Đorđe Balašević - Strana 3
Strana 3 od 25 PrvaPrva 1234513 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 363
  1. #31

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Priča o Vasi Ladačkom


    Znate l' priču o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
    Jednom devet dana nije izlazio iz birtije, kažu da je bio čudna sorta...

    Otac mu je bio sitni paor, 'ranio je sedam gladnih usti'.
    Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektičava,
    umrla je s trideset i nešto...

    Imali su par jutara zemlje, malu kuću na kraju sokaka.
    Na astalu navek hleba, taman tol'ko kol'ko treba,
    al' je Vasa hteo mnogo više...

    Želeo je konje vrane, po livadi razigrane,
    sat sa zlatnim lancem i salaše...
    Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne,
    u karuce pregnute čilase, ali nije mog'o da ih ima.

    Voleo je lepu al' sirotu, uz'o bi je, samo da je znao:
    voleš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu,
    to ne bira pamet nego srce...

    Sve se nad'o da će ljubav proći. Zanavek je otiš'o iz sela.
    Nikad nije pis'o nikom, venč'o se sa miraždžikom,
    jedinicom ćerkom nekog gazde...

    Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
    sat sa zlatnim lancem i salaše...
    Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
    u karuce pregnute čilase, sve je im'o ništa im'o nije.

    Propio se, nije proslo mnogo, dušu svoju Đavolu je prod'o.
    Znali su ga svi birtaši, tražio je spas u čaši,
    ali nije mog'o da ga nađe...

    Mlad je, kažu, bio i kad je umro, sred birtije, od srčane kapi.
    Klonula mu samo glava, k'o da drema, k'o da spava
    i još pamte šta je zadnje rek'o...

    Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
    džaba bilo sata i salaša...
    Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
    džaba bilo karuca, čilaša...

    Kada nisam s onom koju volem,
    kada nisam s onom koju volem.

    Kad ja nisam s onom koju volem,
    E, kad nisam s onom koju volem.

    Znate l' priču o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
    Čak i oni slični njemu, kada razmisle o svemu,
    kažu da je bio čudna sorta..
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #32

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Badnje veče




    Kao davni greh,
    uvek mi se ista javljas.
    Odzvanja ti smeh,
    cipele u prozor stavljas.

    I vecno sanjas,
    svetom putujes bez putovanja
    a Badnje vece dolazi.

    Mogla si mi bas
    i reci neke reci nagle.
    Oci su mi, znas,
    pune one iste magle.

    Al' suprotnost susta,
    sad u meni tuga koren pusta
    a badnje vece prolazi.

    To je bilo nase zadnje,
    sad opet zvona zvone - slusam to.
    Ne, nije svako vece Badnje,
    al' ovo danas, sasvim slucajno - Badnje je.

    U poslednji cas,
    kao uvek na to vece,
    gospodja do nas
    unucima kolac pece.

    U mojoj sobi
    samo stari veker vreme drobi
    a Badnje vece prolazi...

    To je bilo nase zadnje,
    sad opet zvona zvone
    - slusam to.

    Ne, nije svako vece Badnje,
    al' ovo danas, sasvim slucajno -
    Badnje je.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #33

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Al' se nekad dobro jelo


    Nema više, dobri svete, one lepe še'set pete
    kad smo bili na svečari kod kumova naših starih.
    Klizio je voz k'o sanke, al' smo stigli do Palanke.
    Severac je duv'o 'ladan, pa ko ne bi bio gladan?

    I čim smo stigli viknu kum svoju ženu:
    "Sido! Postavljaj, bog te vid'o!"

    Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša,
    pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom.
    Mesto leba mesa bela, princes krofne - vangla cela,
    suvih šljiva i koljiva i rezance s makom.
    E, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš.

    Do večere vreme kratko za kitnikes i za slatko.
    Da odbiješ, to ne vredi, da se kuma ne uvredi.
    Naš kum Pera, dipl. agronom, reč o ovom, reč o onom,
    sve uz vino, porto-gizer, 'di gutljaji sami klize.

    Taman smo bili gladni kada se začu:
    "Sido! Večeru, bog te vid'o!"

    Ođedared - astal šaren, sos paradajz, krompir baren,
    šuve šnicle, ko promincle, kara-batak svakom.
    Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase.
    Onda torte, razne sorte i rezanci s makom.
    Ej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš!

    Vejao je sneg po šoru, sedeli smo do pred zoru.
    Baba reče: "Deder kaput! Radni dan je, 'ajmo na put!"
    Al' kum Pera odma' skoči: "Šta to vide moje oči?
    Sido, ne daj nikom kaput! Prvo fruštuk, e, ondak na put!"

    Ne drema vredna kuma, ne sluša prve petle,
    brža je od raketle.

    Nosi vruće 'leba kriške, fafarone, čvarke friške,
    začas sprema šunke, rena, i pihtije svakom.
    Pitamo ih: "Ljudi, dokle?!" "Čekaj", kažu, "još šnenokle,
    i šufnudle i griz-štrudle i rezance s makom!"
    Hej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš!

    I ondak, sat i frtalj, kol'ko je iš'o šinobus, nismo ništa jeli,
    i kad smo stigli na stanicu odma' kupimo burek, lep, frišak,
    mastan, sve nam, onako, mast curila niz bradu.

    Pa ondak opalimo preko toga jednu tepsiju šampita i gajbu piva.

    Mlakog.

    Crnog.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #34

    Odgovor: Đorđe Balašević

    D moll



    Odlutas ponekad i sanjam sam, priznajem ne ide, ali pokusavam
    I uvek dodje D-moll
    Spusti se ko lopov po zicama, ruke mi napuni tvojim sitnicama
    I tesko prodje sve to

    Jedan D-moll me dobije, kako odes ti u sobi je
    Glupi D-moll uvek sazna kad je to
    Uhvati me cvrsto i ne popusta, lud je za tisinom, to ne propusta
    Vodi me u svoj plavicasti dol

    Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali,
    Nije to, sta je tuga za D-moll

    Ponekad te nema i sasvim sam izmisljam nacin da malo smuvam dan
    Ali je lukav D-moll
    Pusti da se svetla svud priguse, saceka poslednje zvezde namiguse
    Vuce mi rukav, idemo

    Plasi me on, gde si ti, hiljadu se stvari moglo desiti
    Glupi D-moll, za kim tuguje svu noc
    Uzme me u svoju tamnu kociju, nebo primi boju tvojih ociju
    Znam taj put, to je precica za bol

    Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali,
    Nije to, sta je tuga za D-moll

    Ostala je knjiga sa par neprocitanih strana
    I neke stvarcice od herendi porcelana
    I jedan pulover
    U kom si bila
    Ostala je ploca Best Of Ry Cooder
    I fina mala plava kutijica za puder
    I ja sam te ostao zeljan dok me bude
    Moja mila
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #35

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Don Francisco long play


    Don Francisco Long Play

    You must be carefull, my compadre,
    you must be very carefull if you going south,
    becouse in mountain Siera Madre
    is very best for you to shut your dirty mouth.

    O, there are banditos mucco danger,
    they want your money and your horse.
    You are a gringo, I mean, You are a stranger,
    but you know everything of course

    about famous and very popular
    Don Francisco Long Play.

    From Rio Grande to Guadalahara, and all along the Mexican bay,
    there are trumpetas, and there are guitaras
    always with Don Francisco Long Play.
    O, he has nothing but his old sombrero, for senoritas this is OK.

    They drink to fight with his pistolero with bullet long play.
    They drink to fight with his pistolero with bullet long play.

    He was a friend of Pancho Willa,
    but never interested in revolusion.
    No, cigarilos and tequila,
    and prety ladies, o he was a big padron.

    School teacher, young Rosita Flores,
    once found this hombre in her bed.
    She get new name, Rosa Deflores,
    but she is satisfied and glad.

    You are always wellcome and mucco popular
    Don Francisco Long Play.

    From Rio Grande to Guadalahara, and all along the Mexican bay,
    there are trumpetas, and there are guitaras
    always with Don Francisco Long Play.
    O, he has nothing but his old sombrero, for senoritas this is OK.

    And if you fight with his pistolero with bullet long play.
    And if you fight with his pistolero with bullet long play.

    Hey, amigo, I won't give you a lessons, I mean, you are a big men
    and you know everything of course, but, listen to me:

    If you want to be a real gentleman, just take it easy, take it
    easy amigo, and very slowly.

    Hey amigo, you know, you are not a children, all those banditos,
    they were nothing, only he was a big muccaco.

    From Rio Grande to Gvadalahara...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #36

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Bezdan



    Nema me vise u tvojim molitvama,
    vise me putem ne prate.
    A noc mi preti, ponoc i pusta tama,
    kad me se samo dohvate.

    Vise me ne volis,
    kad se vracam nisi budna,
    ne goris,
    gasne nasa zvezda cudna,
    lazna srebrna stvar.

    Daleko putujem,
    vetar nudi neke rime,
    kupujem,
    pristaju uz tvoje ime,
    dva-tri stiha na dar.

    Ne slusam vise sta sapuces dok snivas,
    plasi me koga pominjes.
    I sve si dalja, a sve mi bliza bivas,
    kao da opet pocinje...

    Ali me ne volis,
    to se uvek drugom desi,
    govoris,
    ali vise ne znam gde si,
    da li neko to zna?

    Sta sam uradio?
    Kakva tuzna humoreska!
    Gradio
    ispod gradova od peska
    dubok bezdan bez dna.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #37

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Lepa protina kći


    Jos sam bio sasvim mlad
    neke barske ptice sam lovio tad,
    kad je dosla da se kupa
    lepa protina kci.

    Nije znala gde sam ja
    da je gledam krisom kroz trsku i sas.
    Preko reke noc je pala
    kao plast.

    I mesec bdije nad vrbakom,
    srebri nebom zvezda roj,
    a kapi vode kao biseri
    koji blistaju svud po njoj.

    O srce ludo, ludi sni,
    vec se moji drugovi momcili svi,
    a ja sam hteo samo jednu
    lepu protinu kci.

    Cudnom pesmom, zvoni drum,
    te su zime svatovi dosli po nju,
    izdaleka, neki svet
    za mene tudj.

    I bas sam prosao sokakom,
    padao je prvi sneg.
    I jos ponekad zazvone praporci
    sto me odnose ko zna gde.

    Da se zenim imam kad,
    ja sam eto, ostao momak do sad
    i nikad vise nisam sreo
    lepu protinu kci.

    Jedan zivot miran, tih,
    nekad bacim kartu il' napisem stih,
    stvari teku
    ja se drzim izvan njih.

    I ljubim dobre, ljubim lake
    neke prave, a neke ne,
    i sve su vile, ma sve su kraljice,
    i sve su nevazne naspram nje.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #38

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Menuet


    U pet i petnest je zvonio sat, jednoga jutra na kraju leta.
    U šest i deset je kretao voz s nekog perona na kraju sveta
    mene je čekao taj voz...

    Kraj mojih nogu je spavao pas, rekoh mu tiho, "Hej, beži odatle".
    Otvorih vrata, izađoh na trem na kom su cvetale bele muškatle.
    Pomislih, to je, mozda, taj dom.

    Nije me čula, mirno je snila svoje lepeze i sveće i čipke.
    Snila je dane, mirne i nežne, k'o crno - bele klavirske tipke.

    A u životu, sama na svetu, u menuetu tražila spas.

    Siđoh pred kuću, na prašnjavi put, k'o neki lopov, polako i tiho.
    Ja nisam bio taj vitez za nju, mada mi govore da sam Don Kihot ,
    al' to je sasvim druga stvar.

    Bila je zvezda, bila je pesma, svaki dan druga, a večito ista.
    Snila je dobra stara vremena, i svog Šopena i Baha i Lista.

    Možda će sama, u grubom svetu, u menuetu naći svoj mir.

    Od tad je prošao vek ili dva, javi se retko ponekom kartom.
    I ko zna gde je, ne zelim da zna, koliko čeznem za dalekim martom,
    kad sam je sreo prvi put.

    Bila je zvezda, bila je pesma, svaki dan druga, a večito ista.
    Snila je dobra stara vremena, i svog Šopena i Baha i Lista.

    A u životu, sama na svetu, u menuetu tražila spas.

    Još uvek lutam, gde je kraj puta? Pamte me mnoge provincijske pruge.
    Kriju me mračne, jeftine krčme, noći su, ponekad, puste i duge.

    Nestajem tada u nekom svom svetu, i menuetu, i menuetu...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #39

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Odlazi cirkus


    Odlazi cirkus iz našeg malog grada
    Širokim drumom što izlazi na most.
    Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
    ko je domaćin a ko je bio gost?

    Nestaje cirkus u širokoj ravnici.
    U kišnoj noći za njim se srebri trag.
    Odlazi fakir i artisti na žici
    i tužni pajac što bio mi je drag.

    Dal' je sve bilo samo fol?
    Dal' je sve samo jeftin trik?
    Il' sve te maske kriju bol
    i neki sasvim drugi lik?

    Pričaće deca o svetlima arene,
    vežbaće krišom kod kuće neki štos.
    Ali već sutra, čim prođe neko vreme
    samo će retko pomišljati na to.

    Ostaće okrugli trag na mestu šatre,
    tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk.
    I par plakata, na njima gutač vatre
    kome će klinci već nacrtati brk.

    Dal' je sve bilo samo fol?
    Dal' je sve samo jeftin trik?
    Il' sve te maske kriju bol
    i neki sasvim drugi lik?

    Laku noć dame i gospodo.
    Eto, i ova predstava je završena.
    Nadam se da ste uživali u njoj.
    Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
    Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
    na nekoj drugoj predstavi,
    u nekom drugom cirkusu.

    Odlazi cirkus iz našeg malog grada
    širokim drumom što izlazi na most.
    Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
    ko je domaćin a ko je bio gost?

    Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
    Mnogi su predstavu shvatili do sad.
    Nove pajace ce masa naći lako
    jer drugi cirkus ce doći u naš grad.

    Ma sve je bilo samo fol.
    Sve je to samo jeftin trik.
    I sve te maske kriju bol
    i neki sasvim drugi lik.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #40

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Provincijalka



    Rekli su mi da je dosla iz provincije
    strpavsi u kofer snove i ambicije
    drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja
    shvatih, boze, ovo je sazvezdje za nju - provincija

    Srce stade k'o dete da se otima
    trazili smo se po prethodnim zivotima
    ostavih iza sebe svet, zablude, promasaje koji tiste
    prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste

    O da mi je da se jos samo jednom zaljubim
    opet bih uzeo kostim vecnog decaka
    i opet bih smislio kako da prodangubim
    dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka

    Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih
    usamljeni galeb iznad mora osrednjih
    reci bi sve pokvarile, samo se cutke pokraj mene stisla
    sami, svoji, izbeglice iz besmisla

    O da mi je da se jos samo jednom zaljubim
    opet bih gledao niz kej kao niz prugu
    i opet bih znao da se u oblak zadubim
    i cekao bi samo nju, nijednu drugu

    Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti. Reci
    jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
    staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima
    kad zazmurim ali postoje u nama neke neprevodive dubine.
    Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...
    Napisi mi pesmu, molila je. I nisam znao da li cu umeti.
    Voleo sam je tako lako a tako sam tesko to znao da pokazem a
    onda odjednom raspored mladeza na njenim ledjima kao tajna
    mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i
    tako, eto ti pesma, ludo jedna...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #41

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Narodnjaci


    Narodnjaci su preuzeli stvar,
    znaju sistem i stvaraju dar-mar.
    Rasturaju po pitanju tiraza,
    sve veca je blamaza biti neko od nas.

    Narodnjaci su ukrali moj bend,
    narodnjaci su federalni trend
    a mi smo gurnuti u ilegalu,
    na kom tajnom kanalu naci bazu i spas?

    O narodnjaci,
    sve vam je u saci al' zasto da se baci?
    Ma ostavite nesto i za nas.
    Narodnjaci, braco i zemljaci,
    budite ortaci pa smanjite taj gas!

    Narodnjaci na kljucnim mestima.
    Narodnjaci u glavnim vestima.
    Na dzinovskim plakatima u boji,
    kud koji mili moji, da vam ne cujem glas.

    Narodnjaci sa nasim curama.
    Narodnjaci u svim strukturama.
    Od udruzenog rada pa do sporta,
    narodnjak ante portas, njihov dolazi cas!

    O narodnjaci...

    Nemaju njive te perspektive, armiran beton zove nas sad.
    A snovi lebde izmedju negde na relaciji selo - grad.
    Nastupa era amatera, iz svoje koze moze se sad.
    Rapidno stasa hibridna klasa na pola puta selo - grad.

    Narodnjaci...

    Narodnjaci, narodnjaci, narodnjaci, narodnjaci...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #42

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Namćor


    Ne volem... Nikog, lutko... Takva mi je narav...
    Kao odžak star i garav...
    Puno dima je kroz mene prošlo...

    Ne volem... Ujne, strine, šogore, komšiluk...
    Nataknem ih na čiviluk...
    Od njih ništa dobro nije došlo...

    Ne volem... Semenkare... Cigose trubače...
    Burek... Ulične pišače...
    Nek mi moju lepu varoš vrate...

    Ne volem... Džipadžije... Dizel... Butikaše...
    Restoteke... Tamburaše...
    Svaku pesmu bar za strofu skrate...
    Mater im...

    Al tebe volem, to je fakat...
    Ti si mi ljubav jedina...
    Prodaću onu našu kućerdu "na lakat"...
    Ma nek je stoput dedina...
    Da kupim četir konja besna...
    Da ih u oblak upregnem...
    Pa s tobom di nas niko ne zna uteknem...

    Ne volem... Kad mi gaće uđu... Di već uđu...
    Te što brinu brigu tuđu...
    Košticu u štrudli od višanja...

    Ne volem... Zatucane... Gratis... Kravataše...
    Hipohondre što se plaše
    Da dobiju rak od razmišljanja...

    Ne volem... onda krvoločne pse i gospodare...
    Nađubrene trotoare...
    Maskirne kad navale na pendžer...

    Ne volem... one lopuže što voze tuđa kola...
    Znaju azbuku do pola...
    Miču usnama dok sriču pejdžer...
    (nji' se malko gadim, pravo da ti kažem...)

    Al tebe volem, to je fakat...
    Ti si mi ljubav jedina...
    Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
    Pa nek je stoput dedina...
    Da kupim čamac na dva vesla...
    I onaj šešir rogozan...
    Pa tebe di nas niko ne zna odvozam...

    E onda, ne volem šizove i nervne bolesnike...
    Pre ih puštali za vikend...
    Sad ih puste pravo pred kamere...

    E ne volem... Sve te lezibejke, da prostite...
    Proročice... Travestite...
    Nek mi gospon-dame ne zamere...

    Ne volem... Teget girtlu na teget mantilu...
    Šestu ličku... Sedmu silu...
    Opa-cupa preko Okučana...

    Ne volem... Izbore... Televizor... Plakate...
    Dosta, ako boga znate...
    Ludnica je kanda otključana širom ostala...
    (provert'e, molim vas?)

    Al tebe volem, to je fakat...
    Ti si mi ljubav jedina...
    Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
    Pa nek je stoput dedina...
    Da kupim adicu od peska...
    Na njoj šumarak nakrivljen...
    Da tebe di nas niko ne zna sakrijem...

    Sta je ovo, solo? Uf, ne volem solo...A to je onaj sopran saksofon? To tek ne volem!

    Ej, ne volem, daklem... Uzdržane... Trezvene...
    Pa džoging... Takve najpre trefi šloging...
    Al ni krkanje mi nije blisko...

    Ne volem... Što odasvud samo čuješ daj mi!
    Il' se prosi il' se zajmi...
    Jebo te, ja nikad nisam isko?

    Ne volem... Štreberčine... Večne odlikaše...
    Crne rolke i sektaše...
    Ne padam na Tibet... Ili Burmu...

    Ne volem... Škrtariju... Intelektualce...
    Koji važno vrte palce...
    Kupiš ih za špricer i kavurmu...
    (koju ja licno, isto, mislio sam na kavurmu, ne volem...)

    Al tebe volem to je fakat...
    Ti si mi ljubav jedina...
    Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
    Ma nek je stoput dedina...
    Napuklo srce na dve pole...
    Ljubav je teret pregolem...
    Baš ni to što tol'ko volem... Ne volem...

    Joj, ovaj, ovo sto ne volem ovako, kad zavrsi pesmu ovako, k'o racija...

    Bas je logicno, sta?

    ...k'o da je upalo nesto..., sta je? Koju logiku te Kole, tu si me nas'o?!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #43

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Requiem


    Kad god prodjem ulicom sa tvojim imenom,
    pomislim na onu pesmu...
    vec je godinama ne pevam, stari refren nikom ne treba.
    Ljudi pesme kratko pamte,
    Komandante...

    Ostace u knjigama i prica o nama: Balkan krajem jednog veka.
    Svako pleme crta granicu, svi bi hteli svoju stranicu...
    Tope se snovi kao sante,
    Komandante...

    Na barikadama su opet zastave,
    svet ide kao na praznike,
    A decu izvode s jutarnje nastave
    da vide gladne radnike...

    A gde smo mi, naivni, sto smo se dizali na Hej Sloveni?
    Kao da smo uz tu pricu izmisljeni.

    Vremena su nezgodna, za momka kao ja, koji gleda svoja posla...
    Nisam lutak da me naviju. Imam samo Jugoslaviju...
    Sve druge baklje bez mene plamte, Komandante...

    Na barikadama su opet zastave, svet ide kao na praznike,
    A decu izvode s jutarnje nastave da vide gladne radnike...
    I svi su tu da dobiju na toj lutriji...
    Na barikadama su uvek najbrzi, al nikad i najmudriji.

    A gde smo mi, naivni, sto smo se dizali na Hej Sloveni?
    Kao da smo uz tu pricu izmisljeni...
    I prevareni...

    Kad god prodjem ulicom sa tvojim imenom
    pomislim na Panta Rei...
    Bacice se, tako, neki lik kamenom i na tvoj spomenik,
    Jer sve se menja, i sve tece...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #44

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Starim


    Jutro me zatice samog, kao skoljka u pesku...
    Svu noc su senke na zidu skicirale fresku...
    Trazio sam jedan stih, skoro da ga osetih, al' mi je iz ruku nestao.
    Protura se novi dan, al' taj trik je providan,
    samo da bi prosli prestao...

    Jutro me zatice u pravom haosu tema...
    U mojim strofama lagani raspad sistema...
    Al' u tajnim vezama s nekim davnim brezama, ponovo se pesma primice
    Zasad nema imena, samo bluza svilena,
    Kako mi iz ruku izmice...

    Zaboravljam imena, samo liuca ostaju,
    u prolazu ljude otkrivam kroz sifre...
    Dovraga, sve mi to govori da starim...
    Zaboravljam dosadne cifre.

    Zaboravljam imena malih bircuza uz put
    i curica, sto su uvek dobre bile.
    Neke bistrine se nepovratno mute
    ali nikad dodir svile...

    Jutro me zatice opet u smisljenju bekstva...
    Cim malo usporim stignu me davna prokletstva...
    To su samo momenti, losim vetrom doneti, to su samo male vecnosti...
    To su samo godine kad se covek otkine,
    Kao od one gorke tecnosti.

    Zaboravljam...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #45

    Odgovor: Đorđe Balašević

    U razdeljak te ljubim



    Kad je pre mnogo leta bal pravio baron,
    Von Ligenstul je pozvan da naiđe i on.
    Čim uš'o je u salu, onako lep i mlad,
    prišla mu neka dama, i uzviknula tad:
    "U razdeljak te ljubim, svim žarom srca svog,
    jer hoću da poludim zbog razdeljka ti tvog.
    U razdeljak te ljubim, jer želim da se zna,
    zbog njega razum gubim, zbog njega nemam sna."

    Von Ligenstul je hitro napustio taj bal,
    Želeći da, pre svega, eskivira skandal.
    Al' već sledećeg dana ponovilo se zlo,
    Stiglo je njeno pismo, na kom je pisalo:
    "U razdeljak te ljubim, svim žarom srca svog,
    jer hoću da poludim zbog razdeljka ti tvog.
    U razdeljak te ljubim, jer želim da se zna,
    zbog njega razum gubim, zbog njega nemam sna."

    Von Ligenstul je bio zbunjen stvarima tim.
    Izgubio je živce, promen'o se sasvim.
    I poč'o je da traži u alkoholu spas,
    mesto miševa belih, priviđ'o mu se glas:
    "U razdeljak te ljubim, svim žarom srca svog,
    jer hoću da poludim zbog razdeljka ti tvog.
    U razdeljak te ljubim, jer želim da se zna,
    zbog njega razum gubim, zbog njega nemam sna."
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 3 od 25 PrvaPrva 1234513 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •