Vidim...niko nije imao hrabrosti da pomene godišnjice mature .
Kako se tada jako lako prisetimo potajnih simpatija i kako se one toga sećaju kao da je juče bilo .
Inače...ima nekoliko dama koje godinama ne srećem, ne čujem...ne znam ni gde su ni kako su, ali...stane vreme kada ih sretnem, i ponovo sam onaj "stari" a po njima vidim da se i one bore da prekinu tišinu nekim gestom, opaskom...bilo čime.
Nasmešimo se (posle prvog "udara" adrenalina) i proćaskamo.
Mesecima posle nosim te susrete u svom sećanju. Pomažu mi da shvatim da vreme sve stvari "ispegla" i da na kraju ostaje samo ona prva iskra koja je sve i počela .