Upravo sam pročitala jedan aforizam F.Ničea koji glasi:''Pravi muškarac želi dve stvari:opasnost i razonodu.Zato on želi ženu,najopasniju igračku.''
Koliko su muškarci podeljeni na one koji vremenom prihvate ovu istinu i unaprede svoj odnos prema dojučerašnjim igračkama iz odnosa koji se bazira nad podčinjavanjem igračke(žene)kako bi se njome vladalo,u odnos koji se zasniva na ljubavi kada nam je neko potreban jer ga volimo,a ne volimo ga jer nam treba?Kada opasnost i razonoda zaista prerastaju u ljubav?