Koliko se mi ustvari poznajemo? - Strana 3
Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 70
  1. #31

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Citat Sirijus kaže: Pogledaj poruku
    Znamo se onoliko koliko to dopustimo. Može nam se neko dopasti na prvi pogled, pa ćemo sklopiti on-line a možda i prijateljstvo u RL. Možda će nam neko, na prvi pogled, biti totalno antipatičan, pa se vremenom pokaže da je to interesantna osoba. Mnogo toga zavisi i od poverenja koje imamo u ljude. Možda imamo loša iskustva, možda predrasude, pogrešne stavove i to može uticati da steknemo pogrešnu sliku o nekome.
    Treba, na prvom mestu, biti iskren, ma koliko to nekome izgleda smešno, pa objektivan, treba biti širokog srca i svakome pristupiti na isti način. Ne treba, u startu, misliti kako su naša mišljenja i stavovi ispravni i da, ako neko ne misli tako, taj otpada u svakoj kombinaciji. Treba biti realan i priznati svoje greške, bez obzira na naš ego. Treba, jednostavno, biti čovek, i tako će se i ponašati prema tebi.

    treba biti samodovoljan.

    onda ne morash brinuti o poverenju ili o iskrenosti ili o nechijim dubinama ili o prilikama. nikome se ne dodvoravash, nikome ne idesh niz dlaku, nikoga ne cimash za rukav, nikome se ne dokazujesh.... pevash svoj bluz bez namere bitne i ako ti se neko pridruzzi u horu - dobro dosho.

    eh, sad, ako dodjesh na forum ko shto odesh na pijac pa birash jabuke, zagledash krompire i trazzish jagode s vrha one krupnije da ti ne bi podvalili one gnjile sa dna, onda u zavisnosti od toga formirash strategiju i ne cvilish kad se zajebesh jer ni tvoj nastup nije bez skrivene namere.

    shto bi ja morala da znam bellinu sestru od tetke ili da znam u koju je osnovnu shkolu ishla sunchica ili u kom delu grada zzivi golubar ili koliko godina ima makili ili gde radi leb ili koliko koka nosilja ima adrijan, da bi mi prijalo da ih chitam... da na njih mislim kad palim komp i da se radujem kad ih vidim... kao shto me ne zanima koliko zzivota tvrdi da je spasla osoba X ako moj instinkt kazze da lazze i iz pisanja vidim da je smarach.

    da vidim kako ljudi razmishljaju i kako se izrazzavaju je dovoljno da ih dobro poznajem i da ih usvojim.
    & underpaid......

  2. #32

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Da ali na taj način čovek postaje sebičan, jer nikome ne želi nešto svoje da da a ne treba mu ništa tuđe. Osim ako oseti da mu neka osoba ( gotovo ) u potpunosti odgovara, pa oseti potrebu da s nekim nešto podeli. U čovekovoj je prirodi da sa nekim podeli nešto dragoceno, deo svoje duše, svoje misli, osećanja. Ne vredi ako osećaš nešto lepo i uzvišeno ali nemaš s kim to da podeliš.
    Kada se osećam zadovoljnim, srećnim, kada mi je baš lepo, poželim da to nekome kažem, da nekog pozovem i kažem toj osobi kako sam srećan jer želim da svoju sreću prenesem na druge ljude, svoje raspoloženje. Pogotovu iz razloga što mi to osećanje potpunog zadovoljstva traje kratko vreme. Retko kada se čovek oseti potpuno zadovoljnim, bez obzira na sve probleme koji ga pritiskaju.
    Prvi utisak uvek vara

  3. #33

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    ne to nije u chovekovoj prirodi. to je u chovekovoj slabosti i zavisnosti.
    i ne nije to sebichnost. to je obzirnost. ne namechem sebe i svoje probleme drugome jer on ih nije ni izazvao niti je za njih odgovoran niti je duzzan da ih reshava. to je moj posao. drugima stavim na raspolaganje onaj pozitivan i vedar deo sebe. tako im donesem neshto dobro i oni mi nechim dobrim i uzvrate.

    znachi upravio tako - ako osecham neshto lepo i uzvisheno dodjem i podelim. i tako vishe od nekoliko puta pa onda i drugi dodju i podele neshto lepo i uzvisheno. pa se prepoznamo i u prolazu pozdravimo pa se posle toga jedno drugom radujemo i ishchekujemo.

    a ne sednemo u choshak sa prosjachkim sheshirom ispred sebe i narichemo kako smo usamljeni i ucveljeni i kako smo u stvari do jaja al nas niko ne voli i niko nas ne zove i niko neche da pridje da mu se na ramenu siti isplachemo i da mu bubnu opnu kuknjavom probijemo i da ga svog uliupamo i izbalavimo zbog nashe zlehude sudbine.
    & underpaid......

  4. #34

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    U pravu si, ne treba druge opterećivati svojim problemima, nisu oni dužni da sve to slušaju. Sve i da su ti najbolji prijatelji. Ne bih rekao da je to slabost ili zavisnost. Svako od nas je, na neki način, zavisan od nekog. Naravno, tako je dobar osećaj biti nezavisan, kada sam možeš odlučivati o svom životu, i samim tim, snositi odgovornost za ono što ti se dešava. Ako ti neko da savet, poslušaš ga i loše prođeš, krivićeš ga. Svakako je dobro ne izazivati samilost kod ljudi ali kako se ponašati ako svojim postupcima nesvesno proizvedeš takva osećanja kod nekog? Zahvaliti mu i ljudski podneti sva iskušenja i probleme?
    Slabost je nešto od čega ne treba toliko bežati. Nije strašno ako u nekom delikatnom trenutku pokažeš slabost. Kolika je cena toga? Ko nam garantuje da ćemo iz samostalnih pokušaja da se izvučemo iz neke teške situacije, izvući neku pouku. Na greškama se uči ali pokazati nemoć je, u stvari, pokazatelj da nismo za sve sposobni i nekad treba samom sebi priznati da ne znamo sve. Zato se čovek uči dok je živ, na svojim greškama i na svojim slabostima. I uvek ćemo, u svom životu, naići na nove probleme. Sve je to jedan veliki, začarani krug.
    Prvi utisak uvek vara

  5. #35

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Ne mogu sa sigurnošću da kažem da baš baš poznajem nekoga sa foruma, jer nisam ni s kim provela vrijeme, face to face, da vidim izraze lica, da pratim ponašanje, hoćkanja, nećkanja...kad se to desi, ja ću samo imati cjelokupni dojam...za sada sliku stvaram na osnovu onoga što ta osoba piše.
    Reče meni prije neki dan jedna osoba sa foruma, neću imenovati ...da sam ja izvještačena...da pišem koristeći stilske izraze, da želim da se dopadnem, da predstavljam samo svoju happy stranu, a ustvari sam jedna jako jadna i nezadovoljna osoba željna pažnje.

    Grohotom se nasmijah. Prvo, ta osoba očito nije čitala sve moje postove, jer bar u 100-injak njih kukam...drugo, očito je ljubomoran, jer svojom zanimljivošću, vedrinom i ne korištenjem "stilskih izraza" nije postigao željeni efekat, nije ostavio dojam kakav je htio. Za takve stvari nema second chance.

    Osobe koje sam ja zavoljela na forumu, koje sam nekako osjetila bliske sebi, koje bih mogla da "trpim" svakodnevno...su na tom zasluženom mjestu zbog iskrenosti koja izvire iz svakog slovca koje napišu....bilo da razglabaju o kuhanju, o ljubavi, da se svađaju sa drugima...nema tog stilskog izraza koji ti možeš koristiš da dočaraš nešto što ti se ne dešava.Nešto što nisi iskusio.
    To mi nekako dođe da opisuješ kako si *ebo, a nikad ga nisi metn'o.
    To je lažno predstavljanje. To je zamajavanje drugih. To je promicanje sebe u svjetlu koje te nikada nije obasjavalo. Jednostavno - kakenje.

    I takve osobe jednostavno nemaju prolaz ni ovako virtuelno, a bogami mi realno. Ma da su pozlaćene.
    Mislim da niko ko je "kliknuo" sa nekim na forumu nije ostao samo na iščitavanju postova..proširilo se to i na msn, fejs..i ko zna gdje još...samim time si te ljude pustio u još jednu sferu svoga života, pa se i može reći da te ljude poznaješ mnogo bolje od ostatka.
    Ne pada meni teško ni da čitam da neko kuka, da se žali...pa ne možemo biti happy happy happy u ovom fujkavom svijetu. Ali i to treba dozirati, a ne ubijati se u svakom postu, kao što je to onomad, mislim Mrak radio.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  6. #36

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Rekla bih, sasvim dovoljno.
    Posle popriličnog staža na forumu, sada znam čije postove ne treba propuštati jer će te ostaviti bez daha, nagnati na razmišljanje, baciti u prošlosti ili katapultirati u budućnost, raznežiti ili razbesneti, ubaciti u diskusiju...
    Takođe, znam i čije postove ne treba čitati jer će te ostaviti apsolutno ravnodušnim ili će ti ponovo potvrditi da je Ajnštajn bio u pravu tvrdeći da je ljudska glupost neograničena.
    Neki iz prve grupe su moji virtuelni prijatelji, neke sam imala zadovoljstvo da upoznam i van tog virtuelnog sveta. I ne, nisam još zaključila da mi je slika stvorena čitajući postove netačna. One druge svrstavam u osobe za izbegavanje u svakom pogledu i ne želim da ih upoznam.
    Takođe, uvažavam izbor svakog člana da mene stavi u prvu ili drugu kategoriju. Idealna je varijanta kada se međusobno nađemo na istim kolosecima. Ili ćemo se više čitati, više razumeti i više poznavati ili ćemo se obostrano ignorisati.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  7. #37

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Rekla bih, sasvim dovoljno.
    Posle popriličnog staža na forumu, sada znam čije postove ne treba propuštati jer će te ostaviti bez daha, nagnati na razmišljanje, baciti u prošlosti ili katapultirati u budućnost, raznežiti ili razbesneti, ubaciti u diskusiju...

    Oseti se iskrenost u svakom slovu.
    Jednostavno sam naucila da procenim, ko pise srcem, a ko pise price iz tudjih zivota.

    Ja sam jednostavno ja.
    Otkrivam se koliko mislim da je dovoljno.
    Ne pisem svoje generalije,ali volim podeliti lepe i one manje lepe trenutke na ovom forumu sa ljudima koji su mi bliski.
    Nema ih mnogo, jer dosta treba da me neko osvoji i da ga pustim u svoj svet.
    Oni koji su usli u taj moj mali kutak, usli su zasluzeno, jer sam osetila govor srca kroz svako slovce.
    Postoje neke stvari, gde se ne moze folirati.

    Pre neki dan mi je Sirijus poslao pp da sam licemer.
    I zacudila sam se, covek samnom ni slovce razmenio nije, ali dovoljan mu je bio jedan post, koji nije odgovarao njemu u tom momentu, da pocne da me vredja.
    Ljudi se razlikuju.
    Upoznaju, koliko mi dozvolimo da nas upoznaju.
    Ovakva sam kakva sam.
    Nekad sam i sama sebi teska, ali sam iskrena.
    Onaj mali krug sto me je upoznao, zna me.
    Za ostale, ne marim ...

  8. #38

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Kao i u RL, postavlja se pitanje da li mi želimo da upoznamo čoveka i prihvatimo ga takav kakav je ili da ljude krojimo po svojoj meri i kada nam ne uspe da ih prozivamo za neiskrenost.
    Mislim da pripadam prvoj grupi. Ne bi mi palo napamet da iniciram ili prihvatam kontakt sa onima koje cenim kao licemere, lažove ili smradove. Od takvih mi ne treba ništa i najmanje što želim je da trošim vreme otvarajući im oči.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  9. #39

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Kad sam se registrovala na ovaj forum,neko vreme sam samo citala "upoznavala" clanove.
    Mnogo toga moze da se vidi po nacinu pisanja,odabiru tema,recniku...
    Moze da se pogresi naravno,pogresno procenimo osobe i koje vidjamo svakodnevno pa kako ne bismo i ovde pogresili samo citajuci.Ovde ima divnih ljudi,koji dele svoje uspone i padove s nama svima,koji traze lepu rec,utehu,savet...koje jednostavno osetis da su ti bliski.Osetis da ih poznajes,znas kako ce na koju napisanu rec da odreaguju...
    Znaci ipak se u nekom smislu poznajemo.
    Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.

  10. #40

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Citam vas ... i razmisljam.

    Mi smo ovde kao jedna mala porodica, ponekad u stilu Pantica, ali opet svaki log na ovaj forum,u meni izazove radost, jer znam, srescu nekog ... od vas, procitacu, nasmejacu se.
    Podelicu neko breme sa vama ili cu onaj delic srece, koji je iznenada dosao, dok sam sama, a skakala bih od srce i vikala na sav glas ... i to cu podeliti sa vama, jer znam da ste tu ...

    Poznajemo se mi.
    Sasvim dovoljno.

    I znate sta ... nekad mi dosadite.
    I smarate me.
    I vase cutnje me nekad nerviraju.
    I blebetanja u prazno, ponekad.

    Ali kad vas nema, falite ...
    Vi, koji znate ...
    Falite, onako bas,cak mislim da me bolje poznajete nego neki ljudi iz moje okoline sa kojima sam svaki dan.

    Sa njima ne pisem i ne razumem se mislima.
    Sa njima, moc govora daje pecat.
    A ovde ... dusa pise i dusa cita.
    Nju ne mozes slagati.
    O ne ...

  11. #41

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Ima ovde onih koje sam prePoznao.

    I oni mene.

    Radujem se tome.

  12. #42

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Čovek se upoznaje teško,polako i ima u tome neke muke nalik na onu,tihu patnju koju smo doživeli pri rođenju,a koju smo zaboravili posle prvog plača;jer,upoznavanje je baš to-rađanje nešeg novog,jednog života izvan onog koji živimo dok smo u ganicama koje smo odredili kojima smo zaštićeni.Bilo je da to upoznavanje putem interneta,bilo da je licem u lice,suština je uvek ista,a samo je način drugačiji.Ukoliko želite nekoga da obmanete učinićete to u pravom životu,ali u putem neta.Ukoliko ste iskreni,bićete iskreni u oba slučaja.Naravno,upvekpostoje oni ljudi koji su ''emocionalno zaostali'' i pokušavaju da ižive svoje,pritajene komplekse kroz upoznavanje putem neta-to su ljudi koji se prikrivaju jako dobro,do posledneg trenutka kada im padne maska sa lica.Ali,oni su deo iskustva,ono što se nauči.

    Čoveka upoznati je velika škola,najveća od svih.Čoveka prepoznati i zadrđati ga kao prijatelja-to je još teže,jer ima jako puno ljudi svuda oko nas,ali nemaju svi u sebi čovečnosti.

    Neko može pripadati ljudskoj zajednici,a da uopšte nije čovek.
    Neko može biti daleko od svega što se smatra društvenim i živeti udaljen od društva,van njegovih granica,pa ipak uneti u vaš život sjaj one lepote koju,lično,prepoznajem kao dobrotu.

    Upoznajemo se.
    Upoznavanju nema kraja.
    Kao ni samospoznaji u čijem procesu upoznavanje drugih ljudi ima veliku ulogu.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  13. #43

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Nikad nisam uspeo sebi objasniti šta je tačno okidač za onaj osećaj da je neko vredan mog vremena i poštovanja.... ali to nešto funkcioniše i ovde na forumu, inače se na njemu ne bih ni zadržavao. Možda se mi ne poznajemo u onom klasičnom smislu, ali postoje ovde osobe čije reči su dovoljne da u njima vidim osobine vredne divljenja, i koje zaista smatram prijateljima iako ih nikad nisam sreo. No, možda sam ja samo nepopravljivi filantrop koji nikad neće shvatiti....

  14. #44

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    Dok citam vase postove - mogu osetiti i proceniti - ko je bio nervozan dok je pisao, ko je cinican, ko je neiskren, ko je iskren, tuzan, srecan, sentimentalan....

    Druziti se s nekim svakodnevno i pricati - iako je virtuelno, ipak stvara na nekin nacin blikost.
    Nije malo da svakodnevno citas necije misli, koje cesto ne delimo u RL tako rado i slobodno.
    A jos kad taj neko pise iskreno i sa dusom- mozes ga i te kako upoznati. Cak bolje i od one koje poznajes u realnosti.


  15. #45

    Odgovor: Koliko se mi ustvari poznajemo?

    retki su ljudi koje mozes
    provaliti kroz postove
    obicno nije onako kako izgleda
    sad mozda ja i nisam kopetentna da o tome pisem
    jedno lose iskustvo ne znaci da je to pravilo
    jedna lasta ne cini prolece
    ...e bas sam pocela da filozofiram

Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 28.10.2014, 13:57
  2. Koliko ste intuitivni?
    Autor bebagm u forumu Psihologija
    Odgovora: 48
    Poslednja poruka: 16.12.2012, 18:50
  3. ''Koliko je težak san?''
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 02.05.2009, 10:44
  4. Tamo 'Vamo - Himna Dijaspore ili "gde smo ustvari?"
    Autor Lala Vrbas u forumu Dijaspora
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 10.03.2009, 21:52
  5. Koliko košta parastos, a koliko krštenje?
    Autor nattydread u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 94
    Poslednja poruka: 17.02.2009, 15:20

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •