Granice cenzure
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Granice cenzure

    Mešihat IZ se ogrešio o pravo sekularne države

    Zahtevajući od direktora izdavačke kuće Beobuk ne samo povlačenje iz prodaje knjige Šeri Džons Dragulj Medine u koju je on uložio svoj trud i svoj lični novac, već i izvinjenje i pokajanje, Mešihat islamske zajednice u Srbiji ogrešio se ne samo o pravo i dužnost jedne sekularne države da štiti slobodu mišljenja i izražavanja, pa i preduzetništva, već je zahtevom za javnim pokajanjem povredio lično dostojanstvo jednog ljudskog bića u kome, ako je verovati monoteističkim religijama, postoji bar Božja iskra. Od tog zahteva do javnog kažnjavanja (a njegove nam primere ne nudi samo daleka istorija religij, već i surova stvarnost današnjice) samo je jedan korak.

    Mešihat Islamske zajednice u Srbiji ogrešio se time i o jednu od najkrupnijih tekovina zapadne civilizacije kojoj, bar geografski, i sam pripada, pravo slobodnog čoveka da sumnja, da prosuđuje i samostalno izvlači zaključke iz onog što vidi i iz onog što pročita. Obaveza da se slepo veruje u religijske i ideološke projekte, koštala je čovečanstvo previše žrtava da bismo prešli mirno preko ovog "osvetničkog gneva" Božjih zastupnika.

    Uz pravo da svako pročita ono što želi da pročita, postoji i pravo da se ne pročita ono što čovek ne želi da pročita. Ako je čitanje svetih knjiga obaveza vernika, čitanje drugih knjiga za njih ne samo da nije obaveza no nije ni preporučljivo. Mešihat je jedino imao pravo, ako mu je to pravo u Kuranu zapisano, da svojim vernicima zabrani čitanje knjige koju je sam inkriminisao. Sve više od toga predstavlja atak na pravo drugih da prave svoj izbor i da slobodno formiraju svoj sud.

    O književnosti sude čitaoci

    Iako se polemika nakon povlačenja knjige "Dragulj Medine" o uvredi verskog osećanja pripadnika islamskih verskih zajednica sa jedne, i granicama javnog govora i načina tretmana književnog dela, sa druge strane, uveliko rasplamsala, u srpskoj javnosti se mogu čuti samo stavovi pojedinih intelektualaca. Esnafska udruženja su tiha, a zvaničnici iz Ministarstva za kulturu i medije, u čijoj je nadležnosti sektor izdavaštva, smatraju se nenadležnim. Jedan od onih koji je u razgovoru za list Danas osudio preterano reagovanje islamskih zajednica, profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu Ljubiša Rajić, smatra da ministarstva u ovakvom slučaju i ne treba da se oglašavaju, jer kako kaže, nije reč o problemu budžeta ili nečemu sličnom, već o književnosti.

    "Najbolje bi bilo da sledeći korak bude pokretanje javne diskusije u vidu organizacije skupa kompetentnih ljudi: stručnjaka iz oblasti književnosti, stručnjaka iz oblasti prava i predstavnika verske zajednice, koji će objasniti u čemu nalaze problem i do kojih granica mogu ići", smatra Rajić. Prema njegovim rečima, bitno je da se u državi ovakvo ponašanje ne tretira kao prihvatljivo, jer se u budućnosti možemo sresti i sa sličnim zahtevima drugih udruženja ili zajednica.

    "Islamska zajednica je periferna po uticaju koji ima u društvu, ali posledice ovoga bi mogle da budu da sutra Srpska pravoslavna crkva, koja već danas funkcioniše kao državna crkva, propisuje šta sve može ući u umetnost. Ako bismo išli tom linijom da udruženja građana ili verske zajednice određuju šta pisci smeju da pišu, otvaramo mogućnost da se granice slobode izražavanja kroz književni izraz podvrgavaju proizvoljnim tumačenjima", ističe profesor Rajić. Zanimljivo je, dodaje on, da se niko nije oglasio povodom štampanja "Protokola sionskih mudraca", koji predstavlja najobičniji antisemitski falsifikat. Rajić upozorava i da ukoliko u jednoj državi postoji cenzura, ona mora biti strogo definisana pravilima, a najbliže tome u Srbiji je postojanje Krivičnog zakonika, prema kome može biti zabranjeno samo ono što se proglasi krivičnim delom.

    Među nedavnim reakcijama čelnika islamskih zajednica moglo se čuti da, iako nisu saglasni oko načina na koji treba reagovati u ovakvim situacijama, saglasni su u oceni da je reč o svetogrđu. Reis Islamske zajednice Srbije Adem Zilkić prekjuče je povodom polemike oko "Dragulja Medine" na konferenciji za novinare, između ostalog, rekao i da bi najbolje bilo da su pre štampanja spornog izdanja konsultovani stručnjaci.

    Gojko Božović, član Srpskog PEN centra i urednik izdavačke kuće Arhipelag, međutim, smatra da izdavači treba da imaju pre svega kompetentne urednike, a u oblasti stručnih poblikacija saradnike iz stručne i naučne oblasti, koji svoju kompetenciju temelje isključivo na osnovu svojih naučnih dostignuća, a ne na osnovu pripadnosti bilo kom autoritetu. "Što se književnosti tiče, o njoj mogu da sude samo čitaoci, književni kritičari i istoričari. Ne vidim razloga da ijedan izdavač sa kompetentnim urednicima traži savete od bilo koga drugog", kaže Božović u izjavi za Danas. Sećajući se nekadašnje prakse da su sva književna dela nekada bila prvo pokazivana članovima komiteta jedine, Komunističke partije, on kaže da bi u jednom demokratskom društvu bilo u najmanju ruku neprijatno da se obnavljaju elementi prošlog vremena.

    Književnost i zabrane

    Među primerima vrhunske umetnosti koja bi po istom osnovu mogla biti zabranjena, Ljubiša Rajić navodi film "Žitije Brajanovo" Letećeg cirkusa Monti Pajtona, kao i mnoge primere skandinavske književnosti koje on poseduje u svojoj privatnoj biblioteci.

    Kao primer navodi i spis Arnulfa Everlanda sa predavanja "Hrišćanstvo: 10. pošast ove zemlje". To je inače bio i književnik protiv koga je u Norveškoj 1933. godine poslednji put vođen proces. On je pred sudom oslobođen, jer je ustanovljeno da je reč o književnom izrazu.

    Danas, 21. avgust 2008. | Mirjana Miočinović



    Volela bih da napišete svoje mišljenje o cenzuri verske, političke ili bilo koje prorode... Mislite li da je cenzurom ugrožena sloboda čoveka da izrazi svoja osećanja ili uverenja?
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  2. #2

    Odgovor: Granice cenzure

    Citat NSdjanka kaže: Pogledaj poruku
    Volela bih da napišete svoje mišljenje o cenzuri verske, političke ili bilo koje prorode... Mislite li da je cenzurom ugrožena sloboda čoveka da izrazi svoja osećanja ili uverenja?
    Naravno da sam protiv cenzure...
    Idemo slikom u mladost - zabranjeno voće je najslađe... Ko se to postavio u ulogu onoga koji će da odluči u ime svih nas, šta to mi smemo da pročitamo, a šta ne...

    Gledala sam u vestima na B92 i da je knjiga povučena iz prodaje i da je upućeno javno izvinjenje Mešihatu islamske zajednice u Srbiji.
    Jedna stvar je ako islamska zajednica odluči da je neka knjiga protivna njihovoj religiji i zabrani je svojim vernicima da čitaju, a druga ako traži od cele države (koja nije islamska) da se knjiga povuče iz knjižara i još i da se javno izvini...
    Setimo se šta se desilo sa Da Vinčijevim kodom. Vatikan jeste protestovao protiv knjige i filma, ali nije tražio od celog sveta izvinjenje i povlačenje knjige...
    Druga stvar - možda sama nikad ne bi uzela ''Kod'' u ruke da ga pročitam da se nije digla tolika prašina oko toga...

    Slično je sad i sa ovom knjigom - kopka me šta je tu zabranjeno voće....

  3. #3

    Odgovor: Granice cenzure

    Citat NSdjanka kaže: Pogledaj poruku

    Volela bih da napišete svoje mišljenje o cenzuri verske, političke ili bilo koje prorode... Mislite li da je cenzurom ugrožena sloboda čoveka da izrazi svoja osećanja ili uverenja?
    Cenzura se, po meni kosi sa osnovnim ljudskim pravima, pre svega sa slobodom govora.....Protivim se tome u svakom obliku...

    Mislim da knjiga o kojoj je rec ovde nikako nije trebala da bude povucena iz prodaje....i da niko nije trebao da se izvinjava...Moze svaki verski vodja da preporuci da je vernici ne citaju, al niko nema pravo da zabranjuje prodaju i stampanje knjige....

    A ako se setomo Rusdija i fatve koju je izrekao Ruholah Homeini, Šeri Džons je jos i dobro prosla.....

    I naravno slazem se sa Sokicom oko zabranjenog voca...kopka me, i procitacu knjigu, a verovatno ne bih da nije zabranjena....To namece pitanje...
    Marketinski trik?
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  4. #4

    Odgovor: Granice cenzure

    pa ako mogu da se objavljuju knjige koje Hriscanstvo opisuju na drugaciji nacin od zvanicne crkvene dogme,zasto zabranjivati slicnu knjigu o islamu...ne slicnu,vec mnogo blazu....cemu sve to....a verujem da su i Ruzdi i pomenuta gospodja vec ohoho zaradili na tim zabranama....a mozda deo i ode muslimanima...i kako to da je Homeini sa Gadafijem rusio avione po Skotskoj,a nije mogao Ruzdiju nista i pored izrecene fatve...sumnjivo

  5. #5

    Odgovor: Granice cenzure

    Veliki sam protivnik cenzure u književnosti Ne mogu reći da se protivim u umetnosti, jer mi je u glavi i dalje ona slika kada nazovi "umetnik" izgladnjuje ono jadno kuče u svrhu "umetnosti".

    Smatram da je svako od nas dovoljno pametan da odluči šta mu se sviđa, a šta ne sviđa, pa će shodno tome i čitati ono što voli. A da mi drugi određuje šta je to - s kojim pravom?

    Ono što mi je, između ostalog, zanimljivo kada je u pitanju "Dragulj Medine" jeste to što je izdavačka kuća Random House koja je svojevremeno štampala "Satanske stihove" Salmana Ruždija ovog puta odbila štampanje "Dragulja Medine" A čini mi se da se tada u svetu digla mnogo veća frka


    Međutim, sva ta frka traje neko vreme, a onda se prašina slegne i knjige se mogu nabaviti u redovnoj prodaji, a ne "ispod tezge". Setimo se samo i gužve oko romana "Nož" Vuka Draškovića koji je takođe bio zabranjivan, a danas ga možete kupiti u bilo kojoj knjižari, a da vas niko čudno i ne pogleda.

    Kao što kaže Kalina, možda je u pitanju samo marketinški potez, ko će ga znati


    Znam samo da me jako kopka ova knjiga ... devojke, ko je prvi nabavi neka javi
    Poruku je izmenio Kitty, 25.08.2008 u 14:47 Razlog: slovce
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  6. #6

    Odgovor: Granice cenzure

    Okvir za sve društvene aktivnosti u jednoj ozbiljnoj državi bi trebao biti jedino Ustav (možda i najbolji izraz za najviši pravni akt jedne države imamo upravo mi, jer mu i samo ime govori da je ustava, brana samovlašću i bezakonju). Dakle, u Ustavu trebaju biti tretirana i definisana prava sloboda, kako ličnih, tako grupnih i opštih. Sve što nije propisano Ustavom je pravno nasilje i kao takvo je neprihvatljivo.

    Međutim u život kao realnoj kategoriji večita je težnja izvršne vlasti da se otrgne kontroli zakonodavne vlasti, a sve u cilju očuvanja svoje pozicije u državi i nije redak slučaj u čitavom u svetu da se u tom kontekstu krše i zakoni pa i sam Ustav. Posebno me plaši neka diskretna cenzura, a još više od nje tzv. opravdana cenzura, zbog navodnog opšteg dobra. Ovo poslednje je i danas aktelno podgrejavanjem atmosfere da ima loših momaka u našem društvu i koje, a za rad svetlije budućnosti svih nas, nekako treba ukinuti, mada nema zakonskih osnova za to...

    I da završim. Ozbiljna država sav svoj društveni život reguliše Ustavom i zakonima. To su i okviri i, da kažem, i početak i kraj i granice svih načina rešavanja mogućih problema u društvu, pa i u kulturi i verskoj problematici. Svako mešanje van tih okvira, odnosno uvođenje neke ad hok cenzure je krajnje opasno i često kontraproduktivno...

    Naravno, ovo je moje subjektivno mišljenje i nije da to mora biti baš sve tako...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #7

    Odgovor: Granice cenzure

    Treba da bude svega. Bez granica. Ako je nešto zaista "opasno" po mir u društvu, to treba javno da govore svi od autoriteta, da bi čitalac koji posegne za tim štivom znao s čim ima posla. Inače, zabranama se samo daje na publicitetu nečemu što na slobodnom čitalačkom tržištu možda ne bi bilo ni primećeno. I zlikovcu i budali treba dozvoliti da kaže šta ima, da bi se svima otkrio kao zlikovac i budala i da bi mogao da se pobedi protivnapadom.

    Na drugoj strani, kad se cenzuriše nešto kvalitetno, to je zločin!
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  8. #8

    Odgovor: Granice cenzure

    ... možda je u pitanju samo marketinški potez, ko će ga znati...

    Nakon što sam pročitala "Dragulj Medine" ne mogu da se otmem utisku da je u pitanju ipak bio samo dobro isplaniran marketinški potez.


    Niti knjiga poseduje neki poseban kvalitet, niti ostavlja neki utisak, niti sam čitajući je naišla na nešto što bih smatrala uvredljivim za Islamsku zajednicu Ali verujem da je sva ta prašina koja se digla oko nje samo povećala potražnju ... ne verujem da bih je ni ja pročitala da nije bila na "crnoj" listi.



    ... naravno, ovo je samo moje krajnje subjektivno mišljenje ...
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

Slične teme

  1. Granice ljubavi
    Autor Lillith u forumu Ljubav
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 17.05.2013, 23:28

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •