Đorđe Balašević - Strana 11
Strana 11 od 25 PrvaPrva ... 91011121321 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 151 do 165 od ukupno 363
  1. #151

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Samo je još Mesec pun



    Došao raspust, blago meni,

    Skola se ljulja kao brod,

    A odrasli su raspusteni

    Vec duzi period...



    Neki su pricali do juce:

    Zivot je skola... leba ti ?

    Pustite decu neka uce,

    Njima ce trebati...



    Uprava naseg kluba mocna

    U njoj su vazni drugovi

    Lakse se muva i namesta

    Lakse se vrate dugovi



    Uprava naseg kluba vesta

    Postenom svetu od njih zor

    Motre k'o straza danonocna

    Da se ne umesa spor...



    Zena je tu da klima glavom,

    Da kuva, i da se ustine,

    De ce sad one, s kojim pravom

    Na vrata skupstine?



    Muskarci vladaju, to znamo,

    Tako je jos od onog Adama,

    A ravnopravnost vazi samo

    Na barikadama...



    Znam jednog s' losom krvnom slikom,

    Taj ima srece, blago meni,

    Stalno se bavi politikom

    A ne crveni...



    Stvar je, da bude jasno svima,

    U objektivnoj kritici

    Cestitog sveta, dakle, ima

    I u politici.



    ???

    ...teram za radni narod nas,

    Ponekad mislim da boga ima,

    Al ne preterujem bas...



    Neki se kunu da su culi,

    Da ce se malo pomaci,

    Al vec smo odavno na nuli,

    Tu smo vec domaci..



    refren:

    Samo da docekam Jun,

    Sve je drugo pod razno,

    Samo je jos mesec pun,

    Sve je ostalo prazno...

    Samo da docekam leto,

    Sve mirno i cutke,

    Samo je jos mjesec pun,

    Na trenutke...(s vremena na vreme...)
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #152

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Kraljevstvo dajem za dobru vest



    Od ranog juta nas teleks gundja

    i bezbroj raznih novosti slaze

    mozda bas sad otkucava naslov

    i moje sledece reportaze:



    Margaret Tacer i Malvinski rat

    Kafa iz Trsta i vile na sprat

    I ne znam vise o cemu da pisem

    Kad svi znaju sve



    Levo i desno, gore i dole

    Samo dva oka a cetir' smera

    I ne da mi mira manjak papira

    Svi manje za gladna pera (????)



    Sve reportere istina brine

    Stranica ne sme ostati prazna

    Ko ce da ispravi sve Krive Drine ?

    Ja necu. Mozda ce javnost kad sazna.



    Mladi bez posla, ljubav i moda

    Debele greske a razlog tanak

    Tema za temom, prica za pricom

    Ali ni jedna za pravi clanak.



    Kraljevstvo dajem za dobru vest

    Sutra bih morao predati tekst

    A ne znam vise o cemu da pisem

    Kad svi znaju sve



    Celog zivota strpljivo cekam

    da neki covek ujede kera

    To je deviza, ta stara sala

    Ta vest je zelja svih reportera



    Posao moj je ko drugi svi

    Nije to roman il' film ili strip

    Ali se ipak nizasta ne bih

    Menjao ja...



    Tekstovi iz serije i igranog filma "Majstor i šampita"



    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #153

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Prodane duše

    (Scena iz tramvaja)



    Urbane duše

    vi ste u asfaltu do guše.

    Prodane duše

    vase se pozicije ruše

    i neka

    pa neka



    Gde baš sada da se zaljubim

    (Odjavna spica iz serije)



    ... vešto gde baš sada da se zatreskam

    nemam više trideset i nešto

    ostade od vatre samo dim

    šta ću tamo gde mi nije mesto

    gde baš sada da se zaljubim ?



    Kada srce pali kasnije

    servis ne priznaje, nema garancije

    ali nema ni rok trajanja

    sta je tu je, nema kajanja

    eeeh...



    Mačke sivanke

    (deo pesme iz emisije "Muzički tobogan")



    Već mačke sivanke idu sa igranke

    Šubi, dubi, dubi, du, dam

    Sunce proviruje u neba rumena

    da vidi gde je nestao mrak.

    Skoči iz kreveta ko lopta gumena

    Pokaži svima kakav si đak.



    Vec mačke sivanke idu sa igranke

    šubi,dubi, dubi, du, dam

    Nešto se desava, tu je u vazduhu

    toliko lepog donosi dan

    Prstom zabeleži mesto na jastuku

    gde skrivaš najlepši san



    Već mačke sivanke idu sa igranke

    šubi,dubi, dubi, du, dam

    Davno je krovove Sunce pozlatilo

    brzo, pun gas

    Odleti bez mene u to kupatilo

    Ti nisi taj što kasni na čas.



    Otvoreno pismo "ZABAVNIKU" za rođendan

    (Novi Sad, 7. mart 1989.)



    Ljudi su čudni i raznorazni

    Svašta se krije ispod božijeg plašta...

    Mnogi prožive kao po kazni:

    Nemaju pojma šta je to mašta.



    Nemaju pojma, niti tri čiste

    Da krenu tamo gde smo mi išli.

    Uz vas smo, dragi šareni liste,

    Pedeset puta zemlju obišli.



    Prvih pedeset, cenjeni liste

    Čestitam redom, dobre i teške

    Ja nisam zavod, da dižem biste

    Ja pišem pesme, uz sitne greške.



    Od pedeset osme, dotični liste,

    Zbog vas sam spreman na razne radnje,

    Al' ja vas ne krivim za iste,

    No nudim nastavak saradnje.



    Više sam puta prošao štivo,

    Paju i Patu, i druge patke...

    Da bolje objasnim svoj nivo,

    Iznosim sledeće podatke:



    Povratak s Marsa, prilično davno,

    (razbijen češki kristalni luster),

    Tad je Flaš Gordon priznao javno

    Da je spram mene obican šuster.



    Pa Mama: "Ručaj!" Pa Tata: "Klopaj!"

    Hrabri je mornar jedina mera...

    O, baš sam hteo da budem Popaj,

    Al' sam sve više bivao Pera.



    I Džoni Hazard, u niskom letu,

    (sa mojim drugom, Malešev Pantom),

    Onda, Rip Kirbi, u pubertetu,

    I, neko vreme, uspešan Fantom.



    To je ta priča, naravno kratka,

    Svašta sam bio, a šta sam sada?

    Sad malo ličim na Baju Patka

    Al' najviše sam Crna Brada.



    To je ta pesma, šašavi liste,

    Poenta sledi, u dva-tri retka:

    Eh, da vas nema i da niste,

    Gde bi mi bili sledećeg petka?



    Ljudi su čudni i raznorazni,

    Svašta je ispod božijeg plašta...

    Mnogi prožive kao po kazni:

    Nemaju pojma šta je to mašta.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  4. #154

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Da ti je BMW

    Ciganka mi gledala u dlan,
    Al' ne vide tebe Slavice,
    Ništa mi na dlanu ne vide,
    Eh! Što ne skidoh rukavice!

    Dušu si mi moju ranila,
    Mog si oka bila zenica,
    al' čim je onaj dotero BMW,
    polegla si kao pšenica!

    O, da ti jebemve, i ostalo sve,
    za mnom ti si kasala, ali čim si stasala
    za drugog si glasala...
    Da ti jebemve, moja Slavice,
    Sa mnom si se družila, dok te ljubav služila.
    Drugog si zaokružila!
    Ma da ti jebemve!
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #155

    Odgovor: Đorđe Balašević

    (Nova Gradiska 1980., Budimpesta 2.4.2000. - napisana februara 1978.)

    Budimpestanski sneg


    Da l se bar ponekad seti?
    Plašim se da ne?
    Ko u nekoj opereti zbilo se to sve:
    Violinist, tužni pajac,
    Lepa žena
    I tokajac,
    A kulise - zavejani grad...

    Vodila me gde je htela,
    Bio sam njen gost:
    Verešmarti,
    Citadela,
    I Lančani most.
    Zavejani Trg Heroja, gde poželeh da je moja,
    I da uvek bude kao tad.

    Izdaleka zvonio je
    neki cimbal star.
    Molila me da joj pišem
    jednom bar.
    Svitalo je jutro snežno.
    Budilo se sve...
    Ljubila me nežno,
    ko nijedna pre.

    Pogledom sam posle dugo
    pratio njen trag,
    zavejanom ulicom
    Sent Haromšag.
    Plašila me slutnja neka,
    znao sam od pre:
    sve izgleda izdaleka
    drukčije.

    Često srce jače bije
    kad se setim nje.
    Sve Listove rapsodije
    bude stare sne.
    Želeo bih znati gde je,
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  6. #156

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Dinastija

    Ovo je priča koju vrlo retko pričam,
    To je priča o tipu zvanom Blejk.
    Jedni ga hvale,
    drugi ga žale,
    Ali svi zvrje k'o budale
    Ponedeljkom nigde nema mesta ni za lek.
    Odavde do Zemun Polja i do Litl Mokri Lug
    svud se gleda taj čovek, milioner i drug.
    I svi se slažu da nam danas treba jedan Čivut kao Blejk.

    Imao je izvesno imanje,
    oko kuće više manje,
    tako da poseje patlidžan i luk.
    Tu negde, kao onaj salaš o kome peva mladi Balaš,
    da gosti šest meseci pešadijski puk.
    Al' ga je pratio maler ceo božji vek,
    kad si baksuz, moj bato, tu ne postoji lek,
    sreću ne kupuje lova, niti euroček.
    Nadrljao je kao žuti s' više strana ovaj isti Blejk.

    Džaba vam novci, moji sinovci,
    Džaba što dolar stoji bolje,
    I travnjaci i štrafte, i izvori nafte,
    Kad ste svi vi karakterne drolje.
    Aleksis je kurva, izvin'te me što psujem,
    al' ja samo pričam i mestimično pljujem,
    I ako nas laže režiser i ja lažem vas.
    Tu priču zna svako, bar par epizoda,
    Američka je frka postala moda,
    Buržuj se krije i čuči u svakom od nas
    I čeka pravi čas.

    Blejk ima ćerku zvanu Felon,
    Jedan ženski Alen Delon,
    Mali monstrum koji radi šta mu ćef.
    Njoj je Kolbi zvani Cecil,
    Pokojni gangster i imbecil,
    Utrapio svog sinovca po imenu Džef.
    Felon je partija bila, još se priča o tom,
    Tamburaši u transu, oko bakšiša lom.
    Još se ne zna konkretno ko je ispao som,
    Ali navukao je damu, sve u šesnaest,
    Čak i klipan zvani Džef.
    Pa se pojavio Adam neki sirot,
    Ko zna kad, taj će džukac da pobrka ceo film.
    To je baraba, čudna zverka, koja sestru nešto merka,
    A baš ni mama nije sigurna sasvim.
    Ali tu je zato Stiven, lepi antički kip,
    Koji ne zna da li više voli zrna ili klip.
    Jedan, kako bih rekao, vrlo nazadan tip.
    I svi se slažu da je svakim danom sve više takvih kao Stiv.

    Ref. Džaba vam novci moji sinovci...

    Lepa drugarica Kristl
    nije imala tri čistl
    pa je ljosnula sa konja, Bože moj
    pravo u ruke psihijatra, lepog kao Frenk Sinatra
    koji je zeleo da doktorira na njoj.
    A, ona teta Aleksis, đubre jedno moj broj
    Kolbi kašiku baci i sve ostavlja njoj
    Ona ima svoj sistem zvani bubreg i loj
    I jasno vam je da je ta Aleksic naše gore list.
    A Blejka tera maler
    sad mu stig'o ženin švaler
    Blejk bi s njim da igra tenis jedan set.
    Ma,'ajde čiča kakav tenis
    bolje pazi na svoj...život
    tvoje srce ipak nije džambo-džet.
    To je serija i posvud se priča o njoj
    epizoda još ima da ne spominjem broj
    nešto nema deviza, oko programa boj

    Dinastija
    Poruku je izmenio silvia, 14.12.2007 u 23:42 Razlog: ubacila spot
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  7. #157

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Dobro vece Zagrebe

    (Zagreb, Cibona, 18. 04. 1989)

    Davno nisam koncert poceo sam
    Tako, s gitarom...
    Sminka je da zvezda istrci
    Tek kad zasvira band.
    Ali danas, evo, pocinjem sam
    Sve je po starom
    Kakva zvezda, kakvi folovi
    Veceras nastupa friend.

    Dobro vece, Zagrebe
    Mislio sam malo na tebe
    Dok sam sviro po budzacima
    Braci narodnjacima...
    Ko ce da me ugosti
    Sad kad nisam bas u milosti
    Sami smo u nasoj magiji
    E, moji Zagiji...

    Pesme su mi malo mracnije, znam
    Bome i ja sam
    Mnogi su o moje stihove
    Pera izlomili...
    Ne vole me vise
    Tacnije, nisam im jasan
    Kojim pravom mislim glavom
    U onoj gomili...

    Svejedno, dobro vece Zagrebe
    Mislio sam malo na tebe
    Dok sam sviro po budzacima
    Braci narodnjacima
    Ko ce da me ugosti
    Sad kad nisam bas u milosti
    Sami smo u nasoj magiji
    Dragi moji Zagiji...

    Svirao sam svuda
    Sad me je sram
    Bas sam kusao srecu
    Uvenula detelina cetvorolista...
    Davno nisam koncert poceo sam
    I skoro necu
    Nije vreme da se bude
    Neki solista...

    Svejedno, dobro vece Zagrebe
    Mislio sam mnogo na tebe
    Dok sam sviro po budzacima
    Braci narodnjacima...
    Ko ce da me ugosti
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  8. #158

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Dok gori nebo nad Novim Sadom

    Da se ne lažemo, nije to bio neki most... Od onih podignutih da bi se u njih gledalo... Ne... Pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo... I pod njima prvi put poljubilo... Ali... Ponekad ga je Ona prelazila svojim uobraženim kadetskim korakom... A mesečina se kao deverika lovila u mrežu njene kose... Po tome ću ga, eto, pamtiti...

    Rat je kao pijan svat prošao poljem... Šenlučio celu noć...
    Kaleći bes na ranom žitu i tek niklom bostanu...
    Zašto? Ne pitaj se, jer... Tako je bolje... I Bog je pristao na to...
    Ratovi prolaze, a ljudi, eto, ipak ostanu...

    Za zlo sam teški laik... No, to je stara priča...
    Znaš već: Bila jednom dva brata... I to...
    Kad sklopim taj mozaik... Ostane mi kamičak...
    I... To smo izgleda mi?

    Ma, hitni papuče u vis, žalosna Panonska Vilo...
    Za tvoje dugme sedefno ja noćas kraljevstvo dajem...
    I lupni daire o bok... Ramena pospi aprilom...
    Pa ponizi ovaj mrak tim svojim lucidnim sjajem...
    Zaigraj... Bosa i prkosna...
    Dok iznad Novog Sada Đavo pali svoja kandila...

    Žad na reci tamni čim se sumrak zgusne...
    Dunav je pred zoru prek...
    Plaše te aveti što maglom brode teškim skelama?
    Ne, strah nije pravi ruž za tvoje usne...
    Reši ga se ga jednom zauvek...
    I veruj zvezdi koja zraku tvog života prelama...

    Nije to prva neman što preti dahom vatre... Ne...
    Ali ljubav je vitez...
    Arhanđel s mačem, spreman da i tu alu satre...
    Da... I samo čeka tvoj znak...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  9. #159

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Gde sad da se zaljubim

    (Odjavna špica iz serije "Majstor i Šampita" - deo)

    ... vešto gde baš sada da se zatreskam
    nemam više trideset i nešto
    ostade od vatre samo dim
    šta ću tamo gde mi nije mesto
    gde baš sada da se zaljubim ?

    Kada srce pali kasnije
    servis ne priznaje, nema garancije
    ali nema ni rok trajanja
    sta je tu je, nema kajanja
    eeeh...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  10. #160

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ja je ljubim-ona podriguje

    (Zrenjanin)

    Spušta se, spušta noć...
    glupo bi bilo da se diže!
    Piće poručujem,
    Čaša za čašom za sto stiže.
    Al' mi smo barem znanci stalni,
    ugostitelju samostalni,
    sviraj svirče, da se setim Nje!

    Ja je ljubim, a ona podriguje.
    Za moju ljubav neće ni da čuje.
    Ja je ljubim, a ona štuca,
    a za njom mi srce puca

    Joooooooj...

    Oče, majko, brate, sestro,
    jedan moj rođjak - ne znate ga vi...
    ovu dvojicu prvi put vidim...
    Božović...
    otkud Božović? (pokazuje srednji prst) liči, liči ...
    Najvažnije:
    i jaraneeeeeee
    moooo...(olabavi malo, saug!)...oooooj!
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  11. #161

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Gusle

    (Sava Centar, 9.1.1993.)

    Boze mili, cuda velikoga
    Kad se scase po zemlji Srbiji
    U Srbiji zemlji da promeni
    od dahije do demokratije

    Pohitala na izbore raja
    nema raja za promene jaja

    Redom glasa za cestitog knjaza
    Kad to zacu nas cestiti knjaze
    Zapenio, sto se ono kaze,
    Vabi ljubu odi blize muzu
    U pundju joj aranziro ruzu
    Eto mila sad svi ovi odu
    Jos da mi je sjebati vojvodu

    Hoj oj oj Hoj oj oj
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  12. #162

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ilona

    Jednog leta, s kraja sveta,
    vozio sam putem sivim.
    đa sam putnik, od tog živim.

    Samo je podigla taj prstić svoj i ja sam stao, otvorio njoj.
    Ona je anđeo bila, sa greškom - bez krila, moj san, moja
    Ilona, još se sećam tvog imena,
    sretna i sama, sva u bajkama,
    gde li je sada Petar Pan, i svi oni momci?

    Ilona, tvoja je slika moja ikona.
    I čim se dignem ja joj namignem
    i uvek tako počne dan.

    Dobro guram, kroz život buran
    i mada živim dosta sretno,
    ja nemam nikoga konkretno,

    uz kog bi bio i sretan i lud
    i tako miran i siguran svud,
    ja nemam nikog da mašta i priča mi svašta svu noć kao moja
    Ilona, još se sećam tvog imena,
    sretna i sama, sva u bajkama,
    gde li je sada Petar Pan, i kapetan Kuka?
    Ilona, tvoja je slika neka moja mala ikona.
    I čim se dignem ja joj namignem
    i uvek tako počne dan.

    Slabo pričam, baš nisam vičan,
    al' sad reči idu same.
    O, život piše ljute drame:

    Ja znam detalje, sitnice o njoj,
    al' ne znam adresu, telefonski broj,
    il' nešto slično po čemu bih saznao gde li je sad izvesna

    Ilona, još se sećam tvog imena,
    sretna i sama, sva u bajkama,
    gde li je sada Petar Pan, i svi oni momci?
    Ilona, tvoja je slika neka moja mala ikona.
    I čim se dignem ja joj namignem
    i uvek tako počne dan.

    Lutko lepa, dobar dan...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  13. #163

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Gledam Banat,Srem i Backu sa "varadina

    (Srpsko Narodno Pozorište NS, 26.6.1991.)

    Gledam Banat, Srem i Bačku s' Varadina,
    Gledam tako a u duši lom.
    Tu je nekad kažu bila Vojvodina,
    Al' nas jogurt tresnuo ko grom.

    Rođeni sam autonomaš ko drug Krunić,
    Al je bolje da se pravim lud.
    I da drhtim na kraj bašče kao kunić
    Zbog Šipaca nasukan na sprud.

    Mog šora nema i na znam šta da radim
    Drug Mihalj kaže da nov ustav nije loš.
    I sve je manje mojih zemljoša u vladi
    I teško da je neki preostao još.

    Život mi je gorak kao biter lemon,
    Ćutke punim vrećicu bez dna.
    Na nesreću TV dnevnik kao demon,
    Vodi me u vode ružnog sna.

    O di baš mene da snađe to što jeste,
    Ovo je priča i za suze i za smeh,
    Poneki pet'o možda ostane bez kreste,
    Ali bez jaja to je izuzetan peh.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  14. #164

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Hej carobnjaci svi su vam djaci

    (Singl - posvecen f.k. "Crvena zvezda", 1982.)

    I mi smo vaši i vi ste naši, crveno-beli!
    Na Marakani ili na strani. Eo, eo, zvezda!

    Istok i zapad zovu u napad, crveno-beli!
    Sever se puši, zvezda sve ruši. Eo, eo, zvezda!

    Zvezdo, zvezdana,
    naša pesma zvoni,
    Mi smo majstori,
    mi smo šampioni.

    Zvezda! Zvezda!

    Legendu pletu po celom svetu, crveno-beli!
    Svuda si slavna, svakom si ravna. Eo, eo, zvezda!

    Istok i zapad zovu u napad, crveno-beli!
    Sever se puši, zvezda sve ruši. Eo, eo, zvezda!

    Mi smo Zvezdini,
    to nam je u krvi,
    mi smo najbolji
    i kad nismo prvi.

    Zvezda! Zvezda!

    Čarobna kugla, lopta okrugla, crveno-beli!
    Hej čarobnjaci, svi su vam đaci. Eo, eo, zvezda!

    Istok i zapad zovu u napad, crveno-beli!
    Sever se puši, zvezda sve ruši. Eo, eo, zvezda!

    Zvezdo, zvezdana,
    naša pesma zvoni,
    Mi smo majstori,
    mi smo šampioni.

    Zvezdo, zvezdana,
    naša pesma zvoni,
    Mi smo majstori,
    mi smo šampioni.

    Zvezda! Zvezda!
    Zvezda! Zvezda!
    Zvezda! Zvezda!
    Zvezda! Zvezda!
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  15. #165

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Miholjsko leto

    Do pola jedan je bila na času klavira...
    Onda korakom merila grad...
    I usput gledala izloge...
    Pardon... Svoj odraz u njima...
    U kosi još, poput venca, ona molska kadenca...
    Mala vračka da upravo tad...
    Uz "caffe Kibic" polagano nadođe On...
    Kao plima...

    Tajne su tu zato da ih neko nasluti...
    Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
    Bogu je kanuo čaj... Svud je prsnuo sjaj...
    Jedan platan će ostai zlatan...
    Ona kroz smeh čvrsto svoju kajdanku stišće...
    Ne drhti On... To je samo to uvelo lišće...
    Blaženo Miholjsko Leto...
    Jedno i sveto za njih...

    A On je nosio naglas svojih Skoro Osamnaest...
    Sve češće mu govore "Vi"...
    Begeš u grudima udara...
    Bije u bronzane žice...
    U džepu sretni staklenac... Ko ono novčići
    zdenac...
    Mala vračka da nestanu svi...
    A Ona bane ko lupež... I prospe mu kosu
    U lice...

    Kao osrednji klošar, malo prosed... I prostar...
    Na uglu sam zastao sam...
    Ne tako dobar oktobar...
    I misli sve... U "ruskom štimu"...
    A onda shvatih, na prepad... Da te volim, ko
    nekad...
    Vreme samo raspiruje plam?
    U meni "miholjsko leto"... To prkosno sunce
    pred zimu...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

Strana 11 od 25 PrvaPrva ... 91011121321 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •