Đorđe Balašević
Strana 1 od 6 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 363

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Đorđe Balašević

    Đorđe Balašević rođen je 13. maja 1953. godine u Novom Sadu. Srednju školu napustio je u trećem razredu i završio je vanredno. Pesme je počeo da piše već sa 17 godina.
    Sa 24 godine postao je član grupe "Žetva" i u toku godinu dana, koliko je bio u njoj, napisao je nekoliko pesama, a grupa je stekla veliku popularnost. Zbog unutrašnjih nesuglasica, grupu "Žetva" napušta 1978. godine i osniva sastav "Rani mraz" .
    Sve do 1980. godine bio je član ove grupe, sa kojom je stekao veliku popularnost. Jedno vreme su u grupi sa njim proveli i Bora Đorđević i Biljana Krstić. Iako je tokom 1980. godine postao sinonim za grupu "Rani mraz", tek naredne godine započinje solo karijeru. Tokom osamdesetih godina gradio je karijeru i sticao popularnost koju ima i danas. Sa početkom rata na tlu bivše Jugoslavije povukao se iz javnosti, zbog toga što je tada aktuelni režim po svaku cenu želeo da ga mobiliše. Iz tog razloga nije održao svoj tradicionalni novogodišnji koncert u Sava centru 1992. godine. Tokom devedesetih godina na njegovim koncertima se, pored uobičajenih dugih priča, pričaju i satirične priče na račun tada aktuelnog režima. Bunt se oseća i u njegovim pesmama. Pesma "Sloboda ne" snimljena je još 1992. godine, ali je prvi put objavljena tek 1996. godine.

    Ljudi ga ili obožavaju ili ne mogu da ga smisle, retko ko ostaje ravnodušan prema njemu.
    U koju vi grupu ljudi spadate? Volite li Đoletove balate, ili pak političke zezalice? Možda spadate u onu grupu ljudi koja ga ne voli zbog njegove razmažene ćerke folirantkinje?

    Što se mene tiče, "Ne lomite mi bagrenje", "Naposletku" i "Provincijalka" su retko lepe pesme, i retko koja domaća balada može da zaseni njihovu jačinu.

  2. #2

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Sto se Djoleta Balasevica tice ja ga obozavam! Tesko da bih mogla da se odlucim za jednu pesmu koja bi mi bila omiljena ali izmedju ostalih izdvajam "Ne volim januar" i "Nedostaje mi nasa ljubav". Imala sam priliku da budem na njegovom koncertu u Sava Centru i to dva puta i super sam se provela! Tih cetiri sata, koliko traje koncert, nisam ni osetila koliko sam uzivala. I bas tako,njega ljudi ili obozavaju ili ne mogu da ga smisle a ja spadam u ovu prvu grupu,znam skoro sve njegove pesme,cak sam se jedno vreme lozila i zapisivala pesme u neku svesku. Pozdrav za Djoleta,ziveo nam sto godina!

  3. #3

    Odgovor: Đorđe Balašević

    uhhhh mene smara potpuno! niti sam ikada bila nit planiram da idem na njegov koncert ... a oni koji uzivaju u njemu, neka uzivaju i ubuduce, nemam ja nista protiv... dok me ne maltretiraju istim

  4. #4

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Citat maqa kaže:
    uhhhh mene smara potpuno! niti sam ikada bila nit planiram da idem na njegov koncert ... a oni koji uzivaju u njemu, neka uzivaju i ubuduce, nemam ja nista protiv... dok me ne maltretiraju istim
    tctctctc tebe i Dugme smara

    Elem .. dobar deo pesama DJ B znam napamet.. hmm.. recimo da je "Ratnik paorskog srca" jedna od manje poznatih ali i jedna od najlepshih pesama..

  5. #5

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ratnik paorskog srca

    Kada se Braca devetneste vrn'o,
    s dalekog fronta 'di soldat je bivo,
    prič'o nam kako ga trefilo zrno,
    pa zavrt'o rukav i to pokaziv'o.

    A mi, a mi smo bili derani.
    A mi, mi smo bili derani.

    Pric'o nam Braca o mirisu mora
    i o patroli od koje je bež'o,
    pa kako je opsov'o nekog majora
    i zbog tog posle na robiji lež'o.

    A mi, a mi smo bili derani.
    A mi, mi smo bili derani.

    Pric'o nam kako je preš'o Karpate,
    zujali meci k'o rojevi pčela.
    Rek'o je: "Rat vam je krvav, da znate,
    al' ni' mi je žao ni ljudi, ni sela.

    Ej, žao mi konja..."

    Kada se Braca devetneste vrn'o,
    svake je večeri prič'o na šoru
    kol'ko je curica usput prevrn'o
    i kako topovi livade oru.

    A mi, a mi smo bili derani.
    A mi, mi smo bili derani.

    I čim Braca korak iz avlije kroči
    skupi se društvo iz našeg sokaka.
    A svi smo imali velike oči,
    prepuna srca i maštu dečaka.

    Pa da, jer tad smo bili derani.
    Pa da, tad smo bili derani.

    Psov'o je Braca i krivce i žrtve,
    puške i vaške i rov prepun blata.
    Rek'o je: "Ne mož' izbrojati mrtve
    jer su se carevi igrali rata.

    Ej, žao mi konja..."

    Negde u Braci je paorski koren
    i može rata i rata da bude.
    Kad nije paor za soldata stvoren,
    volije konje i zemlju neg' ljude.

    A mi, a mi smo bili derani
    i sve još je vredelo za nas.

    Hej, hej, konji beli nebom terani,
    kroz san i kroz oblake u kas.

    kako se taj covek igra recima

  6. #6

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Citat HLEBmaster kaže: Pogledaj poruku
    tctctctc tebe i Dugme smara

    Elem .. dobar deo pesama DJ B znam napamet.. hmm.. recimo da je "Ratnik paorskog srca" jedna od manje poznatih ali i jedna od najlepshih pesama..
    Dodao bih..Put u srediste zemlje..

    iz..m ti zhivot...

    Djole je kao Vojvodina - nacin zivota, ko razume, razume, ostalima ne vredi objasnjavati....(neshto morate i sami...)
    Ako ne mogu da pomognem, necu da odmognem

  7. #7

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Put U Srediste Zemlje

    Kad sam jutros stig'o kuci s posla
    sacek'o me papir siv:
    otišla mi draga, svega joj je dosta,
    nikad ne zna dal' sam živ.

    Ma idi lutko lepa s milim bogom,
    ti si više komad lak!
    Nisi nikad tamo stala svojom nogom,
    nemaš ti pojma šta je mrak.

    Tamo dole djavoli se kote,
    tri planine pritiska mi vrat.
    Baš i nisi drugar, moj živote,
    al' neka, neka, bice sladje kad srce zemlje nadjem.

    Neki Francuz, neki pisac mudar,
    prorek'o je mnogo tog.
    Možda nikad nije radio kao rudar,
    al' ga volim kao svog.

    Knjiga piše da postoji mesto,
    u sred zemlje neko sunce sja.
    Tamo se može i s milion dvesto!
    Tražim srce zemlje stare i sunce za rudare.

    Kopam, djavoli se kote,
    tri planine pritiska mi vrat.
    O, baš i nisi drugar, moj živote,
    al' neka, neka, bie sladje kad srce zemlje nadjem.

    Tamu gutam, dišem, tamu gazim,
    trpim najbolje što znam.
    Al' cu jednog dana da je proburazim
    i da se svetla docepam.

    Knjiga piše da postoji mesto,
    u sred zemlje neko sunce sja.
    Tamo se može i s milion dvesto!
    Tražim srce zemlje stare i sunce za rudare.

    'Ajde, djavoli se kote,
    tri planine pritiska mi vrat.
    O, baš i nisi drugar, moj živote,
    al' neka, neka, bice sladje kad srce zemlje nadjem,

    kad srce zemlje pronadjem!
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #8

    13 Odgovor: Đorđe Balašević

    Citat maqa kaže:
    uhhhh mene smara potpuno! niti sam ikada bila nit planiram da idem na njegov koncert ... a oni koji uzivaju u njemu, neka uzivaju i ubuduce, nemam ja nista protiv... dok me ne maltretiraju istim
    Jašta more.

    Mada, izdvojio bih (čitave) dve pesme koje mogu da čujem: "Ne lomite mi bagrenje" i "Princezo javi se" (ne zove se tako, ali tako počinje refren ).

    Citat LadyS kaže:
    Jedno vreme su u grupi sa njim proveli i Bora Đorđević
    Čitavih mesec dana.

    Citat LadyS kaže:
    Možda spadate u onu grupu ljudi koja ga ne voli zbog njegove razmažene ćerke folirantkinje?
    To aludiraš na stariju koja uđe u taksi i kaže "Vozi me kući"
    Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...


    Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!

  9. #9

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Djoleta mogu da slusam ali mi je savrseno i bez nejga. Jedino sto bi mogao izdvojiti je "Djevojka sa cardas nogama" e tu pjesmu obozavam.
    Mada u poslednjih par godina stavise imam blagu averziju prema njemu jer je u jednom intervjuu jednoj banjaluckoj televiziji srao o mnogo cemu.
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  10. #10

    11 Odgovor: Đorđe Balašević

    nisam bas njegov fan, ali ga uvijek volim slusati u dobrom drustvu, pogotovo kad se nesto cirkne. takodjer volim kad drustvance coporativno ide na njegove koncerte.
    nattydread is coming to dinner

  11. #11

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Citat swba kaže:
    Mada u poslednjih par godina stavise imam blagu averziju prema njemu jer je u jednom intervjuu jednoj banjaluckoj televiziji srao o mnogo cemu.
    U nekoliko navrata je srao o mnogo cemu...
    Zao mi je, mnogo volim neke njegove pjesme, ostale su mi u lijepom sjecanju kao klincu, ali kao covjek je zauvijek pao kod mene! Fuj!!!

  12. #12

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Balasevica izuzetno postujem kao tekstopisca i odlicnog zabavljaca, ali... njegovi pevacki kvaliteti nisu nesto sto me baca u trans... Dakle, svaka njemu cast, skroz mi je gotivna persona, ali me jednostavno ne odusevljava na muzickom polju... a meni je kod slusanja muzike to najvaznije Cak sam jednom bila i na njegovom koncertu, ali to nisam dozivela kao koncert, vec kao dogadjaj na kojem sam se fino zabavila. Dakle: tekstovi da, pun pogodak, nisu tek nesto sto se rimuje, ali muzika nije nesto cime sam odusevljena, a i toliko (po aranzmanu) slicnih pesama mi brzo dosadi i vremenom pocinju da lice jedna na drugu.
    Gather ye rosebuds while ye may...

  13. #13

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Svi ste naveli super pesme i stihove (da ih sad ne ponavljam)! Jedna od mojih omiljenih je Ljudmila

    "Zaklela me da je cekam
    da ce me se cela veka secati,
    na promaji zar malakse
    ima l' ista lakse neg' obecati..."

    Divni stihovi... ima ih jos puno...

  14. #14

    Odgovor: Đorđe Balašević

    BALASEVIC genije nema se sta vise reci o ovom coveku GENIJE!!!
    Poruku je izmenio silvia, 21.11.2007 u 10:16 Razlog: Caps lock

  15. #15

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ne...
    Nismo mi bili ljubavnici...
    Nikad...
    Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali...
    I to je sve...
    Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali da je sastavimo, ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao ukleta lađa...
    Negde ovde daleko...
    Negde tame blizu...
    Ni na nebu, ni na zemlji...
    Do te tajne se, interesantno, moglo stići jedino baš strmim stepenicama visoke verande, uz koje se Luna uspentrala hitro, kao košuta, ostavljajući na njima izvesni zagonetni osmeh, kao ružu, kao malu staklenu cipelicu po kojoj ću je pronaći...
    Ali, gde žuri? Opet ne pazi, ludica...
    Jednom je već gadno uganula nogu okliznuvši se tu, na zaleđenom oblom basamku...
    O, jednom davno, najdavnije. Još dok je iz ove kuće odlazila svojoj kući na spavanje...
    Bila je zima, sećam se, neki februar, šesnaesti, osamnaesti, tu negde...
    Toga se, već, ne sećam tačno...
    Morao bih zaviriti u Feđinu ličnu kartu da otkrijem i taj podatak? Stara Vodolija je uvek pravila svetkovine od svojih rođendana, jedan od njih se slavio i te večeri...
    I tako...
    Pred zoru sam se ponudio da razvezem iznurene tamburaše po periferijskoj pomrčini, žrtvujući se da tako propustim slavljenikov neizostavni završni plaidoyer...
    Brže no što sam uspeo da se vratim, i ostali gosti su se tiho, na vrhovima prstiju, izvukli sa te stote reprize Feđine maliganske monodrame. Luna je, kao pravi kapetan, ostala poslednja na brodu koji je tonuo, i tek tad zalupila vrata i žustro krenula sama...
    Uf...
    Suviše žustro, bojim se?
    Zatekao sam je kako na stepeništu verande, sedeći na pljosnatoj lakovanoj tašnici, oprezno pipka pomodreli levi zglob...
    - Nezgodno sam stala... Nije ništa... Već prolazi... Hm, hm?
    Mereći veliki podliveni otok na kantaru svog iskustva, odmah sam shvatio da će ta nožica morati u gips, i da je tekuća sezona za nju, najverovatnije, završena...
    Ali, Fedor je visio preko otomana kao iznošena potkošulja, od njega nije moglo biti nikakve koristi...
    Podigao sam zato njegovu devojku onako kako se već podižu tuđe devojke, obazrivo, najobazrivije što sam umeo, i poneo je do automobila. Bolnica je bila odmah tu, preblizu da bih zvao ambulantna kola...
    Provejavao je neuverljivo krupan sneg...
    Mali ratoborni noćni portir zarežao je na moje farove, znao sam od ranije da nemam šanse kod takvih "por-terijera", pa sam, gunđajući, ostavio auto pred ulaznom rampom, i ponovo uzeo Lunu u naručje...
    Privezala se rukama za molo mog vrata, privila se uz mene jednostavno, zbunjujuće prirodno, kao samonikla puzavica očajno željna ičijeg dodira, osluškivala je školjku koju sam krio pod kaputom, i nije govorila ništa...
    Pomislio sam da će zaspati, ali ne, povreda se polako hladila, znao sam da je boli sve više...
    Dežurni na prijemnom, svom srećom, bio je neki Goran, sa neočekivanim nadimkom Doktor, znali smo se onako, igrao je svojevremeno polutku i halfa u "Metalcu", stabilan, dobar tehničar, ali užasno spor igrač...
    A opasno brz lekar, da ne poveruješ? Sve je odigrao iz prve, puno nam je pomogao...
    Sledećeg meseca, kad smo se slučajno sreli u opštini, interesovao se da li je sve u redu sa nogom moje curice?
    Rekoh da jeste. Ali da to nije moja curica. Nego curica mog prijatelja...
    Nasmešio se, značajno...
    Reče da se nada da mi to nije neki preterano dobar prijatelj?
    Činilo mu se, naime, da ta mala može biti samo moja i ničija. Tako mi se bar nekako stiskala uz grudi, dok sam je one noći nosao kliničkim hodnicima, kao nevestu...
    Zar?
    Rekoh Doktoru, ne trepnuvši, da mi to nije padalo na pamet...
    A padalo mi je, naravno...
    I pre i posle...
    Te iste jeseni, naročito...
    Feđa je napokon napravio svatove o kojima je godinama pričao. Sa izrezbarenim čuturama i platnenim banatskim peškirima. I sa fijakerom, belim konjima i hiljadu naviksanih violina u porti Saborne Crkve...
    Unoseći mladu preko praga, zastao je da pozira unajmljenim fotografima i rođaku iz Nemačke koji je posrtao pod samarom tek lansirane video-kamere. Nevestin veo se u tom natezanju nekako otkačio, mimo protokola, spuštajući zavesu na čudni i uporni pogled kojim je tražila nekog u onoj masovki...
    Ne mene, svakako...
    I zašto bi?
    Kad mi nismo bili ljubavnici...
    Nikad...
    Samo smo se ponekad, u noćima punog meseca, malo tražili po dugim talasnim dužinama Čežnje...
    I to je sve...

Strana 1 od 6 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •