Dobar deo mojih kolega je bio pred izborom: zadržati posao u firmi u kojoj radi (koji je, kao i svaki drugi, kratkoročno izvestan i kratkoročno siguran), ali uz uslov da se sele u nepoznatu sredinu, 400 km daleko od kuće ili naći se na ulici sa radnom knjižicom u ruci. I preseliše se ljudi, neki sami, te porodice viđaju vikendima (putujući pet i više sati u jednom smeru), neki su se preselili sa porodicom što je značilo da je i supružnik morao da nađe posao u novoj sredini, deca da se prilagođavaju novoj školi...
Potom, imam kolege koji svaki dan na posao putuju 60, 80 ili 100 km u jednom pravcu.
I sama sam pre par godina bila pred izborom ostati u firmi u kojoj mi je ok, ali putovati svaki dan 80km (što je možda normalno za Evropu, ali ne mislim da nam je ifrastruktura evropska) ili se seliti zbog posla u drugi grad, ili pokušati naći nešto drugo. Izabrala sam drugu opciju. I ne žalim zbog toga.
Da li ste spremni zbog posla menjati mesto stanovanja? Da li ste spremni zbog posla povlačiti u novu sredinu svoju porodicu? I koji su to razlozi koji bi vas naveli na takav korak?