizovano, ... nije ... A ova mesta koja nisu imala elemenat, podmazni, kod njih se zaustavio voz i oni su izmislili tu rečenicu ?Jebo te voz koji te dono?. To nisam ja.
I oni meni gumice malo seci, buši ha ha ha ha, i ono varijante i stakla i sve to. Bio je to jedan dosta zeznut period.
I ja sad još hoću da pravim turneju. I trebali smo da idemo Kulu. Kula je mestašce jedno lepo u Vojvodini i ja kažem idemo u Kulu. Kažu oni:
- Ti nisi normalan, gde sad da ideš u Kulu - ja kažem:
- Znam da nisam normalan, al' ne mogu da povežem to sa Kulom - kažu:
- Ne smeš tamo da ideš, jer tamo su svi sa voza - pa reko:
- Dobro to su moja publika, ljudi koji shvataju da se ja s tim zezam.
- Ne, ne, ne, ne, ne, da mi ispitamo puls publike.
I odemo mi u jednu radio emisiju da ispitamo puls publike. Pazi prvi se javio jedan s pulsom dvesta devedeset, deda neki, deda sa onom kapom, verovatno, što se što se vezuje ko šilja. Uši što ima, znaš one kape što se spuštaju ... Nosilac spomenice '39, čoveče, dve godine ranije otišao da zauzme mesto ... I on na mene:
- ŠTA SI TI NAAAAAAA ...
Ko ovaj što se dero na kontramitingu, onaj siromah što je bio jedan:
- ŠTA JE OVO NAAEEEEEEE ...
Jel' dobro njemu sad? Jesu ga smirili? Ja sam se ... bojao sam se za njega ... (zvižduci) ... Ne mojte, nije to tačno, nije to pravo, mante, ppp, daleko bilo ... Ja sam vido raznih scena i Tina Tarner je, što kažu, turala na razna mesta, ozvučavala se na raznim mestima, al' ovaj je čisti petinger, ovaj je za Palmu, biće, usporeno na palmi:
- HAAAAAAAAEEEEEEEEEEEEEEE ...
Dobro, da ne skrenemo suviše od dede. I deda je meni kao:
- Šta si ti BAAAAA - tu ovo - i šta ti je loše dono voz? - i ja kao ono voditelju ?stigapu?. A ovaj kao nemoj ?stigapu?:
- Oćete ponoviti pitanje.
- Da, da - kontranapad i on kao:
- ŠTAAAAAETEBIDONO LOŠE voz? - i ja kažem:
- Taštu ... Taštu, čoveče - no further questions. Gotovo dobiven slučaj. Znaš ono:
- Pa ja nisam znao, izvini - reko:
- Da, da, da ...