Đorđe Balašević - Strana 6
Strana 6 od 25 PrvaPrva ... 4567816 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 76 do 90 od ukupno 363
  1. #76

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Čivutski vrt

    Ako kročiš u čivutski vrt, na sedmo koleno čini će pasti...
    I, ko da nema drugih bašti... Di sve pupi i sve šljašti...
    Di na miru možeš šeboj i božure krasti...
    Moja nesretna mati... Htela me spasti... Savetom finim...
    Al morala je dotad znati... Da ne sme kasti... Šta da ne činim...

    Šta je bedem neg široki zid? Lako se zajaši... Ko stari čilaš...
    Mahovina ko astragan... Da bez glasa šmugne dragan...
    Ukraj neba se lepeza mlad šaran porcijaš...
    Ruka zavesu miče... Trepte u tmini... Biserni zdenci...
    Zbog nečeg đurđic uvek niče... Baš u tišini... I baš u senci...

    Neću skoro onim šorom... Ne znam posle put odande...
    Me sem čoro, moja lolo... Čhu ćo šoro paša mande...
    Vetar cvili i leleče... Skini suknju i jeleče...
    Nit ko mari, nit ko zna... Na ćer mande čingara...

    Ako dirneš u čivutski vrt... Kletvu ćeš nositi ko srebrn zvončić...
    Bićeš žedan kraj bunara... I siromah s puno para...
    Sve ćeš dijamante dati za smešni cirkončić...
    Ko u tuđi vrt uđe... Crn lebac mesi... U crnom plehu...
    Eh... "Ne poželi ništa tuđe..." Svi smrtni gresi... U tom su grehu...

    Kao mrva iz džepa... Truni se lako... Život protekli...
    Da, rekli su mi da je lepa... Ali baš tako? To nisu rekli...

  2. #77

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Kere varošanke

    Imo bi' ja što god kasti i akonto Ove Vlasti... Ali neću...
    Đavo je tu da me tera... Ja sam tu da ne pretera... Odoleću...
    Briga mene za "poštene" što zastrane...
    Za ministre, nadobudne i nastrane
    Briga me za razne mustre, notaroše, mlade žustre...
    Što zanoće ko "hetero", a osvanu na četvero...
    Imo bi ja što god kasti... ej...
    Čerez čega? Vidi jarca! Slaba vajda od bećarca!
    ja sam o'de zadnja šuša, nema mene ko da posluša...

    Imo bi' ja što god kasti ne mož' otog rep izrasti... Al izvin'te...
    Već sam bego preko bašte... Ajd jedared i vi kašte... Il se skin'te...
    Marim ja za bezbožnike prve vrste,
    Što ćorišu levom dok se desnom krste...
    Baška što za nji' ne vredi nijedna od zapovedi,
    Donacije već otvore rajske dveri za zlotvore...
    Imo bi ja što god kasti, ej...
    A s tim ću samo steći neke dušmane i jediveke
    Beležnike što se mite.. Činovnike nezasite...
    Načelnike... i finanse... Okan'te se... Nema šanse...

    Lajte kere varošanke... Kera sam i sam... Odlično vas znam...
    Ne dam za vas žute banke... Lajte samo znajte da vas ne slušam...
    Dok je meni moje ljubice... Moje bubice... I golubice...
    Man'te me se gracki kerovi... Baš i niste neki zverovi...

    Imo bi' ja što god kasti, bilo bi tu da se masti... Ali C!
    Pre bi' ti ja reko štošta pa da ne znam kol'ko košta... Sada? Duplo C! C!
    Ne pominjem Te što su nas obrukali...
    Iz mesta nas žandarima odrukali...
    Dele zemlju i drumove na zaove i kumove...
    Zakunu se pa odaju... Prepakuju pa prodaju...

    Imo bi' ja što god kasti, ej...
    Nateraću na vrat bedu, 'oštaplere sve po redu:
    Prefarbane stare kante... Promašene muzikante...
    Razne vojne liferante... i berzanske špekulante...

    Imo bi' ja što god kasti da se čovek zaprepasti... Paz' da ne bi...
    Svi to vide, svima jasno, samo ja da kažem glasno? Dođ'te sebi...
    Što bi prič'o o dvoličnim barabama?
    O njima će pisati po tarabama
    Da su krali... nisko pali... tuđe snove prokartali...
    Sve spiskali... sve popasli... I ispali nedorasli...
    Imo bi' ja što god kasti... ej...
    Pa da mene stigne kazna? Da crvenim kad se sazna
    Da su mi pajtaši stari ordinarni šibicari...
    Prevaranti zlatousti... Lezilebi jedni pusti...

    Lajte kere varošanke...

  3. #78

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Kao rani mraz

    Dolmom idu majski svatovi... Nisu moji nego bratovi...
    To da je brataš mlađi od mene... Više niko ni ne spomene...

    Svi redom pregli bele pegaze... Da đurđevak uz put ne gaze...
    Tamburaša tri fijakera... Sram ga bilo kogod zakera...

    Oprosti mi... Moja rano rana...
    Oprosti mi... Srećo bogomdana...
    Bez reči si na basamak stala...
    A na moj život ta je tvoja tuga pala...
    Kao pokora... Kao rani mraz...

    Gledala me jedna ista Ti... ja sam još i mogo pristati...
    Al srce...
    Ono se ko jare opire... Retko ko do njega dopire...

    Oprosti mi... Moja rano rana...
    Oprosti mi... Srećo bogomdana...
    Pod nebom je ognjeno i snežno
    Al malo šta još ume da ubije nežno...
    Da ne primetiš... Kao rani mraz...

    Poljem idu svatovi... Svatovi su bratovi...
    Mlada prava partija... Lepša neg bogatija...
    Poljem žice štrucaju... Momci uvis pucaju...
    Muzika ne zastaje... Sa dušom se rastaje...

  4. #79

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Maliganska

    Život baš i nije bog zna šta...
    Al za svaki slučaj uvek uzmem šta mi da:
    Frtalj leba... Metar neba... I pun šešir sna...
    Al Đavo gleda da i njemu bude fino...
    Pa katkad sav taj džumbus umoči u vino...

    Dajte mi vino, vino nek se toči...
    Dok traju dani... A naročito noći...
    Jer tu je tuga... Ta moja verna druga...
    A kad je tuga onda treba da se cuga...
    Dajte mi vino... Ja nemam drugih želja...
    Ni bližeg roda... Ni boljih prijatelja...
    Jer tu je tuga... Ta moja crna kuga...
    A kad je tuga onda mora da se cuga...

    Sreću sam ko rukav izvrto...
    S vrha brda svaka staza vodi nizbrdo...
    Malo ko je, čedo moje, tome izvrdo...
    Ali kad cugnem, ja lakše misli sredim...
    Znam, tu sam di sam... Al bar se manje jedim...

    Dajte mi vino, vino nek se toči...

    S jeseni, kad bagrem opadne...
    Potera me maler... Štagod počnem propadne...
    Još mi se, u inat, Ta Što Ne Sme dopadne...
    E, stara rana se vida starim lekom...
    Dabome vinom... Ta ne bi valjda mlekom?

  5. #80

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Soliter

    Naš soliter je super, brat je na glavi bratu,
    al' da krenemo redom, znači na prvom spratu,
    žive dobri južnjaci,
    znam ih samo po faci i po pesmama.

    A nad njima se viju tići junačke krvi.
    Jes', na drugom su spratu, al' su inače prvi.
    Kažu: "Uzdaj se u se,
    u se i u svoje Ruse, pa da guslamo!"

    Naš soliter je veselo zdanje, talasa masa, ljulja ga stalno.
    Sad je doveden u prizemno stanje, al' zamišljen je monumentalno.

    Takvog nema na svetu okruglom, fasada drži, a temelji klize...
    Naš je soliter pod izvesnim uglom, kao slavni toranj iz Pizze.

    U, na trećem je spratu opštenarodna strava,
    ona dva podstanara traže stanarska prava.
    Zasad parnica fer je,
    dok ne poleti perje kroz naš soliter.

    A na četvrtom sevdah, raja puca od zdravlja.
    Jedni vide svog boga, drugim Gospa se javlja,
    a proleter goloruk
    diže vile na o-ruk, era mermera.

    Naš soliter je veselo zdanje, talasa masa, ljulja ga stalno.
    Sad je doveden u prizemno stanje, al' zamišljen je monumentalno.

    Takvog nema na svetu okruglom, fasada drži, a temelji kliže...
    Naš je soliter pod izvesnim uglom, kao slavni toranj iz Pizze.

    Susjed s petoga kata ima pregled od gore:
    jedan prozor na zapad, drugi prozor na more.
    Da se nebi opekel,
    nikad niš ne bu rekel... To je najbolje.

    A na šestem nastropju neki skupovi tužni.
    Ti se ne druže s nama, mi smo suviše južni.
    I kad razmislim malo,
    njima nije baš stalo za naš soliter.

    Naš soliter je veselo zdanje, talasa masa, ljulja ga stalno.
    Sad je doveden u prizemno stanje, al' zamišljen je monumentalno.

    Takvog nema na svetu okruglom, fasada drži, a temelji klize...
    Naš je soliter pod izvesnim uglom, kao slavni toranj iz Pizze.

  6. #81

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Čekajući Montenegroexpress

    Nebo opet nešto smera,
    (miting zvezda iznad Miločera),
    dok čekamo Montenegroexpress...

    Onaj provaljeni frajer,
    pokvarenjak i voajer,
    napadno proviruje kroz čempres...

    Ćuti, jedina,
    zavuci se pod moje rame,
    sludeće me bregovi i vode...

    Ćuti, sve se zna,
    i sve su priče ispričane,
    ne znam šta bi moglo da se doda.

    Zrnce soli na tvom licu,
    detalj za tu razglednicu,
    priznaćeš mi jednom s kog si sveta.

    Stranci tegle karavane,
    dalek im je put do grane,
    skrckali su sledovanje leta...

    Ćuti, jedina...

    Daleke vatre na obali po pesku vitlaju boje.
    Razne smo krajeve probali, al' ovde, stvarno, dobro je.

    Umorna si, mila, nek si,
    to je nesto što ti stoji seksi.
    Dremni malo, ko kaže da ne smeš?

    Dva oblačka, k'o dve grudve,
    blesave se iznad Budve,
    dok čekamo Montenegroexpress...

    Ćuti, jedina...

  7. #82

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Neki se rode kraj vode

    Neki se rode kraj vode, plavetne,
    i život im surov ritam nametne:
    s neba sve i metalik BMW...
    I one tanke talijanske cipele,
    Što lako gaze i dobro prolaze.

    U leto nude nam geto, šatore,
    pet zvezda za ljute okupatore.
    Kinta-dve za noviji BMW...
    U fond za tanke talijanske cipele,
    što lako gaze i dobro prolaze.

    Samo prebroje Švapce k'o deca klikere,
    i samo nataknu tamne cvikere.
    Miki, pa to je kao na sliki:
    Orlovi rano lete na plavim markama,
    a galebovi nad belim barkama kruže, to je nepravda druže...

    Mene je geografski faktor omeo
    da ikad vozim alfa romeo,
    nervi su na rezerevi...

    Neki se rode kraj vode, i to je kraj,
    furesti furaju sve za zimmer frei:
    nov TV i felge za BMW...
    I nove tanke talijanske cipele,
    što lako gaze i dobro prolaze.

    Samo prebroje Švapce k'o deca klikere,
    samo nataknu tamne cvikere.
    Miki, to je kao na sliki:
    Orlovi rano lete na plavim markama,
    a galebovi nad belim barkama kruže, pa to je nepravda druže!

    Ometen, dakle, pomenutim faktorom,
    jurim kroz njive sportskim traktorom.
    Nervi su na rezervi...

    Moj život nije toj priči ni nalik,
    ja imam srp i čekić metalik,
    i čekova za još par vekova...
    Na mom su putu mutne baruštine.
    Hiljadu rupa odavde do skupštine.

    Rođen sam kraj kanala za navodnjavanje,
    meni je glavna stavka davanje.
    Miki, a dotle na onoj sliki:
    Orlovi rano lete na plavim markama,
    a galebovi nad belim barkama kruže, pa to je nepravda druže...

    Cipele tanke su za šminku i za jazz,
    a bata nosi model stiplčez.
    Nervi su na rezerevi.

    Samo prebroje Švapce k'o deca klikere
    i samo nataknu tamne cvikere.
    Miki... kao na sliki: Orlovi rano lete na plavim markama...
    A galebovi nad belim barkama kruže...

  8. #83

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Nemam ništa sa tim

    Ona je volela blues,
    njen kralj zvao se Peter Green.
    A ja, sasvim slučajno tu...
    Za taj film neko levi, sasvim...

    Uvek je gledala sat,
    i čim sklope kazaljke krug
    k'o mala bi šaputala, tad,
    da negde neko misli na nju.

    U njenoj sobi, mala riznica greha,
    kao duga, preko besmisla most...
    Puno knjiga nekog prebeglog Čeha,
    i sportska štampa, ako naiđe gost...

    Uglavnom prođe sve,
    ali ostane blues.
    Boje se razliju
    kad ga čujem na radiju...

    Ubija metronom...
    Šta taj sat radi tu?
    Jedan i nula-pet...
    Neko misli na nju.

    Negde u meni je kvar,
    i mrak sto me gricka k'o miš...
    I sav sam kao ona staklena stvar
    u kojoj veje kada je pomeriš.

    U ovoj sobi ravnoteža je prosta:
    sto i krevet i prekidač za luč...
    Ispod cene mole cenjenog gosta
    da pre puta ne zaboravi kljuc.

    Uglavnom ...

    Ona je volela blues, o-je,
    lucidni Peter Green...
    A ja, ja sam voleo nju...
    A blues... šta blues...?

    Nemam ništa sa tim...

  9. #84

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Stari laloški vals

    Uz blagoslov magle i nebeske pravde
    vreme je, vele, da idem odavde.
    E, ne volem s takvima ni da se svađam,
    al' nisam ja došao, gdi da se vraćam?

    Tu je sjahao moj askurđel!
    To je naša ledina, naša Vojvodina,
    jedna i jedina.

    Nebo i zemlja su spojeni šavom
    i jedini kamen je onaj nad glavom.
    Tu mi je čardak odliven u zlatu
    i komotno vreme na crkvenom satu.

    I tu je moja dragana,
    baš za božić neguje klas.
    A usput, k'o da tancuje stari laloški vals.

    Rasti pšenice, nek nam je roda,
    opleti brazdama.
    Nisam ja bitanga pa da te prodam
    ovakvim gazdama.

    Možda odem jedared, kad naiđe red,
    al' idem zadnji od nas,
    dok na miru odslušam stari laloški vals.

    Nalož'te vragovi furune pakla,
    ma, nek se zažari.
    Al' moja se zvezda još nije ni makla,
    Bog nad njom stražari.

    Ja vam sledim jedared, kad naiđe red.
    Al' i tad mi ostavte čas
    da sa njome odigram stari laloški vals.

  10. #85

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Slabo divanim Madžarski

    Slabo divanim madžarski, nešto malo, a i to s greškom.
    Tečno govorim rukama i perfektno se služim smeškom.
    Ali madžarski ne umem, daj, nauči me, 'leba ti!
    Nisam mog'o da pomislim da će mi tol'ko trebati.

    Tvoje oči mastiljave, crne zrele višnje španske,
    tvoje usne sladunjave kao rizling od berbe lanske,
    suva trava sva šuškava, kao žipon na nevesti,
    ali džabe pripovedam kada ne umem prevesti.

    Ma, gdi ćeš naći boljeg momka za te pare?
    Ne budi smešna draga ti,
    možeš do veka tragati,
    al' nećeš naći nikog, tako mi gitare,
    ko će te više voleti
    i ko će lepše lagati.

    Slabo poznajem Szent Tomazs, ali stignem do tvoje kuše.
    Tiho zazveckam šibicom, sve se ponadam: mozda čućeš.
    Ali pendžeri miruju, a te firange čipkane
    samo vatru potpiruju tvojom ručicom pipkane.

    Ma gdi ćeš naći boljeg momka za te novce?
    Da ste mi sretni on i ti,
    ja ću se o'ma' skloniti,
    al' me na svilen gajtan vezi kao zvonce
    i samo cimni kad poželiš
    - ja ću ti zazvoniti.

    Slabo divanim madžarski, nešto malo, a i to mani.
    Učio sam iz čitanke, al' sam ost'o na osmoj strani.
    Babe su me začarale perom iz krila selice,
    ali ti ćeš me rešiti moja medena pčelice.

    A hold a felhok moge rejtozott,
    ket csillag csak oz egen
    mint a szemed,
    mint a gyongyharmatka...
    a...
    ... tja, ne znam kako se kaže đurđevak.

    Napomena:
    Mesec se iza oblaka sakrio,
    samo dve zvezde sijaju na nebu,
    kao tvoje oči,
    kao biserna rosa...
    (prim. prep.)

    * gyongyviragon (mađ.) - đurđevak
    (prim. istog prep.)


  11. #86

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Citron pesma

    Joj, da je meni da za čarobnjaka izučim,
    cilinder nabavim i zabavim se so tom magijom.
    Iz rukava bele zecove da izručim,
    a tebe mlatnem štapićom, onako, k'o oklagijom.

    E kada nećeš mirnim putom
    dobićeš čarobnim prutom,
    da se sludiš i već jednom zaljubiš.

    Kad neće mali anđeli
    srediće mali đavoli
    da mene Lenka na posletku zavoli.
    Sve ono pati i sanja,
    prolazi kroz razna stanja,
    e, pa ljubav mora i da zaboli!

    Joj, da je meni da se šnajderaju naučim,
    mašinu poteram i doteram moj sako somotan.
    Pa te sačekam za ćoskom i opaučim,
    pa te smotam, jedan, dva, pod taj sako komotan.

    E, kada nećeš mirnim putom,
    okončaćeš pod kaputom.
    Kada nećeš gradski i demokratski!

    Kad neće mali anđeli
    srediće mali đavoli
    da mene Lenka na posletku zavoli.
    Sve ono pati i sanja,
    prolazi kroz razna stanja,
    e, pa ljubav mora i da zaboli!

    Joj, da je meni ona žuta farba drečava,
    kada je oblačno i mračno a ja mal'ko nabaren.
    Pa da prođem tvojom tarabom k'o mećava
    i metnem grafit erotski, za to sam, kažu, nadaren.

    E kada nećeš mirnim putom,
    primoran sam citron žutom
    da ti svoje emocije otkrijem.

    Kad neće mali anđeli
    srediće mali đavoli
    da mene Lenka na posletku zavoli.
    Sve ono pati i sanja,
    prolazi kroz razna stanja,
    e, pa ljubav mora i da zaboli!

    Kad neće mali anđeli
    srediće mali đavoli
    da mene Lenka na posletku zavoli.
    Sve ono pati i sanja,
    prolazi kroz razna stanja,
    e, pa ljubav mora i da zaboli!

    Jao što tebi mjauče ta gitara, jao!

  12. #87

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Nevernik

    K'o ukleti jedrenjak
    u gusti modri mrak
    uranja kolodvor.
    O, dobra noć Banja Luko!

    Ne, ne dolazim,
    samo prolazim.
    Nismo se videli dugo.
    Dal' to beše čast, šinjel maslinast?

    Znam, ona spava sad
    i možda ponekad
    predgrađem njenog sna
    prošeta ludi desetar.

    Dal' ikad pomisli
    kroz prozor pokisli
    il' je sve pomeo vetar?
    Hej, oči čarne ispred kasarne!

    Njenima nisam bio po volji,
    važno im bilo odakle su moji.

    Zašto to smeta, sa ovog su sveta,
    hlebotvorci, čestit soj?

    Njen me je baba uz'o na nišan:
    dal' sam od njinih il' baš i nisam?

    Sloven sam, belac, slobodni strelac.
    Mani se čiča, ja sam svoj.

    Od Stare Kanjiže,
    pa malko naniže,
    gde Tisa uspori
    dici ću salaš na bregu.

    Možda im pobegne
    kad žito polegne,
    kad se jarebice legu.
    Možda kad sneva meni dospeva.

    Otpravnik klima crvenom kapom:
    "Vreme je bilo, 'ajmo polako".

    Prosipa vetar behara pehar,
    spavaj mala, mašala.

    Ne volim kad me uzmu na nišan:
    dal' sam od njinih il' baš i nisam?

    Sloven sam, belac, slobodni strelac.
    Za svaki slučaj, još uvek samo svoj.

  13. #88

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Divlji Badem

    Vrteli se točkovi mog bicikla.
    Gde god je stao taj rulet beše premija.

    Smakla se o stepenik njena štikla.
    Nekad su pogledi bili čista hemija.

    Dobro je počela nedelja,
    poslednje pripreme za maturu.
    Virili smo u daljine
    puni nade.

    Preko gimnazijskog bedema,
    k'o pravi dekor za avanturu
    prosuo je nežni purpur
    divlji badem.

    Poneli nas vetrovi k'o maslačke.
    Jedni su leteli lako, drugi padali.

    I curice su postale prve mačke
    a loši đaci odjednom svetom vladali.

    Sve mi je odlično zvučalo.
    Dobro sam stajao tih sezona.
    Ljuljale mo oči širom
    promenade.

    A nju sam sretao slučajno,
    uvek je s pogrešnim bila ona,
    ali znao sam da sanja
    onaj badem.

    Stane sve u strofu-dve u baladi:
    pustinja prošlih minuta i ova zrna sad.

    I pred treći refren već nismo mladi.
    Ušla je nedavno sama u kafe "Petrograd".

    Suviše tajni u očima,
    u zlatni okov joj prstić pao.
    Molio me dugi pogled
    da je kradem.

    Dovraga, kafa je gorčila,
    al' taj sam ukus odnekud znao:
    probao sam jednom davno
    divlji badem.

  14. #89

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ringišpil

    Curi od jutros od četiri-pet,
    rešilo nebo da potopi svet.
    Nad gradom danima vise iste kulise.

    Poliva kiša al' to joj je zanat,
    ma sve mi je ravno k'o severni Banat,
    manje više, i sa kišom i bez kiše.

    Vreme se vuče k'o teretni voz,
    gde li večeras da pomolim nos?
    Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da.

    Prolazi vreme, al' to mu je manir,
    i sve je to plitko k'o plekani tanjir.
    Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.

    O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
    To ne zna niko, samo ti.
    Bez tebe drveni konjići tužno stoje.

    Dođi, iz plave boce se pojavi,
    bar jednu želju ispuni
    i dodaj svetu malo boje, čudo moje.

    Veče se klati k'o prezreli klip,
    teška vremena, a ja težak tip
    - gravitacija začas uzima svoje.

    Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
    al' shvatam pomalo te pokretne spužve:
    neko pijan lakše život odrobija.

    O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
    To ne zna niko, samo ti.
    Bez tebe drveni konjići tužno stoje.

    Dođi, iz plave boce se pojavi,
    bar jednu želju ispuni
    i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje.

    Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
    Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
    Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
    Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.

    O, daj okreni...

    sustajem, odustajem...

    taj ringišpil u mojoj glavi...

  15. #90

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Vi ste jedan običan miš

    Vi, vi ste jedan običan miš,
    jedan mali preplašen stvor,
    i najbrži ritam je spor za vaše srce.

    Znam, noć je tamna k'o crni pliš, tako rano opusti grad,
    čudne ptice poleću tad, nije lako ostati sam.

    Sam na svetu, sam protiv svih,
    tad je važno ispasti laf,
    tad je važno ne biti šraf u toj mašini.

    Znam, zvuči kao kafanski stih, ali moras zgaziti put,
    moras nos pomoliti svud ako želiš stići svoj cilj.

    Priča se po gradu da ste marka,
    samostalni, idealni tip.

    Ali to je očigledna varka.

    Što se mene lično tiče,
    to su samo prazne priče sve.

    Jer vi, vi ste jedan obican cvet, mali zečić spreman na beg
    al' svud zima, vetar i sneg i ludi lovci.

    Znam, ali kako menjati svet, nikom nije stalo do tog,
    svako drži samo do svog, svako tera samo po svom.

    Priča se po gradu da ste glavni, samostalni, idealni tip.
    Kažu da ste samom vragu ravni, što se mene lično tiče,
    to su samo prazne priče sve.

    Ja, ja sam jedan običan tip, težak slučaj, potpuni mrak,
    mnoga mesta nose moj znak, i to je nešto.

    Znam, al' ne smeš biti bronzani kip, punom parom, to je moj plan,
    jer dok lupiš dlanom o dlan već si samo polovna stvar.

    Spisak mojih snova je dugačak, al' na prvom mestu sad ste vi.
    Ja sam stari, ofucani mačak, ne nudim vam nista loše:
    nove priče, stare ploče.

    Vi ste moje sve il' ništa, već odavno lovim miša poput vas,
    malog miša kao vi.


Strana 6 od 25 PrvaPrva ... 4567816 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •