Đorđe Balašević - Strana 9
Strana 9 od 25 PrvaPrva ... 789101119 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 121 do 135 od ukupno 363
  1. #121

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Balasevic mi predstavlja Vojvodinu, koliko i sat na Petrovaradinskoj tvrdjavi, Fruska gora, Dunav i Tisa, Koviljska kafana "Na kraj sveta", Centralni trg u Subotici, zelenilo Sombora i sve sto Vojvodinu cini jedinstvenom.
    E kao i sve ostalo ovde i balasevic nije bas "z(s)avrsen", tekstovi znaju da lice (mozda jedna na drugu al nikad na nju ), muzika zna da omakne, zabada nos di mu mesto nije, ali sve je to nekako ovdasnje, bas to mu i daje taj smek koji toliko volim. Balasevica slusam, pevam, sviram u gotovo svim prilikama, a kad sam , uzmem gitaru i prsti sami krenu Noc kad sam preplivao dunav, D-mol, Provincijalka, Covek sa mesecom u ocima....

  2. #122

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Niko nije ravnodusan prema Djoletu pa tako ni ja........ a gde spadam , pa to se zna ..... ja ga vatreno obozavam
    Majstor sa recima, prvoklasni tekstovi nabijeni emocijama , sarmom , duhom nase lepe ravne Vojvodine ........... Pravi je smeker i skidam mu kapu ...
    pesmu neku da izdvojim........ pa ne mogu samo jednu......ma sve ih znam napamet, a i necu sad da kucam 100 strana......

    eh da ,jesam li spomenuo da ga obozavam ?

    long live Djordje Balasevic .....
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  3. #123

    Odgovor: Đorđe Balašević

    ma nesto ga ne gotivim ima dobre tekstove ali znaju i da smaraju

  4. #124

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Kako dosad nisi naučila da sam ja momak kog' svako može lagati, ali ga niko ne može slagati..?
    I da glupa pravila ove igre u kojoj je tebi sve dozvoljeno poštujem jedino zbog toga što sam ih lično odredio..?

    Dj.B.

  5. #125

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ja vas Kanda znam

    Djordje Balasevic | 22.02.2006. u 23:43

    Ja vas Kanda znam sa reke
    pravili ste kerefeke, sram vas bilo
    skakali ste onaj sraub
    ko kad Bucov cini raub, taman tako

    Sve je vrilo
    nosili ste ciklam kostim na tufnice
    a u kosi dzidza-midze i pufnice
    gledale vas opirace
    podgrejane krompirace

    S balonima pod njedrima
    i s faltama na bedrima
    ko ste da ste najlepsa ste, ej

    Kad krenete mokra s tusa
    uspravna ko majorusa
    cigarom se muski guse
    a zenske se redom roguse

    Znam vas Kanda iz plicaka
    presli ste u ses koraka onaj pesak vreli
    dokasko bi Dunav do vas
    iz ruke vam zobo ovas, da ste teli

    Pesak vreo, voda ladna, srce lupka
    najgore je kad zapljusne ispod pupka
    ja sam ipak, djak Iriski
    postivam kad dama piski

    Cvikere sam crne metno
    da ne bude indiskretno
    ko ste da ste najlepsa ste, ej
    lociran sam bio zgodno
    malo odstrag i uzvodno

    Taman da vam sacnem strukic
    oblo rame, obli kukic
    strcala je samo pundja
    sta se pod tom pundjom mundja

    Refren
    Ja vas Kanda znam sa stranda
    il od nekud pre, take nema dve
    mi smo Kanda ista banda
    tiha voda sto odranja bregove
    sad nas dvoje moram spojiti
    vas osvojiti, il usvojiti
    nemojte mi sta prkositi
    da vas nebi moro prositi

    Znam vas Kanda i sa splava
    slamen sesir lokna plava
    sta da kazem, izvanredno

    Neki vas je dzindzov pogan
    pozurivo niz tobogan, djubre jedno
    imali ste formu sasvim vitke kruske
    fes u struku a duduske ko pupuske

    Vasa mi koleginica rece
    da ste knjeginjica
    sto sve ruglu izvrdava
    svojeglava i prgava

    Ko ste da ste najlepsa ste, ej
    jako malo fali leti
    da se covek poremeti
    nit se kerim, nit vazniram

    Ne bi da vas deranziram
    moro sam vam ovo kazti
    ili kazti, il propasti

    Refren

    Sto se tice mog zivota
    sama bruka i sramota, o, Bogo blagi
    prodacemo s krsta safir
    da bude za sekin stafir, kobojagi

    Nas vam salas dodje kao grofovija
    corda konja u galop se tu povija
    hrastov krevet kao sajka
    jastuke mi vezla majka

    U sifonjer sve slozeni
    dok se deran ne ozeni
    ko ste da ste najlepsa ste, ej
    gledam se u oku vasem

    I ko da vam pasent pasem
    andrak me je neki spopo
    uz vas bi se sebi dopo
    sad je to vev doslo dotle
    da pomisljam da vas otmem

    Refren


    My fave.

  6. #126

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Oprostite ako ste je vec postavili, ali cini mi se da je nisam videla, a mnogo je lepa...


    LUNJO


    Lunjo, moj stari kofer zalud ko koker grebe na vrata
    Dve ti se zvezde u oku gnezde, dremez te hvata
    I toplo je tu ispod ovog krova na bezbednom tlu u tvrdjavi snova
    Pa, sretna ti Nova...

    Lunjo, zlobnici graknu, al' da te taknu, ne smeju nikad
    Jer duplikati prvi ce znati ko je unikat
    Kad nasrne svet ti obraz okreni, Bog dotakne cvet sto nikne u seni
    Sretna Nova i meni...

    Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako branim nas tron
    Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton
    Moj si mali carobnjak koji donosi spas
    A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas

    O, Lunjo, ko god me trazi ti ladno slazi kako sam mrtav
    I budi zlatna pa navi sat na sredu, cetvrtak
    A napolju stud, gospodari zima i veje ko lud, al' ovde sve stima
    Od kad tebe imam...

    Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako branim nas tron
    Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton
    Moj si mali carobnjak koji donosi spas
    A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas

    Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako branim nas tron
    Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton
    Ti uvek znas magicne reci, ti cutis puno tise od svih
    Ti imas smeh koji me leci, ti i od psovke nacinis stih
    Moja Lunjo....

  7. #127

    Odgovor: Djordje Balaševic

    O tome sta mislim o Balasevicu govori moj avatar. Covek uz cije stihove, pored nekih drugih, sam odrastala, zaljubljivala se, plakala nocima, zatvrala se u mracnu sobu sa novim cd-om gasila telefone, sklanjala se od sveta, da mi niko ne ukrade te dragocene momente upoznavanja sa njegovim novim pesmama, i to bi se nastavljalo danima, ne bi mi dosadilo, nikada mi nije dosadilo.

    Ovde sam izabrala nesto sto nisu njegovi stihovi, njih napamet znam odavno, ali se place i na ovih malo jednostavnih recenica koje nas podsecaju na nas...


    "Obecao sam jednom da cu u Beogradu pevati tek kad Beograd bude slobodan, podsetili su me? Pa, da li je slobodan, pitao sam? O, veceras jeste, odgovorice. E, pa da ne bude samo veceras, rekoh...

    I pozirali smo te pobedonosne veceri zagrljeni, Milan Sent Protic, Zoran Djindjic i ja. Neki od Osmeha, poludesno ispred nas, uzvikivali su moje ime, i pozeleo sam da se otmem iz zagrljaja i uklizim pred njih kao igrac koji oseti u kom pravcu mora da potrci kad zabije gol, ali ono sto Igrac shvati kao navijanje, Politicar shvata kao skandiranje. Pozornica je visoka samo par metara, pravo cudo kako mnogi dozive tako burne vrtoglavice na njoj?

    Eto, Djole, dospeo si i ti u istoriju, dosapnu mi Zoran jetko. Ne, Zoki, to ste vi svratili u istoriju pa ste me tu zatekli, odgovorih. Sa radio "Dunava" zvali su da iste veceri sviramo i u Novom Sadu, gde nas je pred Gradskom Kucom do jedan po ponoci cekalo dvadesetak hiljada Nas. Jednog dana, kad severac na sve strane razveje pepeo ovog tamburasa, dici ce se neki genijalac sa predlogom da koja od brzopleto dodeljenih ulica bude promenjena u sokak sa mojim imenom, ali fala lepo. Ja sam vec dobio citav Novi Sad, i te noci, i dva dana kasnije, kad je grad poslednji put licio na praznik. Na kraju koncerta bulevarima su se vozali nepregledni gazdacki svatovi, i sirene su vec uveliko tandrkale u ritmu najvecih sportskih pobeda kad su se na scenu iskrali i politicari, ali to je vec pitanje vaspitanja, koje vodi do jednostavnog odgovora da li si uzrok necega, povod za nesto, ili samo deo svega toga?

    Sto se mene licno tice, deo svega toga ponosno sam bio i narednih dana, kad smo svirali u Valjevu, Kragujevcu, Nisu, a ponos mi se, uzgred, i zaturio negde na obilasku improvizovanih barikada, verovatno kod Koceljeve, ili jos bolje kod Preljine, tamo je bas struckalo i prasilo...

    Uglavnom, ne vidim nacina da zdravicu odrzim pognute glave...

    Na Zoranovoj sahrani nisam bio, nisam zeleo da upadam u oci kao jedan od retkih koji mu nije kum...

    Kad smo vec kod kumova koji su se onda motali iza scene, i pomalo po sceni, majstorima ne ide lose, cim je podpredsednik najniza titula kojom se ovajdio neko od njih...

    Sto se tice Nas, na Nas sve redje i redje nalecem, sto kanda i nije tako lose..."

    Blic 23.09.2003

  8. #128

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Citat swba kaže:
    Mada u poslednjih par godina stavise imam blagu averziju prema njemu jer je u jednom intervjuu jednoj banjaluckoj televiziji srao o mnogo cemu.
    U nekoliko navrata je srao o mnogo cemu...
    Zao mi je, mnogo volim neke njegove pjesme, ostale su mi u lijepom sjecanju kao klincu, ali kao covjek je zauvijek pao kod mene! Fuj!!!

  9. #129

    07 Odgovor: Đorđe Balašević

    Price Djordja Balasevica (Sa koncerta)



    ... Al' se nekad dobro jelo baš ...

    I onda, jedno četvrt sata nismo ništa jeli, jebeš ga i došli u voz i kaže baba, moj otac, kaže, ovaj kako se zove:
    - Imal' šta god da se jede? Ima l' onih sendviča? - Ja kažem:
    - Nema ...
    Metili smo... metila je kuma u foliju. On je, baba moj, imao jaku kiselinu, pa je pojeo sendviče sa folijom i sa korpom. Imao je jaku kiselinu; to se osećelo najviše u vagonu, kad se izujemo, kad krene voz i onda su se zamagljivali odma prozori prozori, sve jedno bilo leto il' zima, jebeš ga ... Dobro to sad nema veze s ovim. I ja kažem:
    - Ima samo onaj što prodaje one grickalice, u vozu ...
    Dođe taj jedan i viče:
    - Susam, susam, semenke, semenke, susam, susam - Kaže njemu baba moj:
    - Susaj, susaj i treba da susaš ...
    Uzeo je jednu tako veš korpu ti lebeblija i to je malko gricko.

    I kad smo došli na stanicu napao je jedan kioks. Kaže:
    - Dobar dan.
    - Dobar dan.
    - Imal' štogod za jelo? - Kaže:
    - Ima samo novine, jučerašnje - kaže:
    - Ne možem to.
    To ne bi ni baba svario. Kaže:
    - Fala, to nećemo.
    - Nego šta?
    - Ima bajandere.
    - Bajandere?
    E, možete misliti otkad su bajandere, kad kod nas bajandere ne stižu ... iz određenih razloga ... Šta je što ne šaljete? ...

    ... I uzme baba tu jednu bajanderu, je pojeo. Sve mu je bilo lila oko usta, kako je zajedno s onim papirom zaz pečat ... Bilo na šesnaestog oktopoda ... ne znam dokle su važile tačno ... malko su već ... napustila ih pigmentacija, onako, krenule već bajandere.

    I onda smo ušli, da preskočim par važnih detalja, došli smo u jednu buregdžinicu, jebeš ga, i baba kaže:
    - Uzmi bureka.
    - Koliko?
    - Kolko možeš da poneseš - I ja kažem:
    - Dobro.
    I dođem ja i kažem onom:
    - Dobar dan - u buregdžinici, a on kaže meni:
    - (šiptarski akcenat) Dobar dan ...
    U, reko, jebem ti, kad mi ovako počne nedelja, al' dobro, reko:
    - S čim imaš burek - Kaže:
    - Imam sa raznim delatnostima ... imam sa mesom, sirom, jabukama, imam sa karamfilićem, imam raznorazne kombinacije - Ja kažem:
    - Dobro, daj mi jedno dve korpe bureka, ove tepsije, napravi sendvič jedan.
    I baba to pojede oma i onda je napao jedan kontejner, onaj za ...

    ... Pa bilo je raznog đubreta, lepog. Tih dana su bile slave, Božić i to pa su ljudi bacali svašta. Bilo ... Lepih stvari se moglo naći. I bio je jedan lebac jako lep, ekološki onako zelen. To su ove paramecijumi, ove gljuvice, ne znam kako se zovu, penicilijum ...

    I babo pojede taj lebac i kaže:
    - Ja ne mogu više da izdržim od gladi. Šta ćemo sad? - Ja kažem:
    - Imamo sto metara do kuće - Kaže on:
    - NE MOŽEM! Nosi me, ja ću kolabrirati. Ja ću kolabracionista postati od gladi. Ja ne vidim više, ne vidim na oči, meni se sve prikaziva ... - I ja kažem:
    - Babo, da svratimo u ovaj restoran jedan?
    - Ima?
    - Ima.
    - Dobar dan.
    - Dobar dan.
    - Jel' otvoreno?
    - Otvoreno.
    - Šta imate.
    - Pice ...

    - Valda nije ...
    - Jeste - kaže.
    - Pice?
    - Da.
    - Pa otkud - reko - baš to da imate u vašem restoranu? - Pa kaže:
    - To je jako lepo.
    - Znam ja - reko - kakvo je to, samo što nisam navikao ovako ujutru na prazan stomak i ovo je pošten komšiluk - Kaže on:
    - To je Italijanski restoran - Reko:
    - Ne pitam ja čiji je, ali nije lepo. Mogli ste nešto drugo praviti, jebeš ga - Kaže on:
    - Šta da stavim? - Pa reko:
    - Imaš nešto drugo? - Kaže:
    - Nemam, samo pice - A reko:
    - Daj mi kolenicu, to je lepo, to je blizu.
    - Nemam - kaže - samo pice.
    Ja kažem babi:
    - Pa, jebeš ga, imaju samo pice - Kaže baba:
    - Ju, naopako. Kakve su? Pohovane, pečene ...
    - Pa - reko ne znam. Pečene valjda - Kaže on:
    - Pa da uzmemo deset komada na luku ...

    - Znaš šta - reko - daj mi te pice tvoje.
    - Kolko?
    - Porciju jednu, kolko pica stavljaš, deset komada ... - Kaže on:
    - Ne možem?
    - Što?
    - Pa to je veliko, tolke su (pokazuje rukama).
    - Tolke? ... Pa šta im tepate, kad su tolke ... pice ...


    - Kaži ti meni je l' ti zaboravljaš?
    - Pa imam ja za to lek, jedan, jako dobar.
    - Za koje?
    - Pa za zaboravljanje.
    - Je l' pa to baš mene muči. Imaš kakav lek za to?
    - Imam, pa sad sam ti rekao da za to imam lek, za zaboravljanje.
    - A je l' bi mog'o da mi daš?
    - Koga?
    - Pa lek taj za zaboravljanje.
    - E, da imam. Jako dobar lek.
    - Pa kako sa zove?
    - Ko?
    - Lek za zaboravljanje.
    - Aha, za zaboravljanje lek... Taj ti je jako dobar znaš, a zove se, ovaj, daću ti ga ja, je l' ti treba?
    - Treba mi.
    - Čekaj, saću ti ja reći kako se zove. To je, ovaj ..... znaš za zaboravljanje. Znaš otkad to uzimam, sve mi se razbistrilo i ne zaboravljam, uopšte, od tog leka, koji se zove .... se zove .... to ti je .... Ima jedan cvet.
    - Jebeš ga, ima više cveća.
    - Pa ima više, ali ovaj je baš glavni, onaj cvet, mislim šef od svih cvetova.
    - Pa ne zanam koji, kukurek?
    - Nije kukurek, nije kukurek. Baš glavni onaj cvet. Ja se tog cveta setim .... Naređaj mi cvetove.
    - Pa ne znam koji, odakle da počnem? Kakve oćeš cvetove.
    - Pa taj glavni, car od svih cvetova, što ima plavi, crveni, nema plavi, ima crveni, beli, žuti, taj cvet. Ima bodlje!
    - Bodlje? RUŽA!
    - Ruža!
    - Pa ruža se zove lek?
    - Nije, ne zove se lek ruža, nego preko tog se ja setim kako se zove.
    - Pa kako se setiš?
    - Čekaj malo. RUŽO DUŠO, KAKO SE ZOVE ONAJ LEK, ŠTO JE MENI GOSPON DOKTOR PREPISAO ZA ZABORAVLJANJE?

    Narodnjaci i sl. ...


    Kažu da su sve moje pesme iste. I moguće da je to istina. Znaš i pevam ih istim glasom i godinama već. Evo ovo je kalendarski dvadeseta godina kako ih pevam i snimio sam ih puno, sto četrdeset čini mi se otprilike, nešto malo manje ili nešto malo više, i moraju da liče jedna na drugu. Tu ustvari teoriju je lansirao jedan od mojih kolega. Nekad me kolege ispljuju u nvinama. Kažu: ?Ispljuvao te kolega u novinama?, pa onda znam da imam i kolega. Inače interesantno nema ih nigde. Zbog konfiguracije terena, valjda ... Ovako me ispljuje ... Dobro, pa zašto, to je ustavno pravo, ali gledajte, jednom je to lansirao prvi beogradski muzičar i revolucionar i on je rekao:
    - Đoletove pesme su sve iste.
    Jebem li, ga što kaže naš narod, i meni su one Ajnštajnove formule sve iste. Nismo svi svemu dorasli. To je tako.

    Ali O.K. primam kritiku. Liče, liče, jes liče, kad ih isti dildika peva tolke godine. Pazai, da moju neku pesmu otpeva neki od ovih ?A, što nebi moglo? varijanta ... A gledate, pratite ... a nisam očekivao. Pa ne stvarno, ali da neko od tih CD-Roma, recimo ... neki Šaban u bordo odelu, znaš da ... Pa zamisli druga pesma: (narodnjački)

    Nošen dahom sna
    doleteo je sivi golub na moj dlan
    zašto ko da zna
    al? to sam jutro dočekao,
    i onda kez,
    UMORAAAAAAN!

    Druga pesma, jesi vido, malo fali ... malo, malo fali, vidiš promeni se smisao, oni kad se nasmeju. Ja pevam te tužne pesme. Oni se smeju stalno, kad pevaju: (narodnjački)

    Majka mi je naaa samrtiiii ...
    a prateći vokali,
    Ima raka, ima raka, neizlečivooog!

    Moraš da se smeješ. Ako si pevač moraš da se smeješ. Ti si ta budala koja peva pred ljudima. Muškarac koji peva, pazi ... Moraš se smejati.

    Ili u drugoj krajnosti. Ne moraju da budu narodnjaci CD-Rom, neka bude, recimo, neka princeza na zrnu praška, belog, da ležerno negde otpeva, recimo:

    Nema više dobri svete,
    one lepe ...
    UAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAU!

    Naježio sam se.Menja potpuno smisao pesme.Možda ne bi bilo rezanci s makom nego valjuške sa sirom. Potpuno se promeni. Pesma dobije potpuno jednu drugu težinu.

    Al' pevam ih nažalost ja. I sad bih želeo da iskoristim priliku da otpevam jednu od tih pesama, pošto je otprilike to vreme ... Kolko je Đorđe, molim Vas sati? ... Pet do devet, čoveče. U ovo vreme Rej Čarls bi već ... da platimo pa da idemo. Pa nemojte. Mi smo primitivni. Oni znaju kako se drže koncerti. To je beli svet. Oni su izmislili šou biznis. Kod njih se kratko drže koncerti. Mi otežemo balkanski nevaspitano, kad spojimo stolove. Ma da ... Kako je Rej na cuger ono održao, taknuto-maknuto, čoveče. Ono sat vremena i gotovo. Da platimo pa da idemo varijanta. I oni na kraju samo:
    - Ej, Reje - vokativ jel' - Ej, Reje - ili - Ej, Reju!
    Ovi koji nisu s njim na Rej:
    - Gospodine Čarlše, zašto je tako kratko trajao koncert?
    A on kaže:
    - Pa ne znam.
    A oni kažu:
    - Ima tu neki Balašević, koji po tri sata drži koncerte.
    A on kaže:
    - Hm, to bih voleo da vidim.
    Zato što oni to drže mnogo kraće, znaš. To je moderno.

    Međutim, u ovo vreme otprilike, u pet do devet, neki meni vrlo dragi tipovi odlaze na spavanje. Adondon varijanta. I ispunilo se eto, eto sve prognoze žute štampe su se konačno pokazale kao tačne. Dvadeset jedan mesec, već, eto kako Oliveru zatičem u krevetu sa drugim muškarcem, vidno mlađim od sebe. I ne samo da je s njom u krevetu, nego taj isti, dotični i sisamoju ... ljubav mog života. Pa sad vi gledajte ... Moje devojčice su večeras sa mnom. Olja i Aleksa nisu. Da su tu, mogao bih da kažem da je čitav moj svet večeras u Sava Centru.

  10. #130

    07 Odgovor: Đorđe Balašević

    Dosta! Rekao sam da vam neću podilaziti. Jer, već ima raznih priča, analiziraju me sa svih strana. Nekad pipam puls da vidim da li sam umro, jer toliko me fale i napadaju da mora biti ili sam mrtav ili se nešto drugo desilo što niko ne sme da mi kaže. Jer postoji jedno stručnmo mišljenje po kom pevam istu pesmu deset godina ... Jednu pesmu pevam samo menjam tekstove ...

    Jednu pesmu pevam? ...
    Pokazalo se kao dovoljno, bato ... Pokazalo se kao dovoljno ...

    Vi imate ono dugme za fine tuning ...
    Ma šalim se, nema veze ... Šta misliš ... Za dobrim se konjem dižu određene stvari... Iako, mi ne odgovara baš to poređenje sa dotičnim kopitarom.

    Znaš šta se dešava, ... kad sam zamislio ovu pesmu ... Gledam neke zvezde gore...
    - Druže, jesi ti čovek ili zvezda tamo. Ja ne znam, kada se upale svetla na balkonu ...
    Kad prođe ova situacija, nabaviću dvesta metara dugačak kanap i otićiću na balkon da otpevam jednu pesmu. Nikad ne znam, jeste vi zvezde tamo? Šta ste vi tamo u pomračini? ... Puno vas volim! ... Ne znam, ja sam hteo da napravim jedan štos da doletim do do vas; pa videli ste onaj čovek Majkl Džekson je to uradio pre mene; mada je to potpuno neodgovorno, mislim zna se ko je nebeski narod, ovde, ko leti ... Recimo da sam ja od onih debljih ptica.

    Znači kad sam napravio ovu ploču, zamišljao sam stvari sasvim drugačije i nisam mislio da će ovo biti promocija, nego da ćete te pesme jednom slušati, da će vam postati drage , kad budete putovali, recimo, na more ... ih, more ... na zimovanje, bilo gde, van zemlje kad bude sve opet normalno. Nisam ih zamišljao tako, ali je nažalost nisam taj koji o svemu odlučuje.

    Da smo pre deset godina našli na nekom od ovih koncerata, bilo bi ono kao: Šta bi moglo da se desi za desetak godina, kao neki idiotizam, ... kao, e, ... zamisli, prođe deset godina, dođe '93. i mi sad idemo u Segedin da kupimo farmerke! ... Hahahahahahahaha ...Ček, e, znaš šta bi još moglo ... da za deset godina predsednik Jugoslavije bude onaj ... ... E, di si njega našo, ... nemoj da zajebavaš ...I kao sad treba ja da snimam ploču u Novom Sadu, kao, ... a treba da pitam Joleta Vrapčevića! ... Hahahahaha ...

    A Jole, ne znate ga vi, malo ste se kasnije uključili. Draga jedna osoba sa seckanom bradicom i ustima malo ... vaginalnim. Dobro, hteo sam da ne ispadne prosto, a ispalo je još gore. Jedan od onih školovanih tipova, koji me mrzi zato što sam ja otpevao onaj "razdeljak te ljubim", a oni su već tada imali bolju pesmu od mene i koji uvek uredno peva na fajrontu:
    - Senkina kuća na kraju ... - sa istim tim objektom; ... misli se na usne.
    Školski, kao što pevaju svi veliki pravi pevači. Smej se, bez obzira o čemu pevaš, budala si:
    - Šta ću, nane, umrla mi majka ... - to je ta varijanta.
    I jednog dana kad budemo išli u Segedin po farmerke i to sve, onda ćeš ti pitati Joleta Vrapčevića da li možem da snimam u Novom Sadu ploču. I bio sam da ga pitam. Odgovor je bio negativan. Tako da sam snimao u Zemunu ploču ... Zahvaljujem se Zemunu, ako je prisutan.

    ZEMUN JE NAŠ!


    Sledeći koncert Beograđani dolaze kao naši gosti ovamo u Sava Centar ... autonomaška krv provrela ... Pazi kakvi idiotizmi ...Setite se jogurtai onih stvari što je bilo. Onda su izmislili tun kategoriju autonomaši. Sad ovi što su bacali jogurt idu tamo oko komiteta pa gledaju da nije ostao neki slučajno neotvoren. Kao oni što su pišali na trešnje, sad možda je ostao i neki šnit salamena drvetu. Svi ti što su bili važni sad traže, dobijaju dva jajeta kao topli obrok ... to je prvi deo rate ...

    Jedna nova pesma, ja sam se malo zalajao ...


    Voz ...

    Vidite o čemu se radi ... Sa komšijama samo najbolje odnose. Ja sam rođen u glavnom sokaku u Novom Sadu ... Hungry Street. Tako se zove ulica. Rekao sam da sam tamo već bio prozivan, ali slažemo se ... I znamo se. Oni su oduvek mislili da sam ja malo blesav, što se pokazalo kao tačno, ali to je ispalo na dobar način. Ćale me stalno pita: ?Jesi ti normalan?? ?Nisam, tata, još i živim od toga, samo kad bi znao ... što nisam normalan.?

    Ali uglavnom stvari se odvijaju lepo i harmonično, svi nas vole. Evo, primećujem kad bacamo, recimo đubre, da su oko kontejnera redovi. Cene nas znači u ulici. Znaju da će biti nešto ... Malo gorči ova šalica, ali tako je ispalo. Pa dobro. Sad će ovih dana da bude mnogo bolje.

    Imamo ovaj, preko bašte smo zagrađeni sa četiri sokaka: ispred Jovana Cvijića ili Kambarova bivša ili Glavni sokak, a sa strane Karađorđeva, pazi, pa Dositejeva, sve imena sa novčanica. A onamo Kiački drum, dobro nema veliko ime, ali to je najveća ulica od svih ovih.

    I sad tu dešava se da malo naše kokoške pređu kod njih u baštu, malo njihove kod nas, tako cirkulišu, postoji promet flore i faune. Ali neke komšije neugodne, ne bih sad da ih spominjem, ali kad sam već krenuo, valjda neće fatati ovaj program. Znate, kod njih šta god ode to se ne vraća. To sam primetio i prvih dvadeset pet godina mi je bilo sve jedno, ali sad sam već počeo da se nerviram.

    I pogledajte ovu stvar: pređe recimo ptica preleti ... op, gotovo. Sunce zalazi nad njihovom kućom, čoveče. Tu nema, tu šta zađe to se ne vraća. Sunce se nekad i vrati - sutra ujutru, ali ove stvari kokoške ... Petao kako promoli glavu, ono kroz žicu samo kok..... Nema glasa, nema da ispusti neki poslednji krik iz savane. Valjda mu stave omu krpu sa onim hloroformom.

    Zečić ide preko.
    - Komšija, jeste videli našeg zeca?
    - Kog je'l onog riđeg sa onim belim je'l? Nisam ga video.
    Sutra ide komšija s kapom, kao Dejvi Kroket ... od našeg zeca.
    Pređe zec, ono kožurica od zeca.
    Pređe poštar ono kožura od poštara.
    Al' nema veze, uglavnom živimo dosta dobro i svi se slažemo.


    Ima jedan, što ga zovu Paja Tuluz de Lotrek. Zato što stalno topuzinu onu seče ili je na lotrek, tj. na lotrama, na merdevinama, pa nešto cifra. Piše neke brojeve na kući četkicom, ukrašava. Malo vole da zaviri čašici u dno. Par puta su ga vadili već. Ali šta da vam kažem. I on se vratio nedavno u kompletiću jednom maskirnom. I ima ono: ?Kada se braca '19. vrno? i ?Kada se Paja Tuluz de Lotrek '92. vrno? i uvatio i on razne priče da priča. Ja gledam, bilo me sramota, bilo mi je malo i žao, malo sam se sklonio u stranu. Kaže on:
    - Mi smo, znaš, bili čistili ...
    Paja govori, oni su bili čistili ... A ja mu kažem da su oni bili malo i prljali ... Jer on svoju kućicu penzlom, ... (aplauz) ... i ja mislim ... koga ste vi čistili? ...

    Usudio sam se da napišem pesmu jednom gradu, bilo kom od Hirošime pa na ovamo, kojeg su srušili Paje Lotreci i ovakvi tipovi. Možda bude nešto dobro od toga ... I ja znam da će sve biti gotovo onog momenta kad shvatimo da svi ovi koji ruše gradove, siluju, ruše mostove, pljačkaju, da su svi oni na jednoj strani, bez obzira pod kojom se zastavom trenutno kriju. a mi smo na drugoj. I onda će sve biti gotovo.


    ... U Novom Sadu je, ranije malo počelo muvanje, kad je bila ona jogurt revolucija, one varijante, e onda je krenulo zakuvavanje i veranje po ... (zvižduci iz pištaljki) ... zrikavci ... zrikavci tužno zriču ... zrikavci veselo zriču ... samo da vam kažem, izvinjavam se, samo jedan trenutak e, ...

    U nemoj da ovi provale da imam načina da vas ućutkam, odma će me angažovati, jel ... Odma će me metiti na Trg Republike ... Jeste videli, jeste primetili, da su neka mesta priznata otkad smo moji prijatelji i ja bili pojavili se na Trgu Republike, odma sutra u novinama priznato, ne znam, Niš, ... Samo sam okrenuo jedan broj i reko sam:
    - Nemoj da se ja opet penjem na tribinu.
    Verovatno je bio pogrešan broj, jer sa one strane se čulo samo:
    - (imitira Slobu) Molim, molim, molim ...
    ?U Srbiji demokratija ima duboke korene?, sad bi već mogla i da iznikne već ... Al' nije to tema ovog razgovora ... ne ... Nego sam počeo ono za naše i za njihove.

    I sad gledaj ovu varijantu. To kad je krenula ta jogurt revolucija i oni počeli majmuni kojekakvi da se veru po porodičnom stablu i da gleđu koja je grana odakle, imal' tu kakih, što kažu, Čivuta, Šokaca i šta ja znam, to su sve oni ispitivali i mene uvatili u mašinu. A ja sam baš onako, što kažu, dildika jedan ne znam kad treba da se našalim. Zato su me i izbacili, svojevremeno iz gimnazije ?Svetozar Marković? u Novom Sadu, ulica Njegoševa. Nisam mogo da oćutim tako kad je nešto, znaš ... I što kaže ono u onom mom romanu prvom ?Junak?, kaže, ?Bolje da sam se rodio bez onog razdeljka na dupetu nego bez osećaja za humor? ... znaš ono ... stvarno nikad nisam znao da u pravom momentu izvalim pravi fazon. Oni svi nosili letve neke, zastave, table, samenjivali rukovodstvo partijsko i šta znam, i meni kao: ?Ajd' ti s'nama.? A ja kao neću da kažem: ?Evo odma ću doći, samo vi krenite stići ću ja vas? nego reko:
    - Pa, nije zgodno da ja idem, zato što ja nikad nisam bio član partije, znači ne mogu da smenjujem rukovodstvo partijsko, nisam u fabrici nikad radio, ni u jednoj firmi, nemam ni radnu knjižicu, nemogu, znači direktora da menjam, onog direktora što se obogatio ...
    A išla je neka serija ?Robinja Isaura? se zvala ... evo stariji se sećaju ... Isto kao ?Rosa salvahe?, isto dildike neke totalne samo malo ipak tehološki, što kažu, korak iza. I to je bila robinja Isaura ...
    - Šta ja da radim ne mogu da protestujem proptiv onih, ovih. Da ja nosim tablu "Oslobodite robinju Isauru!"
    I ja kao:
    - HE, He, heee ...
    Niko se ne smeje. Onda oni meni, kao:
    - Ti se zezaš sa revolucijom kao, znali smo od početka, ti si izdo našu stvar.
    - Vašu - reko - možda jesam, svoju još nisam ...
    Al' vidim ja odno vrag šalu, ovi ne pire u ladnu čorbu i još uz inat napišem ja u to vreme jednu vrlo ozbiljnu pesmu, koja se zvala ?Proces diferencijacije u kombinatu za proizvodnju i preradu šećerne repe? ... Možete misliti kako je to bila ozbiljna pesma, pazi pesma sa takvim naslovom, budala pesma. Ono ?Kući begaj ...?, znaš totalna zezalica od pesme. Međutim u njoj inkrimisani stih ?Jebo te voz koji te dono?.

    I oni, za taj stih. Ko ovi za zastave, što ste vi nosili zastavu od Ferarija, a oni:
    - To su strane zastave, sa stranim konjom. Pazi, imamo mi naših konja oni nose strani. Ha, šta ne nosite šarca, što ne nosite zastavu sa šarcom, nego sa Ferarijevim konjom.
    Zači ,ovaj, oni se uvate za to, kažu:
    - Šta si ti to napiso? - a ja kažem:
    - To je šala to nije ozbiljna pesma, nemojte tako, to je šaljiva pesma.
    - Ne, ne, ne, ne, ne, ne znaš ti šta govoriš, ti si ovakav i onakav, mi smo znali to - reko:
    - Nije.
    - Jeste.
    - Šta jebo te voz koji te dono? - reko:
    - Pa to je zbog slanine.
    - Ma kakve slanine? - odma oni da nije nešto ramazan, na toj bazi.
    - Kakve slanine? - pa reko:
    - To je šala kod nas, to nisam ja izmislio, to je kao pošalica u narodu, zbog slanine. Četrdes' četvrte, četrdes' pete, kad su dolazili ti vozovi, onda ova sela što su imala više slanine, što su bolje stajala, oni su mazali šine slaninom da ne mogu vozovi da zakoče kod njih nego odu u sledeće selo. Tamo se zaustave ... To je činjenica, nisam to ja smislio ... Nije, nije, ... autorizovano, ... nije ... A ova mesta koja nisu imala elemenat, podmazni, kod njih se zaustavio voz i oni su izmislili tu rečenicu ?Jebo te voz koji te dono?. To nisam ja.
    I oni meni gumice malo seci, buši ha ha ha ha, i ono varijante i stakla i sve to. Bio je to jedan dosta zeznut period.

    I ja sad još hoću da pravim turneju. I trebali smo da idemo Kulu. Kula je mestašce jedno lepo u Vojvodini i ja kažem idemo u Kulu. Kažu oni:
    - Ti nisi normalan, gde sad da ideš u Kulu - ja kažem:
    - Znam da nisam normalan, al' ne mogu da povežem to sa Kulom - kažu:
    - Ne smeš tamo da ideš, jer tamo su svi sa voza - pa reko:
    - Dobro to su moja publika, ljudi koji shvataju da se ja s tim zezam.
    - Ne, ne, ne, ne, ne, da mi ispitamo puls publike.
    I odemo mi u jednu radio emisiju da ispitamo puls publike. Pazi prvi se javio jedan s pulsom dvesta devedeset, deda neki, deda sa onom kapom, verovatno, što se što se vezuje ko šilja. Uši što ima, znaš one kape što se spuštaju ... Nosilac spomenice '39, čoveče, dve godine ranije otišao da zauzme mesto ... I on na mene:
    - ŠTA SI TI NAAAAAAA ...
    Ko ovaj što se dero na kontramitingu, onaj siromah što je bio jedan:
    - ŠTA JE OVO NAAEEEEEEE ...
    Jel' dobro njemu sad? Jesu ga smirili? Ja sam se ... bojao sam se za njega ... (zvižduci) ... Ne mojte, nije to tačno, nije to pravo, mante, ppp, daleko bilo ... Ja sam vido raznih scena i Tina Tarner je, što kažu, turala na razna mesta, ozvučavala se na raznim mestima, al' ovaj je čisti petinger, ovaj je za Palmu, biće, usporeno na palmi:
    - HAAAAAAAAEEEEEEEEEEEEEEE ...
    Dobro, da ne skrenemo suviše od dede. I deda je meni kao:
    - Šta si ti BAAAAA - tu ovo - i šta ti je loše dono voz? - i ja kao ono voditelju ?stigapu?. A ovaj kao nemoj ?stigapu?:
    - Oćete ponoviti pitanje.
    - Da, da - kontranapad i on kao:
    - ŠTAAAAAETEBIDONO LOŠE voz? - i ja kažem:
    - Taštu ... Taštu, čoveče - no further questions. Gotovo dobiven slučaj. Znaš ono:
    - Pa ja nisam znao, izvini - reko:
    - Da, da, da ...

  11. #131

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Pa kao tekstopisca,muzicara ga izuzetno cenim uvek rado slusam njegove pesme ali smatram da preteruje i to poprilicno sa tim govorima o bivsem rezimu.
    NJegov posao je da peva a ne da s_re o politici,jednostavno politika me uopste ne interesujem a gde god se okrenes neko nesto o politici.Bar u muzici ne treba da bude toga.

  12. #132

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Mnogo ga volem volem volem i uvek rado slusam.A kao omiljene pesmice bih mogla da navedem *provincijalku,miholjsko leto,Dmoll ,poslednju nevestu...*
    ivancica

  13. #133

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Za sve one koji su studirali u devedesetim (i one koj nisu) i verovalu u bolje dane


    Studentima *

    To više nije stvar pacijenata
    Prerušenih u stranačke Lidere...
    Dosta Histeričnih, Klimakteričnih...
    Sami su stekli Duhovne Midere...

    To više nije pitanje Gadosti
    Profita, prevare i Mutne Vode...
    Ne, deco, To su Kradljivci Mladosti...
    Za vas je to već problem Slobode...

    Svakom svoj tropar. I svoji gresi...
    Dosta se brukala ova Nacija...
    Krajnji je čas da se Srbiji desi
    I jedna čestita generacija...

    *Bez prava da se uplićem, ali sa punim pravom da verujem u vas, kao što ne verujem ni u koga drugog.

    Novi Sad, 28.11.1996.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  14. #134

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Za moj Dunav i ostale mutne vode...

    Kažeš da ti nekad izgledam k`o Dunav

    Kažeš da ti nekad izgledam k'o Dunav
    stižem mutan, nepoznat i sam
    oko mene svud ravnica
    tudje zemlje, tudja lica
    Prošli dani, svetla u daljini
    Tuga, radost, istina i laž
    Ljudi čudni i smešni
    Ljudi sretni i grešni

    I ne traži da budem ti robom
    I ne spremaj mi zamke ni okom
    Jer ja rušim sve brane pred sobom
    Uvek nastavljam sam svojim tokom
    Hej slobodo, lepa ptico
    Hej živote, slatka tajno
    Hej daljine, dalje hajd'mo
    Sve do Crnog mora
    Koje znaci kraj

    Kažeš da ti nekad izgledam k'o Dunav
    Stižem mutan, nepoznat i sam
    Nosim miris planina
    Miris žita i vina

    I ne traži da budem ti robom
    I ne spremaj mi zamke ni okom
    Jer ja rušim sve brane pred sobom
    Uvek nastavljam sam svojim tokom
    Hej slobodo, lepa ptico
    Hej zivote, slatka tajno
    Hej daljine, dalje hajd'mo
    Sve do Crnog mora
    Koje znaci kraj
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  15. #135

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Jedino sam zbog njegovog koncerta provela u smrdjiovom autobusu dva puna dana i nisam pozalila.Od malih ga nogu obozavam, ali ne slusam ga cesto jer odvlaci u poseban stimung kad postajem tesko probavljiva i onda me samo pusti na miru. Moja omiljena Balaseviceva je:

    Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
    Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik...
    Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha
    Koja strepi i od mirnih obronaka sna...

    Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
    Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
    Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
    Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...

    Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
    I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje...
    Al uspevam da jos jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
    Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...

    Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja ćud...
    Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
    Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomračilo...
    Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo...

    Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin...
    I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični Harlekin...
    Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu...
    Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...

    Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
    Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
    Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
    Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...
    Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

Strana 9 od 25 PrvaPrva ... 789101119 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •