Postoji ono što je naročito zanimljivo kod istraživanja onoga što se naziva ljuskošću-to je fenomen ''srca''.Ono što je kod srca naročito važno jeste njegova etička strana,ona strana osećanja koja je direktno povezana uzročno.posledičnom vezom sa našom,ličnom etikom.Ova sprega ličnog morala i ''srca'' uslovljava naše postupke.Određuje ih.
I onda,dolazimo do one bolne tačke-do iskvarenog srca.Do posledica navika da se zanemari jedan po jedan obzir i izbrišu osećanja solidarnosti,saosećanja sa bolom drugih.
Koliko korumpiranosti prepoznajemo u sopstvenom biću?Da li to uviđamo do se zlurado smeškamo,onako u sebi pod maskom nekih,drugih osečanja,tuđem bolu?Koliko puta dozvolimo sebi da usvojimo neku od navika sputavanja ljudske reakcije na bol drugog čoveka?