Putovanje koje nikad necu zaboraviti...
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 23

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Po ugledu na "originalne,jedinstvene i ne-uopste-nedebilne" pismene zadatke ,zanima me koje je to putesestvije koje nikad,ama bas nikad,necere zaboraviti .. ?
    Kada,gde,sas ko,koliko...

  2. #2

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    A pa posto nikog nema ovdi da se pobrinem ja da mi tema bude prva
    Za mene bi to definitivno bilo putovanje u Portugal..to je ujedno i najduze vreme provedeno u JEDNOJ stranoj zemlji,u kontinuitetu,skrpih 2 nedelje ...bese to krajem prosle godine,mislim da sam u potpunosti iskoristila vreme provedeno tamo...pocela sam sa Portom ... grad koji se po obavezno mora posetiti ako ste tamo...grad 6 mostova,odlicnog vina,prelepih krstarenja ... divne arhitekture...bila sam 7 dana..a kasnije,resih da se odazovem na poziv mi druga koji zivi u Lisabon ..
    Au...tek to je nesto posebno...grad od onih sto imaju poseban duh,gde se osecate kao kod kuce..prelepi kvartovi,posebno deo oko Parka Nacija I Torre Vasco da Gama .. trg Rosio...ulica Augusta..ulica Garret..a poseban dozivljaj je Belem,sa Belemskom kulo,Manastirom Jerronimo i spomeniku u obliku pramca broda (brukica,ne znam ime a necem da gledam u tefter )...tamo sam upoznala nekog Irca,koji me slikovao,i nahvalio divnu nam zemljicu,al' rek'o mlogo strogi na granici njemu uzeli marishku pa je bio malo u zatvoru ...al fini on i zenica mu Ako ste tamo,obavezno je probati kolac belem (pastel de belem) ... obavezno je otici u Alfama (pitoreskni stari deo grada),voziti se tramvajem starim sto godina,linja 28 ( sto ja nisam ... )...i jos takoc neke stvarcice...
    E ondak posto mi nije bilo dosta,ondak sam otisla u Sintru,to je mesto sa zakmovi,obavezno Palacio de Pena,koji je inace i pod zastitom drzave,al' piri vetar mlogo nesto tamo
    Iz Sintre u Cascais,gde i nema nista posebno da se vidi,osim lepih plaza i raskosnih apartmana/hotela. .. i tamo nekih dobrih tamnoputih lepotana (jednog sam slikovala sas ledja za drugu moju koja vole te preplanule )...a i suveniri su mnogo jeftiniji
    Odande u Cabo da Roca,to vam je,ako niste znali najzapadnija tufna Evrope ( ja jednim Amerima objasnila,nisu znali ... odose odma' )...i tuj sam kupila sertifikat da sam bila (najgluplje utrosenih pet evra )...al sad sam bitna u drustvu ..
    Bila sam i do Brage,koja je jako zanimljiv gradic,nema mlogo da se vidi,ali ima jedan lep dvorac na vr' brda..sva sreca isli smo kolima jer sam ja iz ravnice jel'te

    I tako..sve u svemu-zemlja dobrog vina,opustenih i izuzetno prijatnih ljudi,divne muzike (pisala sam vec o fado-u pa da se ne ponavljam ),prilicno jeftine robe,prelepih krajolika...

    Zao mi je sto nisam stigla do juga,kazu da je prelep,al' mis'im nije se moglo,vec su slali depesu od kuce

    (inace,dobih ovu genijalnu poruku...dokaz da sam zaista osvedoceni megaloman... "U Vašoj poruci se nalazi 34 slika. Najviše je dozvoljeno 30 slika po poruci. Molimo Vas, izbacite neke i pokušate ponovo. " ...)

  3. #3

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Ni jedno moje putovanje nikada necu zaboraviti, ali ovde cu izdvojiti putovanje u Grcku. Maturska ekskurzija, april 2004. Bili smo 5 dana, s'tim sto smo jedan proveli u putu. Sa nama su bile i 2. i 3. godina, tako da nas je bilo djumle. Odseli smo u Paraliji. Rasporedili su nas u nekoliko vila. Najvise su me odusevili Meteori. To stvarno ne treba propustiti. Odmah posle Meteora su girosi i suvlaki.... I dan danas zalim za njima More je prelepo ali nismo se mogli kupati jer je bilo hladno. Nocni provod je bio super. Isli smo u jednu diskoteku, pustali su i nase pesme. Grci su me odusevili, svi nas vole i svako zna bar nesto na srpskom da kaze. I u autobusu je bilo extra. Sta da kazem sem - najbolji provod zivotu.
    Evo, promenila sam potpis

  4. #4

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Evo i ja svoj sastav da napisem

    Putovanje u Nis

    Roditelji mog oca zive u Kutlesu ( nedaleko od Nisha ). Isli smo na slavu ( valjda je bio Djurdjevdan ) i dogovorili smo se da me on pokupi posle skole i da odmah krenemo Posto je u skoli, kao i uvek, bilo uzasno dosadno, jedva sam cekao da se 5.cas zavrsi da podjemo. I to dodje te sam se onako smekerski dovukao do stojadina roknuo ranac na zadnje sediste i zavalio se u udobno sediste. Atmosfera je bila super, caskali smo, slusali mjuzu i tako to... Posle sat vremena puta pocelo je polako da se smrkava i ama bas nista nije ukazivalo da nesto moze krenuti po zlu Ja inace obozavam putovanja i auto- puteve tako da sam odlutao u mislima i posmatrao krajeve kroz koje smo prolazili

    Ali, onda je Gogo najedanput rekao: "Nesto tesko upravljam, da nam nije pukla guma?". Prvo sam pomislio da je mozda nesto utripovao or something like that, ali kada smo se zaustavili imao sam sta da vidim . Prokleti pneumatik je licio na palacinku

    Tada je putovanje postalo jos uzbudljivije. Ono u fazonu menjao gumu na sred auto - puta pod vedrim ( nosnim ) nebom Dok je on to menjao ja sam iskoristio odsustvo svetlosti i posmatrao na hiljade zvezda koje u gradskim uslovima nije bilo moguce videti .

    Guma je zamenjena i krenuli smo dalje. Pak posle par kilometara, i ako je bilo mracno meni se jos vise smrklo Ponovo je "upravljanje bilo otezano" i, pretpostavljate... guma je bila busna .

    E tada je vec pocela da me 'vata panika jer nismo imali rezervne gume u gepeku A kada je baterija na mobu pocela da otkazuje ve je bilo

    Ipak dobili smo vezu sa nekim rodjakom iz Nisha i on nam je kasnije doneo pneumatik koji je izdrzao ostatak puta.

    Da ne duzim previse. Guma nam je pucala jos tri puta dok smo boravili u selu Kada smo kretali, tri puta smo se prekrstili i krenuli i uspelo je

    Pouka iz svega ovoga je:

    Ne trosite lovu na stojadina, vec kupite nesto drugo !

  5. #5
    Dosta putujem, ali cu izdvojiti putovanje na Cubu, mart-april 2004. godine.

    Ljudi, sta da vam kazem? To je nesto sto se u zivotu ne zaboravlja.

    Imala sam odlican aranzman koji je podrazumevao obilazak 10-ak gradova u 6 provincija (Havana, Trinidad, Sienfuegos, Santa Clara, Pinjar del Rio, Sancti Spiritus, Varadero...), tako da sam obisla pola ostrva. Priroda je prekrasna. Ljudi su ljubazni i gostoljubivi. Zao mi je sto je trajalo samo 12 dana. Cubu treba doziveti. Planiram ponovo da odem, ali na duzi period.

    Ako je neko zainteresovan, neka se javi, pa cemo caskati o Cubi.

    http://img63.imageshack.us/img63/2610/72007350on0.jpg
    http://img63.imageshack.us/img63/1294/0000ub6.jpg
    http://img63.imageshack.us/img63/6483/000sc2.jpg
    http://img63.imageshack.us/img63/4615/00ih2.jpg



    Cuba, Cuba.....
    Poruku je izmenio goldie, 02.03.2007 u 19:02 Razlog: spojene dve poruke

  6. #6

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Necu zaboraviti moje prvo putovanje u Kanadu. Necu da spominjem datume, da ne pomislite da sam matora
    Od N.Sada do Sofije autobusom. Tu se upoznajem sa dve devojke, jedna iz BG-a i jedna iz N.Sada. Na aerodromu u Bugarskoj smo trebali da cekamo na let za Toronto oko 2 sata, tih 2 h se pretvorilo u 10 sati. Letnje doba, u aerodromskoj sali, sparina, curi znoj sa tebe, nervoza raste - ja pogotovo nervozna, jer do tada nisam nikada letela.
    Malo mi bila frka od uzletanja. Konacno se ukrcavamo, polecemo - mene od straha, vade ispod sedista, tese me, ja bela ko krpa, hocu da se onesvestim. Bem ti i Kanadu i avion - psujem u sebi. Posluzuju veceru - a jaaaa - daj kesu. Kakva vecera, spustaj ovo cudoviste na zemlju - OCU KUUUUUCCCIIIII. Posle oko 5 sati letenja, vreme (ko uz ***ac) se narogusilo. Lellleeee - turbulencije. Ja ni ziva ni mrtva. One dve poznanice me hrabre, kako su turbulencije normalne, pogotovo kada se leti kroz oblake, i takve gluposti.
    Konacno posle oko 11 sati letenja, slecemo u Toronto, koje je bilo vrhonac svega. Nisam znala da potrefim vrata.
    Eto to je moje prvo iskustvo sa letenjem. Od tada sam letela puno puta, ali i dan-danas mi radi utroba kada sednem u avion
    neunistiva zlojebaba!

  7. #7

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Jedno malo mesto Toremolines u Španiji za mene je bila destinacija koja se retko zaboravlja. Divne peščane plaže , restorani sa njihovom tradicionalnom Paeljom i vinom Sangrijom.
    I kad i dosadi kupanje tu je zabava u kafićima , obilazak koride .
    Nesvakidašnji događaj bio je i obilazak akvarijuma i akva - parkova.
    Zaista dobar i nezaboravan provod

  8. #8

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Uspomene sa putovanja su nesto najvrednije...ja bih svu lovu dao na put...i onda...kada se vratim kuci...uz casu dobrog vina...i neku laganu muziku...satima mogu da gledam slike...i kao da ponovo prozivljavam svaki sekund...

    Ako bih morao da izdvojim nekoliko...hm...kampovanje po Kanadi...bio je oktobar...Miholjsko leto...i tu sam video najneverovatnije boje lisca...("tek u jesen otkriju se boje krosanja...sve su slicne u leto zeleno...")...i prirodu od koje stvarno zastaje dah...

    Leto na Marta's Vineyard-u...kod prijatelja...kuca na vrhu brda...u sred sume...a sa terase pogled na okean...nebo puno zvezda...najblizi komsija dobrih kilometar-dva...a ja prvih 5 dana sam!...a sve to vredi tek kad imas sa nekim da podelis...

    Planinarenje u Oman-u...nije neka egzotika...samo kamen...i +50 stepeni...ali zalutali smo...a ostali bez vode...i bez dometa mobilnih telefona...samo po tome cu pamtiti to...jako uzbudljivo...nije mi bilo svejedno...i svasta je vec pocelo da mi pada na pamet...

    I jedno od najlepsih letovanja...kolima po Hrvatskoj obali...svakog dana drugo mesto...miris borova i ruzmarina...ukus armulina...mirno more u svitanje...dok se jos ne pogase sve zvezde....sve to uzburkano emocijama i probudjenim uspomenama...
    ...baš polaze galije...
    ...do vina i maslina...
    ...ajmo malo na jug Italije...
    ...zatvori oči...

  9. #9

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Poslednje putovanje sigurno ce mi ostati dugo, dugo u sjecanju. Zvanicni naziv mu je bio obilazak Mammoth Caves nacinalnog parka a radni naziv mu je ispao kako zajeb od direkcija moze da ti ucini putovanje extra zanimljivim.

    Elem odlucismo i mi prosli vikend da krenemo u obilazak juznih krajeva nase State. Cilj nam je bio cuveni nacinalni park i najveca pecina na svijetu, Mammoth Cave. Da napomenem da sam prethodnu noc spavao svega tri sata pa je sva organizacija pala na sestrina pleca.
    Po obicaju uzme ona direkcije sa starog dobrog mapquesta i negdje oko 8 ujutru krenemo put juga. Prvih sat-dva voznje protekose bez vecih uzbudjenja. Restorani brze hrane, benzinske pumpe i slicna druzina na svakom prepisaju, Amerika ko Amerika. E onda smo se iskljucili sa autoputa prateci direkcije za voznju i uputili se nekim KY728 ka zeljenoj destinaciji. Cim smo sisli sa autoputa bilo mi malo cudno, jer su se izgubili svi natpisi i reklame za Mammoth Cave. No ovde me vise nista ne cudi pa tome nisam ridavao veci znacaj. E onda su naselja postala sve redja i nista drugo sem oranice nije bilo oklo. Vec pocesmo polako da panicimo da nesto tu nije uredu. No putokazi na terenu i papiru su se savrseno uklapali i odlucno nastavimo dalje u nadi da ce se pojaviti nesto. Nakon cjele vjecnosti voznje, kako je to onomad izgledalo, dodjemo u neki gradic. Zajedinca Amisha. Nasem odusevljenju nije bilo kraja. O Amishima, Kvekerima, i sl zajednicama sam samo cuo. Al u ove dvije godine koliko sam u USAu nisam imao priliku i da ih vidim uzivo. Mislio sam da su price o njima vise mit. Kad pogledas koliko ej americko drustvo zavisno od elektrike, automobila, interneta, mobilnih telefona i sl prosto ti dodje nemoguca pomisao da neko zivi i bez toga. Zitelji tog grada upravo zive bez svega toga. Ne znam ko je koga gledao u vecem cudu, mi njih ili oni nas. Mada nije bilo nesto puno ljudi na ulici al oni sto su bili su nas gledali sa velikim zanimanjem. Sigurno su znali da smo jos jedni od onih koji su se malcice izgubili.
    Dodjemo na zeljenu destinaciju, tj destinaciju gdje nas dovede mapquest a tamo privatni posjed Elem, konacno skontamo da to nije to gdje smo trebali da dodjemo. No najbolje od sveg atoga je bila tabla koju je covjek stavio u svoje dvoriste koja doslovce kaze: Ako ste ovde zbog Mammoth Caves moracete da se vartite. Kod velike bjele kuce skrenite lijevo i idite do prodavnice. Kod prodavnice skrenite desno i pratite znakove za trajekt kojim cete se prebaciti na drugu stanu rijeke.
    E ovaj trajekt nas je dotukao, nismo ni u snu sanjali da cemo jos i trajektom morati da se vozimo. No dobri domacin je na tablu okacio i nekakav br telefona, informacije iz luke. Kad smo ih nazvali da vidimo kad je sledeci polazak i jel imamo vremna da se prosetamo amishkim gradom lik an drugoj strani veze nas je obradovao vjscu da trajekti ne idu zobg niskog vodostaja. Nije bilo druge vec nazad na autoput.
    Samo par izlaza nize, nekih 20ak kilometara je bio pravi izlaz za nacionalni park.
    U pocetku nam je izgledalo da smo protracili tih sat-dva voznje kroz farme i sela. No posle smo uvidjeli da je ponekad dobro sici malo dalje sa autoputa i upoznati neku sasvim trecu starnu Sjedinjenih Drzava, daleko od BPa, McDonaldsa, KFCa i drugih
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  10. #10

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Citat Bule kaže: Pogledaj poruku
    Jedno malo mesto Toremolines u Španiji za mene je bila destinacija koja se retko zaboravlja. Divne peščane plaže , restorani sa njihovom tradicionalnom Paeljom i vinom Sangrijom.
    I kad i dosadi kupanje tu je zabava u kafićima , obilazak koride .
    Nesvakidašnji događaj bio je i obilazak akvarijuma i akva - parkova.
    Zaista dobar i nezaboravan provod
    То место стварно постоји? Има једна књига, од Џејмса Миченера, чије се пола радње одвија тамо... како ли се зваше...
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  11. #11

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    New York..

    Moje prvo putovanje avionom..

    Sve je bilo divno i krasno. Išle smo s klubom na karate turnir na tjedan dana. Kao ženska ekipa, nastupale smo starija seka, frendica i ja.

    Nije bilo teško osvojiti medalju. Nas tri sretne i zadovoljne. Prve mjesto ekipno osvojile.. Vau, kao fol teško bilo.. Pravi karatisti znaju da nije teško tamo osvojiti medalju. Jbg, moram iskrena biti.

    I tako prošlo tjedan dana brzo (da napomenem da sam čak seku izgubila u New Jerseyu jer su tamo dućani na tri-četiri kata a ona je frik za krpice - bila i ostala). Bilo je mrak. Travanj, niti vruće niti hladno

    I došlo vrijeme polaska doma.

    Mi na aerodromu J.F. Kennedy. Trenutak prije ukrcaja sam se posvađala sa sekom jer je ona htjela u avionu sjedit s frendicom. I tako njih dvije otišle a ja, demonstrativno, malo zaostala.

    Kad sam htjela proći onu kontrolu gdje ti se ručna prtljaga gleda.. Moja torbica nije izlazila.. Ja stojim u svojim novim reperskim hlačama, ponosno jer ipak je to 1999 godina kad se tako nešto i nosilo.. I ne kužim.

    Žena na monitoru gleda ekran. I gleda. I gleda. Rukom krene prema crvenom telefonu. Ja ne kužim. Samo tupavo stojim i čekam.

    Pojavi se policajac. Jedan pa drugi. Pa policajac sa psom. I zajedno oni gledaju monitor. Zatvore sve druge prolaze. Svi gledaju mene. Ja blejim..

    Wtf??

    Napokon oni pozovu mene. Pokažu mi monitor i pitaju što je to. Sad i ja napokon gledam to. Okruglo, s niti..

    Bomba??

    Ma nije, u mojoj torbi?

    Prilazi mi policajac i ispituje mene. Zašto sam tu. Koliko sam dugo, s kime sam, otkuda sam.. Dok me ispitivao, za to vrijeme su se bavili mojoj torbicom i na pokretnoj traci su izvadili van i pustili peseka da njuška..

    'Natjecanje?' pita mene policajac. Kakvo? I kako je prošlo? Ja zaustila reći prve smo kad se sjetim.. 'It's my medal in the bag!!'

    Gotovo, dok se ja sjetila, oni otvorili torbicu i svi smo odahnuli. Ja najviše.

    Oprostite, avion vas čeka, sretan put su mi zaželjeli..

    Idem, sva blijeda, prema ukrcajnom ulazu kad me pozove čistačica iz wc-a.. 'Call your layer miss.' kaže ona meni. 'Zašto?' 'Pa nisam kriva, sve je riješeno.' zaustila sam ja.

    'Just call!'

    I kako da se nisu svi moji pitali zašto sam blijeda??
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  12. #12

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    liptovski mikulash-krakow-vjelichka-aushvic-liptovski mikulash

    drushtvo kako se samo pozheleti mozhe prihvatili su me kao da se znamo ceo zhivot.pa onda zeajebancija u puno tokom celog puta.razgledanje krakova koji je prelep grad pa rudnik soli vjelichka.inache kad se razgleda aushvic obuzme vas neka jeza to jednostavno ne mozhe da se opishe.
    ekipica i ja smo dobili posebnu kucu za sebe na odushevljenje svih.zhurke svaki dan i redovno opijanje.ubedljivo najjachi utisak na meni je ostavio akva park u liptovskom mikulashu dan koji smo proveli u akva park bio je dan za pamcenje.

  13. #13

    Odgovor: Putovanje oko sveta (ne) dozivljeno

    Bio sam u Spaniji,Portugaliji,Madarskoj,Ceskoj,Italiji,Tunis u,Gani,Usa,Egipat.
    Ali najveci utisak mi je bio odlazak u Dubai prosle godine na letovanje malo je trajalo samo 7 dana ali hotel Sheraton Jumeirah se pamti do kraja zivota,evo nekih slika pa ko bude imao mogucnosti da obidje i odsedne u tom hotelu nece se pokajati oko njega ce biti sve savrsenstvo do savrsenstva
    Poruku je izmenio Becar, 09.07.2008 u 16:34

  14. #14

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Kušadasi-Turska.

    Svima bih preporučila.Deset nezaboravnih dana sam tamo provela sa tadašnjim verenikom,a današnjim suprugom.Svaki dan smo birali plažu na koju ćemo ići,a ne znaš koja je od koje lepša.Ipak,najviše mi se dopala paradice beach.Uživala sam da se cenjkam sa trgovcima na prepunim ulicama.Da ne pominjem i to što smo svaki dan birali restoran u kojem ćemo ručati i sve to za relativno male pare.Po povratku,imali smo i jedan dan u Istanbulu.To je bio kao šlag na torti.Plava džamija i Aja Sofija prosto oduzimaju dah.Sam grad je prelep i vredi ga posetiti.

  15. #15

    Odgovor: Putovanje koje nikad necu zaboraviti...

    Parry Sound i 30000 Islands... Ovo malo turisticko mesto severno od Toronta, ostavilo je na mene dubok utisak... uspomene koje cu zauvek pamtiti. Vazdusna banja, fantazija.
    Zatim gostoljubivost varosana, dobra klopa.
    4-casovni obilazak kruzerom jezera Huron recima se ne moze opisati... uostalom, evo slicica, pa uzivajte ako nikako drugacije makar ovako

























    neunistiva zlojebaba!

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Putovanje sa bebama
    Autor swba u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 27.02.2015, 15:35
  2. Nikad neću zaboraviti...
    Autor Wampirche u forumu Pričaonica
    Odgovora: 39
    Poslednja poruka: 16.02.2015, 17:58
  3. Životinje koje nikad nećemo videti
    Autor SQUAW u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 22.02.2010, 16:29
  4. Fantasticno putovanje...
    Autor Angus u forumu Muzika
    Odgovora: 28
    Poslednja poruka: 21.08.2009, 09:41
  5. Jutro koje Beograd neće zaboraviti
    Autor SQUAW u forumu Istorija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.01.2009, 16:02

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •