Đorđe Balašević - Strana 12
Strana 12 od 25 PrvaPrva ... 2101112131422 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 166 do 180 od ukupno 363
  1. #166

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Kraljevstvo dajem za dobru vest

    Od ranog juta nas teleks gundja
    i bezbroj raznih novosti slaze
    mozda bas sad otkucava naslov
    i moje sledece reportaze:

    Margaret Tacer i Malvinski rat
    Kafa iz Trsta i vile na sprat
    I ne znam vise o cemu da pisem
    Kad svi znaju sve

    Levo i desno, gore i dole
    Samo dva oka a cetir' smera
    I ne da mi mira manjak papira
    Svi manje za gladna pera (????)

    Sve reportere istina brine
    Stranica ne sme ostati prazna
    Ko ce da ispravi sve Krive Drine?
    Ja necu. Mozda ce javnost kad sazna.

    Mladi bez posla, ljubav i moda
    Debele greske a razlog tanak
    Tema za temom, prica za pricom
    Ali ni jedna za pravi clanak.

    Kraljevstvo dajem za dobru vest
    Sutra bih morao predati tekst
    A ne znam vise o cemu da pisem
    Kad svi znaju sve

    Celog zivota strpljivo cekam
    da neki covek ujede kera
    To je deviza, ta stara sala
    Ta vest je zelja svih reportera

    Posao moj je ko drugi svi
    Nije to roman il' film ili strip
    Ali se ipak nizasta ne bih
    Menjao ja...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #167

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Morao sam da se odselim

    Prolaze gradom umorne bivše lepojke
    iz moje slatke mladosti.
    Skrivaju bore, s linijom se bore,
    vreme im smišlja pakosti.

    Najbolji momci sa korzoa, mladi lavovi,
    mangupi, ugursuzi,
    sad su šoferi, magacioneri,
    kriju ih mračni bircuzi.

    I kad o tome razmislim,
    ja sam kriv što živim s tim.
    Morao sam da se odselim,
    da se davno izgubim.

    I da se nikad ne vratim,
    da ih onakve zapamtim,
    morao sam da se odselim
    kad mi je bilo dva'estri.

    I ja sam bio dečko s gitarom, mali car,
    šašavi boem za sve njih.
    Dečko s gitarom, danas dečko s honorarom
    koji ga odvaja od svih.

    I kad o tome razmislim,
    ja sam kriv što živim s tim...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #168

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Nedostaje mi nasa ljubav

    Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
    Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik...
    Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha
    Koja strepi i od mirnih obronaka sna...

    Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
    Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
    Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
    Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...

    Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
    I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje...
    Al uspevam da još jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
    Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...

    Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja ćud...
    Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
    Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomračilo...
    Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo...

    Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin...
    I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični harlekin...
    Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu...
    Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...

    Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
    Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
    Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
    Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  4. #169

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Nisam ja bio za nju

    Volela je klasiku i jazz, čitala je, pretežno, Perl Bak.
    Njen je praded bio ruski knez, došao je sa Urala čak.

    Nisam bio ja za nju, nisam bio ja za nju.
    Ne, nikad nisam bio ja za nju, nisam bio ja za nju.

    Prošla je, uglavnom, čitav svet, London, Pariz, Amsterdam i Rim.
    Vozila je plavi "Renault 5", ma, vozila je pristojno, sasvim.

    Al' ipak, nisam bio ja za nju, nisam bio ja za nju.
    Nisam bio ja za nju, nisam bio ja za nju.

    Živela je kao sat. Strogi plan za svaki dan.
    Želela je znati sve: "šta se zbiva? Ko se muva?"

    Ja sam sasvim drugi tip, o, tako divno slobodan,
    baš ma briga za njen krem. Eto, to je to.

    Baš i ne bi bio neki brak, kad je ženin idol - čika Freud,
    a njen suprug površan i lak, fudbal, coca-cola i Pink Floyd.

    O, mama, nisam bio ja za nju, nisam bio ja za nju.
    Ne, stvarno, nisam bio ja za nju, nisam bio ja za nju.

    Sretnemo se ponekad. Pita me šta radim sad,
    ispriča mi ukratko, šta se zbiva, ko se muva.

    Kažem joj da tugujem, kartam se i lumpujem,
    s oblacima drugujem, ona kaže: "Sam si tome kriv".

    Al' ipak, nisam bio ja za nju, nisam bio ja za nju.
    Ne, stvarno, nisam bio ja za nju, nisam bio ja za nju.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #170

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Novi Sad

    (Srpsko Narodno Pozorište NS, 26.6.1991.)

    Sokakom Zlatne Grede
    ko macor sumrak prede
    Ljulja se nad kanalom klisanski bus
    Tvrdava pusta mesec kao zmaja
    nad Varadinom
    Aveti tera sa trga Miletic vecito prgav

    Salajka drema brale, krovovi lule pale
    Liman uz Dunav tece, dobar su par
    Kroz senku bloka pristizu decaci
    Detelinarci
    Dok buket zvezda prelep
    laticom srebri Telep

    Novi Sad, podseti se, da je grad
    kad mu se sa ulica bitange sklone
    Novi Sad, jos zablista ponekad
    kad sest raznih crkava uglas zazvone

    Dobro vece Novi Sade moj
    Ono sto je ostalo ... Dobro vece, deco.
    U raznim gradovima sam govorio "Dobro vece, zemljaci"
    ...Dobro vece, moji.

    Bio sam, kud sve nisam, vise ni ne znam 'di sam
    vido sam sve kojesta, bedu i sjaj
    Varosi ima, sto da gresim dusu,
    boljih i lepsih
    al samo jedna je, shvac'as",
    varos u koju se vracas.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  6. #171

    Odgovor: Đorđe Balašević

    O jebo ga Bog

    (Crnacka duhovna)

    Jednog dana krenem ja,
    nisam preso korak - dva,
    kad ugledah tetka svog.

    O, jebo ga Bog,
    gde ide sam u tamnu noc.
    Ne, stvarno, jebo ga Bog,
    gde tura nos u zivot moj.

    Ja bas nisam Bog zna sta,
    al' bi voleo da se zna,
    bolji sam od tetka svog.

    O, jebo ga Bog...

    (dalje na stranim jezicima
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  7. #172

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Opatica

    (Zagreb, Dom sportova, 13. 10. 1986.)

    Jos se nisam ni brijao
    Al' mi zivot vec prijao
    Kad sam krenuo amidzi
    Prasnim drumom do Han-pijeska.

    A ispod gore Romanije
    Ma da je moglo i ranije
    Sretoh mladu opaticu
    Blijedu, ma lijepu, kao freska...

    Nije bila od kamena,
    I cim se takla mog ramena
    Cudno mi se nasmesila...
    U njoj neki djavo klija.

    I ne znam dal' se zaljubila
    Al' kao divlja me ljubila
    I cudne reci mi saptala
    Faljen Isus i Marija...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  8. #173

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Samo je jos mesec pun

    (Iz emisije "Panonski mornar")

    Dosao raspust, blago meni,
    Skola se ljulja kao brod,
    A odrasli su raspusteni
    Vec duzi period...

    Neki su pricali do juce:
    Zivot je skola... leba ti ?
    Pustite decu neka uce,
    Njima ce trebati...

    Uprava naseg kluba vesta mocna
    U njoj su vazni drugovi
    Lakse se muva i namesta
    Lakse se vrate dugovi

    Uprava naseg kluba mocna
    Postenom svetu od njih zor
    Paze k'o straza danonocna
    Da se ne umesa spor...

    Zena je tu da klima glavom,
    Da kuva, i da se ustine,
    De ce sad one, s kojim pravom
    Na vrata skupstine?

    Muskarci vladaju, to znamo,
    Tako je jos od onog Adama,
    A ravnopravnost vazi samo
    Na barikadama...

    Znam jednog s' losom krvnom slikom,
    Taj ima srece, blago meni,
    Stalno se bavi politikom
    A ne crveni...

    Stvar je, da bude jasno svima,
    U objektivnoj kritici
    Cestitog sveta, dakle, ima
    I u politici.

    ???
    ...teram za radni narod nas,
    Ponekad mislim da boga ima,
    Al ne preterujem bas...

    Neki se kunu da su culi,
    Da ce se malo pomaci,
    Al vec smo odavno na nuli,
    Tu smo vec domaci..

    refren:
    Samo da docekam Jun,
    Sve je drugo pod razno,
    Samo je jos mesec pun,
    Sve je ostalo prazno...
    Samo da docekam leto,
    Sve mirno i cutke,
    Samo je jos mjesec pun,
    Na trenutke...(s vremena na vreme...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  9. #174

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Saputnik

    Na granici sam bio posle ponoći.
    Mrak je moja boja i tu nema pomoći.

    Carinik, još dečak,
    klimnuo mi glavom zvaničan i krut
    i samo lupio pečat:
    "Sve u redu, laku noć i sretan put".

    Put se odmotava k'o dugi sivi šal.
    Sutra će se stare koke picnuti za bal.

    Takav dan se pamti,
    petnaest godina u vetar poslatih,
    dolaze svi maturanti
    al' će neki neke teško poznati.

    Dosadne proslave mi dodju kao kazna,
    ali svejedno,
    idem, možda najzad saznam:

    Gde je moja Pegava? Dugo me izbegava.
    Nije mi se javila nikad više.
    Magija je prestala, negde mi je nestala
    kao leptiri pre kiše.

    Gde je moja Pegi Su? "Nije ovde", rekli su,
    "Oni su odselili, nemoj zvati".
    Ostao je samo lik, mali verni saputnik,
    mali svitac srebrni da me prati.

    Promiču dani kao jablani uz drum.
    Jutro već miriše na vanilu i na rum.

    Gde su? Kako se drže?
    Baš da vidim šta je s dobrim djacima.
    Oni se potroše brže,
    mi smo nekad bili generacija.

    Dosadne proslave mi dodju kao kazna,
    ali svejedno,
    idem, možda najzad saznam:

    Gde je moja Pegava? Dugo me izbegava.
    Nije mi se javila nikad više.
    Magija je prestala, negde mi je nestala
    kao leptiri pre kiše.

    Gde je moja Pegi Su? "Nije ovde", rekli su,
    "Oni su odselili, nemoj zvati".
    Ostao je samo lik, mali verni saputnik,
    mali svitac srebrni da me prati.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  10. #175

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Plava balada

    E, moj Plavi... Bio si malo sirov... Al ipak pravi...
    Nikad u dilu s bagrom... Nikom u stranu... Nikome dužan...
    Bio si, sve u svemu, dobrom čukom naoružan...

    Šta da pričam, ja danas ne znam nikog ko ti je sličan...
    Spremnog da, bez računa, tačno u podne razgrne slabe
    I kao Geri Kuper sam izađe pred barabe...

    Da, tu i tamo setim se devojke po kojoj se znamo...
    Ćudljivo kišno leto... Sedamdest' koja... Godina raka...
    Kad me je školska ljubav ostavila zbog Murjaka?

    Ajd, davno bilo... Otad se sedam mora Dunavom slilo...
    Dok jedro mog kaputa burnim su morem terali vetri
    Na tvoje epolete sletele su zvezde dve-tri...

    I tad su došli popovi... Pa topovi... Pa lopovi...
    I čitav svet se izobličio...
    Ispuzali su grabljivci... Pa lažljivci... Snalažljivci...
    Al ko je smeo da te podseća šta si...
    Dobro se pamti samo prvi u klasi...

    Ne znam, Plavi... Meni se činilo da Beograd slavi...
    Veliki uskrs duha... Svi ti grafiti... A onda Kordon...
    Pred onom decom ko pred tobož nekom hordom...

    Znaš šta sledi... Ipak je Ona bila nešto što vredi...
    Pa kad se onog juna nismo potukli zbog njene časti...
    Zar ćemo sad, zbog ovih očajnika željnih vlasti?

    Dogod je ovih frikova sa punom vrećom trikova
    Ništa što vredi neće vredeti...
    Zar stvarno nema načina pred najezdom prostačina...
    Pa ti si školovan da hapsiš taj Talog
    A ne da puštaš da ti izdaju nalog...

    Sorry, Plavi... Pošaljem katkad srce na raport glavi...
    Od starog društva... Ništa... Neko je puko, neko je svirno...
    Ma. ti si super, brate, ako stvarno spavaš mirno...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  11. #176

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Poluuspavanka

    Hej, otkači šlepove!
    Nanišani jutro i pusti tu stvar neka klizi.
    Postoje kod Amera reči za to:
    "Take it easy", lutko lepa,
    zrela se breskva nebom cepa.

    U kosu me zadeni,
    k'o malenu sedefnu šnalu me skri iza temena.
    Svi satovi svemira žure,
    mi imamo vremena, puna kapa.
    Noć i nas dvoje, stara klapa.

    Nije ovo uspavanka,
    pesma gnjavanka,
    buenas noches ciquita,
    to smo smislili vrag i ja,
    to je magija,
    tajni prolaz kroz noć.

    Baš polaze galije
    do vina i maslina,
    'ajmo malo na jug Italije,
    zatvori oči...

    U tajnoj sam misiji!
    Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pučini
    a ja sam na ovoj planeti
    da sretnom te učinim, spavaj samo.
    Ne znaju oni šta mi znamo.

    Nije ovo sweet baby dream,
    glupi evergreen,
    nema ljutnje Sinatra.
    Ova pesma te voli sva,
    to je molitva
    za još jedan lep san.

    O, ne boj se granica i naslovnih stranica,
    nema tih glupih stanica
    na putu do jutra.

    Nije ovo uspavanka,
    pesma gnjavanka,
    buenas noches chiquita,
    to smo smislili vrag i ja,
    to je magija,
    tajni prolaz kroz noć.

    Baš polaze galije do vina i maslina,
    'ajmo malo na jug Italije,
    zatvori oči...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  12. #177

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Regruterska


    Sine moj...
    Ti se majke sećaš nejasno...
    Dobre senke iznad kolevke...
    Poč'o si da pamtiš prekasno...
    Osluškujem lepet anđela...
    Znaću valjda da je nađem ja?

    Eh, mani me...
    Naš sam dom k'o čergu selio...
    Tepanja na vino mirišu...
    Njene stvari sam razdelio...
    Svaki praznik minu ćuteći...
    Sebi nisam mog'o uteći...

    Stade sve... Samo život prođe...
    Sine moj, oči njene plave...
    Stiže dan da u vojsku pođeš...
    Čudni se ovde sveci slave...
    Ej... Sine moj... Kako da te pustim?
    Ti si sve što mi od nje osta'...
    Di ćeš s tim trepuškama gustim?
    Život baš ne zna šta je dosta...

    Slušaj njih
    Što uz bojni poklič legaju...
    Pevaju u slavu noževa...
    Pevaju pa onda begaju...
    Pošlo vreme s goreg na gore...
    Razigralo one Najgore...

    Sine moj...
    Gajde će ti baba kupiti...
    Tamburu sa ticom sedefnom...
    Cure će pred kućom pupiti...
    Nek se šorom digne prašina...
    Kad bataljon suknji maršira...

    Stade sve... Samo život prođe...
    Sine moj, oči njene plave...
    Stiže dan da u vojsku pođeš...
    Lumpuju... Usijane glave...

    Sine moj, sve su to barabe...
    Ne dam ja mog spomenka bokor...
    Derane... Drz' se tvoga babe...
    Nisi ti za taj jad i pokor, ej...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  13. #178

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Remorker


    Dolaze snegovi.
    Ne vredi, sve više i više mi smetaju studeni.
    U kosu me nežno k'o sedefnu šnalicu udeni,
    to mi treba -
    moj mali zaklon ispod neba.

    Otkači šlepove,
    nanišani jutro i pusti tu ladju da klizi.
    Pronašli su Ameri šifru za to:
    "Take it easy" lutko lepa!
    Zrela se breskva nebom cepa.

    Spusti svetla, oduzmi gas,
    smešnih stvari se bojimo.
    Misliš da neko pita za nas?
    Kao da ne postojimo.

    Stavi misli u prazan hod,
    stresi zvezde k'o dudove.
    I polako nas uči brod
    na te plišane sprudove.

    I sanjaj...

    Odlaze selice.
    Lepršaju malena jedra po nebeskoj pučini.
    Taj odlazak gusaka uvek me starijim učini
    - put do raja.
    O, zar je uzvodno do kraja?

    Spusti svetla, oduzmi gas,
    smešnih stvari se bojimo.
    Misliš da neko pita za nas?
    Kao da ne postojimo.

    Stavi misli u prazan hod,
    stresi zvezde k'o dudove.
    I polako nas uči brod
    na te plišane sprudove.

    I sanjaj...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  14. #179

    Odgovor: Đorđe Balašević

    7/8

    (Skopje, 28.10.1997.)

    Bude tako nekih dana
    što se ko suv list duvana
    pri dodiru moga dlana, istrune
    I zamuti mi nešto sliku
    kane suza u mastiku
    odsjaji mi sunca čašu ispune
    I uvek jedna pesma što se ne zna
    zaore mi njivu misli kao plug
    A grudi postanu mi uske
    osetim, k`o divlje guske
    T`gu za jug

    Po Balkanu pala tama
    drumovi su u žicama
    svaka bašča
    granicama špartana
    Krijem kompas u prsima
    uvek neki prolaz ima
    ako brodiš po zvezdanim kartama
    Znam sad je kasno
    to smo šta smo
    nikom više nije do nostalgije
    al` ja nit delim niti množim
    niti se na tuđe ložim
    Ja sam samo malo proklet
    ne pitaj čime, ma evo ga opet

    Ref I:
    Piči mi srce sedam osmina
    u glavi taman kao od vina
    opet sam tu u Skopju,
    svoj na svome, milo mome
    Ne da se ova stara mašina
    cipela cupka sedam osmina
    stihovi klize kao zlatne ribe
    moeto libe

    Kucao mi vrag na vrata
    ratovao sam protiv rata
    i silne sam gradove izgubio
    Stavili mi kratak lanac
    sad sam samo crni stranac
    tamo gde sam sanjao i ljubio
    Ne vredi sve je jasno
    to smo šta smo
    nikom više nije do nostalgije
    Ne uzimam nit sabiram
    sam zemljake odabirem
    nit sam dužan, nit dugujem
    smem li barem da tugujem

    Ref II:
    Čuvaj mi Bože moje zemljake
    jos su nam neke reči jednake
    još se u istoj strofi čaše lome
    milo mome
    Smiluj se jednom i na južnjake
    čuvaj mi Bože moje zemljake
    Tuku po nama strune kao šibe
    moeto libe
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  15. #180

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Sevdalinka

    Štagod noćas da zapevam vućiće na sevdalinku...
    Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku...
    Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno...
    Zaplete se dim na uvojku... Reče da se zove Bosna... Čudno ime za devojku?

    Nekom Drina teče desno... Nekom Drina lijevo teče...
    Sve da teče u dubinu... Na dve pole svet da seče...
    Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruži gde ja stanem...
    Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani...

    Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani...
    Crne senke što se gnezde u ljudima nadleću me kao gavrani...
    Nekada sam putovao po mjesecu... Kroz vilajet pun hajdučije...
    A sada me oči ljudske plaše više nego vučije...

    Stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti...
    Dal će mi se radovati? Ili glavu okrenuti?
    Šta slagati? Šta im kasti? Svet ne možeš pesmom spasti...
    Njine brige me i noćas brinu
    Dok se spremam na put kući... Na put kući...U tuđinu...

    Svetom smo se rasipali ko đerdani... Nosili nas nebom ćilimi...
    Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
    Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteći da isto sanjamo...
    I bogu je prosto bilo krstimol' se ili klanjamo...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

Strana 12 od 25 PrvaPrva ... 2101112131422 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •