Veliki broj ljudi, u toku svoga veka, bar jednom se nađu u nekoj pogibeljnoj situaciji, opasnoj po život. Igrom slučaja, sudbine, sreće, ili ko zna čega mnogi od njih prođu bez ikakvih posledica, ili sa lakšim povredama.
Sećam se, jednom sam ispao iz voza. Bio je dubok sneg, preko dva metra, i ja sam se zario u njega skoro okrznuvši jednu od onih bandera pored pruge. Nepovređen od pada, zapao sam u drugu nepriliku. Umalo da se udavim u snegu. U onom magnovenju napipao sam rukom početak uspona nasipa na kojem se nalaze šine, pa sam kao krtica prokopao tunel do pruge i spasa. Ostatak muke od pešačenja par km na minus 20, kroz šumu do prve železničke stanice nije vredan ni pomena. Konačno, dok sam sa otpravnikom vozova u toplini njegove kancelarije ispijao kafu i pušio njegovu Sarajevsku Drinu, čuo sam kako je na moju priču uzvratio:
- Mali, kao da te je sam bog sačuvao!
Da li vam se desila neka situacija da ste mogli da nastradate, a da ste ostali neozleđeni?