Putovanje koje nikad necu zaboraviti... - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23
  1. #16

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Kušadasi-Turska.

    Svima bih preporučila.Deset nezaboravnih dana sam tamo provela sa tadašnjim verenikom,a današnjim suprugom.Svaki dan smo birali plažu na koju ćemo ići,a ne znaš koja je od koje lepša.Ipak,najviše mi se dopala paradice beach.Uživala sam da se cenjkam sa trgovcima na prepunim ulicama.Da ne pominjem i to što smo svaki dan birali restoran u kojem ćemo ručati i sve to za relativno male pare.Po povratku,imali smo i jedan dan u Istanbulu.To je bio kao šlag na torti.Plava džamija i Aja Sofija prosto oduzimaju dah.Sam grad je prelep i vredi ga posetiti.

  2. #17

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Parry Sound i 30000 Islands... Ovo malo turisticko mesto severno od Toronta, ostavilo je na mene dubok utisak... uspomene koje cu zauvek pamtiti. Vazdusna banja, fantazija.
    Zatim gostoljubivost varosana, dobra klopa.
    4-casovni obilazak kruzerom jezera Huron recima se ne moze opisati... uostalom, evo slicica, pa uzivajte ako nikako drugacije makar ovako

























    neunistiva zlojebaba!

  3. #18

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Nikada neću zaboraviti ovogodišnje putovanje na Krf koje je organizovano za doček Uskrsa. Mnogo sam putovala, ali tako nešto nikada nisam doživela. Nisam neki vernik, ali agencijski opis putovanja i događaja u kojima je trebalo da učestvujemo me je privuklo da za Uskrs krenem na Krf. Ne bih mogla da prežalim da sam to propustila. To je jedan izvanredan doživljaj. Na Krf, za doček Uskrsa dolaze ljudi iz celog sveta, čak i sami Grci sa kontinenta, jer se Uskrs na Krfu dočekuje po posebnoj, za Krf specifičnoj ceremoniji, jedinstvenoj za pravoslavni svet. Toliko je snažan utisak to na mene ostavilo da se spremam i iduće godine da na Krfu dočekam Uskrs. Preporučujem to svima, vernicima i nevernicima, jer nije vezano za praktikovanje pravoslavlja.
    Jednostavno, to se doživljava spontano, sasvim prirodno.

    Osim dočeka Uskrsa, otići na Krf treba i zbog odavanja pošte našim ratnicima u Prvom svetskom ratu, od kojih su mnogi, posle proboja Solunskog fronta, završili život na Vidu i Plavoj grobnici. Neka im je večna slava.

  4. #19

    13 Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Putovanje koje nikad neću zaboraviti (baš kao pismeni zadatak)

    Šteta što tada nije postojao digitalni fotoaparat da zabeležim moje dvonedeljno putovanje maja 1984. po Ukrajini i Rusiji. Srećom me pamćenje još uvek koliko toliko služi, pa ću pokušati da podelim sa vama moje uspomene.

    Dakle, maj 1984. studentska ekskurzija na drugoj godini studija. Put nas je vodio iz Novog Sada autobusom preko Mađarske (zaustavljanje u Segedinu radi šopinga i u Debrecinu obilazak grada, kao najinteresantnije pamtim staru lepu austrougarsku arhitekturu i Pedagoški muzej).



    Debrecin


    Zatim smo do u neko doba noći, čini mi se satima čekali voz u Čopu (valjda se tako zvalo mesto). Prvo zaustavljavanje i obilazak bio je Lavov. Pamtim izuzetno lepu arhitekturu, samovare po hotelskim hodnicima, jermenski konjak i paradu za Da pobede (znači bio je 9. maj).



    Lavov


    Zatim smo vozom putovali do Moskve, čini mi se dva dana i dve noći. I sam voz je bio poseban doživljaj. Naš vagon je bio zaključan, kao i svi prozori. Otključavali su nam samo kad smo trebali otići do vagon restorana. Hrana nije bila loša, a s obzirom na Dane pobede častili su nas i vinom i kvasom, kao i slušanjem neke radio stanice (sećam se želja, čestitki i pozdrava ruskim vojnicima u Avganistanu, koje su im upućivale majke, sestre, žene, devojke).
    I onda dugo očekivana Moskva. Mislim da smo satima putovali autobusom od železničke stanice do hotela. Hotel se, koliko se secam zvao Mir. Vožnja liftom me je fascinirala. Ličio je na lift iz nekog SF filma, zbog brzine mi se mozak pomerao u stomak pri usponu na 14. sprat, a pri silasku su se sadržaji creva penjali do mozga. Ludilo!



    Hotel "Mir" Moskva

    E sad, šta smo sve uspeli da vidimo? Iz današnje perspektive rekla bih malo. Mislim da smo posle smeštanja u hotel odmah otišli na Crveni trg i u redu pored Živog ognja polako čekali da odamo poštu Lenjinu u njegovom mauzoleju. Nije me se mnogo dojmio Lenjin. Previše je uvošten.



    Lenjin



    Zatim smo ušli iza zidina Kremlja i krenuli u obilazak. I tu nas je sačekao prvi problem sa čekanjem zbog posete španskog kralja Huana Karlosa. Gde mi, tu i on. I u Moskvi i u Lenjingradu. Ispred zgrade Vrhovnog Sovjeta smo čekali dok nas nisu pustili tek kad je on izašao i produžio dalje.



    Kremlj

    U okviru zidina Kremlja videli smo i obišli nekoliko crkv, sve su imale predivne zlatne kupole a u jednoj se nalazi freska našeg Svetog Save. Ispred crkve se nalazi najveće zvono Car Kolokol i ogroman top.



    Zvono Car Kolokol




    Car top

    Po izlasku iz Kremlja obišli smo na trgu i predivnu crkvu svetog Vasilija Blaženog. Spolja izgleda fantastično, ali unutra je bila potpuno prazna, okrečena u belo, bez fresaka i drugih umetnićkih i crkvenih predmeta. Pamtim samo belilo, promaju i uske hodnike.



    Crkva Svetog Vasilija Blaženog


    Po podne smo imali slobodno pas mo uzele taksi do Crvenog trga. Tu smo obišli do tada najveću robnu kuću na svetu (preteča današnjih tržnih centara) i zurili u najveći hotel na svetu Rosija - rečeno nam je da prima 5000 gostiju.




    Hotel Rosija


    Nazad smo se vratile metroom. Još jedan nezaboravan doživljaj 300 metara pod zemljom, a ja patim od visine. Žmureći sam se spustila do dna. Lako smo se sporazumevali i na vreme izašli na svojoj stanici kod hotela. Ali opet eskalator!!!



    Moskovski metro


    Sutradan smo posetili Muzej Borodinske bitke, izuzetno delo.
    Moskva je ogromna, proteže se dužinom od 80 km duž reke Moskve. Zamislite da je to grad koji se proteže od N. Sada do Beograda. Videli smo sve poznate građevine: Baljšoj teatr, Tretjakovsku galeriju, Lomonosov univezitet, spomenik Gagarinu, hotel i sobu u kojoj se Jesenjin ubio. U tom hotelu sam kupila kao suvenir babuške.



    Detalj iz Muzeja Borodinske bitke


    Kolko mi se čini u Moskvi smo noćili samo dve noći i onda opet u voz do Lenjingrada Sankt Petersburga. E sad, koliko je to putovanje trajalo, ne sećam se, 3 dana i 2 noći ili obrnuto, ali oteglo se. Činilo nam se da smo promenili pravac i da putujemo ka Vladivostoku.


    I konačno san snova Petrograd, mostovi na Nevi, Ermitaž, Petropavlovska tvrđava, Admiralitet...U petropavlovskoj tvrđavi smo obišli ćeliju u kojoj je bio zatvoren Dostojevski. Slikali smo se sa Rusima koji su se na plus 5 sunčali u kupaćim kostimima naslonjeni na tople zidine tvrđave.



    Petropavlovska tvrđava i Admiralitet

    Ermitaž, šta o njemu reći što već mnogi nisu rekli. U njemu ne važi ona narodna nije zlato sve što sija - bukvalno je obrnuto sve što sija je zlato. Umetničkih dela na hiljade stotine hiljada iz raznih krajeva sveta. Od vodiča sam čula sledeću stvar koja me je fascinirala da bi se svako umetničko delo Ermitaža pogledalo bar na pola minute, posetiocu je potrebno dve godine. A mi smo projurili za dva sata.



    Ermitaž




    Jedna od zlatnih soba Ermitaža


    I opet svuda Huan Karlos, gde god mi hoćemo, on ima prednost i puštaju ga prvog. Kao da smo stigli u aranžmanu iste turističke agencije.

    Peterburško veče za pamćenje restoran Trojka sa kabare programom, večera uz šampanjac, kavijar i votku. Na kraju večeri smo svi izašli na binu i sa izvođačima igrali i pevali. Jedva su nas izbacili oko pola dva ujutru.



    Restoran Trojka

    Ono što nas je iznenadilo kada smo izašli bilo je to da se videlo kao u po bela dana tako smo došiveli i Lenjingradske bele noći. Obišli smo još neke crkve i manastire, koji nisu služili verskoj svrsi već su bili pretvoreni u muzeje, npr. tehnike. Jedna od njih je i Isakijevski sabor, najveća pravoslavna crkva na svetu, čije su kupole prelivene tankim slojem zlata koje se meri u mikronima, a njena vrednost, kako rekoše, je veća od godišnje proizvodnje američke industrije.




    Isakijevski sabor


    Posetili smo i groblje u Lenjingradu, Piskarevskoe skladbišće, memorijal na poginule i umrle tokom Drugog svetskog rata dok je grad bio pod nemačkom okupacijom skoro tri godine. Jezive slike u muzeju, jeziva muzika, počast mrtvima.

    U Sankt Peterburgu smo ostali duže dva dana nego u Moskvi. Šta smo još sve videli, ne pamtim. Sećam se šopinga i vožnje trolejbusom. Drugarica je bacila na pod tek kupljenu kartu , a Rus je podigao i vratio rekavši: Ispustili ste je!
    Inače Rusi (muškarci) imaju nezgodnu naviku da u gužvi (u metrou, trolejbusu, čekanju u redu ili prosto na ulici u prolazu), zalepe otisak svoje ruke na žensku zadnjicu. Sasvim uobičajena pojava, kako nam je objasnila naša voditeljka puta, Ruskinja.
    Imali smo organizovano i disko veče u hotelu s muzikom Boney M, i to na ruskom i jedino piće koje je bilo u ponudi bio je Пепси, baš takvog ćiriličnog natpisa.
    Jedan ceo dan je bio predviđen za kupovinu. Iole interesantnije prodavnice bile su one za strance, poput frišopova i robne kuće. U običnim gradskim prodavnicama u izlozima su se nalazile samo konzerve s ribom uredno složene u piramidu.
    Šta smo onda mogli kupiti bunde, šubare, kožne torbe, Zenit fotoaparate, satove Čajka, votku...Ja sam kupila samo šešir, litru votke i kasetu s ruskom muzikom. Nisam imala na čega potrošiti novce. Pošto nisu menjali ni primali dinare (za druge devize se ne sećam) svi smo poneli da nešto prodamo Ruskinjama (obično su to bile hotelske sobarice) : farmerke, teksas suknje, grudnjaci, najlon čarape... (A za par godina kasnije one su preplavile naše pijace i to isto nudile za jednu ili par crvenih.)



    Reka Neva

    Da, ostao je još Kijev. Do njega smo konačno stigli aviono, moje prvo vazdušno iskustvo i to Aeroflotom. Kijev je grad širokih bulevara, spoj modernog i starog. Oduševila me je Kijevska lavra i njene katakombe. Jedna drugarica ispred mene je dobila napad klaustrofobije i nije mogla da izađe preko reda ni napred ni pozadi, bilo je jako usko. Jedva je izdržala uz moju podršku potpomognutu šamarom. To joj je pomoglo.



    Kijevska lavra


    I Dnjepar me je oduševio, kao i ogroman spomenik na njegovoj obali, kao i revolucionarna patriotska muzika uz koju podilaze žmarci, a čuje se na kilometre.



    Pogled na Dnjepar i Kijev


    I opet šoping, da potrošimo sve što nam je ostalo. Čekajući društvo da završi kupovinu, sela sam ispred robne kuće i zapalila (rusku) cigaretu (bljak). Odjednom me je neko potapšao po ramenu (pandur) i pokazao na reljefnu ploču iznad moje glave s likom Lenjina i rekao da ispod njega ne sme da se puši. Naravno da sam ga poslušala, jer nisam znala kakve su im kazne. A Lenjina je bilo u svim oblicima i na svim mogućim i nemogućim mestima.
    To bi bilo otprilike to. Kako smo se vraćali nazad, ne sećam se. Sećam se još da su nas Mađari na granici postrojili po mraku i ispretresali do gole kože. Mnogima su naplatili carinu i oduzeli kožne proizvode.
    Sve u svemu, nezaboravo putovanje. Prekratko da bi se videlo sve. Možda nekad me put nanese u tom pravcu. A možda i vas zainteresuje, pa srećan put .

    I za kraj jedna pesma iz "Trojke"


  5. #20

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Nikada necu zaboraviti putovanje u Spaniju prosle godine, mesec dana uzivanja + 5 dana ludila na Ibici
    a kako je bilo na Ibici ostaje na Ibici... da se pamti jer se ne moze prepricati
    pozdrav za ekipu iz emanere, idem ponovo!

  6. #21

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    liptovski mikulash-krakow-vjelichka-aushvic-liptovski mikulash

    drushtvo kako se samo pozheleti mozhe prihvatili su me kao da se znamo ceo zhivot.pa onda zeajebancija u puno tokom celog puta.razgledanje krakova koji je prelep grad pa rudnik soli vjelichka.inache kad se razgleda aushvic obuzme vas neka jeza to jednostavno ne mozhe da se opishe.
    ekipica i ja smo dobili posebnu kucu za sebe na odushevljenje svih.zhurke svaki dan i redovno opijanje.ubedljivo najjachi utisak na meni je ostavio akva park u liptovskom mikulashu dan koji smo proveli u akva park bio je dan za pamcenje.

  7. #22

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Necu zaboraviti nijedno jer je svako prica za sebe...ali putovanje na relaciji Bar-BG je zaista jedinstveno

    Dolazimo na stanicu u Bar (karte imamo ali ne i rezervacije) i ja onako optimisticki uputim se u prepunu salter salu tek da kazem da sam (eto) bar pokusala...

    Nisam stigla ni da se probijem do saltera (uza zacudjujuce poglede ostalih mucenika u fazonu "A sta ti mislis, sta mi ovde radimo?") kada neki cica iz mase vikne...treba li nekom 2 rezervacije za poslovni? Ja tu odmah (pri)skocim i kupim (iako je taj voz kretao tek za 2-3 sata). Sva srecna, ukapiram da se za poslovni mora doplatiti (jer smo imali kartu za putnicki voz)...raspitamo se (momak i ja) koliko ce nas to kostati..i da li primaju cekove...

    Sacekamo tih par sati (u medjuvremenu je putnicki kojim smo trebali isci krenuo "dupke pun")
    Konacno stigao i nas cas...ukrcavamo se u voz...krenemo po kupeima da trazimo nasa sedista, kada GLE..ide 45,46...pa sledeci kupe 75,75...pa sledeci 100 i kusur

    Na svu (nasu srecu, sto se daje ispostavilo) nasa su sedista bila numerisana...ostali, kako nisu nalazili svoje brojeve, sedali gde su stizali po principu..ko pre sedistu, njegovo sediste

    Tako se u nasem kupeu skupila ekipa: Familija Jugo-Svaba (gasterbajteri) 4 komada i mama sa malim detetom...
    Sve bi bilo u redu da nije upala gospodja kasnijih srednjih godina (licila na onu Dafinu Milanovic) i imala rezervaciju bas tu....
    ...i pocinje svadja ...ko je gde seo, ko ima rezervaciju (a svi imali, ali za nepostojeca mesta), ko treba da ustane..da bi gospodja na silu sela, ali tu nije bio kraj..svadja se nastavila...dok nije ona onako smirenim tonom rekla mom decku da joj doda gore torbu...iz nje izvadi pistolj (umotan u kesicu) i prebaci ga u rucnu torbicu uz commen..aj' da vidimo kako ce da se obracunamo
    Tu ja skocim...izadjem i krenem da trazim miliciju...pricam im, ali mi oni ne veruju
    Naisao i kondukter u medjuvremenu i od cele buke nije nam naplatio ni doplatu

    Na kraju su je policajci ipak prebacili u drugi kupe...a ja zaspala tek u vozu BG-NS
    Budi pametan i pravi se lud

  8. #23

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Pariz prije 15-ak dana sa presijedanjem Podgorica - Beograd, Beograd - Pariz..kod tipa kojeg poznajem sa neta i bila u kontaktu nekih 10-ak godina..hvala mu na gostomprimstvu...tada smo se prvi put vidjeli
    Pariz sam obishla uzduzh i poprijeko..- sam svoj gospodar, bez trke, pozhurivanja, gledanja iz autobusa...
    imam mapu grada, kupim karte za metro i put pod noge...
    mislim, vjerovatno bih nekad otishla tamo, ali mi nije bio na listi prioriteta...sad tek vidim kakvu sam greshku mogla napraviti
    najveci utisakna mene, vjerovali ili ne, je ostavilo Parishko groblje Pere-Lachaise ...
    'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Putovanje sa bebama
    Autor swba u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 27.02.2015, 15:35
  2. Nikad neću zaboraviti...
    Autor Wampirche u forumu Pričaonica
    Odgovora: 39
    Poslednja poruka: 16.02.2015, 17:58
  3. Životinje koje nikad nećemo videti
    Autor SQUAW u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 22.02.2010, 16:29
  4. Fantasticno putovanje...
    Autor Angus u forumu Muzika
    Odgovora: 28
    Poslednja poruka: 21.08.2009, 09:41
  5. Jutro koje Beograd neće zaboraviti
    Autor SQUAW u forumu Istorija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.01.2009, 16:02

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •