Tvrdjave Srbije - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 21 od ukupno 21
  1. #16

    Odgovor: Tvrdjave Srbije

    CARIČIN GRAD-IVSTINIANA PRIMA,

    Ranovizantijski grad i utvrdjenje koje je car Justinijan I (rodjen kao Petrus Sabatius) podigao u blizini svog mesta rodjena,sela Taurisiona,kod danasnjeg Lebana.Postoji jos nekoliko lokacija koje bi mogle biti cuvena Justinijana Prima,ali ni jedna jos nije dovoljno istrazena da bi se molglo zakljuciti o tacnoj lokaciji nestalog grada.
    Grad je izgradjen 535.godine,bio je arhiepiskopsko sediste i snazan duhovni centar Ilirika.
    Sam grad ima tri zasebno utvrdjena dela: Donji grad,Gornji grad i Akropolj.
    Donji grad je imao dve ulice,cisternu,terme,dvojnu baziliku i monumentalnu baziliku sa transeptom duzine 45 metara.
    U gornjem gradu postojale su cetiri ulice,okrugli forum,nekoliko bazilika (bazilika sa krpitom i krstoobrazna bazilika) i veci broj javnih gradjevina i privatnih vila.
    Akropolj je bio najznacajniji deo grada.Na tom mestu sacuvani su zidovi episkopske palate,konsignatorijuma i velike episkopske crkve (trobrodna bazilika 64 x 22 metra) .Uz njih je baptisterijum sa cetiri konhe i zasveden na cetiri stuba.
    Najznacajniji podni mozaici nalaze se u bazilici sa transeptom u Donjem gradu.
    Pored ornamentike,ptica i Hriscanske simbolike,prikazane su borbe venatora sa zverima,dobri pastir i amazonke sa kentaurima,radjeni u duhu carigradskih dvorskih radionica.U VII veku je pocelo opadanje grada i naseljeni Sloveni su ga 615.godine razorili i napustili zbog pozara i nedostatka vode.
    Prva arheoloska iskopavanja zapoceta su 1912.godine od strane Vladimira Petkovica,nastavljena 1936-39.godine,da bi pun zamah dobila pod vodjstvom akademika Vladislava Popovica 70/80-ih godina XX veka,kada je i izvrsena konzervacija grada.

  2. #17

    Odgovor: Tvrdjave Srbije

    UTVRDJENJE TRUBAREVO

    Lokacija Gradista (kod Trubareva), naziv ocigledno potice od reci gradiliste, narod vezuje za Jerinu i naziva Jerinin grad. Jerina, Irina Kantakuzen (iz loze vizantijskih careva Kantakuzen) udata za srpskog Djurdja Brankovica, potonjeg despota, decembra 1414. Poznato je da su sa njom mnogi Grci dosli u Srbiju i stupili u srpsku sluzbu, a pre sviju njen brat Toma Kantakuzen. Zbog najezde Turaka, veliki broj Grka i Cincara dolazi u Srbiju gde zahvaljujuci svom umecu i Jerini zauzimaju znacajna mesta u drzavnom i privrednom zivotu Srbije. Otuda ce Jerina biti veoma nepopularna u narodu. Zbog nuznosti kuluka za ubrzanu izgradnju i velikih nameta Jerina je u narodu opevana kao prokleta Jerina.
    Prvi upad Turaka u ovaj deo Srbije se odigrao 1413.g. pod vodjstvom sultana Mehmeda III (sultan Musa) kada je razrusen Stalac i verovatno ponovo utvrdjenje kod Trubareva.
    Vezivanje Jerine za prvobitnu izgradnju srednjevekovnog utvrdjenja u Trubarevu je netacno iz cinjenice da je ovo utvrdjenje razoreno (1413.godine) pre nego sto je Jerina i dosla u Srbiju (1414.godine).
    Despot Djuradj Brankovic koji je vladao od 1427-1456 je utvrdjivao gradove priprmajuci se za najezdu Turaka, i pored Smedereva obnovio i verovatno i utvrdjenje kod Trubareva koje je u osnovi smatrano kapijom moravske Srbije. Otuda verovatno ovo utvrdjenje zove Jerininim gradom.
    Najcelovitiji opis utvrdjenja u Trubareva dat je u tekstu D. Minic
    (Srednjevekovno utvrdjenje u Trubarevu, Glasnik Srpskog arheoloskog drustva 6, Beograd 1990).
    Utvrdjenje u Trubarevu se nalazi neposredno uz levu obalu Juzne Morave, na vrhu omanjeg kupastog uzvisenja koje je u sastavu krajnjih istocnih ogranaka Mojsinjske planine. Uzvidjenje je sa tri strane okruzeno recnim tokom i samo je zapadnom povezano sa planinskim masivom. Ostaci uzvisenja su na juznom, najvisem delu uzvisine, koja se sa strane strmo spusta prema koritu reke, u vidu stenovitih kaskada. Ostale padine brda su blaze i lakse pristupacne.

    Sudeci po vidljivim ostacima zidova i rezultatima postignutim ciscenjem terena i sondaznim istrazivanjima, jasno je da se ceo kompleks sastojao iz tri osnovne prostorne celine. Najistaknutije mesto zauzima tzv. Mali grad cetvorougaone osnove, unutradjnjih dimenzija 25mx28.35m. Njegov relativno ravan prostor je sa svih strana omedjen bedemom sirine 1,5-2m. Bedemi su mestimicno potpuno unisteni, medjutim, pojedini delovi su sacuvani i do 4,5 m visine. Sondom postavljenom uz severnu strani bedem konstatovana je je kapija koja je spajala mali grad sa velikim, a jednim vecim iskopom delimicno je otkrivena prostrana gradjevina koja se nalazila sa spoljasne strane istocnog bedema. Na suprotnoj, zapadnoj strani, uz bedem je velika kolicina suta izgleda jos jedne gradjevine ili kule.
    Veliki grad se lepezasto siri oko malog prema severu, istoku i zapadu, obuhvatajuci blize padine brda. On je takodje dio opasan bedemom koji se danas samo nazire u konfiguraciji terena. Sondiranjem je ustanovljeno da je ovaj obimni zid sacuvan pod zemljom u visini od oko 1-1,30m i da je gradjen na isti nacin kao i u malom gradu. On se pruza kontinuirano, skrece uvek pod blagim uglom, i izgleda da ni na jednom mestu nije imao posebna ojacanja niti kule. Sa spoljasnje strane celom duzinom ga prati sirok suvi rov koji je i sada veoma dubok, uprkos zemlji kojom je jednim delom vec zasut. Iza rova se pruzalo prostrano podgradje na kome su se, navodno, nekada videli ostaci gradjevina. Taj prostor se vec dugo vremena intenzivno obradjuje, pa se na povrsini zemlje sada samo mestimicno zapazaju sitni delovi crveno zapecene gline, pepeo i po koji kamen. Cela fortifikacija je upotpunjena prilazom do reke. Po strmoj juznoj padini, na pojedinim mestima su vidljivi tragovi od sasvim unistenih zidova koji su granicili siri pojas stenovitih kaskada, od malog grada sve do obale.
    Imajuci u vidu celokupni sklop utvrdjenja, nama sumnje da je ono u celini pripadalo punom srednjem veku, bez obzira na donekle neuobicajeni oblik pojedinih njegovih delova.
    D. Minic konstatuje da ciscenjem bedema sve do osnove nema uzidanih rimskih opeka, a nije ih bilo ni u okolnom sutu. Severni bedem, sacuvan sve do visine setne staze, kao i ostali koji su znatnije obruseni, pokazuju da je pri zidanju koriscen iskljucivo lomljen i pritesivan kamen vezan krecnim malterom svuda istog sastava i kvaliteta. Gradjenje je istovetno celom visinom i ne zapazaju se nikakve prepravke niti dozidjivanja. Jedino se vidi da su pri dnu bedema upotrebljeni krupniji komadi kamena, sto je prirodno s obzirom da zidna platna nemaju temeljne delove.. Karakteristicno je , medjutim, da je pri zidanju koristen sistem santraca. Horizontalno polozene drvene oblice i grede cetvorouganog preseka ostavile su tragove u jezgru zidova pocev od osnove pa sve do vrha, na srazmerno pravilnom medjusobnom rastojanju (sl.7).
    Utrdjenje u Trubarevu je zidano na gotovo identican nacin kao i obliznje utvrdjenje u Stalacu. Na bedemskom zidu velikog grada nema uobicajenih kula. Uz sva ova zapazanja vredno je istaci i veliku slicnost u arheoloskom materijalu sa ovih lokaliteta. Kako je izvesno da je Stalac nastao krajem XIV veka svi su razlozi da se slicno predpostavi i za utvrdjenje u Trubarevu.
    Nazalost, cak ni sveobuhvatna iztrazivanja D.Minic nam ne daju precizan odgovor o tacnom vremenu nastanka i imena ovog utvrdjenja. Mogucnost vezivanja za ime Zarva, naznacena u povelji manastira Drenca, se mora prihvatiti sa rezervom sve dok se ne izvrsi detaljno strucno ispitivanje lokazije Zarve kod D.Ljubesa. Samo na ovaj nacin bi se moglo definitivno utvrditi koje od ova dva utvrdjenja je prava lokacija Zarve.
    Uobicajeno se, u ovim okolnostima, nastanak utvrdjenja ovakvog tipa locira u drugu polovinu trinaestog veka, a njihova izgradnja obrazlaze potrebom za utvrdjenjem pred neposrednu opasnost od Turske najezde. Razumljivo bi bilo da se pogranicne oblasti (krajista) utvrdjuju u slucajevima neposredne ratne opasnosti, ali Trubarevo nije u pogranicnoj oblasti i od takvog interesa.
    Sa ostacima podgradja i dimenzijama grada malo je verovatno da su ovo utvrdjenje bilo samo utvrda za odbranu ulaska u stalacku klisuru ili recnog prelaza (broda). Sa vojnickog aspekta klanac je svojom konfiguracijom uvek mogao biti koriscen kao izvanredna zamka za vojne prepade i malo je verovatno da bi bilo koji strateg vrsio vojni prodor ovim pravcem bez potpunog obezbedjenja bocnih strana. Na izlazu iz klisure, na drugoj (severnoj) strani se nalazio utvrdjeni i znatno veci grad Stalac. Juznije od Stalaca, a izmedju ova dva utvrdjenja na putu prems Trubarevu (blize Stalacu) se nalazilo utvrdjenje Ukosa (Kuciste) koje je bilo idealno za ovakve aktivnosti i pomoc-podrska trubarevackom i stalackom utvrdjenju.
    Ova utvrdjenja ocigledno nisu samo vojnicka utvrda i mnogo je verovatnije da se njihov nastanak vezuje za period ekonomskog procvata pred Nemanjickog perioda i srednjevekovne srpske drzave i da je namena utvrde da prvenstveno brani grad i podgradje pored svih ostalih namena zastite broda (recnog prelaza) i okoline.

  3. #18

    Odgovor: Tvrdjave Srbije

    Pirotska tvrđava



    Pirotski ili Momčilov Grad je gradsko utvrđenje kraj Nišave u današnjem Pirotu.

    Podignuta je za vladavine kneza Lazara (1371-1389) tim prostorima. Osmanlije su uspele da ga zauzmu, ali ga je 1386. godine povratio vojvoda Dimitrije, što je bio jedan od povoda za Kosovsku bitku 1389. godine.

    Tokom prve polovine XV veka nalazila se na prostoru srpsko-osmanlijskih sukoba, tako da se povremeno nalazila u posedu srpskih despota Stefana (knez 1389-1402, despot 1402-1456) i Đurđa (1427-1456), nakon čega je trajno priključena Otomanskoj imperiji.

    Utvrđenje je bilo u vojnoj upotrebi sve do prve polovine XX veka. Danas je većim delom očuvano, a od 1970. do 1986. godine su na njemu vršena arheološka istraživanja, praćena restauratorsko-konzervatorskim radovima, koje su izvodili regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Niša i muzej Ponišavlja iz Pirota.


    Pirotsko srednjevekovno utvrđenje je relativno malih dimenzija i sastojalo se od citadele branjene predutvrđenjem. Kasnije mu je, najverovatnije u XVIII veku, dograđen slabiji bedem sa puškarnicama na prostoru prema reci.

    Delovi filma "Boj na Kosovu" su snimani na tvrđavi u Pirotu.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  4. #19

    Odgovor: Tvrdjave Srbije

    Beogradska tvrđava


    Beogradska tvrđava predstavlja gradsko utvrđenje oko koje se razvio današnji Beograd. Podignuta je početkom 1. veka kao palisada sa zemljanim bedemima, da bi se tokom vekova razvijala u rimski kastrum (II vek), vizantijski kastel (VI i XII vek), srednjovekovnu utvrđenu prestonicu Srpske despotovine (XIII i XV vek) i na kraju austrijsko/osmanlijsko artiljerijsko utvrđenje (XVII i XVIII vek). Danas je svojevrstan muzej prošlosti Beograda i sa Kalemegdanski poljem čini jedinstvenu kulturno-istorijsku celinu u okviru Kalemegdanskog parka.

    Tvrđava se nalazi na vrhu 125,5 m visokog završnog grebena šumadijske geološke ploče.[1] Litice grebena gledaju prema Velikom ratnom ostrvu i ušću reke Save u Dunav. Okružuju je tri ulice: Bulevar Petra Bojovića, Ulica Tadeuša Košćuškog i Pariska ulica.

    Osnovu tvrđave čine dva dela:

    * Gornji Grad - obuhvata plato nekadašnjeg rimskog kastruma, vizantijskog kastela odnosno Despotovog Grada i artiljerijska proširenja prema kopnu odnosno ka jugu i istoku.
    * Donji Grad - obuhvata Milutinovo Zapadno Podgrađe i Despotovo Podgrađe na obali, artiljerijsko proširenje ka istoku.

    Beogradska tvrđava, a samim tim i sam Beograd, ima vrlo značajan strateški položaj u okviru celokupne jugoistočne Evrope. Smeštena je na granici Panonske nizije i Balkanskog poluostrva i raskrsnica je putnih pravaca koji su od davniva povezivali Carigrad (Via Militaris) odnosno Solun (Via Egnatia) sa unutrašnjošću evropskog kontinenta. Pored kopnenih puteva koji se na tom mestu spajaju, na njemu se ukrštaju i plovni putevi oličeni u Savi i pogotovo Dunavu koji predstavlja najznačajniju evropsku reku.

    U lokalnom smislu gledano, tvrđava se nalazi na kraju grebenskog platoa koji se na tom mestu strmo spušta ka ušću Save u Dunav. Na taj način je rekama sprečen pristup tvrđavi sa severa i istoka Dunavom i zapada Savom.

    Prošlost Beogradske tvrđave

    Tragovi naselja na prostoru Beogradske tvrđave datiraju još iz neolita, da bi se u doba Kelta na prostoru današnje Karaburme razvio pravi grad pod imenom Singidunum.

    Najstarije utvrđenje na mestu današnje Beogradske tvrđave podignuto je najverovatnije između 6. i 11. godine n. e. u vreme kada su varvarska plemena počela da ugrožavaju severne granice Rimskog carstva. Tada je na platou od Narodnog muzeja i Pozorišta do Studentskog parka [2] podignuto utvrđenje od zemljanih bedema i palisada koje je kasnije, najverovatnije u II veku, preraslo u klasični rimski kastrum koji je činio sastavni deo čuvenog limesa. Kastrum je imao pravougaonu osnovu dimenzija 560m sa 350m i obuhvatao je današnji Gornji Grad sa delom Kalemegdanskog parka do današnje Pariske ulice. Tokom prvih vekova nove ere bio je stalno sedište IV Flavijeve legije. Posle podele Rimskog carstva 395. godine tvrđava ulazi u sastav Istočnog rimskog carstva pod imenom Singidon, da bi 441. godine bila razrušena u velikom napadu Huna. Teodorik Veliki je osvaja 471. godine, da bi je 498. godine napustio tokom Ostrogotske seobe na Apeninsko poluostrvo.

    Tvrđava biva obnovljena i ojačana nešto pre 535. godine tokom vladavine vizantijskog cara Justinijana I (527-565). Tom prilikom je njena površina svedena najverovatnije samo na pravougaoni prostor današnjeg Gornjeg Grada. Oko nje se tokom slovenskog naseljavanja na Balkansko poluostrvo smeštaju Srbi. Tvrđavu su u VIII veku razorili Obri, posle čega je ona neko vreme bila napuštena.

    Ne zna se pouzdano kada su obnovljeni bedemi i život u Beogradskoj tvrđavi, ali je izvesno da je u sredinom IX veka postojalo utvrđeno naselje. Ono je najverovatnije obuhvatalo zapadni ugao nekadašnje kasnoantičke utvrde(prostor budućeg vizantijskog Kastela i Despotovog Grada) kao citadelu utvrđenu kamenom, dok je ostatak prostora nekadašnje kasnoantičke utvrde odnosno pravougaoni prostor Gornjeg Grada bio opasan zemljanim bedemom sa palisadom ispred koga se nalazio suvi šanac čime se Beogradska tvrđava nije u mnogome razlikovala od većine ostalih utvrđenja u Evropi tog doba.

    Ranovizantijska (kasnoantička) tvrđava je bila građena od belog kamena koji je blještao sa svog uzdignutog položaja nad panonskom ravnicom, zbog čega su joj Srbi dali naziv Beli Grad odnosno Beograd pod kojim se tvrđava i naselje prvi put pominju 16. aprila 878. godine u pismu rimskog patrijarha Jovana VIII upućenog bugarskom kanu Borisu (852-889).

    Tokom vekova tvrđavom i gradom upravljaju na smenu Bugari, Vizantinci i Mađari, da bi u XI veku ponovo došla u ruke Vizantijskog carstva posle sloma Samuilovog carstva (1018 ). Pošto je grad tada postao isturena granična utvrda Vizantije, nekadašnji kasnoantički bedemi su obnovljeni.

    Mađari su pokušali da zauzmu grad 1071. godine, da bi 1127. godine uspeli na kratko da zauzmu grad, ali pošto nisu bili u stanju da grad zadrže porušili su utvrdu i tako dobijeni materijal su iskoristili za utvrđivanje Zemunskog Grada. Za vreme vladavine Manojla Komnina (1143-1180) Vizantinci zauzimaju Zemun, a kamen koji je tri decenije ranije prešao Savu, vraćen je i ugrađen nazad u Beogradsku tvrđavu koja u periodu od 1151. do 1165, godine biva pretvorena u kastel u obliku deltoida dimenzija oko 135 m sa oko 60 m, smeštenog na prostoru nekadašnje citadele.

    Grad 1183. ili 1184. godine pada u ruke Mađara koji vladaju njime sve do početka XV veka sa malim prekidom od 1284. godine je njime upravljao prvo tzv. sremski kralj Dragutin (kralj Srbije 1276-1282, kralj Srema 1282-1316), a potom i njegov brat Milutin (1282-1321), da bi ga Mađari ponovo povratili 1319. godine. Tokom svoje vladavine Milutin je proširio utvrdu na zapad, spustivši bedeme do Save (tzv. Zapadno Podgrađe). Srpski car Dušan (1331-1355) i kasnije knez Lazar (1371-1389) su pokušali da zauzmu tvrđavu, ali bez uspeha.

    Vazalnim ugovor koji je sa mađarskim kraljem Žigmundom (1387-1437) zaključio 1403. godine srpski despot Stefan Lazarević (1389-1427) srpska despotovina je dobila Beograd i još neke oblasti. Tokom njegove uprave gradom, tvrđava koju su Osmanlije 1397. godine razrušile je obnovljena i značajno proširena u periodu od 1403. do 1407. godine kada je obnovljen kastel koji je pretvoren u despotov utvrđeni dvorac (1405), posle čega je obnovljeno Zapadno Podgrađe u kome je podignuto Ratno pristanište. Radovi na proširenju utvrde su trajali sve do smrti despota Stefana 1427. godine, a u samom gradu se od 1405. godine nalazi prestonica Srbije koja je do tada bila u Kruševcu (vidi Grad cara Lazara). Tokom Stefanove vladavine u gradu je obnovljen:

    1. Manojlov kastel koji je pretvoren u despotov utvrđeni dvorac sa prvobitnom kulom Nebojša kao donžonom (okončano 1405)
    2. Zapadno Pograđe koje je ojačano i uz koje je podignuto Ratno pristanište (okončano 1407) dok su kao potpuno novi delovi tvrđave u periodu od 1407. do 1427. godine redom podizani:
    3. Gornji Grad koji je opasan sistemom dvostrukih bedema, poput niskog i zadnjeg bedema u carigradskim Teodosijevim bedemima
    4. Duboki suvi šanac ispred Gornjeg grada sa kopnene strane
    5. Donji Grad sa Gradskim pristaništem čiji je ulaz čuvala kula koja je kasnije prerađena u današnju kulu Nebojšu

    čime je površina koja je opasana bedemima za nešto manje od četvrt veka uvećana desetostruko.

    Posle Stefanove smrti, Beograd biva vraćen Mađarima koji ga dodatno ojačavaju zbog sve veće opasnosti od Osmanlija, koje su ga tri puta opsedale:

    * 1440. - prva opsada pod vođstvom Murata II (1421-1451)
    * 1456. - druga opsada pod vođstvom Mehmeda II Osvajača (1451-1481) koji je 1453.godine zauzeo Carigrad i srušio Vizantiju
    * 1521. - treća opsada pod vođstvom Sulejmana I Veličanstvenog (1520-1566) koji zauzima Beograd na svom pohodu ka Beču (1529) preko Mohačkog polja (1526).

    Tokom svoje vladavine Mađari su dodavali barbikane ispred glavnih gradskih kapija,istureni deo utvrde na istoku i preradili su današnju kulu Nebojšu u tipičnu artiljerijsku kulu tog doba.

    Austrijanci osvajaju tvrđavu 1688. godine i počinju sa opsežnom obnovom i preradom iz srednjevekovnog u artiljerijsko utvrđenje. Posao je poveren Andreju Kornaru koji ga je većinom priveo kraju 1696. godine pod Osmanlijama koje su u međuvremenu povratile grad. Tom prilikom je tokom bombardovanja pogođen barutni magacin smešten u Despotovom Gradu što je izazvalo veliku eksploziju u kojoj je stradao gotovo ceo Despotov Grad. Međutim Kornarova rešenja su već tada bila zastarela, a zbog stalnih borbi nikada nisu ni u potpunosti završena.

    Austrijanci zauzimaju 1717. godine Beograd i u periodu od 1723. do 1736. godine Švajcarac Nikola Mores fon Doksat izvodi velike prepravke i dograđivanja tvrđave u sklopu kojih je planirano i podizanje dodatnih utvrda na levim obalama Save i Dunava koja bi bila povezana sa samom utvrdom. Međutim tvrđava je Beogradskim mirom iz 1739. godine bez borbe vraćena Osmanlijama, a Austrijanci su bili primorani da poruše novoizgrađene bedeme u roku od tri (bastiona trasa oko varoši) odnosno šest (utvrde u sklopu tvrđave) meseci. Po okončanju tih radova grad biva u junu 1740. godine predat Osmanlijama. Zarad potrebe očuvanja svojih severnih granica Otomanska imperija je morala da obnovi i dodatno utvrdu Beogradsku tvrđavu, ali je usled lošeg finansijskog stanja u samom carstvu ta obnova trajala preko dve decenije i nije unela ništa novo, već je predstavljala pojednostavljenu obnovu tada već zastarelih Doksatovih rešenja.

    Beogradska tvrđava oktobra 1789. godine ponovo pada u austrijske ruke, ali već 1791. godine biva vraćena Osmanlijama prema odredbama Svištovskog mira.

    Srpski ustanici pod Karađorđem osvajaju tvrđavu 1807. godine i ona ostaje u sastavu ustaničke Srbije sve do propasti Prvog srpskog ustanka 1813. godine. Prema ugovoru o Osmanlijskom napuštanju Srbije knezu Mihajlu Obrenoviću (1839-1842, 1860-1868 ) 19. aprila 1867. godine bivaju simbolično predati ključevi Beogradske tvrđave. Neposredno posle ovoga utvrda gubi svoj vojni karakter, a od 1869. godine ceo prostor nekadašnje tvrđave i njene okoline počinje da se pretvara u Kalemegdanski park.

    Prostor tvrđave je stradao tokom bombardovanja za vreme Prvog svetskog rata i tom prilikom su uništene skoro sve zgrade u njenoj unutrašnjosti, a sami bedemi su pretrpeli teška oštećenja. Tokom Drugog svetskog rata u sklopu tvrđave su bile stacionirane nemačke okupacione snage, da bi se posle oslobođenja Beograda 20. oktobra 1944. godine u nju smestile trupe JNA, koje su je napustile 1946. godine kada je ceo prostor tvrđave i parka stavljen pod zaštitu države.

    Godine gradnje i rušenja

    * 6. ili 11. - Prva utvrda od palisada i zemljanih bedema
    * II vek - Rimski kastrum
    * 441. - Huni osvaju i ruše utvrdu
    * pre 535. godine - Justinijan I podiže ranovizantijsku utvrdu
    * VIII vek - Obri ruše tvrđavu i ona biva napuštena
    * Sredina XII veka - Manojlo I Komnin obnovlja utvrdu i podiže kastel kamenjem iz Zemunske tvrđave
    * 1316-1319. - Milutin proširuje utvrdu i spušta je ka Savi (Zapadno Podgrađe)
    * 1403-1407. - Despot Stefan proširuje tvrđavu
    * 1427. - Dodatna ojačanja pod despotom Stefanom
    * prva polovina XV veka - Mađari ojačavaju utvrdu
    * 1688-1696. - Kornar pretvara srednjevekovno u artiljerijsko utvrđenje
    * oko 1690. - Tokom Osmanlijskog napada celokupan Despotov Grad biva dignut eksplozijom u vazduh
    * 1717-1736. - Doksat ojačava utvrdu
    * 1739. - Doksatova ojačanja bivaju porušena prema Beogradskom miru
    * Druga polovina XVIII veka - Osmanlije podižu utvrdu kao pojednostavljeni oblik Doksatovih ojačanja
    * 1869. - Veći deo tvrđave počinje da se pretvara u Kalemegdanski park
    * 1946. - Tvrđava je stavljena pod zaštitu države

    Godine borbi smena vlasti

    * 441. - Huni osvaju i ruše utvrdu
    * 471. - Teodorik osvaja utvrdu
    * 489. - Ostrogoti napuštaju grad
    * VIII vek - Obri ruše tvrđavu i ona biva napuštena
    * 1112. - Mađari osvajaju i ruše tvrđavu,a materijal ugrađuju u Zemunski Grad
    * 1183-1184. - Mađari zauzimaju utvrdu
    * 1284. - Dragutin dobija Beograd
    * 1319. - Mađari osvajuju utvrdu
    * 1403. - Stefan Lazarević dobija Beograd na upravu
    * 1427. - Posle smrti despota Stefana utvrda je vraćena Mađarima
    * 1440. - Prva Osmanlijska opsada grada pod Muratom II
    * 1456. - Druga Osmanlijska opsada grada pod Mehmedom II
    * 1521. - Osmanlije pod Sulejmanom II osvajaju grad
    * 1688. - Austrijanci zauzimaju tvrđavu
    * oko 1690. - Osmanlije osvajaju utvrdu
    * 1717. - Austrijanci zauzimaju utvrđenje
    * 1739. - Beogradskim mirom je tvrđava vraćena Osmanlijama,a Doksatova proširenja uništena
    * 1789. - Austrijanci osvajaju utvrdu
    * 1791. - Svištovskim mirom je tvrđava vraćena Osmanlijama
    * 1807. - Srpski ustanici oslobađaju tvrđavu
    * 1813. - Osmanlije preuzimaju utvrdu posle sloma Prvog srpskog ustanka
    * 1867. - Osmanlije predaju Srbima tvrđavu i napuštaju Srbiju
    * 1914-1918. - Tvrđava usled bombardovanja biva teško oštećena tokom Prvog svetskog rata
    * prva polovina XX veka - Poslednja stalna mirnodopska vojna postava napušta tvrđavu
    * 1941-1944. - Nemačke okupacione trupe su stacionirane u tvrđavi
    * 1944-1946. - JNA drži svoje jedinice u sklopu utvrde

    Beogradska tvrđava danas

    Beogradska tvrđava danas predstavlja pretežno tipično artiljerijsko utvrđenje, poput Petrovaradina, ali su u njoj vidljivi ostaci i prethodnih epoha. Ta razlika se najbolje vidi u materijalu gradnje:

    * Beli delovi predstavljaju vizantijski i kasniji srpski odnosno srednjevekovni sloj gradnje po kome je i ceo grad dobio naziv
    * Crveni delovi predstavljaju austrijski i otomanski odnosno artiljerijski sloj gradnje



    Tvrđava je danas vlasništvo države Srbije i pod njenom je zaštitom, a direktnu upravu nad njom ima JP Beogradska tvrđava. Ona je stalno otvorena za posetioce, a u njenom sklopu se nalaze:

    * Vojni muzej
    * Zavod za zaštitu spomenika grada Beograda
    * Narodna opservatorija
    * Prirodnjački muzej
    * Crkva Ružica
    * Crkva svete Petke
    * Pobednik
    * Grobnica narodnih heroja
    * Beogradski zoološki vrt

    U sklopu tvrđave se stalno izvode kako mala arheološka istraživanja, tako i konzervatorski i rekonstrukcioni radovi.

    Tragovi rimskog kastruma mogu se danas u tragovima videti u osnovi severnog i zapadnog bedema Gornjeg Grada i čine ih veliki pravilni tesanici.

    Najočuvaniji deo nekadašnjeg Despotovog Beograd predstavlja severoistočni deo Gornjeg Grada koji čini:

    * Despotova kapija sa kulom pored koje se mogu videti ostaci sistema dva bedema koji je opasivao Gornji Grad
    * Zindan kapija sa cvingerom(barbikanom)

    Pored toga značajni ostatak predstavlja i ceo istočni bedem Gornjeg i Donjeg Grada sa ostacima Istočne kapije Donjeg Grada, kao i severni bedem Gornjeg Grada.

    Nedaleko od Defterdareve kapije se mogu videti temelji ulazne kule i bedema Despotovog Grada sa stubovima nosačima mosta kojim se nekada ulazilo u njega. Na padini između severnog bedema Gornjeg Grada i platoa Malog Grada prostiru su se ostaci mitropolijskog dvora u okviru koga se nalazila i crkva posvećena Bogorodici.

    Kapije

    * Stambol kapija (spoljašnja)
    * Stambol kapija (unutrašnja)
    * Karađorđeva kapija
    * Sahat kapija
    * Leopoldova kapija
    * Zindan kapija
    * Despotova kapija ili Dizdareva kapija
    * Defterderova kapija
    * Kralj kapija ili Zapadna kapija
    * Vidin kapija
    * Mračna kapija
    * Kapija Karla VI pogrešno nazivana Kapija Eugena Savojskog
    * Kornarova kapija - zazidana kapija

    Kule

    * Kula Nebojša
    * Kula Jakšića
    * Kula Mlinarica
    * Despotova kula
    * Sahat kula



  5. #20

    Odgovor: Tvrdjave Srbije

    Citat streethorn kaže: Pogledaj poruku
    Pirotska tvrđava

    Pirotski ili Momčilov Grad je gradsko utvrđenje kraj Nišave u današnjem Pirotu....
    Да додам малко из других углова...

    Ime: P.JPG Pregleda: 672 Veličina: 251.6 KB

    Ime: P (2).JPG Pregleda: 653 Veličina: 269.8 KB

    Ime: P (3).JPG Pregleda: 648 Veličina: 284.9 KB

    Ime: P (4).JPG Pregleda: 510 Veličina: 310.5 KB

    Ime: P (5).JPG Pregleda: 461 Veličina: 324.4 KB

    ''Пиротски град је зидано војно утврђење подигнуто уз десну обалу Бистрице, на издвојеној стени код узвишења Сарлах. Чине га три спојене целине: Горњи, Средњи и Доњи град. Горњи град је подигнут током последњих деценија XIV века, у време кнеза Лазара, а Средњи у периоду владавине деспота Стефана Лазаревића. Горњи град је издуженог полигоналног облика у правцу запад–исток, димензија 50x35 m. Према странама света постављене су правоугаоне куле, а у оквиру северног бедема, на врху стене подигнут је донжон. Лица бедема и кула су од ломљеног притесаног камена са уметнутим уломцима античких опека. Средњи град има елипсоидни облик, димензија 70x60 m, и степенасто се спушта на подножје издвојене стене, јужно, источно и северно уз Горњи град, али без грађевинске везе са њим. Бедеми Средњег града изграђени су од ломљеног камена у неправилном слогу, са језгром од трапанца. Доњи град, димензија 180x130 m, изграђен је у равници, као неправилни правоугаоник у правцу југозапад–североисток. Имао је три капије: Нишку, Стамбол и Књажевачку, а неопходна одбрана ојачана је зиданим воденим каналом, ширине 5–6 m. У Нишкој капији Доњег града пронађена је мермерна плоча са натписом: „Војни командант Рахим-паша обнови овај град 1804”. Археолошка ископавања и конзерваторско-рестаураторски радови вршени су у периоду 1970–1986.'' ('Споменичко наслеђе Србије'; Завод за заштиту споменика културе РС)

    Ime: P (1).JPG Pregleda: 459 Veličina: 236.8 KB

    Ime: P (7).JPG Pregleda: 616 Veličina: 327.2 KB

    Ime: P (8).JPG Pregleda: 429 Veličina: 246.4 KB

    Ime: P (9).JPG Pregleda: 657 Veličina: 240.8 KB

    Пиротски град је споменик културе великог значаја.

    Ime: P (10).JPG Pregleda: 435 Veličina: 260.1 KB
    Poruku je izmenio nenad.bds, 02.03.2015 u 20:38 Razlog: Vraćene izgubljenih slika

  6. #21

    Odgovor: Tvrdjave Srbije

    Ime: Sa.jpg Pregleda: 598 Veličina: 87.7 KB

    ШАБАЧКИ ГРАД


    Ime: Sa (1).jpg Pregleda: 475 Veličina: 91.6 KB

    ''Грађење шабачког утврђења од стране Турака почело је 1471. Истовремено са утврђењем, јавило се и ново име – Шабац, непознатог порекла, уместо дотадашњег Заслон које се први пут у писаним изворима појављује средином XV века. Град са спољном и унутрашњом вароши и тврђавом у ужем смислу са девет кула, подигнут је од дрвета. Земљани ровови испуњени водом, повезани међусобно као и са главним током Саве, одвајали су сваки појединачни део града који је у почетку Турцима служио као база за упаде у крајеве преко Саве и као зимовник за војску. Ово стратегијски веома важно место више пута је мењало власнике, да би тек 1867. дефинитивно припало Србији. У првој половини XVI века, после поновног турског освајања, зида се четвороугаона тврђава од камена и опеке, са кулама кружне основе на угловима, око које се налазио дубок ров испуњен савском водом. Уз њу је изграђено и ратно пристаниште. У првим деценијама XVIII века Аустријанци врше преправке прилагођавајући тврђаву новим фортификационим захтевима. Презиђују се зидови града који уоквирују унутрашњи простор неправилне четвороугаоне основе, нова лучна капија малих димензија усеца се непосредно уз југоисточну кулу, а уз бедем према Сави озидано је седам лучних просторија. Основа тог аустријског плана, а делимично и остаци радова на самој тврђави, сачувани су и до данас. У унутрашњости утврђења обављана су археолошка истраживања 2004. године, док се 2005 и 2006. радило на конзервацији кула и бедема.'' (‘Spomeničko nasleđe Srbije’ – Zavod za zaštitu spomenika kulture RS)

    Ime: Sa (2).jpg Pregleda: 630 Veličina: 101.2 KB

    Ime: Sa (3).jpg Pregleda: 742 Veličina: 120.0 KB

    ''Шабачка тврђава (првобитно Заслон или Сава, османлијски назив Бигир Делен односно пробијач бока) је утврђење у данашњем Шапцу на обали Саве. Утврду у данашњем облику је подигао 1471. године Иса-бег Исаковић по османлијском обрасцу који је употребљен и приликом градње Кладова (Фетислама) и Земунског Града. Данас је опстала само јужна половина тврђаве са две округле куле и бедемом, пошто је северну половину однела Сава.
    Тврђава има основу правилног четвороугла са по једном кулом кружне основе (спољног пречника око 10m) у сваком од темена четвороугла. Тврђаве истих (Земунски Град) и сличних (Фетислам) основа могу се наћи дуж речних обала Саве и Дунава.
    Положај и изглед првобитне српске тврђаве око које се развио данашњи град није познат, пошто до данас нису откривени њени трагови, али се на основу њеног имена (Заслон) може претпоставити да се налазила на некој узвишици крај Саве, што би значило да Османлије нису на њеним темељима подигле своју утврду.
    Прошлост тврђаве
    Данашње утврђење је 1471. године подигао Исабег Исаковић и назвао га Бигир Делен односно пробијач бока чиме је јасно приказан његов циљ да напада по страни (боку) у односу на главни правац дејстава који је ишао преко Београда.
    Мађари су га заузели 1476. године и у њему су сместили посаду од 100 Срба шајкаша који су бранили утврду све до 1521. године када је пала у османлијске руке са низом других тврђава (превасходно Београдском). (Vikipedija)

    Ime: Sa (4).jpg Pregleda: 612 Veličina: 225.4 KB
    Slika sa bloga 'BLOGOSFERA' Dragutina Petrovića.

    ''...Izvanredan crtež je iz dela Anfang zu den Matematichen Wissenschatfen, 1713. Str. 136-137.-Izdavač Burckhard von Purkestein, Augburg. Iz stručne knižnice ing. Save J. Veličkovića...'' ('Blogosfera')

    Ime: Sa (5).jpg Pregleda: 485 Veličina: 149.2 KB

    Ime: Sa (6).jpg Pregleda: 537 Veličina: 99.7 KB
    ''Pogled na Šabac iz Klenka u vreme kada je grad bio u rukama Turaka / oko 1800 /.'' ('Blogosfera')

    Ime: Sa (7).jpg Pregleda: 615 Veličina: 117.5 KB

    ''...Godine 1804, na Karađođevo pismo, pop Luka Lazarević sredinom februara okuplja ustanike i počinje sa opsadom Šapca. Posle poraza Turaka kod Beljina i Svileuve oni se sklanjaju u šabačku tvrđavu. Posle nekoliko neuspelih pokušaja osvajanja šabačke tvrđave 17.04.1804. godine zapovednik tvrđave se predaje i predaje Šabac Srbima. Posle oslobođenja Šapca, vožd Karađorđe ga je postavio za komandanta šabačke tvrđave, i na toj dužnosti je bio do 1813. godine. U srpski posed prelazi 1867 godine zajedno sa svim tvrđavama u Srbiji...'' (paluba.info)

    Ime: Sa (8).jpg Pregleda: 625 Veličina: 178.2 KB

    Ime: Sa (9).jpg Pregleda: 668 Veličina: 135.4 KB

    Ime: Sa (10).jpg Pregleda: 502 Veličina: 189.6 KB
    Ploča na bedemu okrenutom prema gradu Šapcu.

    Gornja spomen ploča govori da je tvrđava za vreme okupacije bila zloglasni nemački logor u kome je stradalo preko 1000 Jevreja i nekoliko stotina drugih.

    Donja ploča govori da je tu mučen i javno obešen 1942. narodni heroj Dobrosav Radosavljević - 'Narod'.

    Ime: Sa (11).jpg Pregleda: 534 Veličina: 118.9 KB

    ''Šabačka tvrđava
    Nalazi se na desnoj obaki reke Save, nedaleko od centra savremenog grada. Pominje se prvi put u vreme despota Stefana Lazarevića pod imenom Zaslon. To je utvrđenje nepravilne četvorougaone osnove, sa kružnim kulama na uglovima, izuzev istočne, koja je imala trapezastu osnovu. Unutrašnje dimenzije utvrđenja su 46 h 38 h 45,5 h 33 m. Debljina bedema kreće se od 2 do 2,5 m., a njihova visina iznosi od 7 do 8 m. Spoljni prečnik kula je 11 m. Prema reci sa unutrašnje strane podignut je zid od opeka debljine oko 6 m. Sastoji se od 7 većih i jednog manjeg zasvedenog otvora. Ovakav izgled preostalog utvrđenja rezultat je detaljne austrijske rekonstrukcije iz 1788. i turske iz 1806. godine.
    Najstarije šabačko utvrđenje je bilo sagrađeno sistemom kula, rovova, zemljanih bedema i palisada. Tokom sistematskih iskopavanja Valjevskog zavoda 1994. otkriveni su jedinstveni ostaci na našem prostoru fortifikacije sa bedemima od zemlje i drveta i masivnom ulaznom kulom od opeka. Tvrđava je bila opasana rovom sa vodom, a u nju se ulazilo preko drvenog mosta. Istorijski izvori pripisuju gradnju prve fortifikacije Turcima, ali je sav arheološki materijal iz najstarijeg sloja srednjoevropskog porekla. Izgled grada predstavljen je na više grafika iz perioda od 15. do 19. veka. Prva velika prepravka grada usledila je nakon osvajanja Sulejmanana Veličanstvenog 1521, kada je tvrđava dobila oblik sličan današnjem.'' (Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, Šabac)

    Ime: Sa (12).jpg Pregleda: 598 Veličina: 189.1 KB

    Ime: Sa (13).jpg Pregleda: 680 Veličina: 92.8 KB
    Centar Šapca slikan od tvrđave.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Istorija Petrovaradinske tvrdjave
    Autor cicka u forumu Novi Sad
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 13.11.2021, 12:09
  2. Podzemlje Petrovaradinske tvrdjave
    Autor goldie u forumu Novi Sad
    Odgovora: 48
    Poslednja poruka: 19.03.2014, 00:17
  3. Decentralizacija Srbije?
    Autor Shumadinac u forumu Politika
    Odgovora: 44
    Poslednja poruka: 13.10.2010, 21:05
  4. Odgovora: 70
    Poslednja poruka: 12.06.2009, 16:27
  5. Požari širom Srbije
    Autor Lady S u forumu Spomenar
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 30.07.2007, 00:51

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •