Đorđe Balašević - Strana 13
Strana 13 od 25 PrvaPrva ... 3111213141523 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 181 do 195 od ukupno 363
  1. #181

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Slow motion

    Život je stari kučkin sin, stalno se raspravljam sa njim,
    život je ofucani Holivudski film.
    Svi smo mi malo dramili,
    ćutali il' galamili, u tom spektaklu.

    Neki su rodjeni za maske, neki statiraju do daske,
    ja sam pozitivno-negativan tip,
    i kao svi iz stare škole radim sve "slow motion".

    Igram bez dublera, sve sam, što nije praktično, to znam,
    pomalo šmiram, pomalo briljiram,
    partner sam raznim licima,
    zvezdama i naivcima, u tom spektaklu.

    Možda i nisam neki biser, ali sam barem svoj režiser,
    sam za sebe smišljam zaplete i kraj.
    Koristeći uglavnom laku tehniku "slow motion".

    Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
    ako uopšte ikom išta značim.
    Sa samog ruba pameti stižu mi strašni saveti,
    al' ja bi da proživim na svoj način.

    Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
    i sve u svemu nemam lepe reči.
    Al' ja bi baš u ime to još jednu popio
    i teško da će neko da me spreči.

    Život je stari kučkin brat, sve manje sa njim vodim rat.
    I sve mi više liči na peščani sat.
    U svakom zrnu neki dan,
    u svakom danu neki san i "keep on smiling".

    Neću da o tom pišem roman, k'o svaki prosečan grandoman,
    biću srećan ako dovršim svoj stih.
    Jer sati i minuti nisu čuli za "slow motion".

    Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave...

    Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi,
    i sve u svemu nemam lepe reči.
    Al' ja bi baš u ime to još jednu popio
    i teško da će neko da me spreči.

    Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
    al' ja bi da proživim na svoj način.
    Odlaze zadnji vozovi, biraju ljude lozovi...
    Sa samog ruba pameti stižu mi strašni saveti,
    al' ja bi da proživim na svoj način.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #182

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Stih na asfaltu

    Da mi je još jedared proći Ilicom...
    Pa da bećarac našvrljam ćirilicom...
    Teško da bi drugi mogli rešiti taj hijeroglif,
    Al bi Neko znao da sam tu...
    Cipelice jedne bele zastale bi i prevele
    Stih na asfaltu...

    Jednom ću u baladu da se prerušim...
    U refren što se Tamo još zapevuši...
    Pa da minem Starom Vlaškom... Da joj kosu sklonim daškom...
    I za uglom hitro zamaknem...
    Da pred nosom strašnog Bana, kao senka Petra Pana
    Kapu namaknem...
    Preko krova i mansarde, ošamućen daljinama...
    Da ostavim struk lavande među njenim haljinama...

    Lagano se bore nanose... Malo šta je još po starom...
    Al okice moje šokice mađijaju istim žarom...

    Ladica đinđuva po nebu prosuta...
    Ujesen vetar primi miris Bosuta...
    Isprva mi nije ništa al već posle par gemišta
    Dopre izdaleka lagan prim...
    Praćen tercom suvog lišća s jednog hrasta kraj Belišća,
    Stidljivo, sasvim...
    Što sam joj kog vraga dao belu ružu samoniklu...
    Što li sam je povezao onaj krug na mom biciklu...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #183

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Stari orkestar

    Taj orkestar stari nema pojma u stvari
    i ve?ito peva svoje "tra-la-la-la".
    I što da se menja kad su uslovi čisti:
    prvi su i jedini su na Top-listi.

    Taj orkestar stari dugo pali i žari,
    uz evergreen temu zvanu "tra-la-la-la"
    i što da se vežba da se proširi lager
    za publiku je dosta jedan jedini šlager!

    I samo ja, pa ja,
    o draga gospoja,
    o tako pametan,
    i tako postojan.

    I ja ću da vam sviram,
    a vi plešite
    u krug i pogled dole
    i ne grešite.

    Taj orkestar stari dobro poznaje stvari
    čim traje toliko uz "tra-la-la-la"!
    Da stigneš do neba treba znanja i truda
    a niko od nas za to nema ... snage.

    Taj orkestar stari audicije kvari
    jer pevaju neki svoje "tra-la-la-la".
    Al' brzo se svaki anti-talenat smiri
    jer slučajno su stari momci vrhovni žiri.

    Ovi što gude se najviše trude,
    al' već u refrenu sve drukčije bude
    - dominiraju trube.

    Koriste bubnjeve bolje od grupa
    i svima pokazuju kako se lupa,
    nikad ritam ne gube.

    I samo ja, pa ja...

    Taj orkestar stari ima izvesne čari
    al' već se pevuši novo "tra-la-la-la"
    i što više slušam, sve sam više tog dojma
    da nikad nisu imali pojma, pojma!
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  4. #184

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Strasan zulj

    Šta u brigadi
    znače predmeti s faksa
    kad jedno su knjige
    a drugo je praksa?

    Znam da ću moći
    svoj mozaik da složim
    tek kada položim rad.

    Sada znam šta je prava stvar,
    sad sam shvatio kako se radi,
    danas, čuj, imam strašan žulj,
    valjda najlepši u brigadi.

    Ja sam u školi
    suze prolila gorke
    zbog svakog pet minus
    i svake četvorke.

    Biću odlikaš
    kad dođem u formu
    i prebacim normu ja.

    Sada znam šta je prava stvar...

    Znao sam malo sve do ovoga leta.
    Tek sada razumem sve radnike sveta.
    Do sad sam bio samo veliki klinac
    i mamin mezimac sin.

    Sada znam šta je prava stvar...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #185

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Sve je dobro kad se dobro svrsi


    Lana je vozila sanke,
    a ja sam pravio sneška.
    Dugo sam plaćao danke,
    zbog jednog Laninog smeška.

    Bili smo klinci
    i bilo je hladno
    i sneg je padao krupan.
    Te sam se zime
    zatreskao gadno,
    k'o pravi pubertetski tupan.

    Lana je volela cveće,
    a ja sam voleo Lanu.
    Korak od tuge do sreće,
    u jednom jedinom danu.

    Prošlo je proleće
    leto i jesen,
    k'o nežni ljubavni sonet.
    Ja sam još bio
    uglavnom zanesen,
    k'o leptir vihorom ponet.

    Lana je pratila modu,
    a ja sam pratio Lanu.
    Ljubavi dodju i odu,
    al' Lana je uvek u planu.

    Ima detalja za
    koje baš ne znam
    dal' mogu u pesmu da stanu.
    Jer, Lana je imala muža,
    a ja sam imao Lanu!
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  6. #186

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Tri puta sam video TITA

    Jednom se otac moj sa posla kući vratio pre,
    odenuo mi praznično sve i poveo me na trg.
    Bio sam klinac još i bilo mi je tek oko pet,
    al' dobro pamtim nasmejan svet i svečan i sretan grad.

    Nisam razumeo zastave, gužvu, znao sam tek,
    nešto je važno, jer otac me tad prigrli snažno,
    reče mi: Sine , gledaj i pamti.
    I ja sam video Tita Maršala, legendu tu,
    slobodotvorca, čoveka tog, druga i borca,
    tada sam ja video Tita prvi put.

    U školskim danima o njemu su nas učili sve,
    al' život nam objasnio tek,to kakav je čovek Broz.
    Bio sam momak već, kroz muziku sam tražio reč,
    pred jedan koncert prostruja vest da doći će možda on.

    I ja sam stajao malen s gitarom, predamnom sve,
    moje detinjstvo, sloboda, mir, bratstvo, jedinstvo,
    predamnom on, nasmejan, večan.
    I ja sam video Tita Maršala, legendu tu,
    slobodotvorca, čoveka tog, druga i borca,
    tada sam ja video Tita drugi put.

    Bio je peti maj, iz Skopja me je vodio put.
    Na stanicama duš pruge svud, tišina i nema bol.
    Bitola, Maribor, Rijeka, Nikšić, Zenica, Bol,
    i svaki čovek i svaki dom je žalio dušom svom.

    Al' ja sam video visoke peći, fabrike dim, široke njive,
    Gradove što slobodni žive, decu i mir i jato ptica.
    I opet sam video Tita Maršala, legendu tu, slobodotvorca,
    čoveka tog, druga i borca, opet sam svud video Tita.

    I ja sam video visoke peći, fabrike dim, široke njive,
    Gradove što slobodni žive, decu i mir i jato ptica.
    I opet sam video Tita Maršala, legendu tu, slobodotvorca,
    čoveka tog, druga i borca, opet sam svud video Tita.
    Triput sam video Tita
    Poruku je izmenio silvia, 14.12.2007 u 23:45 Razlog: spot
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  7. #187

    Odgovor: Đorđe Balašević

    The last march

    Postoji jedno stručno mišljenje po kom sam uvek dosadan i isti,
    pa sam probao već svašta: bluz i tango, rege, kantri, rok i diksi.
    U traganju za novim šlagerom,
    sad kopam prstima po tamburi k'o bagerom.
    Ali panika, brate, tonem poput Titanika.

    Jer ostade mi marš, jedino još marš.
    Za ovo ovde, za happy raju što slavi bedu u punom sjaju.
    Ostade mi marš, ništa osim marš.
    Pesmica jes' malo čudna, al' vremena oskudna - daj šta daš.

    Javlja se odredjeni utisak da imam neke momente u stihu,
    ali da moje žalostivne rime negativno utiču na psihu.
    Dobar sam, kažu, u baladama,
    njima bih dirnuo i onog pravog Sadama.
    Ali u ritmu sam, hm, još nedovoljno iskusan. Jel'?!

    Pa da probam marš? Jednostavno marš.
    Za ovo ovde, za sretno stado koje u mraku mekeće rado.
    Ostade mi marš, jedino još marš.
    Pesmica jes' malo jadna, al' vremena prikladna - daj šta daš.

    Kažu da pesma nas je održala. I ja lično zastupam tu tezu.
    Al' sad na primer imam tremu, imam jezu kao slepac na trapezu.
    Ovo je rasklimana država.
    To više bre ni Pavaroti ne održava,
    kamoli jadan ja. Idi, to su naivna nadanja.

    Al' možda legne marš, možda treba marš.
    Za ovo ovde veselo krdo što je na svome tek kad mu je tvrdo.
    Ostade mi marš, jedino još marš.
    Jes' da je pesmica bedna, al' vremena vanredna - daj šta daš.

    Pa da probam još marš, kratko - jasno marš.
    Za ovo ovde, lenjo do srži čiji je moto "trpi i rži".
    Ostade mi marš, ništa, samo marš.
    Uglavnom, što bi se reklo, al' vreme je isteklo - daj šta daš.

    Marš ti, oca ti jebem bezobraznog.
    Poruku je izmenio silvia, 14.12.2007 u 23:46
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  8. #188

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Vojnici

    (iz serije i filma "Vojnici")

    Kad sam kretao u vojsku ja,
    Moj deda reče: "Tek si sada muškarac!"
    I tutnu mi hiljadu-dve onako za džeparac.

    A otac reče zvaničan sav:
    "To velika je čast sine svakom!"
    A mama je ispekla pile i kiflice sa makom.

    Brzo u stroj, ne pričaj tamo,
    gledaj me samo, mirno!
    Ostav...
    Hej stari moj,
    Sve su to bili časovi mili,
    Časna reč.
    Ostav...

    Početak beše prilično loš,
    Jer nisam bio suviše spretan,
    Al' shvatio sam brzo šta je ko desetar il' kapetan.

    A četa nam je bila ko grom,
    Žestoki momci, družina sjajna,
    Drugari nas oko... Ne smem broj, jer to je vojna tajna!

    Brzo u stroj, ne pričaj tamo,
    gledaj me samo, mirno!
    Ostav...
    Hej stari moj,
    Sve su to bili časovi mili,
    Časna reč.
    Ostav...

    I danas kada mislim o tom',
    Ja žalim što bar ponekad nema
    Marširanja, straže i svih onih šala ispod šlema.

    Jer mi smo život živeli lep,
    Mi vitezovi čarobnog carstva,
    O baš mi nedostaje svet tog beskrajnog drugarstva.

    Brzo u stroj, ne pričaj tamo,
    gledaj me samo, mirno!
    Ostav...
    Hej stari moj,
    Sve su to bili časovi mili,
    Časna reč.
    Ostav...
    Poruku je izmenio silvia, 14.12.2007 u 23:46
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  9. #189

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Zivot je jednosmerna cesta

    (duo sa Jadrankom Stojakovic)

    Pomislim nekad na bivsa jutra,
    na bivse ljude i bivsa mesta,
    al' put me vodi samo u sutra.
    zivot je jednosmerna cesta.

    Pamtim detinjstvo. Dom. Svaki kutak.
    krov posle kise crven ko kresta.
    ne mogu tamo ni na trenutak.
    zivot je jednosmerna cesta.

    Secam se svoje ljubavi rane.
    Poljupca prvog u senci bresta.
    Ne mogu nazad u sretne dane.
    zivot je jednosmerna cesta.

    Svi idu dalje, i ja sa njima.
    zivotni pravac moram da pratim,
    a toliko divnih casova ima
    u koje zelim da se vratim.

    U svoju proslost ne mogu stici
    sve da pozivim godina dvesta.
    Na drugu stranu uvek cu ici.
    zivot je jednosmerna cesta.
    Poruku je izmenio silvia, 14.12.2007 u 23:47
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  10. #190

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Aco braco

    Djordje Balašević - (Rani mraz, 2004) - Aco braco



    Aco-Braco, derane moj tršavi... Ti i ja smo država u državi:
    Pukoše na vražjoj burzi Franjo Josif i Habzburzi...
    Boljševici cara skefali...
    Otišo na doboš Kajzer ko poslednji šalabajzer...
    Samo nama ništa ne fali...

    Aco-Braco, derane moj stasiti... Kad si vatra svi te oće gasiti...
    Vračaju nam i zavide... Al to valda tako ide?
    Samo lepo možeš ružiti...
    Neg, ogrni jankel štofan... Šušte suknje ko celofan...
    Zavist valja i zaslužiti...

    Malo mame, malo ćerke... Opajdare... Kaćiperke...
    Kibicuju i zagledaju...
    Šiparice... Gradske šmizle... Porumene ko ribizle
    Kad sa nama pripovedaju...
    Ne bije nas džabe glas... Zadeni za šešir klas...
    I mater vetru dok je nama nas...

    Aco-Braco, derane moj srditi... Da te grdim, to mi je ko sebe grditi...
    To il nemaš ili imaš, da te s vrata spazi primaš...
    Gušt je dati a ne stiskati...
    Nije gazda kesa šuplja što budzašto novce skuplja...
    Gazda je ko ume spiskati...

    Aco-Braco, derane moj čestiti... Bog nek gleda di će koga smestiti...
    Od Bođana do Opova sila hulja i lopova
    Koji grabe šta odaberu...
    Od Opova do Bođana još je dobrih Vojvođana
    Da im s neba leba naberu...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  11. #191

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Djordje Balašević - Galicia



    Pred zoru je sa njine strane obično muk...
    Pod velom magle zvecka osmi kozački puk...
    I svu noć mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest...
    U inat ću i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
    Dok tikvan-poštar ne skonta ko to čeka sa fronta... Kakvu dobru vest...

    I tek da znaš... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaž Galicije...
    Al mira ni čas... Sve živo pali na nas...
    Fotograf jedini metkove špara...
    Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
    Na nadošloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...

    U sumrak je sa njine strane obično žal...
    Zatuži ađinokaja ko ranjeni ždral...
    Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
    Pod mojom šapkom lavovi se baškare...
    U snu mi pleteš beli šal za maškare...
    Sva se pobrka pređa kad te obgrlim s leđa... Kao violončelo...

    I tek da znaš... Mesec u žici je... Zvone na večernje zvona Galicije...
    I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
    Al ti si jedino čemu se molim...
    Brinuću već ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo već sam stoput mogo ginuti...
    Dok otiče Visla... Natraške, van smisla... I kreću jata pokisla... Daleko...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  12. #192

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Pred zadnji sneg

    Kad zadnju brazdu zaorem, po tragu senke rodine...
    Procvaće zimske ružice... Po prvi put te godine...
    Naić'e studen atarom... Kao regiment oklopni...
    I biću samo mirna vlat, kad okopni...

    Ja nemam nigdi nikoga... Al moja priča prosta je:
    Štogod ih manje zavoleš, menje ti njih nedostaje...
    I nisam kadar švindlati... za sobom skele paliti...
    Da silom steknem nekog kom ću faliti...

    Obećo sam da te neću pominjati...
    Bogarati i sudbinu proklinjati...
    U varoš se preseliti... Orcati i veseliti...
    Obećo sam srca teška... Obećo sam... Al jebešga...

    Kad zadnji čokot zagrnem pod skute Svetog Damjana...
    U bokal bistre plemenke zapašće trunka tamjana...
    Strahovi mladi umiru... Priču sam kraju priveo...
    Još onda kada sam i njih nadživeo...

    Obećo sam da ću makar za beštiju...
    Da ću naći lepšu, bolju i veštiju...
    Nemeškinju... Gospodičnu... Ni po čemu tebi sličnu...
    Obećo sam srca teška... Obećo sam... Al jebešga...

    I utom pašće i zadnji sneg... Preko svih prvih snegova...
    A perce anđela je teg spram svih zemaljskih tegova...
    Spreman je Onaj varati... Olovni kantar skovati...
    Al danas više ne bih trebo psovati...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  13. #193

    Odgovor: Đorđe Balašević

    meni licno jedna od omiljenih

    Tvoj neko

    U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrštenim vinom...
    Umalo da me Potiski đilkoši konačno dotuku violinom...
    Pesma beše o suncokretu... do zla boga žalosna...
    Samo, za nju se kod nas vrlo malo zna...

    "Kis napraforgo..." Lepi goropadni cvet...
    Zbog kog se Sunce s neba spustilo na svet...
    Da sazna što u sene glavu okrene?
    Da sazna kom se sveti, kad ne gleda za njime ko svi drugi suncokreti?

    Malo moje ćudljivo... Pusti šta je bilo, ne budi zlopamtilo...
    Obići svet je zbog tog uzbudljivo... Da bi se ovde vratilo...
    Digni tu lepu glavu... Pogledaj me bar...
    U suzici što blista čuda se trista vide...
    Tvoja je sreća samo tvoja stvar...
    Al zato tvoja tuga... To je već priča druga... To na moj račun ide...

    Pipneš jedared šlingu u bećaruše...
    Pa cela veka snevaš divlje jagode...
    Zbog nje se rime raspare i naruše...
    I sve bi htele da se njoj prilagode...

    Lako je kad te neko ni ne zavoli...
    Tad samo tamna strana srca zaboli...
    Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli...
    Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  14. #194

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Jednom


    Jednom su sadili lipu,
    stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan.
    Bio sam nov u tom stripu,
    komšijin mali kog su pustili da gleda.

    Stari Nestorov, potpalivši korov,
    tad reče mi: "Ti si mlad...
    Ti ćeš dospeti za taj hlad..."

    Jednom sam voleo zbilja,
    mislim na ljubav pravu, šašavu i silnu,
    vozio hiljadu milja,
    k'o onaj ružni Francuz u prelepom filmu...

    Vukle me šine pod točak mašine,
    al' ona me spasila.
    Sve je druge ugasila.

    Hej, sve to dođe na svoje.
    Davno pravila znam:
    samo tuge se broje...
    Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku...
    Jesen je kriva,
    uvek me rasturi siva.

    Jednom je prošla kraj mene,
    sa tipom kog sam znao, taman da se javim.
    Skrila je pogled na vreme,
    al' sasvim dovoljno za žur u mojoj glavi.

    Bezvezno "zdravo" i klimanje glavom,
    i sve što već sleduje...
    Neka, lutko, u redu je...

    Hej, sve to dođe na svoje.
    Davno pravila znam:
    samo tuge se broje...
    Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku...
    Jesen je kriva,
    uvek me rasturi siva.

    Jednom su palili lišće,
    sa one lipe, dim je lebdeo do neba
    na kom su, nema ih više,
    stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan...

    Ko nije drvo razumeo prvo,
    pa tek onda sadio
    taj nije ništa uradio...

    I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  15. #195

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Iz knjige "Tri posleratna druga"


    - Ne bih puno da frojdišem, ali, znaš, ti loši momenti nas prate kao kolona na auto-putu. Dok šibaš, ne mogu ti ništa, ali ih se nakupi, vuku se za tobom kao krokodilski rep, i samo čekaju da usporiš. I, kad to učiniš, gotov si. Pregaze te. Svi odjednom. Kao tebe sad. Ali, onda protutnje. Odu. I nemoj da juriš za njima, pokušavajući da ih obidješ, kao što sam ja činio. To ne možeš. Smanji gas, preuzimi kontrolu, vrati se u svoj ritam. Idemo dalje.

    - Ona je bila orhideja baš tamo gde je to retkost. Da se zadesila negde, gde sve vri od orhideja, sigurno bi bila neki potpuno drugi cvetić...

    - Nešto ću ti reći, lutko, samo, to nemoj pričati nikom. Ne moraš više čekati da se kazaljke sklope. Znam jednog dripca koji misli na tebe i kad su kazaljke potpuno raštrkane...

    - Srećni nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne. Svi primete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi. I iskusni...

    - Idealisti se neće lako predati. Oni znaju da je strašno biti bogat, a nesrećan... Verovatno. Ali, praktični su otkrili i goru situaciju: siromašan, a nesrećan!

    - Politikom se bave oni koji više ne mogu da prcaju, a još nisu naučili da igraju šah...

    - U pravim partijama potezi se ne vraćaju. Posebno ne potezi koji vode u mat - poziciju...

    - Amateri, uz sve mane, imaju nekog šarma koji je nedostupan profesionalcima.

    - Neko mi je rekao da grešim što čekam da stvari same naidju, ali to i nije tako loš sistem.
    Jedino ih treba čekati na pravom mestu...


    - Primetio sam da mi i sat ubrza svaki put ka je neko pomene...

Strana 13 od 25 PrvaPrva ... 3111213141523 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •